Zvanične terapijske indikacije (SmPC 4.1)
Odrasli Prevencija moždanog udara i sistemske embolije kod odraslih pacijenata sa nevalvularnom atrijalnom fibrilacijom sa jednim ili više faktora rizika, poput kongestivne srčane insuficijencije, hipertenzije, starosti ≥ 75 godina, diabetes mellitus-a, prethodnog moždanog udara ili tranzitornog ishemijskog napada (engl. transient ischaemic attack, TIA).
Terapija tromboze dubokih vena (TDV) i plućne embolije (PE) i prevencija rekurentne TDV i PE kod odraslih osoba (videti odeljak 4.4 za informacije o primeni kod hemodinamski nestabilnih pacijenata sa PE). Pedijatrijska populacija Terapija venske tromboembolije (VTE) i prevencija rekurentne VTE kod dece i adolescenata mlađih od 18 godina i telesne mase veće od 30 kg, nakon najmanje 5 dana inicijalnog lečenja parenteralnim antikoagulansom.
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1068071 · SmPC odeljak 4.1 ↗
Kako se koristi
Odeljak obuhvata:
- Doziranje
- Doziranje
- Posebne grupe pacijenata
- Oštećenje funkcije bubrega
- Oštećenje funkcije jetre
- Stariji pacijenti
- Pedijatrijska populacija
- Način primene
Prikažite SmPC odeljak 4.2
Doziranje
Prevencija moždanog udara i sistemske embolije kod odraslih Preporučena doza je 20 mg jednom dnevno, što je takođe i preporučena maksimalna doza. Terapiju rivaroksabanom treba nastaviti u dužem periodu pod uslovom da je korist u prevenciji moždanog udara i sistemske embolije veća u odnosu na rizik od krvarenja (videti odeljak 4.4). Ako se propusti doza, pacijent treba smesta da uzme rivaroksaban i da nastavi narednog dana sa korišćenjem jednom dnevno kako je preporučeno. Ne treba uzimati duplu dozu leka tokom istog dana da bi se nadoknadila propuštena doza. Terapija TDV, terapija PE i prevencija rekurentne TDV i PE kod odraslih Preporučena doza za početnu terapiju akutne TDV ili PE je 15 mg dva puta dnevno tokom prve tri nedelje, nakon čega sledi doza od 20 mg jednom dnevno za nastavak terapije i prevenciju rekurentne TDV i PE. Kratkotrajnu terapiju (najmanje 3 meseca), treba razmotriti kod pacijenata sa TDV ili PE koje su izazvane većim prolaznim faktorom rizika (npr. nedavna velika hirurška intervencija ili trauma). Dugotrajnu terapiju treba razmotriti kod:
- pacijenata sa provociranom TDV ili PE, koja nije provocirana većim prolaznim faktorom rizika,
- pacijenata sa neprovociranom TDV ili PE ili
- pacijenata sa rekurentnom TDV ili PE u anamnezi.
Produžena prevencija rekurentne TDV ili PE, kada je to indikovano, izvodi se dozom 10 mg jednom dnevno (a nakon završetka terapije TDV ili PE koja je trajala najmanje 6 meseci). Produžena prevencija rekurentne TDV ili PE, ali dozom od 20 mg jednom dnevno razmatra se za pacijente kod kojih se rizik od rekurentne TDV ili PE smatra visokim, kao što su pacijenti sa komplikovanim komorbiditetima, ili pacijenti koji su se, uprkos produženoj prevenciji dozom od 10 mg jednom dnevno, razvili rekurentnu TDV ili PE. Trajanje terapije i izbor doze treba da budu individualni, posle pažljive procene koristi terapije u odnosu na rizik od krvarenja (videti odeljak 4.4) Vremenski period
Doziranje
Ukupna dnevna doza Terapija i prevencija rekurentne TDV i PE 1.-21. dana 15 mg dva puta dnevno 30 mg od 22. dana nadalje 20 mg jednom dnevno 20 mg Prevencija rekurentne TDV i PE Nakon završetka terapije TDV ili PE koja je trajala najmanje 6 meseci 10 mg jednom dnevno ili 20 mg jednom dnevno 10 mg ili 20 mg
Ako se propusti doza tokom faze terapije sa 15 mg dva puta dnevno (1.–21. dana), pacijent treba odmah da uzme rivaroksaban da bi obezbedio količinu od 30 mg rivaroksabana dnevno. U ovom slučaju se dve tablete od 15 mg mogu uzeti odjednom. Pacijent treba da nastavi sa redovnim uzimanjem 15 mg dva puta dnevno narednog dana, kako je preporučeno. Ako se propusti doza tokom faze terapije kada se lek uzima jednom dnevno, pacijent treba odmah da uzme rivaroksaban i da nastavi narednog dana sa uzimanjem jednom dnevno kako je preporučeno. Ne sme se uzimati dupla doza tokom istog dana da bi se nadoknadila propuštena doza. Terapija VTE i prevencija rekurentne VTE kod dece i adolescenata Terapiju rivaroksabanom kod dece i adolescenata mlađih od 18 godina potrebno je početi nakon najmanje 5 dana početnog lečenja parenteralnim antikoagulansom (videti odeljak 5.1). Doza za decu i adolescente izračunava se na osnovu telesne mase:
- Telesna masa od 30 kg do 50 kg: preporučuje se doza od 15 mg rivaroksabana jednom dnevno. To je maksimalna dnevna doza.
- Telesna masa od 50 kg ili više: preporučuje se doza od 20 mg rivaroksabana jednom dnevno. To je maksimalna dnevna doza.
- Za pacijente telesne mase manje od 30 kg pogledati Sažetak karakteristika leka koji sadrži rivaroksaban u obliku granula za oralnu suspenziju, dostupnog na tržištu. Potrebno je redovno pratiti telesnu masu deteta i revidirati dozu. Tako će se osigurati održavanje terapijske doze. Prilagođavanje doze treba uraditi samo na osnovu promena telesne mase. Kod dece i adolescenata potrebno je primenjivati terapiju najmanje 3 meseca. Lečenje se može produžiti do 12 meseci kada je to klinički potrebno. Kod primene u pedijatrijskoj populaciji, nema dostupnih podataka o smanjenju doze nakon 6 meseci lečenja. Potrebno je proceniti odnos koristi i rizika kod svakog pacijenta pojedinačno posle 3 meseca kontinuirane terapije, uzimajući u obzir rizik od rekurentne tromboze u odnosu na potencijalni rizik od krvarenja. Ako se propusti doza, potrebno je uzeti propuštenu dozu što je pre moguće, ali samo u toku istog dana. Ako to nije moguće, potrebno je da pacijent preskoči dozu i nastavi sa uzimanjem sledeće doze kako je propisano. Pacijent ne sme uzeti dve doze kako bi nadoknadio propuštenu dozu. Prelazak sa terapije antagonistima vitamina K (engl. Vitamin K Antagonists, VKA) na terapiju lekom Runaplax
- Prevencija moždanog udara i sistemskog embolizma: terapija antagonistima vitamina K (VKA) treba prekinuti, a lečenje rivaroksabanom započeti kada je međunarodni normalizovani odnos (engl. International Normalised Ratio, INR) ≤ 3,0.
