Toradol – 30 mg/mL, ampula, 5 × 1 mL · ID 0162502 i alkohol
Da li smem piti alkohol uz lek Toradol i kakvi su mogući rizici kombinacije?
Aktivna supstanca: Ketorolak
Rastvor za injekciju; 30 mg/mL; ampula, 5 × 1 mL
Stacionarna ustanova
Alkohol i primena leka
Informacije su prikazane na osnovu dostupne dokumentacije za lek. Pre konzumiranja alkohola tokom primene leka konsultujte lekara ili farmaceuta.
Alkohol i ovaj lek
Značajan oprez
Sadrži etanol, štetan za osobe sa alkoholizmom i treba biti oprezan kod visokorizičnih grupa.
Interakcije
4.5. Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija
Ketorolak se u velikoj meri vezuje za proteine humane plazme (srednja vrednost 99,2%) i ovo vezivanje ne
zavisi od koncentracije.
Sledeći lekovi NE smeju se primenjivati istovremeno sa lekom Toradol:
Lek Toradol ne sme da se primenjuje sa acetilsalicilnom kiselinom ili drugim NSAIL, uključujući i
selektivne inhibitore ciklooksigenaze-2, jer može biti povećan rizik od pojave ozbiljnih neželjenih događaja
povezanih sa primenom NSAIL (videti odeljak 4.3).
Ketorolak inhibira agregaciju trombocita, smanjuje koncentraciju tromboksana i produžava vreme krvarenja.
Za razliku od produženog dejstva acetilsalicilne kiseline, funkcija trombocita se normalizuje u roku 24 – 48
sati nakon prestanka primene ketorolaka.
Lek Toradol je kontraindikovan u kombinaciji sa antikoagulansima, kao što je varfarin, jer istovremena
primena NSAIL i antikoagulanasa može da dovede do pojačanog antikoagulantnog dejstva (videti odeljak
4.3).
Iako u studijama nije pokazana značajna interakcija ketorolaka i varfarina ili heparina, istovremena primena
ketorolaka i terapije koja utiče na hemostazu, uključujući i terapijske doze antikoagulantne terapije
(varfarina), profilaktičke male doze heparina (2500 - 5000 jedinica na 12 sati) i dekstrana može biti povezana
sa povećanim rizikom od krvarenja.
Kod primene nekih lekova koji inhibiraju sintezu prostaglandina, prijavljena je inhibicija bubrežnog klirensa
litijuma, što dovodi do povećane koncentracije litijuma u plazmi. Prijavljivani su slučajevi povećane
koncentracije litijuma u plazmi i tokom terapije ketorolakom.
Probenecid se ne sme primenjivati istovremeno sa ketorolakom jer povećava koncentracije ketorolaka u
plazmi i produžava njegovo poluvreme eliminacije.
NSAIL ne treba primenjivati osam do dvanaest dana nakon primene mifepristona jer NSAIL mogu da
smanje efekte mifepristona.
Kada se ketorolak primenjuje istovremeno sa pentoksifilinom postoji povećani rizik od krvarenja.
Sledeće lekove u kombinaciji sa lekom Toradol treba primenjivati uz oprez:
Kao i sa svim ostalim NSAIL, treba biti oprezan kada se istovremeno primenjuju kortikosteroidi zbog
povećanog rizika od gastrointestinalnih ulceracija ili krvarenja (videti odeljak 4.4).
Postoji povećani rizik od gastrointestinalnog krvarenja (videti odeljak 4.4) kada se inhibitori agregacije
trombocita i selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina primenjuju u kombinaciji sa
NSAIL.
Prijavljeno je da neki lekovi koji inhibiraju sintezu prostaglandina smanjuju klirens metotreksata, i na taj
način možda povećavaju njegovu toksičnost.
Ketorolak-trometamol ne menja vezivanje digoksina za proteine. In vitro studije su pokazale da pri
terapijskim koncentracijama salicilata (300 mikrograma/mL), vezivanje ketorolaka se smanjuje sa otprilike
99,2% na 97,5%, što odgovara potencijalnom dvostrukom povećanju koncentracije slobodnog ketorolaka u
plazmi. Terapijske koncentracije digoksina, varfarina, ibuprofena, naproksena, piroksikama, acetaminofena,
fenitoina i tolbutamida nisu uticale na vezivanje ketorolaka za proteine.
