LekZa.comBETA

Lek

TENPRIL DUO 5 mg + 25 mg

hidrohlortiazid, ramipril

C09BA05 · ramipril, hidrohlortiazid

Osnovni podaci

TENPRIL DUO 5 mg + 25 mg je registrovani lek sa aktivnom supstancom ili supstancama ramipril, hidrohlortiazid; registrovani oblik, jačina i pakovanje: tableta; 5 mg + 25 mg; blister, 3 × 10 kom. Režim izdavanja: Na recept.

JKL
1103061
EAN / GTIN
3870010012785
Zvanične terapijske indikacije (SmPC 4.1) ↓
Farmaceutski oblik
tableta
Režim izdavanja
R · Na recept
Lista RFZO
Nema zapisa u trenutno povezanim RFZO podacima
Nosilac dozvole
PREDSTAVNIŠTVO BOSNALIJEK DD, BEOGRAD

Informacije su vezane za trenutno izabranu jačinu, oblik i pakovanje. Informacije su informativnog karaktera i ne zamenjuju savet lekara ili farmaceuta.

Zvanične terapijske indikacije (SmPC 4.1)

Terapija hipertenzije. Ove fiksne kombinacija su indikovane kod pacijenata čiji krvni pritisak nije adekvatno kontrolisan pojedinačnom dozom ramiprila ili hidrohlortiazida.

Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1103061 · SmPC odeljak 4.1 ↗

Kako se koristi

Odeljak obuhvata:

  • Doziranje
  • Stariji pacijenti
  • Pedijatrijska populacija
  • Način primene
Prikažite SmPC odeljak 4.2

Doziranje

Preporučuje se primena leka TENPRIL DUO jednom dnevno, svakog dana u isto vreme, obično ujutru. Lek TENPRIL DUO se može uzimati pre, za vreme ili nakon obroka, zbog toga što hrana nema uticaj na njegovu bioraspoloživost (videti odeljak 5.2.). Lek TENPRIL DUO tabletu treba progutati celu sa tečnošću. Tableta se ne sme žvakati niti drobiti. Odrasli Dozu je potrebno individualno prilagoditi prema profilu pacijenta (videti odeljak 4.4.) na osnovu kontrole krvnog pritiska. Primena fiksne kombinacije ramiprila i hidrohlortiazida obično se preporučuje nakon titracije doze sa jednom od pojedinačnih komponenti.

Terapiju lekom TENPRIL DUO treba započeti najmanjim dostupnim dozama. Ako je to potrebno, doza se može postepeno povećavati dok se ne postigne ciljna vrednost krvnog pritiska; maksimalna dozvoljena doza je 10 mg ramiprila i 25 mg hidrohlortiazida dnevno. Posebne populacije pacijenata Pacijenti koji su na terapiji diureticima Potreban je poseban oprez kod pacijenata koji su na istovremenoj terapiji diureticima, jer se može javiti hipotenzija nakon započinjanja terapije. Pre započinjanja terapije lekom TENPRIL DUO mora se razmotriti smanjenje doze diuretika ili prekid primene diuretika. Ukoliko prekid terapije diuretikom nije moguć, preporučuje se da se terapija započne najmanjom mogućom dozom ramiprila (1,25 mg dnevno), u slobodnoj kombinaciji. Nakon toga, preporučuje se promena na inicijalnu dnevnu dozu, ne veću od 2,5 mg ramiprila/12,5 mg hidrohlortiazida. Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega Lek TENPRIL DUO je kontraindikovan kod teškog oštećenja funkcije bubrega zbog hidrohlortiazidne komponente leka (klirens kreatinina <30 mL/min) (videti odeljak 4.3.). Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega može biti potrebno smanjenje doze leka TENPRIL DUO. Pacijenti sa vrednostima klirensa kreatinina između 30 i 60 mL/min treba da se leče isključivo najmanjim dozama fiksne kombinacije ramiprila i hidrohlortiazida, nakon primene samo ramiprila. Maksimalne dozvoljene doze su 5 mg ramiprila i 25 mg hidrohlortiazida dnevno. Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre Kod pacijenata sa blagim do umerenim oštećenjem funkcije jetre, lečenje lekom TENPRIL DUO mora se započeti isključivo pod strogim medicinskim nadzorom, a maksimalne dnevne doze iznose 2,5 mg ramiprila i 12,5 mg hidrohlortiazida. Lek TENPRIL DUO je kontraindikovan kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre (videti odeljak 4.3.).

Stariji pacijenti

Početna doza treba da bude manja i potrebno je da naknadna titracija doze bude postepena zbog veće verovatnoće za pojavu neželjenih dejstava, posebno kod veoma starih i nemoćnih pacijenata.

Pedijatrijska populacija

Lek TENPRIL DUO se ne preporučuje za primenu kod dece i adolescenata mlađih od 18 godina, zbog nedovoljno podataka o bezbednosti i efikasnosti.

Način primene

Za oralnu upotrebu.

Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1103061 · SmPC odeljak 4.2 ↗

Kontraindikacije i važna upozorenja

Formalne kontraindikacije (SmPC 4.3)

  • Preosetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koji drugi ACE inhibitor (inhibitor angitenzin konvertujućeg enzima), hidrohlortiazid, druge tiazidne diuretike, sulfonamide, ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1.
  • Angioedem u anamnezi (hereditarni, idiopatski ili angioedem uzrokovan prethodnom terapijom ACE inhibitorima ili antagonistima receptora angiotenzin II – AIIRA)
  • Istovremena primena sa sakubitril/valsartan terapijom (videti odeljke 4.4. i 4.5.)
  • Ekstrakorporalna terapija, terapija kod koje krv dolazi u kontakt sa negativno naelektrisanim površinama (videti odeljak 4.5.)
  • Značajna bilateralna stenoza renalne arterije ili stenoza renalne arterije kod pacijenata sa jedinim funkcionalnim bubregom
  • Drugi i treći trimestar trudnoće (videti odeljke 4.4. i 4.6.)
  • Dojenje (videti odeljak 4.6.)
  • Pacijenti sa teškim oštećenjem funkcije bubrega, sa klirensom kreatinina manjim od 30 mL/min koji nisu na dijalizi
  • Klinički značajan poremećaji elektrolita koji se mogu pogoršati nakon terapije lekom TENPRIL DUO (videti odeljak 4.4.)
  • Teško oštećenje funkcije jetre
  • Hepatička encefalopatija
  • Istovremena primena sa lekovima koji sadrže aliskiren kontraindikovana je kod pacijenata sa dijabetes melitusom ili sa oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina (GFR) < 60 mL/min/1,73 m2) (videti odeljke 4.5. i 5.1.)

Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1103061 · SmPC odeljak 4.3 ↗

Važna upozorenja i mere opreza (SmPC 4.4)

Odeljak obuhvata:

  • Oštećenje funkcije bubrega
  • Angioedem
Prikažite SmPC odeljak 4.4

Posebne populacije

  • Trudnoća: terapiju ACE inhibitorima, kao što je ramipril ili blokatorima receptora angiontenzina II (Angiotensin II Receptor Antagonists - AIIRAs), ne treba započinjati tokom trudnoće. Osim u slučajevima u kojima se kontinuirana terapija ACE inhibitorima/blokatorima angiontenzina II receptora smatra neophodnom. Pacijentkinje koje planiraju trudnoću potrebno je prebaciti na alternativne antihipertenzivne lekove, koji imaju utvrđene sigurnosne profile za primenu u trudnoći. Kada se trudnoća potvrdi, terapiju ACE inhibitorima/blokatorima angiontenzin II receptora, treba odmah prekinuti i započeti odgovarajuću alternativnu terapiju, ukoliko je to potrebno (videti odeljke 4.3. i 4.6.).
  • Pacijenti sa posebnim rizikom od pojave hipotenzije
  • Pacijenti sa izrazito aktiviranim renin-angiotenzin-aldosteronskim sistemom Kod pacijenata sa snažno aktiviranim renin-angiotenzin-aldosteron sistemom, postoji rizik za pojavu akutnog, izrazitog pada krvnog pritiska i pogoršanja funkcije bubrega, kao posledica inhibicije angiotenzin konvertujućeg enzima (ACE) inhibicije, posebno kada su ACE inhibitor ili istovremeno uzet diuretik, primenjeni prvi put ili pri prvom povećanju doze. Značajna aktivacija renin-angiotenzin-aldosteron sistema, se može očekivati i neophodan je medicinski nadzor koji uključujući i praćenje vrednosti krvnog pritiska kod npr:
  • pacijenata sa teškom hipertenzijom;
  • pacijenata sa dekompenzovanom kongestivnom srčanom insuficijencijom;
  • pacijenata sa hemodinamski značajnom opstrukcijom protoka kroz levu komoru srca (npr. stenoza aorte ili mitralnog zaliska);
  • pacijenata sa unilateralnom stenozom renalne arterije kod kojih je drugi bubreg funkcionalan;
  • pacijenata kod kojih već postoji ili se može razviti deplecija tečnosti ili soli (uključujući i pacijente koji su na terapiji diureticima);
  • pacijenata sa cirozom jetre i/ili ascitesom;
  • pacijenata koji će biti podvrgnutih opsežnom hirurškom zahvatu ili tokom anestezije izazvane agensima koji dovode do hipotenzije. Uopšteno, se preporučuje korigovati dehidraciju, hipovolemiju ili depleciju soli pre početka terapije (međutim, kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom takve korektivne aktivnosti se moraju pažljivo odmeriti u odnosu na rizik od preopterećenja volumenom).
  • Pacijenti sa rizikom od srčane ili cerebralne ishemije u slučaju akutne hipotenzije Inicijalna faza terapije zahteva poseban medicinski nadzor.
  • Primarni hiperaldosteronizam Kombinacija ramipril + hidrohlortiazid ne predstavlja terapiju izbora kod primarnog hiperaldosteronizma. Ako se kombinacija ramipril + hidrohlortiazid primeni kod pacijenata sa primarnim hiperaldosteronizmom, potrebno je pažljivo praćenje koncentracije kalijuma u plazmi.
  • Stariji pacijenti

Videti odeljak 4.2.

  • Pacijenti sa oboljenjem jetre Poremećaji elektrolita znog terapije diureticima, uključujući i hidrohlortiazid, mogu dovesti do hepatične encefalopatije kod pacijenata sa oboljenjem jetre.

Hirurške intervencije Preporučuje se gdje god je to moguće, da se terapija ACE inhibitorima, kao što je ramipril, obustavi bar jedan dan pre hirurške intervencije. Praćenje funkcije bubrega Funkciju bubrega potrebno je procenjivati pre i tokom terapije, a doziranje prilagoditi u prvim nedeljama terapije. Posebno pažljivo praćenje zahteva se kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega (videti odeljak 4.2.). Postoji rizik od oštećenja funkcije bubrega, naročito kod pacijenata sa kongestivnom srčanom insuficijencijom ili nakon transplantacije bubrega, ili kod pacijenata s renovaskularnom bolešću, uključujući i pacijente sa hemodinamski relevantnom unilateralnom stenozom bubrežne arterije.

