LekZa.comBETA

Lek

Toradol 30 mg/mL

ketorolak

M01AB15 · ketorolak

Osnovni podaci

Toradol 30 mg/mL je registrovani lek sa aktivnom supstancom ili supstancama ketorolak; registrovani oblik, jačina i pakovanje: rastvor za injekciju; 30 mg/mL; ampula, 5 × 1 mL. Režim izdavanja: Stacionarna ustanova.

JKL
0162502
EAN / GTIN
8606102767449
Zvanične terapijske indikacije (SmPC 4.1) ↓
Farmaceutski oblik
rastvor za injekciju
Režim izdavanja
SZ · Stacionarna ustanova
Lista RFZO
Nema zapisa u trenutno povezanim RFZO podacima
Nosilac dozvole
PHARMA CONCEPT DOO BEOGRAD

Informacije su vezane za trenutno izabranu jačinu, oblik i pakovanje. Informacije su informativnog karaktera i ne zamenjuju savet lekara ili farmaceuta.

Zvanične terapijske indikacije (SmPC 4.1)

Lek Toradol je indikovan za kratkotrajnu primenu u terapiji umerenog do teškog akutnog postoperativnog bola. Lečenje treba započeti u bolnici. Maksimalno trajanje terapije je dva dana.

Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 0162502 · SmPC odeljak 4.1 ↗

Kako se koristi

Odeljak obuhvata:

  • Stariji pacijenti
  • Pedijatrijska populacija
  • Oštećenje funkcije bubrega
  • Način primene
Prikažite SmPC odeljak 4.2

Vreme početka analgetičkog dejstva nakon intramuskularne ili intravenske primene je slično i iznosi približno 30 minuta, gde maksimalna analgezija nastaje u roku od jednog do dva sata. Medijana vremena trajanja analgezije je obično četiri do šest sati. Dozu treba uskladiti sa težinom bola i odgovorom pacijenta na terapiju. Primena kontinuiranih višestrukih dnevnih doza ketorolaka intramuskularno ili intravenski ne treba da prekorači dva dana, jer posle duže upotrebe može doći do povećane pojave neželjenih događaja. Iskustvo sa dužom primenom je ograničeno, jer većina pacijenata prelazi na oralne formulacije lekove, ili im posle tog vremena više nije potrebna analgetska terapija. Pojava neželjenih dejstava se može smanjiti upotrebom najmanje efektivne doze potrebne da se u najkraćem mogućem roku kontrolišu simptomi (videti odeljak 4.4). Odrasli Preporučena inicijalna doza leka Toradol je 10 mg, posle čega sledi 10 do 30 mg na svakih četiri do šest sati, po potrebi. U inicijalnom postoperativnom periodu, lek Toradol se može primeniti čak i na svaka dva sata, ako je to potrebno. Treba primeniti najmanju efektivnu dozu. Ne sme se prekoračiti ukupna dnevna doza od 90 mg za negerijatrijske pacijente i 60 mg za gerijatrijske pacijente, pacijente sa oštećenom funkcijom bubrega i pacijente sa telesnom masom manjom od 50 kg. Maksimalno trajanje terapije ne treba da pređe dva dana. Dozu treba sanjiti kod pacijenata koji imaju manje od 50 kg telesne mase.

Opioidni analgetici (npr. morfin, petidin) se mogu primenjivati istovremeno i mogu biti potrebni za postizanje optimalnog analgetičkog dejstva u ranom postoperativnom periodu kada je bol najjači. Ketorolak ne interferira sa vezivanjem opijata i ne pogoršava respiratornu depresiju ili sedaciju koji su povezani sa opijatima. Kada se propisuju u kombinaciji sa lekom Toradol primenjenog intramuskularno/intravenski, dnevna doza opijata je obično manja nego što je to uobičajeno potrebno. Međutim, i dalje treba imati u vidu neželjena dejstva opijata, posebno kada se hirurška intervencija radi u dnevnoj bolnici.

Stariji pacijenti

Stariji pacijenti su pod povećanim rizikom od pojave ozbiljnih posledica neželjenih reakcija. Ukoliko je neophodna terapija nesteroidnim antiinflamatornim lekovima (NSAIL), treba ih primenjivati u najmanjoj efektivnoj dozi i što je kraće moguće. Pacijente treba redovno pratiti tokom primanja NSAIL-a zbog mogućnosti razvijanja gastrointestinalnog krvarenja. Ne treba prekoračiti ukupnu dnevnu dozu od 60 mg (videti odeljak 4.4).

Pedijatrijska populacija

Bezbednost i efikasnost primene leka Toradol kod dece nisu utvrđeni. Prema tome, primena leka Toradol se ne preporučuje kod dece mlađe od 16 godina.

Oštećenje funkcije bubrega

Primena leka Toradol je kontraindikovana kod pacijenata sa umerenim do teškim oštećenjem funkcije bubrega. U slučaju blažeg oštećenja funkcije bubrega, preporučuje se smanjenje doze (ne preko 60 mg/dan primenjeno intravenski ili intramuskularno) (videti odeljak 4.3).

Način primene

Lek Toradol je namenjen za intramuskularnu primenu ili za primenu bolus intravenskom injekcijom.Bolus intravenske doze treba primenjivati tokom najmanje 15 sekundi. Lek Toradol se ne sme koristiti za epiduralnu ili spinalnu primenu.

Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 0162502 · SmPC odeljak 4.2 ↗

Kontraindikacije i važna upozorenja

Formalne kontraindikacije (SmPC 4.3)

Ketorolak je kontraindikovan kod pacijenata sa prethodno ustanovljenom preosetljivošću na ketorolaktrometamol, na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1 ili na druge NSAIL i kod pacijenata kod kojih acetilsalicilna kiselina ili drugi inhibitori sinteze prostaglandina indukuju alergijske reakcije (kod ovih pacijenata su zabeležene i teške reakcije poput anafilaktičkih). Ove reakcije uključuju astmu, rinitis, angioedem ili urtikariju. Ketorolak je takođe kontraindikovan kod:

  • pacijenata sa astmom u istoriji bolesti;
  • dece mlađe od 16 godina. Ketorolak je kontraindikovan kod pacijenata sa aktivnim peptičkim ulkusom ili prethodnim gastrointestinalnim krvarenjem, ulceracijom ili perforacijom. Kao i ostali NSAIL, ketorolak je kontraindikovan kod pacijenata sa teškom srčanom insuficijencijom, insuficijencijom jetre i bubrega (videti odeljak 4.4). Ketrolak je kontraindikovan kod pacijenata sa umerenim ili teškim oštećenjem funkcije bubrega (vrednost kreatinina u serumu >160 mikromol/L) ili kod pacijenata sa rizikom od bubrežne insuficijencije zbog gubitka volumena ili dehidratacije. Ketorolak je kontraindikovan tokom trudnoće, trudova, porođaja ili dojenja (videti odeljak 4.6). Ketorolak je kontraindikovan kao profilaktička analgezija pre hirurške intervencije zbog inhibicije agregacije trombocita i takođe je kontraindikovan intraoperativno zbog povećanog rizika od krvarenja.

Ketorolak inhibira funkciju trombocita, pa je zbog toga kontraindikovan kod pacijenata sa suspektnim ili potvrđenim cerebrovaskularnim krvarenjem, kod pacijenata koji su podvrgnuti hirurškim intervencijama sa velikim rizikom od krvarenja ili nekompletne hemostaze, kao i onih sa velikim rizikom od krvarenja, kao što su pacijenti sa hemoragijskom dijatezom, uključujući poremećaje koagulacije. Primena ketorolaka je takođe kontraindikovana kod pacijenata na terapiji antikoagulansima, uključujući varfarin i male doze heparina (2500 - 5000 jedinica na 12 sati). Ketorolak je kontraindikovan kod pacijenata koji trenutno primaju acetilsalicilnu kiselinu ili druge NSAIL (uključujući selektivne inhibitore ciklooksigenaze-2). Ketorolak, rastvor za injekciju je kontraindikovan za neuroaksijalnu (epiduralnu ili intratekalnu) primenu, zbog sadržaja alkohola. Kombinacija ketorolaka i pentoksifilina je kontraindikovana. Kontraindikovana je istovremena primena ketorolaka i probenecida ili soli litijuma. Ketorolak je kontraindikovan kod pacijenata sa kompletnim ili parcijalnim sindromom nazalnih polipa, angioedemom ili bronhospazmom.

Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 0162502 · SmPC odeljak 4.3 ↗

Važna upozorenja i mere opreza (SmPC 4.4)

Početak zvaničnog odeljka:

Ketorolak: epidemiološki dokazi ukazuju da primena ketorolaka može biti povezana sa povećanim rizikom od ozbiljne gastrointestinalne toksičnosti, u odnosu na neke druge NSAIL, naročito kada se primenjuje van odobrenih indikacija i/ili tokom dužeg vremenskog perioda (videti odeljke 4.1, 4.2 i 4.3). Lekari treba da imaju na umu da kod nekih pacijenata do ublažavanja bola može doći tek pošto prođe 30 minuta od intramuskularne ili intravenske primene. Treba izbegavati primenu ketorolaka istovremeno sa drugim NSAIL, uključujući selektivne inhibitore ciklooksigenaze-2. Rizik od pojave neželjenih dejstava se može smanjiti primenom minimalne efektivne doze potrebne da se u najkraćem mogućem roku kontrolišu simptomi (videti odeljak 4.2 i gastrointestinalne i kardiovaskularne rizike navedene u nastavku). Gastrointestinalne ulceracije, krvarenje i perforacije NSAIL, uključujući ketorolak, mogu biti povezani sa povećanim rizikom od gastrointestinalnog anastomotskog curenja. Preporučuje se pažljiv medicinski nadzor i oprez pri primeni ketorolaka nakon gastrointestinalnog hirurškog zahvata. Gastrointestinalno krvarenje, ulceracije ili perforacije, koje mogu biti životno ugrožavajuće, prijavljene su tokom lečenja sa svim NSAIL uključujući ketorolak, u bilo kom trenutku tokom terapije, sa ili bez upozoravajućih simptoma ili ozbiljnih gastrointestinalnih događaja u istoriji bolesti. U nerandomizovanoj, bolničkoj postmarketinškoj studiji praćenja, povećanje stope ozbiljnog kliničkog gastrointestinalnog krvarenja zabeleženo je kod pacijenata < 65 godina koji su primali prosečnu dnevnu dozu > 90 mg ketorolaka intramuskularno, u poređenju sa onima koji su primali opioide parenteralnim putem. Kod starijih pacijenata je povećana učestalost nastanka neželjenih reakcija na NSAIL, posebno gastrointestinalno krvarenje i perforacije, koji mogu biti životno ugrožavajući (videti odeljak 4.2). Rizik od nastanka gastrointestinalnog krvarenja, ulceracija ili perforacija je veći sa povećanjem doze NSAIL, uključujući ketorolak priemnjen intravenski, kod pacijenata sa postojećom istorijom ulkusa, posebno ukoliko je bio komplikovan hemoragijom ili perforacijom (videti odeljak 4.3), kao i kod starijih osoba. Rizik od