Kod euvolemičnih zdravih ispitanika, ketorolak, rastvor za injekciju smanjuje diuretički odgovor na
furosemid za približno 20%, tako da se mora posebno voditi računa kod pacijenata sa srčanom
dekompenzacijom.
Istovremena primena sa diureticima može da dovede do smanjenog diuretičnog dejstva i povećanog rizika od
nefrotoksičnosti NSAIL.
Kao i kod ostalih NSAIL, savetuje se oprez kod istovremene primene sa ciklosporinom zbog povećanog
rizika od nefrotoksičnosti.
Postoji mogući rizik od nefrotoksičnosti kada se NSAIL propisuje sa takrolimusom.
NSAIL mogu da smanje dejstvo diuretika i antihipertenziva. Kod nekih pacijenata sa ugroženom funkcijom
bubrega (npr. dehidrirani ili stariji pacijenti) rizik od nastanka akutne bubrežne insuficijencije, koja je obično
reverzibilna, se može povećati ako se kombinuju ACE inhibitori i/ili antagonisti angiotenzin II receptora sa
NSAIL. Zbog toga, ova kombinacija treba da se primenjuje sa oprezom, naročito kod starijih pacijenata.
Doza mora biti adekvatno titrirana i treba pratiti funkciju bubrega po uvođenju ove kombinovane terapije i
periodično nakon toga.
NSAIL mogu da pogoršaju srčanu insuficijenciju, smanje brzinu glomerularne filtacije i povećaju
koncentracije kardiotoničnih glikozida u plazmi kada se primenjuju istovremeno sa kardiotoničnim
glikozidima.
Pokazalo se da ketorolak smanjuje potrebu za istovremenom primenom opioidnih analgetika, kada se
primenjuje da ublaži postoperativni bol.
Podaci dobijeni primenom na životinjama ukazuju na to da primena NSAIL može povećati rizik od
nastanka konvulzija povezanih sa primenom hinolonskih antibiotika. Pacijenti koji uzimaju NSAIL i
hinolone mogu imati povećan rizik od razvoja konvulzija.
NSAIL primenjeni sa zidovudinom povećavaju rizik od nastanka hematološke toksičnosti. Postoji dokazano
povećanje rizika za nastanak hemartroze i hematoma kod HIV (+) hemofiličara koji su primali istovremeno
zidovudin i ibuprofen.
Nema dokaza iz studija sprovedenih na životinjama ili kod ljudi koje bi ukazale na to da ketorolak-
trometamol indukuje ili inhibira enzime jetre koji mogu da metabolizuju ovaj lek ili druge lekove. Zbog toga
se ne očekuje da lek Toradol izmeni farmakokinetiku drugih lekova zbog indukcije ili inhibicije enzimskih
mehanizama.
Upozorenja i mere opreza
4.4. Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka
Ketorolak: epidemiološki dokazi ukazuju da primena ketorolaka može biti povezana sa povećanim rizikom od ozbiljne gastrointestinalne toksičnosti, u odnosu na neke druge NSAIL, naročito kada se primenjuje van odobrenih indikacija i/ili tokom dužeg vremenskog perioda (videti odeljke 4.1, 4.2 i 4.3). Lekari treba da imaju na umu da kod nekih pacijenata do ublažavanja bola može doći tek pošto prođe 30 minuta od intramuskularne ili intravenske primene. Treba izbegavati primenu ketorolaka istovremeno sa drugim NSAIL, uključujući selektivne inhibitore ciklooksigenaze-2. Rizik od pojave neželjenih dejstava se može smanjiti primenom minimalne efektivne doze potrebne da se u najkraćem mogućem roku kontrolišu simptomi (videti odeljak 4.2 i gastrointestinalne i kardiovaskularne rizike navedene u nastavku).