Oštećenje funkcije bubrega

Kod pacijenata sa bubrežnom bolešću, tiazidi mogu precipitirati uremiju. Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega može doći do kumulativnog dejstva aktivne supstance. Ako postane evidentno progresivno oštećenje funkcije bubrega, na šta ukazuje porast neproteinskog azota, neophodna je ponovna pažljiva procena terapije, uz razmatranje mogućnosti prekida diuretske terapije (videti odeljak 4.3.). Poremećaj ravnoteže elektrolita Kao i kod bilo kog pacijenta koji prima terapiju diureticima, treba periodično obavljati kontrolu koncentracije diuretika u serumu u odgovarajućim vremenskim intervalima. Tiazidi, uključujući i hidrohlortiazid, mogu uzrokovati disbalans tečnosti ili elektrolita (hipokalemija, hiponatremija i hipohloremijska alkaloza). Iako se hipokalemija može razviti tokom primene tiazidnih diuretika, istovremena terapija ramiprilom može smanjiti diureticima izazvanu hipokalemiju. Rizik od nastanka hipokalemije najveći je kod pacijenata sa cirozom jetre, pacijenata sa brzom diurezom, pacijenata koji ne primaju odgovarajuće količine elektrolita, kao i kod pacijenata koji istovremeno primaju terapiju kortikosteroidima ili ACTH (videti odeljak 4.5.). Prva merenja koncentracije kalijuma u plazmi treba sprovesti tokom prve nedelje nakon početka terapije. Ako su koncentracije kalijuma male, potrebno je izvršiti korekciju. Može se javiti i diluciona hiponatremija. Smanjenje koncentracije natrijuma može u početku biti asimptomatsko, zbog toga je redovna provera od esencijalne važnosti. Proveru treba češće sprovoditi kod starijih pacijenata i kod pacijenata sa cirozom jetre. Takođe, dokazano je da tiazidi povećavaju urinarnu ekskreciju magnezijuma, što može dovesti do hipomagnezemije. Praćenje elektrolita Hiperkalemija Hiperkalemija je zapažena kod nekih pacijenata koji su na terapiji ACE inhibitorima, uključujući i lek TENPRIL DUO. U pacijente sa rizikom od razvoja hiperkalemije spadaju pacijenti sa bubrežnom insuficijencijom, pacijenti stariji od 70 godina, pacijenti sa nekontrolisanim dijabetesom, kao i oni koji primenjuju kalijumove soli, kalijum-štedeće diuretike i druge aktivne supstance koje povećavaju plamatski kalijum, pacijenti sa stanjima kao što su dehidratacija, akutna srčana dekompenzacija, metabolička acidoza. Ako se istovremena primena navedenih agensa smatra odgovarajućom, preporučuje se redovno praćenje koncentracije kalijuma u serumu (videti odeljak 4.5.). Praćenje elektrolita Hiponatremija Sindrom neodgovarajućeg lučenja antidiuretskog hormona (SIADH) i posledične hiponatremije, zabeleženi su kod nekih pacijenata lečenih ramiprilom. Preporučuje se da se koncentracija natrijuma u serumu redovno prati kod starijih pacijenata kao mi kod drugih pacijenata kod kojih postoji rizik od hiponatremije. Hepatična encefalopatija Poremećaji elektrolita uzrokovani diuretskom terapijom, uključujući i hidrohlortiazid, može dovesti do hepatične encefalopatije kod pacijenata sa oboljenjem jetre. U slučaju hepatične encefalopatije, potrebno je odmah prekinuti terapiju.

Hiperkalcemija Hidrohlortiazid stimuliše resorpciju kalcijuma u bubrezima i može izazvati hiperkalcemiju. Može uticati na rezultate testova funkcije paratiroidne žlezde.