- Terapija TDV, PE i prevencija recidiva kod odraslih, terapija VTE i prevencija recidiva kod dece: terapiju sa VKA treba prekinuti, a terapiju rivaroksabanom treba započeti kada je INR ≤ 2,5. Prilikom prelaska pacijenta sa terapije VKA na terapiju lekom Runaplax, INR vrednosti će nakon primene rivaroksabana biti lažno povećane. INR nije validan parametar za merenje antikoagulantne aktivnosti rivaroksabana i zbog toga se ne sme koristiti (videti odeljak 4.5). Prelazak sa terapije rivaroksabanom na terapiju antagonistima vitamina K (VKA) Postoji mogućnost za neodgovarajuću antikoagulantnu aktivnost tokom prelaza pacijenata sa terapije lekom Runaplax na terapiju VKA. Tokom svakog prelaza na drugi odgovarajući antikoagulans treba osigurati kontinuiranu adekvatnu antikoagulaciju. Treba imati na umu da rivaroksaban može doprineti povećanju vrednosti INR. Ako pacijenati prelaze sa terapije rivaroksabanom na VKA, oba leka treba davati istovremeno dok vrednost INR ne dostigne ≥ 2,0. Tokom prva dva dana perioda prelaza, treba primeniti standardno početno doziranje VKA, nakon čega sledi doziranje VKA vođeno određivanjem vrednosti INR. Dok su pacijenti i na terapiji rivaroksabanom i na terapijiVKA, INR treba meriti posle ne manje od 24 sata
nakon prethodne doze, ali pre sledeće doze rivaroksabana. Kada se primena rivaroksabana jednom prekine, određivanje INRvrednosti se pouzdano može uraditi najmanje 24 sata nakon poslednje doze (videti odeljke 4.5 i 5.2). Pedijatrijski pacijenti Potrebno je da deca i adolescenti, koji prelaze sa terapije rivaroksabanom na antagonist vitamina K, nastave da uzimaju rivaroksaban još 48 sati nakon prve doze antagonista vitamina K. Posle 2 dana istovremene primene, potrebno je odrediti INR vrednost pre uzimanja sledeće planirane doze rivaroksabana. Savetuje se nastavak terapije, istovremenom primenom rivaroksabana i VKA sve dok INR ne bude ≥ 2,0. Nakon prestanka primene rivaroksabana, INR vrednost se može pouzdano odrediti 24 sata od poslednje uzete doze (videti prethodni tekst i odeljak 4.5). Prelazak sa terapije parenteralnih antikoagulansa na terapiju rivaroksabanom Za odrasle i pedijatrijske pacijente koji trenutno primaju parenteralne antikoagulanse, mora se prekinuti sa primenom parenteralnih antikoagulanasa i započeti primena rivaroksabana od 0 do 2 sata pre termina za sledeću primenu parenteralnog leka (npr. niskomolekularnog heparina (engl. low molecular weight heparins, LMWH)) po rasporedu ili u vreme prekida kontinuirano primenjivanog parenteralnog leka (npr. intravenskog nefrakcionisanog heparina). Prelazak sa terapije rivaroksabanom na terapiju parenteralnim antikoagulansima Potrebno je prekinuti primenu rivaroksabana i dati prvu dozu parenteralnog antikoagulansa u vreme kada bi bilo potrebno uzeti sledeću dozu rivaroksabana.
Posebne grupe pacijenata
Oštećenje funkcije bubrega
Odrasli Ograničeni klinički podaci za pacijente sa teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina 15 - 29 ml/min) ukazuju da su koncentracije rivaroksabana u plazmi značajno povećane. Zbog toga kod ovih pacijenata rivaroksaban treba pažljivo koristiti. Primena se ne preporučuje kod pacijenata sa klirensom kreatinina < 15 ml/min (videti odeljke 4.4 i 5.2). Kod pacijenata sa umerenim (klirens kreatinina 30-49 ml/min) ili teškim (klirens kreatinina 15-29 ml/min) oštećenjem funkcije bubrega primenjuju se sledeće preporuke za doziranje:
- za prevenciju moždanog udara i sistemske embolije kod pacijenata sa nevalvularnom atrijalnom fibrilacijom, preporučena doza je 15 mg jednom dnevno (videti odeljak 5.2).
- za terapiju TDV, terapiju PE i prevenciju rekurentne TDV i PE: pacijente treba lečiti sa 15 mg dva puta dnevno tokom prve 3 nedelje. Posle toga, kada je preporučena doza 20 mg jednom dnevno, treba razmotriti smanjenje doze sa 20 mg jednom dnevno na 15 mg jednom dnevno, ukoliko se proceni da rizik za pojavu krvarenja prevazilazi rizik od rekurentne TDV i PE. Preporuka za primenu 15 mg zasnovana je na farmakokinetičkom modelu i nije ispitivana u ovim kliničkim okolnostima (videti odeljke 4.4, 5.1 i 5.2). Kada je preporučena doza 10 mg jednom dnevno, nije potrebno dodatno prilagođavanje preporučene doze. Kod pacijenata sa blagim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina 50-80 ml/min) nije potrebno prilagođavanje doze (videti odeljak 5.2). Pedijatrijska populacija:
- Deca i adolescenti sa blagim oštećenjem funkcije bubrega (brzina glomerularne filtracije 50 - 80 ml/min/1,73 m2): nije potrebno prilagođavanje doze, na osnovu podataka kod odraslih i ograničenih podataka kod pedijatrijskih pacijenata (videti odeljak 5.2).
- Deca i adolescenti sa umerenim ili teškim oštećenjem funkcije bubrega (brzina glomerularne filtracije < 50 ml/min/1.73 m2): rivaroksaban se ne preporučuje, jer nema dostupnih kliničkih podataka (videti odeljak 4.4).
Oštećenje funkcije jetre
Rivaroksaban je kontraindikovan kod pacijenata sa oboljenjem jetre povezanim sa koagulopatijom i klinički relevantnim rizikom od krvarenja, uključujući pacijente sa cirozom jetre, Child-Pugh stadijuma B i C (videti odeljke 4.3 i 5.2). Nema dostupnih kliničkih podataka za primenu leka Runaplax kod dece i adolescenata sa oštećenjem funkcije jetre.
Stariji pacijenti
Nije potrebno prilagođavati dozu (videti odeljak 5.2). Telesna masa Nije potrebno prilagođavati dozu za odrasle pacijente (videti odeljak 5.2). Za pedijatrijske pacijente doza se određuje na osnovu telesne mase. Pol Nije potrebno prilagođavati dozu (videti odeljak 5.2). Pacijenti koji se podvrgavaju kardioverziji Primena rivaroksabana može da se započne, ili da se nastavi kod pacijenata čije stanje može da zahteva kardioverziju. Kod transezofagealnim ehokardiogramom (TEE) vođene kardioverzije, kod pacijenata koji prethodno nisu bili na terapiji antikoagulansima, terapiju rivaroksabanom treba započeti najmanje 4 sata pre kardioverzije da bi se osigurala adekvatna antikoagulacija (videti odeljke 5.1 i 5.2). Za sve pacijente pre izvođenja kardioverzije potrebno je potvrditi da je rivaroksaban primenjivan kako je propisano. Odluku o sprovođenju i trajanju terapije treba doneti u skladu sa preporukama za antikoagulantnu terapiju pacijenata koji se podvrgavaju kardioverziji. Pacijenti sa nevalvularnom atrijalnom fibrilacijom koji se podvrgavaju perkutanoj koronarnoj intervenciji (engl. percutaneous coronary intervention, PCI) sa ugradnjom stenta Postoji ograničeno iskustvo kod upotrebe manje doze rivaroksabana, 15 mg jednom dnevno (odnosno 10 mg rivaroksabana jednom dnevno kod pacijenata sa umerenim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina 30-49 ml/min)), dodatno uz inhibitor receptora P2Y12 najduže 12 meseci kod pacijenata sa nevalvularnom atrijalnom fibrilacijom, kojima je potrebna oralna antikoagulantna terapija i koji se podvrgavaju PCI sa postavljanjem stenta (videti odeljke 4.4 i 5.1).
Pedijatrijska populacija
Bezbednost i efikasnost rivaroksabana kod dece uzrasta od 0 do < 18 godina nisu utvrđene u indikaciji prevencije moždanog udara i sistemske embolije kod pacijenata sa nevalvularnom atrijalnom fibrilacijom. Nema dostupnih podataka. U skladu s tim, ne preporučuje se primena kod dece mlađe od 18 godina u drugim indikacijama, osim lečenja VTE i prevencije rekurentne VTE.