Gastrointestinalne ulceracije, krvarenje i perforacije
NSAIL, uključujući ketorolak, mogu biti povezani sa povećanim rizikom od gastrointestinalnog anastomotskog curenja. Preporučuje se pažljiv medicinski nadzor i oprez pri primeni ketorolaka nakon gastrointestinalnog hirurškog zahvata. Gastrointestinalno krvarenje, ulceracije ili perforacije, koje mogu biti životno ugrožavajuće, prijavljene su tokom lečenja sa svim NSAIL uključujući ketorolak, u bilo kom trenutku tokom terapije, sa ili bez upozoravajućih simptoma ili ozbiljnih gastrointestinalnih događaja u istoriji bolesti. U nerandomizovanoj, bolničkoj postmarketinškoj studiji praćenja, povećanje stope ozbiljnog kliničkog gastrointestinalnog krvarenja zabeleženo je kod pacijenata < 65 godina koji su primali prosečnu dnevnu dozu > 90 mg ketorolaka intramuskularno, u poređenju sa onima koji su primali opioide parenteralnim putem.
Kod starijih pacijenata je povećana učestalost
nastanka neželjenih reakcija na NSAIL, posebno
gastrointestinalno krvarenje i perforacije, koji mogu biti životno ugrožavajući (videti odeljak 4.2). Rizik od nastanka gastrointestinalnog krvarenja, ulceracija ili perforacija je veći sa povećanjem doze NSAIL, uključujući ketorolak priemnjen intravenski, kod pacijenata sa postojećom istorijom ulkusa, posebno ukoliko je bio komplikovan hemoragijom ili perforacijom (videti odeljak 4.3), kao i kod starijih osoba. Rizik od
pojave klinički ozbiljnog gastrointestinalnog krvarenja zavisi od doze. Ovi pacijenti treba da započnu terapiju najmanjom mogućom dozom. Kod ovih pacijenata treba razmotriti primenu kombinovane terapije sa protektivnim lekovima (npr. misoprostol ili inhibitori protonske pumpe), kao i kod pacijenata koji zahtevaju istovremenu primenu malih doza acetilsalicilne kiseline ili drugih lekova koji mogu da povećaju rizik od nastanka gastrointestinalnih događaja (videti u nastavku i odeljak 4.5). Rizik od pojave gastrointestinalnih krvarenja i perforacija koji zavisi od godina je zajednički za sve NSAIL. U poređenju sa mlađim odraslim osobama, starije osobe imaju produženo poluvreme eliminacije ketorolaka i smanjeni klirens iz plazme. Preporučuje se duži interval doziranja (videti odeljak 4.2). NSAIL treba primenjivati sa oprezom pacijentima koji imaju inflamatornu bolest creva u istoriji bolesti (ulcerozni kolitis, Kronova bolest), jer se ova stanja mogu pogoršati (videti odeljak 4.8). Pacijenti sa istorijom gastrointestinalne GI toksičnosti, posebno stariji, treba da prijave sve neuobičajene abdominalne simptome (posebno GI krvarenje), posebno u inicijalnim stadijumima lečenja. Kada se GI krvarenje ili ulceracija javi kod pacijenata koji primaju ketorolak intravenskim putem, lečenje treba obustaviti. Potreban je oprez kod pacijenata koji istovremeno primaju terapiju koja može povećati rizik od nastanka ulceracija ili krvarenja, kao što su oralni kortikosteroidi, selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina ili inhibitori agregacije trombocita kao što je acetilsalicilna kiselina (videti odeljak 4.5). Primena kod pacijenata koji uzimaju antikoagulanse kao što je varfarin je kontraindikovana (videti odeljak 4.3). Kao i kod drugih NSAIL, incidencija i težina gastrointestinalnih komplikacija se mogu povećati sa povećanjem doze i trajanjem terapije sa ketorolakom primenjenim intravenski. Rizik od nastanka klinički ozbiljnog gastrointestinalnog krvarenja je dozno zavisan. To je naročito značajno kod starijih pacijenata koji primaju prosečnu dnevnu dozu veću od 60 mg/dan ketorolaka intravenski. Prisustvo peptičkog ulkusa u istoriji bolesti povećava mogućnost da se razviju ozbiljne gastrointestinalne komplikacije tokom terapije ketorolakom.