Angioedem

Angioedem je zabeležen kod pacijenata lečenih ACE inhibitorima, uključujući i ramipril (videti odeljak 4.8.). Rizik od pojave angioedema (npr. otok disajnih puteva ili jezika, sa ili bez respiratornog oštećenja) može biti povećan kod pacijenata koji istovremeno primenjuju lekove koji mogu uzrokovati angiodem, kao što su: mTOR (engl. mammalian target of rapamycin) inhibitori (npr. temsirolimus, everolimus, sirolimus), vildagliptin ili neprilizin (NEP) inhibitori (kao što je racekadotril). Kombinacija ramiprila sa sakubitrilom/valsartanom kontraindikovana je zbog povećanog rizika od angioedema (videti odeljke 4.3. i 4.5.). Ukoliko se u toku tzerapije pojavi angioedem, upotreba leka TENPRIL DUO mora se odmah prekinuti. Hitno lečenje treba promptno započeti. Pacijent mora biti pod lekarskim nadzorom najmanje 12 do 24 sata, a otpušta se tek nakon potpunog povlačenja simptoma. Intestinalni angioedem zabeležen je kod pacijenata lečenih ACE inhibitorima, uključujući i lek TENPRIL DUO (videti odeljak 4.8.). Kod ovih pacijenata javio se bol u abdominu (sa ili bez mučnine ili povraćanja). Simptomi intestinalnog angioedema su se povlačili nakon prestanka primene ACE inhibitora. Anafilaktičke reakcije tokom desenzitizacije Verovatnoća i ozbiljnost anafilaktičkih i anafilaktoidnih rekacija na otrov insekata i druge alergene je povećana tokom terapije ACE inhibitorima. Pre sprovođenja desenzitizacije treba razmotriti privremeni prekid primene leka. Neutropenija/agranulocitoza Neutropenija/agranulocitoza retko se javljaju, a depresija koštane srži također je zabeležena. Preporučuje se praćenje broja belih krvnih ćelija kako bi se na vreme otkrila moguća leukopenija. Češća kontrola preporučuje se u inicijalnoj fazi terapije i kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega, kod pacijenata sa istovremenom kolagenskom bolešću (npr. lupus eritematozus ili skleroderma), kao i kod svih ostalih pacijenata koji su na terapiji drugim lekovima koji mogu uzrokovati promene krvne slike (videti odeljke 4.5. i 4.8.). Efuzija sudovnjače, akutna miopija i glaukom zatvorenog ugla Hidrohlortiazid, sulfonamidni lek, može izazvati idiosinkrazijsku reakciju, što dovodi do akutne prolazne miopatije i glaukoma zatvorenog ugla. Simptomi uključuju akutno smanjene oštrine vida i bol u oku, a tipično se javljaju unutar nekoliko sati do nedelja od početka primene leka. Nelečen akutni glaukom zatvorenog ugla može dovesti do trajnog gubitka vida. Primarno lečenje obuhvaća prekid primene hidrohlortiazida, što pre je to moguće. Potrebno je razmotriti promptno medicinsko ili hirurško lečenje ukoliko intraokularni pritisak ne može da se stavi pod kontrolu. Faktori rizika za razvoj glaukoma zatvorenog ugla mogu uključivati poznatu alergiju na sulfonamide i peniciline. Etničke razlike ACE inhibitori uzrokuju veću stopu pojave angioedema kod pripadnika populacije crne rase nego kod pacijenata drugih rasa. Kao i uz ostale ACE inhibitore, moguće je da će ramipril biti manje efikasan u snižavanju krvnog pritiska kod pacijenata crne rase nego kod pacijenata drugih rasa, što je možda uzrokovano većom prevalencom hipertenzije sa malim vrednostima renina u populaciji hipertenzivnih pacijenata crne rase. Atletičari/sportisti Hidrohlortiazid može pokazati pozitivan rezultat na anti-doping testu. Metabolički i endokrini efekti

Terapija tiazidima može narušiti toleranciju na glukozu. Kod dijabetičara mogu biti potrebna prilagođavanja doze inzulina ili oralnih hipoglikemika. Latentni dijabetes melitus može se manifestovati tokom terapije tiazidima. Tokom terapije tiazidnim diureticima može doći do povećanja nivoa holesterola i triglicerida. Kod određenih pacijenata koji primaju terapiju tiazidima može se pojaviti hiperurikemija ili klinički evidentan giht kod određenih pacijenata koji su na terapiji tiazidima. Kašalj Kašalj je zabeležen tokom primene ACE inhibitora. Karakteristično, kašalj je neproduktivan, uporan, a povlači se nakon prekida terapije. Kašalj uzrokovan ACE inhibitorima treba posmatrati kao deo diferencijalne dijagnoze kašlja. Ostalo Mogu se pojaviti reakcije preosetljivosti kod pacijenata sa ili bez alergije ili bronhijalne astme u anamnezi. Zabeležena je mogućnost pogoršanja ili aktivacije sistemskog lupus eritematozusa. Dvostruka blokada sistema renin-angiotenzin-aldosteron (RAAS) Postoje dokazi da istovremena primena ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povećava rizik za pojavu hipotenzije, hiperkalemije i smanjenja funkcije bubrega (uključujući i akutnu insuficijenciju bubrega). Zbog toga se ne preporučuje dvostruka blokada RAAS kombinovanom upotrebom ACE inhibitora blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena (videti odeljke 4.5. i 5.1.). Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno neophodnom, treba je sprovoditi samo uz stručni nadzor lekara specijaliste i strogim i čestim praćenjem bubrežne funkcije, elektrolita i krvnog pritiska. ACE inhibitore i blokatore angiotenzin II receptora, ne treba primenjivati istovremeno kod pacijenata sa dijabetesnom nefropatijom. Nemelanomski kancer kože Povećani rizik od nemelanomskog kancera kože (engl. Non-Melanoma Skin Cancer, NMSC) [karcinom bazalnih ćelija (engl. Basal Cell Carcinoma, BCC) i karcinom pločastih ćelija (engl. Squamous Cell Carcinoma, SCC)], kod povećane kumulativne izloženosti hidrohlortiazidu (HCTZ), zabeležen je u dve epidemiološe studije zasnovane na Nacionalnom registru malignih oboljenja Danske. Fotosenzitivno dejstvo hidrohlortiazida može da predstavlja mogući mehanizam za nastanak NMSC. Pacijente koji uzimaju hidrohlortiazid potrebno je informisati o riziku od NMSC-a i savetovati da redovno proveravaju svoju kožu kako bi se uočila pojava svake nove lezije, i da hitno prijave svaku sumnjivu leziju na koži. Pacijentima je potrebno savetovati moguće preventivne mere, kao sto je ograničena izloženost sunčevoj svetlosti i UV zracima, i u slučaju izloženosti, korišćenje odgovarajuće zaštite odgovarajuća zaštita radi minimiziranja rizika od kancera kože. Sumnjive lezije na koži potrebno je hitno pregledati, potencijalno uključujući histološke preglede uzorka dobijenog biopsijom. Također, kod pacijenata koji su prethodno imali NMSC, može biti potrebno razmotriti opravdanost primene hidrohlortiazida (videti takođe odeljak 4.8.). Lek TENPRIL DUO sadrži laktozu monohidrat Pacijenti sa retkim naslednim oboljenjem intolerancije na galaktozu, nedostatkom laktaze ili glukoznogalaktoznom malapsorpcijom, ne smeju koristiti ovaj lek. Lek TENPRIL DUO sadrži boju sunset yellow (E110) Mogu izazvati alergijske reakcije. Lek TENPRIL DUO sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po tableti, suštinski je „bez natrijuma”.

Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1103061 · SmPC odeljak 4.4 ↗

Interakcije sa drugim lekovima

Početak zvaničnog odeljka:

Podaci iz kliničkih ispitivanja su pokazali da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sistema (RAAS), pomoću kombinovane istovremene primene ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena, povezana s većom učestalošću neželjenih događaja kao što su hipotenzija, hiperkalemija i

Prikažite SmPC odeljak 4.5

smanjena funkcija bubrega (uključujući i akutnu bubrežnu insuficijenciju), u poređenju sa upotrebom bilo kog pojedinačnog lijeka koji djeluje na RAAS (videti odeljke 4.3., 4.4. i 5.1.). Kontraindikovane kombinacije Kontraindikovana je istovremena primena ACE inhibitora sa sakubitril/valsartanom jer se pritom povećava rizik od angioedema (videti odeljke 4.3. i 4.4.). Terapija ramiprilom mora biti započeta tek pošto prođe 36 sati od uzimanja posljednje doze sakubitril/valsartana. ne sme biti započeto dok ne prođe. Primena kombinacije sakubitril/valsartan mora biti započeta pošto prođe 36 sati od poslednje primenjene doze leka TENPRIL DUO. Zbog povećanog rizika od teških anafilaktoidnih reakcija, kontraindikovana je ekstrakorporalna terapija kod koje dolazi do kontakta krvi s negativno nalektrisanim površinama, kao što su hemodijaliza ili hemofiltracija sa određenim visokopropustljivim membranama (npr. poliakrilonitrilne membrane), i afereza lipoproteina male gustine pomoću dekstran sulfata (videti odeljak 4.3.). Ukoliko je takva terapija neophodna, treba razmotriti upotrebu drugih tipova membrane za dijalizu ili drugu klasu antihipertenzivnih lekova. Mere opreza pri upotrebi Soli kalijuma, heparin, Diuretici koji zadržavaju kalijum i druge aktivne supstance koje povećavaju koncentraciju kalijuma u plazmi (uključujući i antagoniste receptora za angiotenzin II, trimetoprim, i kombinacije fiksnih doza sa sulfametoksazolom, takrolimusom, ciklosporinom): može se javiti hiperkalemija, i zbog toga je neophodno pažljivo praćenje koncentracije kalijuma u serumu. Antihipertenzivi (npr. diuretici) i druge supstance koje mogu sniziti krvni pritisak (npr. nitrati, triciklični antidepresivi, anestetici, akutni unos alkohola, baklofen, alfuzosin, doksazosin, prazosin, tamsulosin, terazosin): može se očekivati povećan rizik od hipotenzije (za diuretike videti odeljak 4.2.). Vazopresorni simpatomimetici i druge supstance (epinefrin) koje mogu umanjiti antihipertenzivni efekat ramiprila: preporučuje se praćenje krvnog pritiska. Takođe, delovanje vazopresornih simpatomimetika može biti oslabljeno delovanjem hidrohlortiazida. Alopurinol, imunosupresivi, kortikosteroidi, prokainamid, citostatici i druge supstance koje mogu promeniti broj krvnih ćelija: povećana verovatnoća javljanja hematoloških reakcija (videti odeljak 4.4.). Soli litijuma: Ekskrecija litijuma može se smanjiti tokom primene ACE inhibitora, i zbog toga toksičnost litijuma može biti povećana. Koncentracija litijuma u krvi, mora se pratiti. Istovremena upotreba tiazidnih diuretika može povećati rizik od toksičnosti litijuma i potencirati već povećan rizik od toksičnosti litijuma uz primenu ACE inhibitora. Zbog toga se ne preporučuje istovremena upotreba ramiprila i hidrohlortiazida sa litijumom se zbog toga ne preporučuje. Antidijabetički agensi, uključujući i insulin: mogu se pojaviti hipoglikemijske reakcije. Hidrohlortiazid može smanjiti dejstvo antidijabetika. Zbog toga se preporučuje pažljivo praćenje glukoze u krvi u početnoj fazi istovremene primene. Nesteroidni antiinflamatorni lekovi i acetilsalicilna kiselina: Može se očekivati smanjenje antihipertenzivnog efekta leka TENPRIL DUO. Takođe, istovremena upotreba ACE inhibitora i nesteroidnim antiinflamatornim lekovima može dovesti do povećanog rizika od pogoršanja funkcije bubrega i do povećanja koncentracije kalijuma u serumu, kalemije. Oralni antikoagulansi: antikoagulantni efekat može biti smanjen zbog istovremene primene hidrohlortiazida.