Način primene
Odrasli Za oralnu upotrebu. Tablete leka Runaplax 15 mg i 20 mg treba uzimati sa hranom (videti odeljak 5.2). Usitnjavanje tableta Kod pacijenata koji ne mogu da progutaju celu tabletu, tableta leka Runaplax može da se usitni i pomeša sa vodom ili kašom od jabuke, neposredno pre primene leka. Nakon primene usitnjene film tablete leka Runaplax u dozi od 15 mg ili 20 mg, odmah treba uneti hranu. Usitnjena tableta može se dati i kroz želudačnu sondu (videti odeljke 5.2 i 6.6). Deca i adolescenti telesne mase od 30 kg do 50 kg Za oralnu upotrebu.
Pacijenta je potrebno posavetovati da tabletu proguta sa tečnošću. Takođe, potrebno je tabletu uzeti sa hranom (videti odeljak 5.2). Tablete je potrebno uzimati u razmaku od približno 24 sata. U slučaju da pacijent odmah ispljune dozu ili povrati unutar 30 minuta nakon uzimanja doze, potrebno je dati novu dozu. Međutim, ako pacijent povrati nakon što je od uzimanja doze prošlo više od 30 minuta, doza se ne sme ponovo primeniti, a sledeću dozu je potrebno uzeti prema rasporedu. Tableta se ne sme deliti, da bi se obezbedio deo doze iz tablete. Usitnjavanje tableta Za pacijente koji ne mogu da progutaju celu tabletu, potrebno je primeniti rivaroksaban u obliku granula za oralnu suspenziju dostupan na tržištu. Ako granule za oralnu suspenziju nisu odmah dostupne, a propisane su doze rivaroksabana od 15 mg ili 20 mg, doza se može dati tako da se tableta od 15 mg ili 20 mg usitni i pomeša sa vodom ili kašom od jabuke neposredno pre uzimanja i primeni oralno. Usitnjena tableta se može dati kroz nazogastričnu ili gastričnu sondu za hranjenje (videti odeljke 5.2 i 6.6).
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1068071 · SmPC odeljak 4.2 ↗
Kontraindikacije i važna upozorenja
Formalne kontraindikacije (SmPC 4.3)
Preosetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1. Klinički značajno aktivno krvarenje. Lezije ili stanje, za koje se smatra da predstavljaju značajan rizik od obilnog krvarenja. To može uključivati postojeće ili nedavne gastrointestinalne ulceracije, prisustvo malignih neoplazmi sa velikim rizikom od krvarenja, nedavnu povredu mozga ili kičmene moždine, nedavnu hiruršku intervenciju na mozgu, kičmenoj moždini ili oftalmološku hiruršku intervenciju, nedavnu intrakranijalnu hemoragiju, poznate varikse ezofagusa ili sumnju na njih, arterio-venske malformacije, aneurizme krvnih sudova ili velike intraspinalne odnosno intracerebralne vaskularne anomalije. Istovremena terapija sa nekim od antikoagulantnih lekova na primer nefrakcionisanim heparinom, niskomolekularnim heparinom (enoksaparin, dalteparin, itd.), derivatima heparina (fondaparinuks, itd.) oralnim antikoagulansima (varfarin, dabigatran-eteksilat, apiksaban itd.) osim u određenim uslovima promene antikoagulantne terapije (videti odeljak 4.2) ili kada se nefrakcionisani heparin primenjuje u dozama neophodnim za održavanje otvorenim centralnog venskog ili arterijskog katetera (videti odeljak 4.5). Bolest jetre udružena sa koagulopatijom i klinički značajnim rizikom od krvarenja uključujući pacijente sa cirozom jetre, Child Pugh stadijuma B i C (videti odeljak 5.2). Trudnoća i dojenje (videti odeljak 4.6).
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1068071 · SmPC odeljak 4.3 ↗
Važna upozorenja i mere opreza (SmPC 4.4)
Početak zvaničnog odeljka:
Klinički nadzor u skladu sa praksom tokom primene antikoagulanasa se preporučuje tokom čitave terapije. Rizik od hemoragije Kao i pri terapiji drugim antikoagulansima, treba pažljivo pratiti znake krvarenja kod pacijenata koji koriste lek Runaplax. Preporučuje se oprez prilikom primene u stanjima sa povećanim rizikom od krvarenja. Primenu leka Runaplax treba prekinuti ako se pojavi ozbiljno krvarenje (videti odeljak 4.9). U kliničkim ispitivanjima su se krvarenja sluzokože (tj. epistaksa, gingivalna, gastrointestinalna, genitourinarna uključujući neuobičajeno vaginalno ili pojačano menstrualno krvarenje) i anemija češće javljali tokom dugotrajne terapije rivaroksabanom u poređenju sa VKA terapijom. Stoga bi pored adekvatnog kliničkog nadzora, laboratorijsko ispitivanje hemoglobina/hematokrita moglo imati značaja za
Prikažite SmPC odeljak 4.4
otkrivanje skrivenog krvarenja i za određivanje kliničkog značaja vidljivih krvarenja, kada se to proceni odgovarajućim. Kako je detaljnije prikazano u nastavku, nekoliko podgrupa pacijenata ima povećan rizik za pojavu krvarenja. Nakon započinjanja terapije te pacijente treba pažljivo pratiti u slučaju da se pojave znaci i simptomi komplikacija usled krvarenja i anemije (videti odeljak 4.8). Kod svakog neobjašnjivog smanjenja koncentracije hemoglobina ili krvnog pritiska potrebno je potražiti mesto krvarenja. Iako terapija rivaroksabanom ne zahteva rutinsko kontrolisanje izloženosti leku, određivanja koncentracija rivaroksabana kalibrisanom kvantitativnom metodom za anti-faktor Xa mogu biti od koristi u izuzetnim situacijama gde znanje o izloženosti rivaroksabanu može pomoći kao informacija u kliničkom odlučivanju, npr. kod predoziranja ili stanja koja zahtevaju urgentnu hitnu hiruršku intervenciju (videti odeljke 5.1 i 5.2). Pedijatrijska populacija Postoje ograničeni podaci kod dece sa trombozom cerebralnih vena i sinusa, koji imaju infekciju CNS-a (videti odeljak 5.1). Rizik od krvarenja mora se pažljivo razmotriti pre i tokom terapije rivaroksabanom.
Oštećenje funkcije bubrega
Kod odraslih pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina < 30 ml/min) koncentracije rivaroksabana u plazmi mogu biti značajno povećane (u proseku 1,6 puta) što može dovesti do povećanog rizika od krvarenja. Rivaroksaban treba oprezno primenjivati kod pacijenata sa klirensom kreatinina 15-29 ml/min. Primena ovog leka se ne preporučuje kod pacijenata sa klirensom kreatinina < 15 ml/min (videti odeljke 4.2 i 5.2). Rivaroksaban treba koristiti uz oprez kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega koji istovremeno primaju druge lekove koji povećavaju koncentraciju rivaroksabana u plazmi (videti odeljak 4.5). Ne preporučuje se primena rivaroksabana kod dece i adolescenata sa umerenim ili teškim oštećenjem funkcije bubrega (brzina glomerularne filtracije < 50 ml/min/1,73 m2), jer nema dostupnih kliničkih podataka. Interakcija sa drugim lekovima Primena leka Runaplax se ne preporučuje kod pacijenata koji istovremeno primaju azolne antimikotike za sistemsku primenu (poput ketokonazola, itrakonazola, vorikonazola i posakonazola) ili inhibitore HIV proteaze (npr. ritonavir). Ove aktivne supstance snažno inhibiraju i CYP3A4 i P-gp, i zbog toga mogu klinički značajno povećati koncentracije rivaroksabana u plazmi (u proseku 2,6 puta) što može dovesti do povećanog rizika od pojave krvarenja (videti odeljak 4.5). Nema dostupnih kliničkih podataka o istovremenoj primeni sistemske terapije sa snažnim inhibitorima CYP 3A4 i P-gp kod dece (videti odeljak 4.5). Neophodan je oprez ukoliko su pacijenti istovremeno na terapiji lekovima koji utiču na hemostazu, poput nesteroidnih antiinflamatornih lekova (NSAIL), acetilsalicilne kiseline i inhibitora agregacije trombocita ili selektivnih inhibitora ponovnog preuzimanja serotonina (engl. selective serotonin reuptake inhibitors, SSRI) i inhibitora ponovnog preuzimanja serotonina i noradrenalina (engl. serotonin norepinephrine reuptake inhibitors, SNRI). Kod pacijenata sa rizikom od pojave gastrointestinalnih ulceracija može se razmotriti primena odgovarajuće profilaktičke terapije (videti odeljak 4.5). Ostali faktori rizika za pojavu krvarenja Kao i sa drugim antitrombotičkim lekovima, ne preporučuje se primena rivaroksabana kod pacijenata sa povećanim rizikom od krvarenja kao što su pacijenti sa:
- kongenitalnim ili stečenim poremećajima krvarenja;
- teškom nekontrolisanom arterijskom hipertenzijom;
- drugim gastrointestinalnim bolestima bez aktivne ulceracije koje potencijalno mogu da dovedu do komplikacija i krvarenja (npr. zapaljenska bolest creva, ezofagitis, gastritis i gastroezofagealna refluksna bolest);
- vaskularnom retinopatijom;
- bronhiektazijama ili pulmonalnim krvarenjem u anamnezi.