Hematološka dejstva
Pacijenti sa poremećajima koagulacije ne smeju da primaju lek Toradol. Pacijenti na antikoagulacionoj terapiji mogu biti izloženi većem riziku od krvarenja ako im se istovremeno primenjuje lek Toradol. Istovremena primena ketorolaka i profilaktičkih malih doza heparina (2500 - 5000 jedinica na 12 sati) i dekstrana nije opsežnije ispitivana i takođe može biti povezana sa povećanim rizikom od krvarenja. Pacijenti koji su već na antikoagulansima ili kojima su neophodne male doze heparina ne treba da primaju ketorolak. Pacijente koji primaju drugu medikamentoznu terapiju koja utiče na hemostazu treba pažljivo pratiti ukoliko im se primeni lek Toradol. U kontrolisanim kliničkim studijama, incidenca klinički značajnog postoperativnog krvarenja bila je manja od 1%. Ketorolak inhibira agregaciju trombocita i produžava vreme krvarenja. Kod pacijenata sa normalnom hemostazom, dolazi do produženja vremena krvarenja, ali u granicama normalnih vrednosti od dva do jedanaest minuta. Za razliku od produženog dejstva acetilsalicilne kiseline, po prekidu primene ketorolaka funkcija trombocita se normalizuje u roku od 24 do 48 sati. Tokom postmarketinškog praćenja, prijavljeno je postoperativno krvarenje rane, udruženo sa perioperativnom primenom ketorolaka intramuskularno/intravenski. Prema tome, ketorolak ne treba primenjivati kod pacijenata koji su podvrgavani hirurškim intervencijama sa velikim rizikom od hemoragije ili nepotpune hemostaze. Treba biti oprezan kada je potpuna hemostaza od ključnog značaja, npr. kada se rade hirurški zahvati u kozmetičke svrhe ili hirurške intervencije u dnevnoj bolnici, resekcija prostate ili tonzilektomija. Prijavljena je pojava hematoma i drugih znakova hemoragije rane i epistaksa nakon primene ketorolaka. Lekari treba da imaju u vidu farmakološku sličnost ketorolaka i drugih nestereoidnih antiinflamatornih lekova koji inhibiraju ciklooksigenazu i rizik od krvarenja, posebno kod pacijenata starijeg životnog doba.
Reakcije na koži
Ozbiljne reakcije na koži, od kojih su neke bile životno ugrpžavajuće, uključujući eksfolijativni dermatitis,
Stevens- Johnson-ov sindrom , neželjena reakcija na lek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS sindrom) i toksičnu epidermalnu nekrolizu, prijavljeni su veoma retko pri primeni NSAIL (videti odeljak 4.8). Izgleda da su pacijenti u najvećem riziku za nastanak ovakvih reakcija na početku terapije: početak reakcija javio se u većini slučajeva tokom prvog meseca terapije. Primenu leka Toradol treba prekinuti pri prvoj pojavi osipa na koži, lezija na sluzokoži ili bilo kog drugog znaka preosetljivosti.
SLE i mešovite bolesti vezivnog tkiva
Kod pacijenata sa sistemskim eritemskim lupusom (engl. systemic lupus erythematosus, SLE) i mešovitim poremećajima vezivnog tkiva može postojati povećani rizik od nastanka aseptičnog meningitisa (videti odeljak 4.8).
Retencija natrijuma/tečnosti kod kardiovaskularnih oboljenja i perifernog edema
Potreban je oprez kod pacijenata sa hipertenzijom i/ili srčanom insuficijencijom u istoriji bolesti, jer su zadržavanje tečnosti i pojava edema prijavljivani tokom terapije NSAIL. Kod nekih pacijenata koji su bili na terapiji NSAIL, uključujući i ketorolak, primećeno je zadržavanje tečnosti, nastanak hipertenzije i perifernog edema, pa ovaj lek treba koristiti uz oprez kod pacijenata sa srčanom dekompenzacijom, hipertenzijom ili sličnim stanjima.