Kortikosteroidi, ACTH, amfotericin B, karbenoksolon, velike količine sladića, laksativi (u slučaju produžene primene) i druge supstance koje smanjuju koncentraciju kalijuma u plazmi kaliuretički agensi ili agensi koji smanjuju koncentraciju kalijuma u plazmi: povećavaju rizik od hipokalemije. Preparati digitalisa, aktivne supstance za koje se zna da produžavaju QT interval i antiaritmici: njihova proaritmijska toksičnost može biti povećana ili smanjena njihov antiaritmijski efekat kod prisutnih poremećaja elektrolita (npr. hipokalemija, hipomagnezemija) Metildopa: moguća hemoliza. Holestiramin ili drugi enteralno primenjeni jonski izmjenjivači: smanjena resorpcija hidrohlortiazida. Sulfonamidne diuretike treba uzeti najmanje jedan sat pre ili 4 do 6 sati nakon ovih lekova. Mišićni relaksansi kurare tipa: moguće je pojačano i produženo mišićno-relaksantno dejstvo. Soli kalcijuma i medicinski proizvodi koji povećavaju koncentraciju kalcijum u plazmi: u slučaju istovremene primene hidrohlortiazida, treba anticipirati porast koncentracije kalcijuma u serumu; zbog toga je neophodno pažljivo praćenje koncentracije kalcijuma u serumu. Karbamazepin: rizik od hiponatremije zbog aditivnog dejstva uz primenjen hidrohlortiazid. Kontrastna sredstva koja sadrže jod: u slučaju dehidratacije uzrokovane diureticima, uključujući i hidrohlortiazid, povećan je rizik od akutog oštećenja, funkcije bubrega, posebno kada se primene značajne doze kontrastnog sredstva sa sadržajem joda. Penicilin: hidrohlortiazid se izlučuje u distalnim tubulima i smanjuje ekskreciju penicilina. Hinin: hidrohlortiazid smanjuje izlučivanje hinina. Heparin: moguće povećanje koncentracije kalijuma u serumu. mTOR inhibitori ili vildagliptin: istovremena upotreba ACE inhibitora sa lekovima kao što su mTOR inhibitori (npr. temsirolimus, everolimus, sirolimus), vildagliptin može dovesti do povećanog rizika od pojave angioedema. Potreban je poseban oprez kada se započinje terapija (videti odeljak 4.4.). Neprilizin (NEP) inhibitori: pri istovremenoj primeni ACE inhibitora i NEP inhibitora kao što je racekadotrila zabeležen je povećan rizik od angioedema (videti odeljak 4.4.). Sakubitril/valsartan Istovremena primena ACE inhibitora sa sakubitrilom/valsartanom kontraindikovana je s obzirom na to da se povećava rizik od angioedema.

Dodatna provera kombinacije lekova →

Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1103061 · SmPC odeljak 4.5 ↗

Trudnoća, dojenje i plodnost

Trudnoća

Lek TENPRIL DUO se ne preporučuje u prvom trimestru trudnoće (videti odeljak 4.4.), a kontraindikovan je u drugom i trećem trimestru trudnoće (videti odeljak 4.3.). Epidemiološki podaci koji se odnose na rizik od teratogenog dejstva, nakon izlaganja ACE inhibitorima tokom prvog trimestra trudnoće, nisu bili u potpunosti ubedljivi; međutim, ne može se isključiti mali porast rizika. Ukoliko se nastavak terapije ACE inhibitorima smatra neophodnim, terapiju ACE inhibitorima kod pacijentkinja koje planiraju trudnoću treba zameniti drugom antihipertenzivnom terapijom koja ima utvrđen bezbednosni profil za upotrebu tokom trudnoće. Terapiju ACE inhibitorima treba prekinuti odmah nakon utvrđivanja trudnoće i, ako je potrebno, započeti drugu adekvatnu terapiju.

Poznato je da izloženost ACE inhibitorima/antagonistima receptora angiontenzina II (AIIRA), tokom drugog i trećeg trimestra trudnoće, uzrokuje fetotoksičnost kod ljudi (smanjenje funkcije, bubrega oligohidramnioza, usporeno okoštavanje lobanje) i neonatalnu toksičnost (bubrežna insuficijencija, hipotenzija, hiperkalemija) (videti odeljak 5.3. „Pretklinički podaci o bezbednosti leka“). Ukoliko je izloženosti ACE inhibitorima nastupila u drugom ili trećem trimestru trudnoće pa nadalje, preporučuje se ultrazvučni pregled funkcije bubrega i kostiju lobanje. Novorođenčad čije su majke uzimale ACE inhibitore potrebno je pažljivo pratiti na pojavu hipotenzije, oligurije i hiperkalemije (videti odeljke 4.3. i 4.4.). Hidrohlortiazid može, u slučajevima produžene primene tokom trećeg trimestra trudnoće, može dovesti do feto-placentalne ishemije i povećanog rizika zaostajanja u rastu. Prijavljeni su i retki slučajevi hipoglikemije i trombocitopenije kod novorođenčadi kod novorođenčadi koja su bila izložena leku pre termina porođaja. Hidrohlortiazid može dovesti do smanjenja volumena plazme, kao i smanjenja uteroplacentarnog protoka krvi.

Dojenje

Lek TENPRIL DUO je kontraindikovan u periodu dojenja. Ramipril i hidrohlortiazid izlučuju se u majčino mleko, u koncentracijama u kojima utiču na odojče. Ne postoji dovoljno podataka sa upotrebom ramiprila tokom dojenja pa se preporučuju alternativni lekovi sa dobro utvrđenim bezbednosnim profilom, a naročito ukoliko je reč o novorođenčetu ili prevremeno rođenom detetu. Hidrohlortiazid se izlučuje u majčino mleko. Uzimanje tiazida u periodu dojenja povezuje se sa smanjenom laktacijom ili čak sa supresijom laktacije kod dojilja. Može se javiti preosjetljivost na aktivne supstance koje su derivati sulfonamida, hipokalemija i nuklearni ikterus (kernikterus). Zbog mogućnosti pojave ozbiljnih reakcija kod odojčadi na obe aktivne supstance, treba doneti odluku da li prekinuti dojenje ili prekinuti terapiju, uzimajući u obzir važnost ove terapije za majku.

Posebna stranica o trudnoći i dojenju →

Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1103061 · SmPC odeljak 4.6 ↗

Alkohol

Značajan oprez

Konzumiranje alkohola može izazvati vrtoglavicu i ošamućenost, može imati aditivno dejstvo sa lekom.