Prikažite SmPC odeljak 4.4

pojave klinički ozbiljnog gastrointestinalnog krvarenja zavisi od doze. Ovi pacijenti treba da započnu terapiju najmanjom mogućom dozom. Kod ovih pacijenata treba razmotriti primenu kombinovane terapije sa protektivnim lekovima (npr. misoprostol ili inhibitori protonske pumpe), kao i kod pacijenata koji zahtevaju istovremenu primenu malih doza acetilsalicilne kiseline ili drugih lekova koji mogu da povećaju rizik od nastanka gastrointestinalnih događaja (videti u nastavku i odeljak 4.5). Rizik od pojave gastrointestinalnih krvarenja i perforacija koji zavisi od godina je zajednički za sve NSAIL. U poređenju sa mlađim odraslim osobama, starije osobe imaju produženo poluvreme eliminacije ketorolaka i smanjeni klirens iz plazme. Preporučuje se duži interval doziranja (videti odeljak 4.2). NSAIL treba primenjivati sa oprezom pacijentima koji imaju inflamatornu bolest creva u istoriji bolesti (ulcerozni kolitis, Kronova bolest), jer se ova stanja mogu pogoršati (videti odeljak 4.8). Pacijenti sa istorijom gastrointestinalne GI toksičnosti, posebno stariji, treba da prijave sve neuobičajene abdominalne simptome (posebno GI krvarenje), posebno u inicijalnim stadijumima lečenja. Kada se GI krvarenje ili ulceracija javi kod pacijenata koji primaju ketorolak intravenskim putem, lečenje treba obustaviti. Potreban je oprez kod pacijenata koji istovremeno primaju terapiju koja može povećati rizik od nastanka ulceracija ili krvarenja, kao što su oralni kortikosteroidi, selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina ili inhibitori agregacije trombocita kao što je acetilsalicilna kiselina (videti odeljak 4.5). Primena kod pacijenata koji uzimaju antikoagulanse kao što je varfarin je kontraindikovana (videti odeljak 4.3). Kao i kod drugih NSAIL, incidencija i težina gastrointestinalnih komplikacija se mogu povećati sa povećanjem doze i trajanjem terapije sa ketorolakom primenjenim intravenski. Rizik od nastanka klinički ozbiljnog gastrointestinalnog krvarenja je dozno zavisan. To je naročito značajno kod starijih pacijenata koji primaju prosečnu dnevnu dozu veću od 60 mg/dan ketorolaka intravenski. Prisustvo peptičkog ulkusa u istoriji bolesti povećava mogućnost da se razviju ozbiljne gastrointestinalne komplikacije tokom terapije ketorolakom. Hematološka dejstva Pacijenti sa poremećajima koagulacije ne smeju da primaju lek Toradol. Pacijenti na antikoagulacionoj terapiji mogu biti izloženi većem riziku od krvarenja ako im se istovremeno primenjuje lek Toradol. Istovremena primena ketorolaka i profilaktičkih malih doza heparina (2500 - 5000 jedinica na 12 sati) i dekstrana nije opsežnije ispitivana i takođe može biti povezana sa povećanim rizikom od krvarenja. Pacijenti koji su već na antikoagulansima ili kojima su neophodne male doze heparina ne treba da primaju ketorolak. Pacijente koji primaju drugu medikamentoznu terapiju koja utiče na hemostazu treba pažljivo pratiti ukoliko im se primeni lek Toradol. U kontrolisanim kliničkim studijama, incidenca klinički značajnog postoperativnog krvarenja bila je manja od 1%. Ketorolak inhibira agregaciju trombocita i produžava vreme krvarenja. Kod pacijenata sa normalnom hemostazom, dolazi do produženja vremena krvarenja, ali u granicama normalnih vrednosti od dva do jedanaest minuta. Za razliku od produženog dejstva acetilsalicilne kiseline, po prekidu primene ketorolaka funkcija trombocita se normalizuje u roku od 24 do 48 sati. Tokom postmarketinškog praćenja, prijavljeno je postoperativno krvarenje rane, udruženo sa perioperativnom primenom ketorolaka intramuskularno/intravenski. Prema tome, ketorolak ne treba primenjivati kod pacijenata koji su podvrgavani hirurškim intervencijama sa velikim rizikom od hemoragije ili nepotpune hemostaze. Treba biti oprezan kada je potpuna hemostaza od ključnog značaja, npr. kada se rade hirurški zahvati u kozmetičke svrhe ili hirurške intervencije u dnevnoj bolnici, resekcija prostate ili tonzilektomija. Prijavljena je pojava hematoma i drugih znakova hemoragije rane i epistaksa nakon primene ketorolaka. Lekari treba da imaju u vidu farmakološku sličnost ketorolaka i drugih nestereoidnih antiinflamatornih lekova koji inhibiraju ciklooksigenazu i rizik od krvarenja, posebno kod pacijenata starijeg životnog doba. Reakcije na koži Ozbiljne reakcije na koži, od kojih su neke bile životno ugrpžavajuće, uključujući eksfolijativni dermatitis,