Pacijenti sa kancerom Pacijenti sa malignim bolestima mogu istovremeno imati i povećan rizik od krvarenja i tromboza. Kod pacijenata sa aktivnim kancerom, korist antitrombotičke terapije u odnosu na rizik od krvarenja treba razmotriti kod svakog pacijenta pojedinačno, zavisno od lokaliteta tumora, antineoplastične terapije i stadijuma bolesti. Tumori koji se nalaze u gastrointestinalnom ili genitourinarnom traktu, povezuju se sa povećanim rizikom od krvarenja tokom terapije rivaroksabanom. Kod pacijenata sa malignim neoplazmama sa velikim rizikom za krvarenja, upotreba rivaroksabana je kontraindikovana (videti odeljak 4.3). Pacijenti sa veštačkim srčanim zaliscima Rivaroksaban se ne smije primenjivati za tromboprofilaksu kod pacijenata koji su nedavno podvrgnuti transkateterskoj zameni aortnog zaliska (engl. transcatheter aortic valve replacement, TAVR). Bezbednost i efikasnost rivaroksabana nije ispitivana kod pacijenata sa veštačkim srčanim zaliscima; zbog toga nema podataka koji bi ukazali da rivaroksaban obezbeđuje adekvatnu antikoagulaciju u ovoj populaciji pacijenata. Terapija rivaroksabanom se ne preporučuje kod ovih pacijenata. Pacijenti sa antifosfolipidnim sindromom Direktno delujući oralni antikoagulansi (engl. direct acting oral anticoagulants, DOAC), uključujući rivaroksaban, ne preporučuju se pacijentima koji u anamnezi imaju trombozu, i kojima je dijagnostikovan antifosfolipidni sindrom. Posebno se ne preporučuju kod pacijenata koji su trostruko pozitivni (na lupus antikoagulans, antikardiolipinska antitela i anti-beta 2-glikoprotein-I antitela), kod kojih bi lečenje direktno delujućim oralnim antikoagulansima moglo biti povezano sa povećanom stopom rekurentnih trombotskih događaja u poređenju sa terapijom antagonistima vitamina K. Pacijenti sa nevalvularnom atrijalnom fibrilacijom koji su podvrgnuti PCI sa ugradnjom stenta Dostupni su klinički podaci iz intervencijske studije čiji je primarni cilj bio procena bezbednosti kod pacijenata sa nevalvularnom atrijalnom fibrilacijom koji su podvrgnuti PCI sa ugradnjom stenta. Podaci o efikasnosti kod ove populacije su ograničeni (videti odeljke 4.2 i 5.1). Nema dostupnih podataka za ovakve pacijente, koji imaju moždani udar/tranzitorni ishemijski atak (engl. transient ischaemic attack, TIA) u anamnezi. Hemodinamski nestabilni pacijenti sa PE ili pacijenti čije stanje zahteva trombolizu ili plućnu embolektomiju Rivaroksaban se ne preporučuje kao druga terapijska opcija nefrakcionisanom heparinu kod pacijenata sa plućnom embolijom koji su hemodinamski nestabilni ili koji bi mogli biti podvrgnuti trombolizi ili pulmonalnoj embolektomiji, jer bezbednost i efikasnost rivaroksabana nije potvrđena u ovim kliničkim situacijama. Spinalna/epiduralna anestezija ili punkcija Kada se izvodi neuroaksijalna anestezija (spinalna/epiduralna anestezija) ili spinalna/epiduralna punkcija pacijenti lečeni antitrombotičkim lekovima u cilju prevencije tromboembolijskih komplikacija, su pod rizikom od stvaranja epiduralnog ili spinalnog hematoma koji može dovesti do dugotrajne ili trajne paralize. Rizik od ovih događaja može se povećati kod postoperativne primene stalnih epiduralnih katetera ili istovremenom primenom lekova koji utiču na hemostazu. Rizik se takođe može povećati zbog traumatske ili ponavljane epiduralne ili spinalne punkcije. Ove pacijente treba često kontrolisati radi uočavanja znakova i simptoma neuroloških oštećenja (npr. utrnulost ili slabost nogu, odnosno poremećaje funkcije creva ili mokraćne bešike). Ukoliko se primeti neurološki poremećaj, neophodno je hitno postaviti dijagnozu i sprovesti terapiju. Pre neuraksijalne intervencije lekar treba da razmotri odnos koristi i rizika kod pacijenata koji dobijaju antikoagulanse, odnosno pacijenata koji će primati antikoagulanse u cilju tromboprofilakse. Nema kliničkog iskustva sa upotrebom rivaroksabana u dozi od 15 mg i 20 mg u ovim situacijama. U cilju smanjenja potencijalnog rizika od krvarenja povezanog sa istovremenom primenom rivaroksabana i neuroaksijalne (epiduralna/spinalna) anestezije ili spinalne punkcije, treba razmotriti farmakokinetički profil rivaroksabana. Postavljanje ili uklanjanje epiduralnog katetera ili lumbalnu punkciju je najbolje uraditi kada je procenjeno da je antikoagulantni efekat rivaroksabana slab (videti odeljak 5.2). Međutim, tačno vreme
kada se postiže dovoljno slab antikoagulantni efekat kod svakog pacijenta nije poznato i treba ga proceniti u odnosu na hitnost dijagnostičke procedure. Bazirano na farmakokinetičkim karakteristikama, od poslednje primene rivaroksabana do vađenja epiduralnog katetera, mora proći najmanje dvostruko poluvreme eliminacije rivaroksabana, odnosno kod mlađih odraslih pacijenata najmanje 18 sati, a kod starijih pacijenata najmanje 26 sati (videti odeljak 5.2). Nakon uklanjanja katetera, mora proći najmanje 6 sati do sledeće primene rivaroksabana. Ukoliko dođe do traumatske punkcije, primenu rivaroksabana treba odložiti za 24 sata. Nema dostupnih podataka o tačnom vremenskom periodu kada deci treba postaviti ili ukloniti neuroaksijalni kateter dok su na terapiji rivaroksabanom. U takvim slučajevima, potrebno prekinuti terapiju rivaroksabanom i razmotriti primenu kratkodelujućeg parenteralnog antikoagulansa. Preporuke za doziranje pre i nakon invazivnih procedura i hirurške intervencije Ukoliko je potrebno sprovesti invazivnu proceduru ili hiruršku intervenciju, primena rivaroksabana u dozi od 15 mg ili 20 mg, ako je moguće, treba prekinuti najmanje 24 sata pre intervencije, što mora biti zasnovano na kliničkoj proceni lekara. Ako se procedura ne može odložiti, treba proceniti povećani rizik od krvarenja u odnosu na hitnost intervencije. Terapiju rivaroksabanom treba ponovo započeti što je pre moguće nakon invazivne procedure ili hirurške intervencije pod uslovom da to klinička situacija dopušta i da je uspostavljena adekvatna hemostaza, koja je potvrđena od strane lekara (videti odeljak 5.2). Starija populacija Sa povećanjem godina starosti može biti povećan rizik od krvarenja (videti odeljak 5.2). Dermatološke reakcije Ozbiljne reakcije na koži povezane sa primenom rivaroksabana, uključujući Stevens-Johnson-ov sindrom/toksičnu epidermalnu nekrolizu i reakciju na lek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima, DRESS sindrom (engl. drug reaction with eosinophilia and systemic symptoms, DRESS), prijavljene su tokom praćenja nakon stavljanja lijeka u promet (videti odeljak 4.8). Izgleda da su pacijenti pod najvećim rizikom od ovih reakcija na početku terapije: početak reakcije se u većini slučajeva javlja unutar prvih nedjelja lečenja. Potrebno je prekinuti primenu rivaroksabana pri prvoj pojavi teškog osipa na koži (npr. koji se širi, intenzivan je i/ili praćen stvaranjem plikova) ili na bilo koji drugi znak preosetljivosti povezan sa lezijama sluzokože. Informacije o pomoćnim supstancama Lek Runaplax sadrži laktozu. Pacijenti sa retkim naslednim poremećajem intolerancije galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili glukozno-galaktoznom malapsorpcijom, ne smeju da uzimaju ovaj lek. Lek Runaplax sadrži boju sunset yellow FCF (E110). Ova pomoćna supstanca može da uzrokuje alergijske reakcije. Runaplax sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po film tableti, tj. suštinski je „bez natrijuma“.