Oznaka je preneta iz povezanog podatka. Nije dozvola za konzumiranje alkohola niti dokaz da interakcija ne postoji; rizik može zavisiti od drugih lekova, doze i zdravstvenog stanja. Proverite PIL/SmPC i konsultujte lekara ili farmaceuta.

Posebna stranica o alkoholu →

Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1103061 · dokument za dodatnu proveru; nije posebna procena alkohola ↗

Neželjena dejstva

Odeljak obuhvata:

  • Sažetak bezbednosnog profila
  • Tabelarni prikaz neželjenih dejstava
  • Prijavljivanje neželjenih reakcija
Prikažite SmPC odeljak 4.8

Sažetak bezbednosnog profila

Bezbednosni profil ramiprila + hidroklortiazida uključuje neželjene reakcije koje se javljaju u sklopu hipotenzije i/ili deplecije tečnosti zbog povećane diureze. Aktivna supstanca ramipril može indukovati uporni, dugotrajni suvi kašalj, dok aktivna supstanca hidroklortiazid može izazvati pogoršanje metabolizma glukoze, lipida i urinske kiseline. Ove dve aktivne supstance imaju suprotno dejstvo na kalijum u plazmi. Ozbiljna neželjena dejstva uključuju angioedem ili anafilaktičke reakcije, oštećenje bubrega ili jetre, pankreatitis, teške kožne reakcije i neutropeniju/agranulocitozu.

Tabelarni prikaz neželjenih dejstava

Učestalost neželjenih dejstava definisana je primenom sledeće konvencije: veoma često (≥1/10); često (≥1/100 do <1/10); povremeno (≥1/1.000 do <1/100); rijetko (≥1/10.000 do <1/1.000); veoma rijetko (<1/10.000) i nepoznato (ne može se procijeniti temeljem raspoloživih podataka). U okviru svake grupe učestalosti, neželjena djelovanja prikazana u padajućem nizu prema ozbiljnosti. Često Povremeno Veoma retko Nepoznato Neoplazme – benigne, maligne i neodređene Nemelanomski kancer kože* (bazocelularni karcinom i

(uključujući ciste i polipe) planocelularni) *Nemelanomski kancer kože: na osnovu dostupnih podataka iz epidemioloških ispitivanja, između hidrohlortiazida i NMSC-a primećena je povezanost zavisna od kumulativne doze (videti odeljke 4.4. i 5.1.). Poremećaji krvi i limfnog sistema Smanjen broj belih krvnih ćelija, smanjen broj crvenih krvnih ćelija, smanjene vrednosti hemoglobina, hemolitička anemija, smanjen broj krvnih pločica (trombocita) Depresija koštane srži, neutropenija uključujući agranulocitozu, pancitopenija, eozinofilija Hemokoncentracija u smislu smanjenja volumena tečnosti Poremećaji imunskog sistema Anafilaktične ili anafilaktoidne reakcije na ramipril ili anafilaktična reakcija na hidrohlortiazid, povećanje antinuklearnih antitela Endokrini poremećaji Sindrom neodgovarajućeg izlučivanja antidiuretskog hormona (SIADH) Poremećaji metabolizma i ishrane Neadekvatna kontrola dijabetes melitusa, smanjena tolerancija na glukozu, povećanje koncentracije glukoza u krvi, povećanje koncentracije mokraćne kiseline u krvi, pogoršanje gihta, povećan nivo holesterola i/ili triglicerida u krvi zbog hidrohlortiazida Anoreksija, smanjenje apetita Smanjenje koncentracije kalijum u krvi, žeđ zbog hidrohlortiazida Povećanje koncentracije kalijum u krvi zbog ramiprila Smanjenje koncentracije natrijum u krvi Glikozurija, metabolička alkaloza, hipohloremija, hipomagnezemija, hiperkalcemija, dehidratacija zbog hidrohlortiazida

Psihijatrijski poremećaji Depresivno raspoloženje, apatija, anksioznost, nervoza, poremećaji sna uključujući i somnolenciju Stanje konfuzije, psihomotorni nemir, poremećaj pažnje Poremećaji nervnog sistema Glavobolja, vrtoglavica Vertigo, parestezija, tremor, poremećaj ravnoteže, osećaj peckanja, disgeuzija, ageuzija Cerebralna ishemija uključujući i ishemijski moždani udar i tranzitorni ishemijski atak, poremećaj psihomotorne funkcije, parosmija Poremećaji oka Poremećaj vida uključujući i zamućen vid, konjunktivitis Ksantopsija, smanjena lakrimacija uzrokovana hidrohlortiazidom; efuzija sudovnjače sekundarni akutni glaukom zatvorenog ugla i/ili akutna miopija, uzrokovani hidrohlortiazidom Poremećaji uha i labirinta Tinitus Oštećen sluh Kardiološki poremećaji Ishemija miokarda uključujući i anginu pektoris, tahikardija, aritmija, palpitacije, periferni edem Infarkt miokarda Vaskularni poremećaji Hipotenzija, ortostatska hipotenzija, sinkopa, naleti crvenila praćeni osećajem vrućine Tromboza kao posledica značajnog smanjenja tečnosti, vaskularna stenoza, hipoperfuzija, Raynaud-ov sindrom, vaskulitis Respiratorni, torakalni i mediastinalni poremećaji Neproduktivni nadražajni kašalj, bronhitis Sinuzitis, dispneja, nazalna kongestija Bronhospazam uključujući i pogoršanje astme Alergijski alveolitis, nekardiogeni pulmonalni edem