Stevens- Johnson-ov sindrom , neželjena reakcija na lek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS sindrom) i toksičnu epidermalnu nekrolizu, prijavljeni su veoma retko pri primeni NSAIL (videti odeljak 4.8). Izgleda da su pacijenti u najvećem riziku za nastanak ovakvih reakcija na početku terapije: početak reakcija javio se u većini slučajeva tokom prvog meseca terapije. Primenu leka Toradol treba prekinuti pri prvoj pojavi osipa na koži, lezija na sluzokoži ili bilo kog drugog znaka preosetljivosti. SLE i mešovite bolesti vezivnog tkiva Kod pacijenata sa sistemskim eritemskim lupusom (engl. systemic lupus erythematosus, SLE) i mešovitim poremećajima vezivnog tkiva može postojati povećani rizik od nastanka aseptičnog meningitisa (videti odeljak 4.8). Retencija natrijuma/tečnosti kod kardiovaskularnih oboljenja i perifernog edema Potreban je oprez kod pacijenata sa hipertenzijom i/ili srčanom insuficijencijom u istoriji bolesti, jer su zadržavanje tečnosti i pojava edema prijavljivani tokom terapije NSAIL. Kod nekih pacijenata koji su bili na terapiji NSAIL, uključujući i ketorolak, primećeno je zadržavanje tečnosti, nastanak hipertenzije i perifernog edema, pa ovaj lek treba koristiti uz oprez kod pacijenata sa srčanom dekompenzacijom, hipertenzijom ili sličnim stanjima. Kardiovaskularni i cerebrovaskularni efekti Odgovarajuće praćenje i savetovanje neophodno je za pacijente sa postojećom hipertenzijom i/ili blagom do umerenom kongestivnom srčanom insuficijencijom, jer su zadržavanje tečnosti i edem prijavljeni povezani sa NSAIL terapijom. Kliničko ispitivanje i epidemiološki podaci ukazuju na to da primena koksiba i nekih NSAIL (posebno u velikim dozama) može biti povezana sa malim povećanjem rizika od arterijskih trombotičnih događaja (na primer infarkta miokarda ili šloga). Iako nije pokazano da ketorolak povećava rizik od trombotičnih događaja, kao što je infarkt miokarda, ne postoje dovoljni podaci da se isključi ovakav rizik pri primeni ketorolaka. Pacijenti sa nekontrolisanom hipertenzijom, kongestivnom srčanom insuficijencijom, utvrđenom ishemijskom bolesti srca, bolesti perifernih arterija i/ili cerebrovaskularnom bolešću treba da budu na terapiji ketorolakom samo nakon pažljive procene. Slično treba razmotriti pre početka terapije pacijentima sa faktorima rizika za kardiovaskularna oboljenja (npr. hipertenzija, hiperlipidemija, dijabetes melitus i pušenje). Kardiovaskularno, oštećenje funkcije bubrega i jetre Treba biti posebno oprezan kod pacijenata čije stanje dovodi do smanjenja volumena krvi i/ili cirkulacije kroz bubrege, tamo gde bubrežni prostaglandini imaju potpornu ulogu u održavanju bubrežne perfuzije. Kod ovih pacijenata, primena NSAIL može da dovede do dozno zavisnog smanjenja u stvaranju bubrežnih prostaglandina i može da precipitira nastanak bubrežne insuficijencije. Najvećem riziku su izloženi oni pacijenti čiji je volumen smanjen zbog gubitka krvi ili teške dehidratacije, pacijenti sa oštećenom funkcijom bubrega, srčanom insuficijencijom, poremećajem funkcije jetre, starije osobe, kao i oni koji uzimaju diuretike. Bubrežnu funkciju treba pratiti kod ovih pacijenata. Po obustavljanju terapije NSAIL, po pravilu dolazi do oporavka na stanje pre uvođenja ove terapije. Neodgovarajuća nadoknada tečnosti/krvi tokom hirurške intervencije dovodi do hipovolemije i može da dovede do poremećaja funkcije bubrega, koja se dodatno pogoršava kada se primeni lek Toradol. Prema tome, treba korigovati depleciju tečnosti i pažljivo pratiti vrednosti uree u serumu i kreatinina, kao i izlučivanje urina, sve dok pacijent ne postane euvolemičan. Kod pacijenata na hemodijalizi, klirens ketorolaka je smanjen približno na pola od normalne brzine, a terminalno poluvreme eliminacije je produženo približno tri puta (videti odeljak 4.3). Dejstva na bubrege Kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega ili istorijom bubrežnih bolesti ketorolak, kao i druge NSAIL, treba primenjivati sa oprezom, jer je ovaj lek snažan inhibitor sinteze prostaglandina. Potreban je oprez jer je kod primene ketorolaka i drugih NSAIL primećeno toksično dejstvo na bubrege kod pacijenata kod kojih postoji smanjeni volumen krvi i/ili protok krvi kroz bubrege i kod kojih bubrežni prostaglandini imaju suportivnu ulogu u održavanju perfuzije bubrega.