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1068071 · SmPC odeljak 4.4 ↗
Interakcije sa drugim lekovima
Početak zvaničnog odeljka:
Nije poznat obim interakcija u pedijatrijskoj populaciji. Podatke o interakcijama navedene u nastavku uočene kod odraslih i upozorenja navedena u odeljku 4.4 treba uzeti u obzir za pedijatrijsku populaciju. Inhibitori CYP3A4 i P-gp transportera Istovremena primena rivaroksabana sa ketokonazolom (400 mg, jednom dnevno) ili ritonavirom (600 mg, dva puta dnevno), povećala je za 2,6 puta / 2,5 puta srednju AUC vrednost rivaroksabana, a za 1,7 puta / 1,6 puta srednju Cmax vrednost rivaroksabana, sa značajnim povećanjem farmakodinamskih efekata koji su mogli uzrokovati povećanje rizika od krvarenja. Zbog toga se primena rivaroksabana ne preporučuje pacijentima koji se istovremeno leče azolnim antimikoticima za sistemsku primenu kao što su ketokonazol, itrakonazol, vorikonazol i posakonazol ili inhibitorima HIV proteaze. Ove aktivne supstance su snažni inhibitori kako CYP3A4, tako i P-gp transportera (videti odeljak 4.4).
Prikažite SmPC odeljak 4.5
Očekuje se da aktivne supstance koje snažno inhibiraju samo jedan od puteva eliminacije rivaroksabana, bilo CYP3A4 ili P-gp, u manjoj meri povećavaju koncentracije rivaroksabana u plazmi. Klaritromicin (500 mg, dva puta dnevno), na primer, za koji se smatra da je snažan inhibitor CYP3A4 i umereni inhibitor P-gp transportera, povećavao je srednju AUC vrednost rivaroksabana 1,5 puta, a Cmax rivaroksabana 1,4 puta. Interakcija sa klaritromicinom verovatno nije od relevantnog kliničkog značaja za većinu pacijenata, ali može biti potencijalno značajna kod visoko rizičnih pacijenata. (Za pacijente sa oštećenjem funkcije bubrega videti odeljak 4.4). Eritromicin (500 mg, tri puta dnevno), koji umereno inhibira CYP3A4 i P-gp transporter, povećavao je srednje vrednosti AUC i Cmax rivaroksabana 1,3 puta. Ova interakcija sa eritromicinom verovatno nije od kliničkog značaja za većinu pacijenata, ali može biti potencijalno značajna kod visoko rizičnih pacijenata. Kod pacijenata sa blagim oštećenjem bubrega, primena eritromicina (u dozi od 500mg tri puta dnevno) je dovela do povećanja srednje AUC vrednosti rivaroksabana 1,8 puta i povećanja od 1,6 puta vrednosti Cmax rivaroksabana u poređenju sa pacijentima sa očuvanom funkcijom bubrega. Kod pacijenata sa umerenim oštećenjem funkcije bubrega, primena eritromicina je dovela do povećanja srednje AUC vrednosti za rivaroksaban od 2,0 puta i povećanja od 1,6 puta vrednosti Cmax u poređenju sa pacijentima sa očuvanom funkcijom bubrega. Efekat eritriomicina ima aditivno dejstvo na oštećenje funkcije bubrega (videti odeljak 4.4.). Flukonazol (400 mg, jednom dnevno) koji se smatra umerenim inhibitorom CYP3A4, povećao je srednju AUC vrednost 1,4 puta i srednju vrednost Cmax 1,3 puta. Ova interakcija sa flukonazolom verovatno nije od kliničkog značaja za većinu pacijenata, ali može biti potencijalno značajna kod visoko rizičnih pacijenata. (Za pacijente sa oštećenjem funkcije bubrega: videti odeljak 4.4). S obzirom na ograničene dostupne kliničke podatke za dronedaron, istovremenu primenu sa rivaroksabanom treba izbegavati. Antikoagulansi Nakon istovremene primene enoksaparina (40 mg, jedna doza) sa rivaroksabanom (10 mg, pojedinačna doza) zapažen je aditivni anti - faktor Xa efekat, bez bilo kakvog dodatnog uticaja na testove koagulacije (PT, aPTT). Enoksaparin nije uticao na farmakokinetiku rivaroksabana. Zbog povećanog rizika od krvarenja, potreban je oprez ukoliko se pacijenti istovremeno leče sa bilo kojim drugim antikoagulansima (videti odeljke 4.3 i 4.4). NSAIL/inhibitori agregacije trombocita Nije primećeno klinički značajno produženje vremena krvarenja posle istovremene primene rivaroksabana (15 mg) i 500 mg naproksena. Uprkos tome, kod pojedinaca, farmakodinamski odgovor može biti više izražen. Nisu zapažene klinički značajne farmakokinetičke ili farmakodinamske interakcije kada je rivaroksaban primenjen u kombinaciji sa 500 mg acetilsalicilne kiseline. Klopidogrel (udarna doza od 300 mg, a zatim doza održavanja od 75 mg) nije pokazao farmakokinetičku interakciju sa rivaroksabanom (15 mg), ali je u jednoj podgrupi pacijenata primećeno relevantno produženje vremena krvarenja koje nije koreliralo sa agregacijom trombocita, nivoima P-selektina ili GPIIb/IIIa receptora. Potreban je oprez ukoliko se pacijent istovremeno leči sa NSAIL (uključujući acetilsalicilnu kiselinu) i inhibitorima agregacije trombocita, pošto je za ove lekove karakteristično da povećavaju rizik od krvarenja (videti odeljak 4.4). SSRI/SNRI Kao i kod drugih antikoagulanasa, postoji mogućnost da su pacijenti izloženi većem riziku od krvarenja kod istovremene primene rivaroksabana sa SSRI ili SNRI zbog prijavljenog efekata ovih lekova na trombocite. Kod istovremene primene ovih lekova sa rivaroksabanom u kliničkom programu, primećena je numerički veća stopa obilnih ili klinički značajnih krvarenja koja nisu obilna u svim terapijskim grupama.