uzrokovan hidrohlortiazidom Gastrointestinaln i poremećaji Gastrointestinalno zapaljenje, poremećaj varenja, abdominalna nelagodnost, dispepsija, gastritis, mučnina, konstipacija Gingivitis uzrokovan hidrohlortiazidom Povraćanje, aftozni stomatitis, glositis, dijareja, bol u gornjem abdomenu, suva usta Pankreatitis (slučajevi sa smrtnim ishodom, koji je veoma retko zabeležen nakon upotrebe ACE inhibitora), povećane vrednosti enzima pankreasa, angioedem tankog creva Sijaloadenitis uzrokovan hidrohlortiazidom Hepatobilijarni poremećaji Holestatski ili citolitički hepatitis (veoma retko sa smrtnim ishodom), Povećanje vrednosti enzima jetre i/ili konjugovanog bilirubina Kalkulozni holecistitis uzrokovan hidrohlortiazidom Akutna insuficijencija jetre, holestatska žutica, hepatocelularno oštećenje Poremećaji kože i potkožnog tkiva Angioedem: izuzetno retko, opstrukcija disajnih puteva uzrokovana angioedemom može imati smrtni ishod; psorijazni dermatitis, hiperhidroza, osip (posebno makulopapulozni), pruritus, alopecija Toksična epidermalna nekroliza, StevensJohnson-ov sindrom, multiformni eritem, pemfigus, pogoršanje psorijaza, eksfolijativni dermatitis, fotosenzitivna reakcija, oniholiza pemfigoidni ili lihenoidni egzantem ili enantem, urtikarija Sistemski eritematozni lupus uzrokovan hidrohlortiazidom Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva Mialgija Artralgija, mišićni spazmi Mišićna slabost, mišićno-koštana ukočenost, tetanija uzrokovana

hidrohlortiazidom Poremećaji bubrega i urinarnog sistema Oštećenje funkcije bubrega uključujući i akutnu renalnu insuficijenciju, povećano izlučivanje urina, povećana koncentracija uree i kreatinin u krvi Pogoršanje postojeće proteinurije Intersticijalni nefritis uzrokovan hidrohlortiazidom Poremećaji reproduktivnog sistema i dojki Prolazna erektilna impotencija Smanjenje libida, ginekomastija Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene Umor, astenija Bol u grudima, pireksija

Prijavljivanje neželjenih reakcija

Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS): Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd Republika Srbija fax: +381 (0)11 39 51 131 website: www.alims.gov.rs e-mail: [email protected]

Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1103061 · SmPC odeljak 4.8 ↗

Zamena leka

Pronađeni su drugi aktivni lekovi iz grupe formirane prema ALIMS listi, identičnom INN-u, jačini i farmaceutskom obliku.

Ampril HD

tableta; 5 mg + 25 mg; blister, 3 × 10 kom

JKL 1103032 · blister, 3 × 10 kom

Pogledajte lek

Ampril HD

tableta; 5 mg + 25 mg; blister, 4 × 7 kom

JKL 1401131 · blister, 4 × 7 kom

Pogledajte lek

Corace Plus

tableta; 5 mg + 25 mg; blister, 4 × 7 kom

JKL 1103027 · blister, 4 × 7 kom

Pogledajte lek

Prilinda plus

tableta; 5 mg + 25 mg; blister, 4 × 7 kom

JKL 1401932 · blister, 4 × 7 kom

Pogledajte lek

Tritace comp

tableta; 5 mg + 25 mg; blister, 2 × 14 kom

JKL 1401013 · blister, 2 × 14 kom

Pogledajte lek

Vivace Plus

tableta; 5 mg + 25 mg; blister, 4 × 7 kom

JKL 1401909 · blister, 4 × 7 kom

Pogledajte lek

Prikaz je zasnovan na tačnom JKL-u i važećoj ALIMS listi. Nije preporuka za samostalnu promenu terapije; zamenu potvrđuje lekar ili farmaceut.

Lekovi sa istom kombinacijom aktivnih supstanci

Cena i RFZO

Zvanična cena trenutno nije povezana sa ovim pakovanjem.

Sva registrovana pakovanja

Izaberite pakovanje da biste videli njegove tačne registracione podatke, dokumente, cenu i RFZO status. Sva pakovanja ispod pripadaju istoj registrovanoj porodici leka.

Registrovana pakovanja za TENPRIL DUO
Oblik, jačina i veličinaJKLEANMaks. cena na velikoRFZODetalji
tableta; 2,5 mg + 12,5 mg; blister, 3 × 10 kom11030603870010012778Nije evidentiranaNije evidentiranoPrikaži detalje →
tableta; 5 mg + 25 mg; blister, 3 × 10 kom11030613870010012785Nije evidentiranaNije evidentiranoIzabrano

Izvori i zvanična dokumentacija

Aktuelni SmPC · broj rešenja 515-01-02779-20-001

Izdavač: LekZa.com / C-CODE SOFTWARE DOO. Status sadržaja: strukturirano prema navedenim izvorima; nije označeno kao stručna medicinska recenzija lekara ili farmaceuta.

Registracioni podaci

Prikažite administrativne detalje
JKL
1103061
EAN
3870010012785
Šifra proizvoda
454737
Vrsta leka
Humani lekovi
Vrsta rešenja
REGISTRACIJA
Broj rešenja
515-01-02779-20-001
Datum rešenja
Tue, 30 Aug 2022 00:00:00 GMT
Važi do
Mon, 30 Aug 2027 00:00:00 GMT
Proizvođač
BOSNALIJEK D.D.
Nosilac dozvole
PREDSTAVNIŠTVO BOSNALIJEK DD, BEOGRAD