Kardiovaskularni i cerebrovaskularni efekti
Odgovarajuće praćenje i savetovanje neophodno je za pacijente sa postojećom hipertenzijom i/ili blagom do umerenom kongestivnom srčanom insuficijencijom, jer su zadržavanje tečnosti i edem prijavljeni povezani sa NSAIL terapijom. Kliničko ispitivanje i epidemiološki podaci ukazuju na to da primena koksiba i nekih NSAIL (posebno u velikim dozama) može biti povezana sa malim povećanjem rizika od arterijskih trombotičnih događaja (na primer infarkta miokarda ili šloga). Iako nije pokazano da ketorolak povećava rizik od trombotičnih događaja, kao što je infarkt miokarda, ne postoje dovoljni podaci da se isključi ovakav rizik pri primeni ketorolaka. Pacijenti sa nekontrolisanom hipertenzijom, kongestivnom srčanom insuficijencijom, utvrđenom ishemijskom bolesti srca, bolesti perifernih arterija i/ili cerebrovaskularnom bolešću treba da budu na terapiji ketorolakom samo nakon pažljive procene. Slično treba razmotriti pre početka terapije pacijentima sa faktorima rizika za kardiovaskularna oboljenja (npr. hipertenzija, hiperlipidemija, dijabetes melitus i pušenje).
Kardiovaskularno, oštećenje funkcije bubrega i jetre
Treba biti posebno oprezan kod pacijenata čije stanje dovodi do smanjenja volumena krvi i/ili cirkulacije kroz bubrege, tamo gde bubrežni prostaglandini imaju potpornu ulogu u održavanju bubrežne perfuzije. Kod ovih pacijenata, primena NSAIL može da dovede do dozno zavisnog smanjenja u stvaranju bubrežnih prostaglandina i može da precipitira nastanak bubrežne insuficijencije. Najvećem riziku su izloženi oni pacijenti čiji je volumen smanjen zbog gubitka krvi ili teške dehidratacije, pacijenti sa oštećenom funkcijom bubrega, srčanom insuficijencijom, poremećajem funkcije jetre, starije osobe, kao i oni koji uzimaju diuretike. Bubrežnu funkciju treba pratiti kod ovih pacijenata. Po obustavljanju terapije NSAIL, po pravilu dolazi do oporavka na stanje pre uvođenja ove terapije. Neodgovarajuća nadoknada tečnosti/krvi tokom hirurške intervencije dovodi do hipovolemije i može da dovede do poremećaja funkcije bubrega, koja se dodatno pogoršava kada se primeni lek Toradol. Prema tome, treba korigovati depleciju tečnosti i pažljivo pratiti vrednosti uree u serumu i kreatinina, kao i izlučivanje urina, sve dok pacijent ne postane euvolemičan. Kod pacijenata na hemodijalizi, klirens ketorolaka je smanjen približno na pola od normalne brzine, a terminalno poluvreme eliminacije je produženo približno tri puta (videti odeljak 4.3).
Dejstva na bubrege
Kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega ili istorijom bubrežnih bolesti ketorolak, kao i druge NSAIL, treba primenjivati sa oprezom, jer je ovaj lek snažan inhibitor sinteze prostaglandina. Potreban je oprez jer je kod primene ketorolaka i drugih NSAIL primećeno toksično dejstvo na bubrege kod pacijenata kod kojih postoji smanjeni volumen krvi i/ili protok krvi kroz bubrege i kod kojih bubrežni prostaglandini imaju suportivnu ulogu u održavanju perfuzije bubrega.