Kod ovih pacijenata primena ketorolaka ili drugih NSAIL može dovesti do dozno zavisnog smanjenja u stvaranju bubrežnih prostaglandina i može dovesti do očigledne dekompenzacije ili insuficijencije bubrega. Pacijenti u najvećem riziku od pojave ovih reakcija su oni sa oštećenom funkcijom bubrega, hipovolemijom, srčanom insuficijencijom, poremećajem funkcije jetre, pacijenti na terapiji diureticima i starije osobe. Prekid terapije ketorolakom ili drugim nesteroidnim antiinflamatornim lekom obično dovodi do oporavka pacijenta na stanje pre uvođenja terapije. Kao i sa upotrebom drugih lekova koji inhibiraju sintezu prostaglandina i posle samo jedne doze ketorolaktrometamola prijavljeno je povećanje koncentracije uree u serumu, kreatinina i kalijuma. Pacijenti sa oštećenom funkcijom bubrega: budući da se ketorolak-trometamol i njegovi metaboliti izlučuju prvenstveno preko bubrega, pacijenti sa umerenim do teškim oštećenjem funkcije bubrega (kreatinin u serumu veći od 160 mikromol/L) ne treba da primaju lek Toradol. Pacijenti sa manjim oštećenjem funkcije bubrega treba da primaju smanjenu dozu ketorolaka (ne preko 60 mg/dan intramuskularno ili intravenski), a njihovo stanje bubrežne funkcije treba pažljivo pratiti. Primena kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre: pacijenti sa oštećenom funkcijom jetre usled ciroze nemaju nikakvih klinički značajnih promena vrednosti klirensa ketorolaka ili njegovom terminalnom poluvremenu eliminacije. Može doći do pojave graničnih povećanja vrednosti jednog ili više funkcionalnih testova jetre. Ove promene mogu biti prolazne, mogu ostati neizmenjene, ili mogu da se pojačavaju tokom terapije. Do značajnih povećanja (veća od trostrukih normalnih vrednosti) glutamat piruvat transaminaze u serumu (SGPT/ALT) ili glutamat oksaloacetat transaminaze u serumu (SGOT/AST) dolazilo je kod manje od 1% ispitanika tokom kontrolisanih kliničkih ispitivanja. Ako se razviju klinički znaci i simptomi koji ukazuju na oboljenje jetre ili ako dođe do sistemskih manifestacija, terapiju lekom Toradol treba obustaviti. Anafilaktičke (anafilaktoidne) reakcije Anafilaktičke (anafilaktoidne) reakcije (uključujući, ali nisu ograničene na anafilaksu, bronhospazam, nalete crvenila praćene osećajem vrućine, osip, hipotenziju, edem larinksa i angioedem) mogu se javiti kod pacijenata koji su ranije imali ili nikada nisu imali reakcije preosetljivosti na acetilsalicilnu kiselinu, druge NSAIL ili ketorolak primenjen intravenski. Ovo se takođe može javiti kod osoba koje u istoriji bolesti imaju pojavu angioedema, bronhospastičnu reaktivnost (npr. astma) i nazalne polipe. Anafilaktoidne rakcije, kao što je anafilaksa mogu da imaju smrtni ishod. Zbog toga, ketorolak ne treba koristiti kod pacijenata sa astmom u istoriji bolesti i kod pacijenata sa kompletnim ili parcijalnim sindromom nazalnih polipa, angioedemom i bronhospazmom (videti odeljak 4.3). Mere opreza vezane za plodnost Primena leka Toradol, kao i bilo kog drugog leka koji inhibira sintezu ciklooksigenaze/prostaglandina, može da utiče na plodnost i ne preporučuje se kod žena koje pokušavanju da zatrudne. Kod žena koje imaju problema sa začećem ili su podvrgnute ispitivanjima plodnosti, treba razmotriti obustavu primene leka Toradol. Retencija tečnosti i edemi Retencija tečnosti, hipertenzija i edemi su prijavljeni sa primenom ketorolaka, pa ga treba oprezno koristiti kod pacijenata sa srčanom dekompenzacijom, hipertenzijom ili sličnim stanjima. Savetuje se oprez kada se metotreksat primenjuje istovremeno, jer je prijavljeno da neki lekovi koji inhibiraju sintezu prostaglandina smanjuju klirens metotreksata i na taj način možda povećavaju njegovu toksičnost. Zloupotreba lekova i zavisnost Ketorolak ne izaziva zavisnost. Nisu primećeni apstinencijalni simptomi nakon naglog prestanka primene ketorolaka intravenski. Lek Toradol sadrži natrijum i etanol Lek Toradol sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po dozi, odnosno suštinski je bez natrijuma.

Lek Toradol sadrži 10 vol % etanola (alkohola), odnosno 100 mg po dozi, što odgovara manje od 3 mL piva ili 1 mL vina. Štetan je za osobe koje boluju od alkoholizma. Mora se obratiti pažnja kod lečenja trudnica i dojilja, dece i visoko-rizičnih grupa kao što su pacijenti sa oboljenjem jetre ili epilepsijom.

Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 0162502 · SmPC odeljak 4.4 ↗

Interakcije sa drugim lekovima

Početak zvaničnog odeljka:

Ketorolak se u velikoj meri vezuje za proteine humane plazme (srednja vrednost 99,2%) i ovo vezivanje ne zavisi od koncentracije. Sledeći lekovi NE smeju se primenjivati istovremeno sa lekom Toradol: Lek Toradol ne sme da se primenjuje sa acetilsalicilnom kiselinom ili drugim NSAIL, uključujući i selektivne inhibitore ciklooksigenaze-2, jer može biti povećan rizik od pojave ozbiljnih neželjenih događaja povezanih sa primenom NSAIL (videti odeljak 4.3). Ketorolak inhibira agregaciju trombocita, smanjuje koncentraciju tromboksana i produžava vreme krvarenja. Za razliku od produženog dejstva acetilsalicilne kiseline, funkcija trombocita se normalizuje u roku 24 – 48 sati nakon prestanka primene ketorolaka. Lek Toradol je kontraindikovan u kombinaciji sa antikoagulansima, kao što je varfarin, jer istovremena primena NSAIL i antikoagulanasa može da dovede do pojačanog antikoagulantnog dejstva (videti odeljak 4.3). Iako u studijama nije pokazana značajna interakcija ketorolaka i varfarina ili heparina, istovremena primena ketorolaka i terapije koja utiče na hemostazu, uključujući i terapijske doze antikoagulantne terapije (varfarina), profilaktičke male doze heparina (2500 - 5000 jedinica na 12 sati) i dekstrana može biti povezana sa povećanim rizikom od krvarenja. Kod primene nekih lekova koji inhibiraju sintezu prostaglandina, prijavljena je inhibicija bubrežnog klirensa litijuma, što dovodi do povećane koncentracije litijuma u plazmi. Prijavljivani su slučajevi povećane koncentracije litijuma u plazmi i tokom terapije ketorolakom. Probenecid se ne sme primenjivati istovremeno sa ketorolakom jer povećava koncentracije ketorolaka u plazmi i produžava njegovo poluvreme eliminacije. NSAIL ne treba primenjivati osam do dvanaest dana nakon primene mifepristona jer NSAIL mogu da smanje efekte mifepristona. Kada se ketorolak primenjuje istovremeno sa pentoksifilinom postoji povećani rizik od krvarenja. Sledeće lekove u kombinaciji sa lekom Toradol treba primenjivati uz oprez: Kao i sa svim ostalim NSAIL, treba biti oprezan kada se istovremeno primenjuju kortikosteroidi zbog povećanog rizika od gastrointestinalnih ulceracija ili krvarenja (videti odeljak 4.4). Postoji povećani rizik od gastrointestinalnog krvarenja (videti odeljak 4.4) kada se inhibitori agregacije trombocita i selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina primenjuju u kombinaciji sa NSAIL. Prijavljeno je da neki lekovi koji inhibiraju sintezu prostaglandina smanjuju klirens metotreksata, i na taj način možda povećavaju njegovu toksičnost. Ketorolak-trometamol ne menja vezivanje digoksina za proteine. In vitro studije su pokazale da pri terapijskim koncentracijama salicilata (300 mikrograma/mL), vezivanje ketorolaka se smanjuje sa otprilike 99,2% na 97,5%, što odgovara potencijalnom dvostrukom povećanju koncentracije slobodnog ketorolaka u plazmi. Terapijske koncentracije digoksina, varfarina, ibuprofena, naproksena, piroksikama, acetaminofena, fenitoina i tolbutamida nisu uticale na vezivanje ketorolaka za proteine.