Varfarin Prevođenje pacijenata sa terapije antagonistom vitamina K, varfarinom (INR 2,0 do 3,0) na rivaroksaban (20 mg) ili sa rivaroksabana (20 mg) na varfarin (INR 2,0 do 3,0) produžilo je protrombinsko vreme/INR (Neoplastin) više nego aditivno (mogu se uočiti pojedinačne INR vrednosti do 12), dok je uticaj na aPTT, inhibiciju aktivnosti faktora Xa i endogeni trombinski potencijal bio aditivan. Ukoliko je potrebno ispitivanje farmakodinamskih efekata rivaroksabana tokom perioda prevođenja, mogu se koristiti aktivnost anti-faktora Xa, PiCT i Heptest jer varfarin nije imao uticaj na njih. Četvrtog dana nakon poslednje doze varfarina, svi testovi (uključujući PT, aPTT, inhibiciju aktivnosti faktora Xa i ETP) su odražavali samo dejstvo rivaroksabana. Ukoliko je potrebno ispitivanje farmakodinamskih efekata varfarina tokom perioda prevođenja, merenje INR se može koristiti za Ctrough rivaroksabana koncentracija leka na kraju doznog intervala, (24 sata nakon prethodnog uzimanja rivaroksabana), jer rivaroksaban minimalno utiče na test u tom trenutku. Nije zapažena bilo kakva farmakokinetička interakcija između varfarina i rivaroksabana. Induktori CYP3A4 Istovremena primena rivaroksabana i rifampicina, snažnog induktora CYP3A4, za približno 50% smanjivala je srednju vrednost AUC rivaroksabana, sa paralelnim smanjivanjem njegovih farmakodinamskih efekata. Istovremena primena rivaroksabana sa drugim snažnim induktorima CYP3A4 (npr. fenitoin, karbamazepin, fenobarbital ili kantarion (Hypericum perforatum)) može takođe smanjiti koncentraciju rivaroksabana u plazmi. Zbog toga, istovremenu primenu snažnih induktora CYP3A4 treba izbegavati, osim ukoliko pacijent nije pod stalnim praćenjem zbog moguće pojave znakova i simptoma tromboze. Interakcije sa ostalim lekovima Nisu zapažene klinički značajne farmakokinetičke ili farmakodinamske interakcije pri istovremenoj primeni rivaroksabana sa midazolamom (supstrat za CYP3A4), digoksinom (supstrat za P-gp transporter) ili atorvastatinom (supstrat za CYP3A4 i P-gp transporter) ili omeprazolom (inhibitor protonske pumpe). Rivaroksaban ne dovodi do indukcije niti do inhibicije bilo kog važnijeg izoenzima CYP, kao što je CYP3A4. Laboratorijski parametri Parametri koagulacije (npr. PT, aPTT, HepTest) menjaju se, kako se i očekuje, zbog mehanizma delovanja rivaroksabana (videti odeljak 5.1).
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1068071 · SmPC odeljak 4.5 ↗
Trudnoća, dojenje i plodnost
Trudnoća
Bezbednost i efikasnost rivaroksabana nisu ustanovljeni kod trudnica. Studije na životinjama pokazale su reproduktivnu toksičnost (videti odeljak 5.3). Zbog moguće reproduktivne toksičnosti, rizika od unutrašnjeg krvarenja i dokaza da rivaroksaban prolazi kroz placentu, primena rivaroksabana je kontraindikovana tokom trudnoće (videti odeljak 4.3). Žene u reproduktivnom periodu treba da izbegavaju trudnoću tokom lečenja rivaroksabanom.
Dojenje
Bezbednost i efikasnost rivaroksabana nisu ustanovljene kod dojilja. Podaci dobijeni iz ispitivanja na životinjama ukazuju da se rivaroksaban izlučuje u mleko. Zbog toga je primena rivaroksabana kontraindikovan tokom dojenja (videti odeljak 4.3). Mora da se donese odluka da li će se prekinuti dojenje ili napraviti prekid/pauza u terapiji.
Plodnost
Kod ljudi nisu sprovedene specifične studije sa rivaroksabanom radi procene uticaja na plodnost. U studiji o uticaju rivaroksabana na plodnost kod mužjaka i ženki pacova nije uočen bilo kakav uticaj (videti odeljak 5.3).
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1068071 · SmPC odeljak 4.6 ↗
Alkohol
Poseban podatak o alkoholu nije dostupan za ovo pakovanje. Odsustvo podatka nije dokaz da je alkohol bezbedan uz ovaj lek niti da interakcija ne postoji. Proverite upozorenja i interakcije u PIL/SmPC dokumentaciji i konsultujte lekara ili farmaceuta pre konzumiranja alkohola.
Posebna stranica o alkoholu →Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1068071 · dokument za dodatnu proveru; nije posebna procena alkohola ↗
Neželjena dejstva
Odeljak obuhvata:
- Sažetak bezbednosnog profila
- Tabelarni prikaz neželjenih reakcija
- Opis odabranih neželjenih reakcija
- Prijavljivanje neželjenih reakcija
Prikažite SmPC odeljak 4.8
Sažetak bezbednosnog profila
Bezbednost rivaroksabana je procenjena u trinaest pivotalnih studija faze III (videti Tabelu 1). Ukupno 69608 odraslih pacijenata u devetnaest studija faze III i 488 pedijatrijskih pacijenata u dve studije faze II i dve studije faze III bilo je izloženo rivaroksabanu. Tabela 1: Broj pacijenata u studijama, ukupna dnevna doza i maksimalno trajanje terapije kod odraslih i u pedijatrijskoj populaciji u studijama faze III Indikacija Broj pacijenata* Ukupna dnevna doza Maksimalno trajanje terapije Prevencija venske tromboembolije (VTE) kod odraslih pacijenata koji se podvrgavaju elektivnoj hirurškoj intervenciji zamene kuka ili kolena 6097 10 mg 39 dana Prevencija venske tromboembolije (VTE) kod hospitalizovanih hroničnih pacijenata 3997 10 mg 39 dana Terapija tromboze dubokih vena (TDV), plućne embolije (PE) i prevencija njihovog ponovnog javljanja 6790 od 1. do 21. dana: 30 mg od 22. dana nadalje: 20 mg Nakon najmanje 6 meseci: 10 mg ili 20 mg 21 mesec Terapija VTE i prevencija rekurentne VTE kod novorođenčadi rođene u terminu i dece uzrasta ispod 18 godina nakon inicijalnog standardnog antikoagulantnog lečenja 329 Doza prilagođena telesnoj masi da bi se postigla izloženost slična onoj zapaženoj kod odraslih na terapiji TDV primenom rivaroksabana od 20 mg jednom dnevno 12 meseci Prevencija moždanog udara i sistemske embolije kod pacijenata sa nevalvularnom atrijalnom fibrilacijom 7750 20 mg 41 mesec Prevencija aterotrombotskih događaja kod pacijenata nakon akutnog koronarnog sindroma (AKS) 10 225 5 mg ili 10 mg primenjeno istovremeno uz ASK ili sa ASK i klopidogrel ili tiklopidin 31 mesec Prevencija aterotrombotskih događaja kod pacijenata sa bolešću koronarnih arterija (BKA)/ bolešću perifernih arterija (BPA) 18 244 5 mg primenjeno istovremeno uz ASK ili 10 mg u monoterapiji 47 meseci 3256** 5 mg primenjenih istivremeno uz ASK 42 meseca *Pacijenti koji su primili najmanje jednu dozu rivaroksabana. **Podaci iz ispitivanja VOYAGER PAD
Najčešće prijavljene neželjene reakcije kod pacijenata na terapiji rivaroksabanom su bile krvarenja (videti odeljak 4.4. i „Opis odabranih neželjenih reakcija“ u nastavku) (Tabela 2). Najčešće prijavljena krvarenja su bila epistaksa (4,5%) i hemoragije u gastrointestinalnom traktu (3,8%). Tabela 2: Učestalost krvarenja* i anemija kod pacijenata koji su primali rivaroksaban u završenim studijama faze III kod odraslih i pedijatrijske populacije Indikacija Bilo kakvo krvarenje Anemija Prevencija venske tromboembolije (VTE) kod odraslih pacijenata podvrgnutih elektivnoj hirurškoj intervenciji zamene kuka ili kolena 6,8% pacijenata 5,9% pacijenata Prevencija venske tromboembolije kod hospitalizovanih hroničnih pacijenata 12,6% pacijenata 2,1% pacijenata Terapija tromboze dubokih vena (TDV), plućne embolije (PE) i prevencija njihovog ponovnog javljanja 23% pacijenata 1,6% pacijenata Terapija VTE i prevencija rekurentne VTE kod novorođenčadi rođene u terminu i dece uzrasta ispod 18 godina nakon inicijalnog standardnog antikoagulantnog lečenja 39,5% pacijenata 4,6% pacijenata Prevencija moždanog udara i sistemske embolije kod pacijenata sa nevalvularnom atrijalnom fibrilacijom 28 na 100 pacijent -godina 2,5 na 100 pacijent- godina Prevencija aterotrombotskih događaja kod pacijenata nakon akutnog koronarnog sindroma (AKS) 22 na 100 pacijent- godina 1,4 na 100 pacijent- godina Prevencija aterotrombotskih događaja kod pacijenata sa BKA/BPA 6,7 na 100 pacijent - godina 0,15 na 100 pacijent godina** 8,38 na 100 pacijent-godina# 0,74 na 100 pacijentgodina***# * Prikupljeni su, zabeleženi i procenjeni svi događaji krvarenja u svim studijama sa rivaroksabanom. **U studiji COMPASS postoji mala incidenca anemije, jer je primenjen selektivni pristup sakupljanja neželjenih događaja. ***Primenjen je selektivni pristup u prikupljanju neželjenih događaja. #Podaci iz VOYAGER PAD ispitivanja.