Kod ovih pacijenata primena ketorolaka ili drugih NSAIL može dovesti do dozno zavisnog smanjenja u stvaranju bubrežnih prostaglandina i može dovesti do očigledne dekompenzacije ili insuficijencije bubrega. Pacijenti u najvećem riziku od pojave ovih reakcija su oni sa oštećenom funkcijom bubrega, hipovolemijom, srčanom insuficijencijom, poremećajem funkcije jetre, pacijenti na terapiji diureticima i starije osobe. Prekid terapije ketorolakom ili drugim nesteroidnim antiinflamatornim lekom obično dovodi do oporavka pacijenta na stanje pre uvođenja terapije. Kao i sa upotrebom drugih lekova koji inhibiraju sintezu prostaglandina i posle samo jedne doze ketorolaktrometamola prijavljeno je povećanje koncentracije uree u serumu, kreatinina i kalijuma. Pacijenti sa oštećenom funkcijom bubrega: budući da se ketorolak-trometamol i njegovi metaboliti izlučuju prvenstveno preko bubrega, pacijenti sa umerenim do teškim oštećenjem funkcije bubrega (kreatinin u serumu veći od 160 mikromol/L) ne treba da primaju lek Toradol. Pacijenti sa manjim oštećenjem funkcije bubrega treba da primaju smanjenu dozu ketorolaka (ne preko 60 mg/dan intramuskularno ili intravenski), a njihovo stanje bubrežne funkcije treba pažljivo pratiti. Primena kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre: pacijenti sa oštećenom funkcijom jetre usled ciroze nemaju nikakvih klinički značajnih promena vrednosti klirensa ketorolaka ili njegovom terminalnom poluvremenu eliminacije. Može doći do pojave graničnih povećanja vrednosti jednog ili više funkcionalnih testova jetre. Ove promene mogu biti prolazne, mogu ostati neizmenjene, ili mogu da se pojačavaju tokom terapije. Do značajnih povećanja (veća od trostrukih normalnih vrednosti) glutamat piruvat transaminaze u serumu (SGPT/ALT) ili glutamat oksaloacetat transaminaze u serumu (SGOT/AST) dolazilo je kod manje od 1% ispitanika tokom kontrolisanih kliničkih ispitivanja. Ako se razviju klinički znaci i simptomi koji ukazuju na oboljenje jetre ili ako dođe do sistemskih manifestacija, terapiju lekom Toradol treba obustaviti.
Anafilaktičke (anafilaktoidne) reakcije
Anafilaktičke (anafilaktoidne) reakcije (uključujući, ali nisu ograničene na anafilaksu, bronhospazam, nalete crvenila praćene osećajem vrućine, osip, hipotenziju, edem larinksa i angioedem) mogu se javiti kod pacijenata koji su ranije imali ili nikada nisu imali reakcije preosetljivosti na acetilsalicilnu kiselinu, druge NSAIL ili ketorolak primenjen intravenski. Ovo se takođe može javiti kod osoba koje u istoriji bolesti imaju pojavu angioedema, bronhospastičnu reaktivnost (npr. astma) i nazalne polipe. Anafilaktoidne rakcije, kao što je anafilaksa mogu da imaju smrtni ishod. Zbog toga, ketorolak ne treba koristiti kod pacijenata sa astmom u istoriji bolesti i kod pacijenata sa kompletnim ili parcijalnim sindromom nazalnih polipa, angioedemom i bronhospazmom (videti odeljak 4.3).
Mere opreza vezane za plodnost
Primena leka Toradol, kao i bilo kog drugog leka koji inhibira sintezu ciklooksigenaze/prostaglandina, može da utiče na plodnost i ne preporučuje se kod žena koje pokušavanju da zatrudne. Kod žena koje imaju problema sa začećem ili su podvrgnute ispitivanjima plodnosti, treba razmotriti obustavu primene leka Toradol.
Retencija tečnosti i edemi
Retencija tečnosti, hipertenzija i edemi su prijavljeni sa primenom ketorolaka, pa ga treba oprezno koristiti kod pacijenata sa srčanom dekompenzacijom, hipertenzijom ili sličnim stanjima. Savetuje se oprez kada se metotreksat primenjuje istovremeno, jer je prijavljeno da neki lekovi koji inhibiraju sintezu prostaglandina smanjuju klirens metotreksata i na taj način možda povećavaju njegovu toksičnost.
Zloupotreba lekova i zavisnost
Ketorolak ne izaziva zavisnost. Nisu primećeni apstinencijalni simptomi nakon naglog prestanka primene ketorolaka intravenski.