Prikažite SmPC odeljak 4.5

Kod euvolemičnih zdravih ispitanika, ketorolak, rastvor za injekciju smanjuje diuretički odgovor na furosemid za približno 20%, tako da se mora posebno voditi računa kod pacijenata sa srčanom dekompenzacijom. Istovremena primena sa diureticima može da dovede do smanjenog diuretičnog dejstva i povećanog rizika od nefrotoksičnosti NSAIL. Kao i kod ostalih NSAIL, savetuje se oprez kod istovremene primene sa ciklosporinom zbog povećanog rizika od nefrotoksičnosti. Postoji mogući rizik od nefrotoksičnosti kada se NSAIL propisuje sa takrolimusom. NSAIL mogu da smanje dejstvo diuretika i antihipertenziva. Kod nekih pacijenata sa ugroženom funkcijom bubrega (npr. dehidrirani ili stariji pacijenti) rizik od nastanka akutne bubrežne insuficijencije, koja je obično reverzibilna, se može povećati ako se kombinuju ACE inhibitori i/ili antagonisti angiotenzin II receptora sa NSAIL. Zbog toga, ova kombinacija treba da se primenjuje sa oprezom, naročito kod starijih pacijenata. Doza mora biti adekvatno titrirana i treba pratiti funkciju bubrega po uvođenju ove kombinovane terapije i periodično nakon toga. NSAIL mogu da pogoršaju srčanu insuficijenciju, smanje brzinu glomerularne filtacije i povećaju koncentracije kardiotoničnih glikozida u plazmi kada se primenjuju istovremeno sa kardiotoničnim glikozidima. Pokazalo se da ketorolak smanjuje potrebu za istovremenom primenom opioidnih analgetika, kada se primenjuje da ublaži postoperativni bol. Podaci dobijeni primenom na životinjama ukazuju na to da primena NSAIL može povećati rizik od nastanka konvulzija povezanih sa primenom hinolonskih antibiotika. Pacijenti koji uzimaju NSAIL i hinolone mogu imati povećan rizik od razvoja konvulzija. NSAIL primenjeni sa zidovudinom povećavaju rizik od nastanka hematološke toksičnosti. Postoji dokazano povećanje rizika za nastanak hemartroze i hematoma kod HIV (+) hemofiličara koji su primali istovremeno zidovudin i ibuprofen. Nema dokaza iz studija sprovedenih na životinjama ili kod ljudi koje bi ukazale na to da ketorolak- trometamol indukuje ili inhibira enzime jetre koji mogu da metabolizuju ovaj lek ili druge lekove. Zbog toga se ne očekuje da lek Toradol izmeni farmakokinetiku drugih lekova zbog indukcije ili inhibicije enzimskih mehanizama.

Dodatna provera kombinacije lekova →

Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 0162502 · SmPC odeljak 4.5 ↗

Trudnoća, dojenje i plodnost

Trudnoća

Imajući u vidu poznate efekte NSAIL na fetalni kardiovaskularni sistem (rizik od zatvaranja ductus arteriosus-a), ketorolak je kontraindikovan tokom trudnoće, porođaja ili dojenja. Nije utvrđena bezbednost primene leka Toradol tokom trudnoće. Nema dokaza o teratogenosti ketorolaka u ispitivanjima na pacovima ili kunićima, pri dozama koje ispoljavaju maternalnu toksičnost. Produženje perioda gestacije i/ili odloženi porođaj zabeleženi su na pacovima. Kod ljudi je prijavljena pojava kongenitalnih malformacija povezana sa primenom NSAIL, ali je učestalost mala i nisu imale neki određen obrazac javljanja. Inhibicija sinteze prostaglandina može negativno da utiče na trudnoću i/ili na razvoj embriona/ploda. Podaci iz epidemioloških studija ukazuju na povećanje rizika od pobačaja i srčanih malformacija i gastroshize nakon primene inhibitora sinteze prostaglandina u ranoj trudnoći. Apsolutni rizik za kardiovaskularne malformacije je bio povećan sa manje od 1% do približno 1,5%. Veruje se da se rizik povećava sa dozom i dužinom trajanja terapije. Primena inhibitora sinteze prostaglandina kod životinja pokazala je da dolazi do povećanja