Tabelarni prikaz neželjenih reakcija
Učestalost neželjenih reakcija prijavljenih tokom upotrebe rivaroksabana kod odraslih i kod pedijatrijskih pacijenata je prikazana u Tabeli 3 u nastavku prema klasi sistema organa (MedDRA), kao i prema učestalosti.
Učestalost je definisana na sledeći način: Veoma često (≥ 1/10) Često (≥ 1/100 to < 1/10) Povremeno (≥ 1/1000 do < 1/100) Retko (≥ 1/10000 do < 1/1000) Veoma retko (< 1/10000) Nepoznato (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka). Tabela 3: Sva neželjena dejstva prijavljena kod odraslih pacijenata uključenih u studije faze III ili tokom primene nakon stavljanja leka u promet*, i u dve studije faze II i dve studije faze III kod pedijatrijskih pacijenata Često Povremeno Retko Veoma retko Nepoznato Poremećaji krvi i limfnog sistema Anemija (uključujući odgovarajuće laboratorijske parametre) Trombocitoza (uključujući povećan broj trombocita)A, trombocitopenija Poremećaji imunskog sistema Alergijska reakcija, alergijski dermatitis, angioedema i alergijski edem Anafilaktičke reakcije, uključujući anafilaktički šok Poremećaji nervnog sistema Vrtoglavica, glavobolja Cerebralno i intrakranijalno krvarenje, sinkopa Poremećaji oka Krvarenje u oku (uključujući krvarenje konjunktive) Kardiološki poremećaji Tahikardija Vaskularni poremećaji Hipotenzija, hematomi Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji Epistaksa, hemoptiza Eozinofilna pneumonija Gastrointestinalni poremećaji Krvarenje desni, krvarenje u gastrointestinalnom traktu (uključujući rektalno krvarenje), gastrointestinalni i abdominalni bolovi, dispepsija, mučnina, konstipacijaA, dijareja, povraćanjeA Suva usta Hepatobilijarni poremećaji
Često Povremeno Retko Veoma retko Nepoznato Povećanje transaminaza Oštećenje funkcije jetre, povećana koncentracija bilirubina, povećana vrednost alkalne fosfataze u krviA, povećana vrednost GGTA Žutica, povećana koncentracija konjugovanog bilirubina (sa ili bez istovremenog povećanja vrednosti ALT-a), holestaza, hepatitis (uključujući hepatocelularno oštećenje) Poremećaji kože i potkožnog tkiva Pruritus (uključujući povremene slučajeve generalizovanog pruritusa), osip, ekhimoza, kutano i supkutano krvarenje Urtikarija Stevens-Johnson-ov sindrom/toksična epidermalna nekroliza, DRESS sindrom Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva Bol u ekstremitetuA Hemartroza Krvarenje iz mišića Kompartment sindrom nakon krvarenja Poremećaji bubrega i urinarnog sistema Krvarenje u urogenitalnom traktu (uključujući hematuriju i menoragijuB), oštećenje funkcije bubrega (uključujući povećanje koncentracije kreatinina i uree u krvi) Insuficijencija bubrega/akutna insuficijencija bubrega nakon krvarenja koje je dovoljno da izazove hipoperfuziju, nefropatija povezana sa primenom antikoagulanasa Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primene Povišena telesna temperaturaA, periferni edem, smanjena opšta snaga i energija (uključujući umor i asteniju) Opšte loše stanje (uključujući slabost) Lokalizovan edemA Ispitivanja Povećana vrednost LDHA, povećana vrednost lipazeA, povećana vrednost amilazeA Povrede, trovanja i proceduralne komplikacije
Često Povremeno Retko Veoma retko Nepoznato Postintervencijsko krvarenje (uključujući postoperativnu anemiju i krvarenje rana), kontuzija, sekrecija iz raneA Vaskularna pseudoaneurizmaC A : uočeno u prevenciji venske tromboembolije (VTE) kod odraslih pacijenata koji se podvrgavaju elektivnoj hirurškoj intervenciji zamene kuka ili kolena. B: uočeno u terapiji TDV, PE i prevenciji njihovih recidiva kao veoma često kod žena < 55 godina. C :uočeno kao povremeno neželjeno dejstvo kod prevencije aterotrombotičkih događaja posle akutnog koronarnog sindroma (AKS) (posle perkutane koronarne intervencije). *Primenjen je unapred određeni selektivni pristup u sakupljanju prijava neželjenih događaja u odabranim studijama faze III. Nakon analize tih ispitivanja, incidenca neželjenih reakcija nije se povećala i nije identifikovana ni jedna nova neželjena reakcija.
Opis odabranih neželjenih reakcija
Usled farmakološkog mehanizma dejstva, primena rivaroksabana može biti povezana sa povećanim rizikom od skrivenog ili vidljivog krvarenja iz bilo kog tkiva ili organa što može dovesti do posthemoragijske anemije. Znaci, simptomi i težina (uključujući smrtni ishod) će varirati prema lokalizaciji i stepenu ili obimu krvarenja i/ili anemije (videti odeljak 4.9 „Postupak lečenja u slučaju krvarenja”). U kliničkim ispitivanjima krvarenje mukoza (tj. epistaksa, gingivalno, gastrointestinalno, genitourinarno uključujući neuobičajeno vaginalno ili pojačano menstrualno krvarenje) i anemija su se češće javljali tokom dugotrajne terapije rivaroksabanom u poređenju sa terapijom VKA. Tako, pored adekvatnog kliničkog praćenja, laboratorijsko ispitivanje hemoglobina/hematokrita bi moglo biti značajno za otkrivanje skrivenog krvarenja i za određivanje kliničkog značaja vidljivog krvarenja, ukoliko se proceni adekvatnim. Rizik od krvarenja može biti povećan kod nekih grupa pacijenata, npr. kod pacijenata sa nekontrolisanom teškom arterijskom hipertenzijom i/ili u slučaju istovremene terapije lekom koji utiče na hemostazu (videti odeljak 4.4 „Rizik od krvarenja”). Menstrualno krvarenje može biti pojačano i/ili produženo. Komplikacije usled krvarenja se mogu manifestovati kao slabost, bledilo, vrtoglavica, glavobolja ili neobjašnjivi otok, dispneja i neobjašnjivi šok. U nekim slučajevima kao posledica anemije, uočeni su simptomi srčane ishemije poput bola u grudima ili angine pektoris. Kod primene rivaroksabana prijavljene su poznate komplikacije nakon težeg krvarenja, poput kompartment sindroma i insuficijencije bubrega usled hipoperfuzije ili nefropatije povezane s primenom antikoagulanasa. Prema tome, mora se uzeti u obzir mogućnost pojave krvarenja prilikom procene stanja svakog pacijenta na antikoagulantnoj terapiji. Pedijatrijska populacija Terapija VTE i prevencija rekurentne VTE Procena bezbednosti primene kod dece i adolescenata zasniva se na podacima o bezbednosti iz dve studije faze II i jedne studije faze III, otvorenog dizajna sa aktivnom kontrolom, kod pedijatrijskih pacijenata mlađih od 18 godina. Bezbednosni podaci pri primeni rivaroksabana i komparatora bili su generalno slični kod pedijatrijske populacije različitih uzrasnih grupa. Bezbednosni profil kod 412 dece i adolescenata koji su bili na terapiji rivaroksabanom bio je sličan bezbednosnom profilu kod odraslih i konzistentan kod svih uzrasnih podgrupa, iako je procena ograničena malim brojem pacijenata. Kod pedijatrijske populacije, glavobolja (veoma često 16,7%), povišena telesna temperatura (veoma često, 11,7%), epistaksa (veoma često, 11,2%), povraćanje (veoma često, 10,7%), tahikardija (često, 1,5%), povećane koncentracije bilirubina (često, 1,5%) i povećane koncentracije konjugovanog bilirubina (povremeno, 0,7%) su prijavljeni češće nego kod odraslih. Kao i u odrasloj populaciji, menoragija je zapažena u 6,6 % slučajeva (često), kod adolescenata ženskog pola nakon menarhe. Trombocitopenija, kakva je zapažena kod odrasle populacije nakon stavljanja leka u promet, bila je česta (4,6%) u pedijatrijskim
kliničkim ispitivanjima. Neželjene reakcije leka kod pedijatrijskih pacijenata su uglavnom bile blage do umerene težine.