Lek Toradol sadrži natrijum i etanol
Lek Toradol sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po dozi, odnosno suštinski je bez natrijuma.
Lek Toradol sadrži 10 vol % etanola (alkohola), odnosno 100 mg po dozi, što odgovara manje od 3 mL piva ili 1 mL vina. Štetan je za osobe koje boluju od alkoholizma. Mora se obratiti pažnja kod lečenja trudnica i dojilja, dece i visoko-rizičnih grupa kao što su pacijenti sa oboljenjem jetre ili epilepsijom.
Kada se lek ne sme koristiti
4.3. Kontraindikacije
Ketorolak je kontraindikovan kod pacijenata sa prethodno ustanovljenom preosetljivošću na ketorolaktrometamol, na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1 ili na druge NSAIL i kod pacijenata kod kojih acetilsalicilna kiselina ili drugi inhibitori sinteze prostaglandina indukuju alergijske reakcije (kod ovih pacijenata su zabeležene i teške reakcije poput anafilaktičkih). Ove reakcije uključuju astmu, rinitis, angioedem ili urtikariju. Ketorolak je takođe kontraindikovan kod:
-
pacijenata sa astmom u istoriji bolesti;
-
dece mlađe od 16 godina. Ketorolak je kontraindikovan kod pacijenata sa aktivnim peptičkim ulkusom ili prethodnim gastrointestinalnim krvarenjem, ulceracijom ili perforacijom. Kao i ostali NSAIL, ketorolak je kontraindikovan kod pacijenata sa teškom srčanom insuficijencijom, insuficijencijom jetre i bubrega (videti odeljak 4.4). Ketrolak je kontraindikovan kod pacijenata sa umerenim ili teškim oštećenjem funkcije bubrega (vrednost kreatinina u serumu >160 mikromol/L) ili kod pacijenata sa rizikom od bubrežne insuficijencije zbog gubitka volumena ili dehidratacije. Ketorolak je kontraindikovan tokom trudnoće, trudova, porođaja ili dojenja (videti odeljak 4.6). Ketorolak je kontraindikovan kao profilaktička analgezija pre hirurške intervencije zbog inhibicije agregacije trombocita i takođe je kontraindikovan intraoperativno zbog povećanog rizika od krvarenja.
Ketorolak inhibira funkciju trombocita, pa je zbog toga kontraindikovan kod pacijenata sa suspektnim ili potvrđenim cerebrovaskularnim krvarenjem, kod pacijenata koji su podvrgnuti hirurškim intervencijama sa velikim rizikom od krvarenja ili nekompletne hemostaze, kao i onih sa velikim rizikom od krvarenja, kao što su pacijenti sa hemoragijskom dijatezom, uključujući poremećaje koagulacije. Primena ketorolaka je takođe kontraindikovana kod pacijenata na terapiji antikoagulansima, uključujući varfarin i male doze heparina (2500 - 5000 jedinica na 12 sati). Ketorolak je kontraindikovan kod pacijenata koji trenutno primaju acetilsalicilnu kiselinu ili druge NSAIL (uključujući selektivne inhibitore ciklooksigenaze-2). Ketorolak, rastvor za injekciju je kontraindikovan za neuroaksijalnu (epiduralnu ili intratekalnu) primenu, zbog sadržaja alkohola. Kombinacija ketorolaka i pentoksifilina je kontraindikovana. Kontraindikovana je istovremena primena ketorolaka i probenecida ili soli litijuma. Ketorolak je kontraindikovan kod pacijenata sa kompletnim ili parcijalnim sindromom nazalnih polipa, angioedemom ili bronhospazmom.
Podaci su informativnog karaktera i ne zamenjuju savet zdravstvenog radnika. Zvanični dokumenti su dostupni preko ALIMS linkova.
Informacije o leku Toradol i alkoholu
Toradol je lek koji sadrži aktivnu supstancu ketorolak.
Na ovoj stranici prikazane su informacije o mogućim rizicima, upozorenjima i interakcijama povezanim sa konzumiranjem alkohola tokom primene leka.
Za kompletnu dokumentaciju pogledajte zvanično uputstvo za lek i stručne informacije.