preimplantacionog i postimplantacionog gubitka i smrti embriona/ploda. Dodatno, povećana incidenca različitih malformacija, uključujući kardiovaskularne bolesti, prijavljena je na životinjama koje su dobijale inhibitore sinteze prostaglandina tokom perioda organogeneze. Od 20. nedelje trudnoće, upotreba Toradola može da izazove oligohidramnion kao rezultat bubrežne disfunkcije ploda. Ovo se može desiti ubrzo nakon započinjanja terapije i obično se povlači nakon prekida terapije. Pored toga, bilo je izveštaja o suženju ductus arteriosus-a nakon terapije u 2. trimestru, u većini slučajeva sa povlačenjem nakon prekida primene terapije. Zbog toga, tokom prvog i drugog trimestra trudnoće, ketorolak ne treba primenjivati osim ukoliko to nije neophodno. Ukoliko se ketorolak primenjuje kod žena koje pokušavaju da zatrudne ili tokom prvog i drugog trimestra trudnoće, doza treba da bude što manja i u što je kraćem vremenskom periodu moguće. Treba razmotriti prenatalno praćenje oligohidramniona i konstrikcije ductus arteriosus-a (engl. ductus arteriosus-a) nakon izlaganja keterolaku nekoliko dana od 20. nedelje gestacije pa nadalje. Primenu leka Toradol treba prekinuti ako se otkrije oligohidramnion ili konstrikcije ductus arteriosus-a. Tokom trećege trimestra trudnoće, svi inhibitori sinteze prostaglandina kod fetusa mogu prouzrokovati:

  • kardiopulmonalnu toksičnost (sa prevremenim zatvaranjem ductus arteriosus-a i pulmonalnom hipertenzijom),
  • poremećaj funkcije bubrega koji može dovesti do bubrežne insuficijencije sa oligohidramnionom;

Kod majke i novorođenčeta, na kraju trudnoće mogu da izazovu:

  • moguće produženje vremena krvarenja, antiagregaciono dejstvo koje semože javiti čak i kod primene veoma malih doza,
  • inhibiciju kontrakcija uterusa koja dovodi do odloženog ili produženog porođaja.

Zbog toga, je primena ketorolaka kontraindikovana tokom trećeg trimestra trudnoća (videti odeljke 4.3 i 5.3)

Dojenje

Dokazano je da ketorolak i njegovi metaboliti prolaze u plod i mleko na ispitivanim životinjama. Ketorolak se u malim koncentracijama izlučuje u mleko dojilja i zato je njegova primena kontraindikovana kod majki tokom perioda dojenja.

Posebna stranica o trudnoći i dojenju →

Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 0162502 · SmPC odeljak 4.6 ↗

Alkohol

Značajan oprez

Sadrži etanol, štetan za osobe sa alkoholizmom i treba biti oprezan kod visokorizičnih grupa.

Oznaka je preneta iz povezanog podatka. Nije dozvola za konzumiranje alkohola niti dokaz da interakcija ne postoji; rizik može zavisiti od drugih lekova, doze i zdravstvenog stanja. Proverite PIL/SmPC i konsultujte lekara ili farmaceuta.

Posebna stranica o alkoholu →

Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 0162502 · dokument za dodatnu proveru; nije posebna procena alkohola ↗

Neželjena dejstva

Početak zvaničnog odeljka:

Postmarketinško praćenje Sledeća neželjena dejstva mogu da se jave kod pacijenata koji primaju ketorolak intravenski; učestalost prijavljenih događaja je nepoznata, zato što su prijavljeni dobrovoljno (spontano) iz populacije čiji broj nije pouzdan. Gastrointestinalni poremećaji: najčešće uočeni neželjeni događaji su se odnosili na gastrointestinalni sistem. Mogu se ispoljiti peptički ulkusi, ulkus, perforacija ili gastrointestinalno krvarenje, ponekad sa smrtnim ishodom, posebno kod starijih pacijenata (videti odeljak 4.4). Nakon primene leka prijavljeni su: mučnina, povraćanje, dijareja, konstipacija, dispepsija, abdominalni bol/nelagodnost, melena, hematemeza, stomatitis, ulcerozni stomatitis, eruktacija, flatulencija, ezofagitis, gastrointestinalne ulceracije, rektalno krvarenje, pankreatitis, suva usta, nadutost, pogoršanje kolitisa i Kronove bolesti (videti odeljak 4.4). Nešto ređe, uočen je gastritis. Infekcije i infestacije: aseptični meningitis (posebno kod pacijenata sa postojećim autoimunskim poremećajima, kao što su sistemski eritemski lupus, bolest mešovitog vezivnog tkiva), sa simptomima kao što su ukočen vrat, glavobolja, mučnina, povraćanje, groznica-povišena telesna temperatura ili dezorijentacija (videti odeljak 4.4).