Prijavljivanje neželjenih reakcija
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS): Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd Republika Srbija fax: +381 (0)11 39 51 131 website: www.alims.gov.rs e-mail: [email protected]
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1068071 · SmPC odeljak 4.8 ↗
Zamena leka
Pronađeni su drugi aktivni lekovi iz grupe formirane prema ALIMS listi, identičnom INN-u, jačini i farmaceutskom obliku.
Engap
film tableta; 15 mg; blister, 2 × 14 kom
JKL 1068093 · blister, 2 × 14 kom
RIBAS
film tableta; 15 mg; blister, 2 × 14 kom
JKL 1063004 · blister, 2 × 14 kom
Risagal
film tableta; 15 mg; blister, 2 × 14 kom
JKL 1063022 · blister, 2 × 14 kom
Rivaroksaban SK
film tableta; 15 mg; blister, 2 × 14 kom
JKL 1068050 · blister, 2 × 14 kom
RIVAROX
film tableta; 15 mg; blister, 2 × 14 kom
JKL 1068054 · blister, 2 × 14 kom
Rivaroxaban Accord
film tableta; 15 mg; blister, 2 × 14 kom
JKL 1063007 · blister, 2 × 14 kom
RIVOKSAR
film tableta; 15 mg; blister, 2 × 14 kom
JKL 1063011 · blister, 2 × 14 kom
Roxelana
film tableta; 15 mg; blister, 2 × 14 kom
JKL 1063018 · blister, 2 × 14 kom
Rufixalo
film tableta; 15 mg; blister, 2 × 14 kom
JKL 1068078 · blister, 2 × 14 kom
Voxaban
film tableta; 15 mg; blister, 2 × 14 kom
JKL 1068106 · blister, 2 × 14 kom
XANIRVA
film tableta; 15 mg; blister, 2 × 14 kom
JKL 1068068 · blister, 2 × 14 kom
Xarelto
film tableta; 15 mg; blister, 2 × 14 kom
JKL 1069602 · blister, 2 × 14 kom
Xerdoxo
film tableta; 15 mg; blister, 2 × 14 kom
JKL 1068057 · blister, 2 × 14 kom
Corviva
film tableta; 15 mg; blister, 3 × 10 kom
JKL 1068101 · blister, 3 × 10 kom
Elmastan
film tableta; 15 mg; blister, 3 × 10 kom
JKL 1068063 · blister, 3 × 10 kom
RIVER
film tableta; 15 mg; blister, 3 × 10 kom
JKL 1063667 · blister, 3 × 10 kom
Rufixalo
film tableta; 15 mg; blister, 3 × 14 kom
JKL 1068079 · blister, 3 × 14 kom
Trombocen
film tableta; 15 mg; blister, 2 × 15 kom
JKL 1063015 · blister, 2 × 15 kom
Prikaz je zasnovan na tačnom JKL-u i važećoj ALIMS listi. Nije preporuka za samostalnu promenu terapije; zamenu potvrđuje lekar ili farmaceut.
Lekovi sa istom aktivnom supstancom
Drugi registrovani lekovi koji sadrže aktivnu supstancu rivaroksaban. Isti sastojak ne znači da su jačina, oblik, doziranje ili režim izdavanja isti i nije preporuka za samostalnu zamenu terapije.
Elmastan 15 mg
film tableta; 15 mg; blister, 3 × 10 kom
Specijalni režim · JKL 1068063
Corviva 15 mg
film tableta; 15 mg; blister, 3 × 10 kom
Na recept · JKL 1068101
Engap 15 mg
film tableta; 15 mg; blister, 2 × 14 kom
Na recept · JKL 1068093
Elmastan 2,5 mg
film tableta; 2,5 mg; blister, 6 × 10 kom
Specijalni režim · JKL 1068060
Elmastan 10 mg
film tableta; 10 mg; blister, 1 × 10 kom
Specijalni režim · JKL 1068061
Elmastan 10 mg
film tableta; 10 mg; blister, 3 × 10 kom
Specijalni režim · JKL 1068062
Elmastan 20 mg
film tableta; 20 mg; blister, 3 × 10 kom
Specijalni režim · JKL 1068064
Corviva 10 mg
film tableta; 10 mg; blister, 3 × 10 kom
Na recept · JKL 1068100
Prikazano je prvih 8 od 12 pronađenih lekova.
Cena i RFZO
Poslednja evidentirana maksimalna cena na veliko
3.326,30 RSD
Ovo nije automatski maloprodajna cena u apoteci.
Službeni glasnik RS: 73/2024
Objavljeno: 30.08.2024.
Sva registrovana pakovanja
Izaberite pakovanje da biste videli njegove tačne registracione podatke, dokumente, cenu i RFZO status. Sva pakovanja ispod pripadaju istoj registrovanoj porodici leka.
| Oblik, jačina i veličina | JKL | EAN | Maks. cena na veliko | RFZO | Detalji |
|---|---|---|---|---|---|
| film tableta; 10 mg; blister, 2 × 14 kom | 1068070 | 8606010895326 | 3.323,00 RSD | Nije evidentirano | Prikaži detalje → |
| film tableta; 15 mg; blister, 2 × 14 kom | 1068071 | 8606010895333 | 3.326,30 RSD | Nije evidentirano | Izabrano |
| film tableta; 20 mg; blister, 2 × 14 kom | 1068072 | 8606010895340 | 3.326,30 RSD | Nije evidentirano | Prikaži detalje → |
Izvori i zvanična dokumentacija
Aktuelni SmPC · broj rešenja 003424928 2025 59010 007 000 515 021 04 001
Starije verzije SmPC dokumenta (1)
Izdavač: LekZa.com / C-CODE SOFTWARE DOO. Status sadržaja: strukturirano prema navedenim izvorima; nije označeno kao stručna medicinska recenzija lekara ili farmaceuta.
Registracioni podaci
Prikažite administrativne detalje
- JKL
- 1068071
- EAN
- 8606010895333
- Šifra proizvoda
- 496931
- Vrsta leka
- Humani lekovi
- Vrsta rešenja
- OBNOVA
- Broj rešenja
- 003424928 2025 59010 007 000 515 021 04 001
- Datum rešenja
- Fri, 10 Jul 2026 00:00:00 GMT
- Važi do
- Fri, 10 Jul 2076 00:00:00 GMT
- Proizvođač
- SALUTAS PHARMA GMBH
- Nosilac dozvole
- PREDSTAVNIŠTVO SANDOZ PHARMACEUTICALS D.D. BEOGRAD