Prikažite SmPC odeljak 4.8

Poremećaji krvi i limfnog sistema: trombocitopenija. Dodatno primećeni su purpura, neutropenija, agranulocitoza, aplastična anemija i hemolitička anemija. Poremećaji imunskog sistema: anafilaksa, anafilaktoidne reakcije, anafilaktoidne reakcije poput anafilakse mogu biti sa smrtnim ishodom, reakcije preosetljivosti kao što su bronhospazam, naleti crvenila, osip, hipotenzija, laringealni edem. Ovi događaji se takođe mogu pojaviti kod osoba koje u istoriji bolesti imaju pojavu angioedema i bronhospastične reaktivnosti (npr. astma i nazalni polipi). Poremećaji metabolizma i ishrane: anoreksija, hiperkalemija, hiponatremija. Psihijatrijski poremećaji: neuobičajeno razmišljanje, depresija, nesanica, anksioznost, nervoza, psihotične reakcije, noćne more, halucinacije, euforija, poremećaj koncentracije, pospanost. Primećeni su i konfuzija i razdražljivost. Poremećaji nervnog sistema: glavobolja, vrtoglavica, konvulzije, parestezija, hiperkinezija, poremećaj čula ukusa. Poremećaji oka: poremećaj vida, smetnje, neuritis optičkog nerva. Poremećaji uha i labirinta: tinitus, gubitak sluha, vertigo. Poremećaji bubrega i urinarnog sistema: akutna bubrežna insuficijencija, povećana učestalost mokrenja, intesticijalni nefritis, nefrotski sindrom, retencija urina, oligurija, hemolitički uremijski sindrom, bol u predelu bubrega (sa hematurijom ili bez nje, uz azotemiju ili bez nje). Kao i sa drugim lekovima koji inhibiraju sintezu prostaglandina bubrega, znaci oštećenja funkcije bubrega kao što su povećanje vrednosti kreatinina i kalijuma (ali ne ograničavajući se samo na njih), mogu se javiti nakon jedne doze ketorolaka primenjene intravenski. Kardiološki poremećaji: palpitacije, bradikardija, srčana insuficijencija. Vaskularni poremećaji: hipertenzija, hipotenzija, pojava hematoma, naleti crvenila, bledilo lica, krvarenje postoperativnih rana. Kliničke studije i epidemiološki podaci ukazuju na to da primena koksiba i nekih NSAIL (posebno u velikim dozama) može biti povezana sa malo povećanim rizikom od nastanka arterijske tromboze (npr. infarkt miokarda ili moždani udar). Iako nije pokazano da primena ketorolaka može da poveća rizik od trombotičnih događaja, kao što je infarkt miokarda, nema dovoljno podataka da bi se isključila mogućnost pojave takvog rizika pri primeni ketorolaka. Poremećaji reproduktivnog sistema i dojki: poremećaj plodnosti kod žena. Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji: astma, dispnea, pulmonalni edem. Dodatno, primećena je epistaksa. Hepatobilijarni poremećaji: hepatitis, holestatska žutica, insuficijencija jetre. Poremećaji kože i potkožnog tkiva: eksfolijativni dertmatitis, makulopapularni osip, pruritus, urtikarija, purpura, angioedem, pojačano znojenje, bulozne reakcije uključujući Stevens-Johnson-ov sindrom i toksičnu epidermalnu nekrolizu (veoma retko). Dodatno, primećeni su multiformni eritem i fotosenzitivnost kože. Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva: mialgija, funkcionalni poremećaj.

Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene: pojačana žeđ, astenija, edem, reakcije na mestu primene i bol, groznica-povišena telesna temperatura, bol u grudima. Dodatno primećeni su osećaj slabosti, zamor i povećanje telesne mase. Ispitivanja: produženo vreme krvarenja, povećanje vrednosti uree i kreatinina u serumu, poremećaj testova funkcije jetre. Poremećaji laboratorijskih testova Videti odeljak Postmarketinško praćenje (Neželjena dejstva).

Prijavljivanje neželjenih reakcija

Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na naželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS): Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd Republika Srbija Fax: +381 (0)11 39 51 131 website: www.alims.gov.rs e-mail: [email protected]

Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 0162502 · SmPC odeljak 4.8 ↗

Zamena leka

Ovaj JKL nije naveden na važećoj ALIMS listi međusobno zamenljivih lekova.

Prikaz je zasnovan na tačnom JKL-u i važećoj ALIMS listi. Nije preporuka za samostalnu promenu terapije; zamenu potvrđuje lekar ili farmaceut.

Lekovi sa istom aktivnom supstancom

Drugi registrovani lekovi koji sadrže aktivnu supstancu ketorolak. Isti sastojak ne znači da su jačina, oblik, doziranje ili režim izdavanja isti i nije preporuka za samostalnu zamenu terapije.

Cena i RFZO

Sva registrovana pakovanja

Izaberite pakovanje da biste videli njegove tačne registracione podatke, dokumente, cenu i RFZO status. Sva pakovanja ispod pripadaju istoj registrovanoj porodici leka.

Registrovana pakovanja za Toradol
Oblik, jačina i veličinaJKLEANMaks. cena na velikoRFZODetalji
film tableta; 10 mg; blister, 2 × 10 kom116250186061027674322.018,80 RSDNije evidentiranoPrikaži detalje →
rastvor za injekciju; 30 mg/mL; ampula, 5 × 1 mL01625028606102767449346,30 RSDNije evidentiranoIzabrano

Izvori i zvanična dokumentacija

Aktuelni SmPC · broj rešenja 000457275 2023 59010 007 000 515 021 04 001

Izdavač: LekZa.com / C-CODE SOFTWARE DOO. Status sadržaja: strukturirano prema navedenim izvorima; nije označeno kao stručna medicinska recenzija lekara ili farmaceuta.

Registracioni podaci

Prikažite administrativne detalje
JKL
0162502
EAN
8606102767449
Šifra proizvoda
488738
Vrsta leka
Humani lekovi
Vrsta rešenja
OBNOVA
Broj rešenja
000457275 2023 59010 007 000 515 021 04 001
Datum rešenja
Fri, 20 Sep 2024 00:00:00 GMT
Važi do
Thu, 20 Sep 2029 00:00:00 GMT
Nosilac dozvole
PHARMA CONCEPT DOO BEOGRAD