Zvanične terapijske indikacije (SmPC 4.1)
Prevencija venske tromboembolije (VTE) kod odraslih pacijenata koji se podvrgavaju elektivnom hirurškom zahvatu zamene kuka ili kolena (ugradnji veštačkog kuka ili kolena). Terapija tromboze dubokih vena (TDV) i plućne embolije (PE) i prevencija rekurentne TDV i PE kod odraslih osoba (videti odeljak 4.4 za informacije o primeni kod hemodinamski nestabilnih pacijenata sa PE).
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1068070 · SmPC odeljak 4.1 ↗
Kako se koristi
Odeljak obuhvata:
- Doziranje
- Doziranje
- Posebne grupe pacijenata
- Oštećenje funkcije bubrega
- Oštećenje funkcije jetre
- Stariji pacijenti
- Pedijatrijska populacija
- Način primene
Prikažite SmPC odeljak 4.2
Doziranje
Prevencija VTE kod odraslih pacijenata koji se podvrgavaju elektivnom hirurškom zahvatu zamene kuka ili kolena Preporučena doza rivaroksabana je 10 mg uzeta oralnim putem, jednom dnevno. Prvu dozu treba primeniti 6- 10 sati posle hirurške intervencije, pod uslovom da je uspostavljena hemostaza. Trajanje terapije zavisi od individualnog rizika pacijenta od pojave venske tromboembolije, što je uslovljeno vrstom ortopedske hirurške intervencije.
- Kod pacijenata koji se podvrgavaju operaciji zamene (ugradnje) kuka, preporučuje se da terapija traje 5 nedelja.
- Kod pacijenata koji se podvrgavaju operaciji zamene (ugradnje) kolena, preporučuje se da terapija traje 2 nedelje.
Propuštenu dozu leka Runaplax pacijent treba smesta da nadoknadi, a zatim da od sledećeg dana nastavi sa uzimanjem jedne doze leka dnevno, kao i pre. Terapija TDV, terapija PE i prevencija rekurentne TDV i PE Preporučena doza za početnu terapiju akutne TDV ili PE je 15 mg dva puta dnevno tokom prve tri nedelje, nakon čega sledi 20 mg jednom dnevno za nastavak terapije i prevenciju rekurentne TDV i PE. Kratkotrajnu terapiju (najmanje 3 meseca), treba razmotriti kod pacijenata sa TDV ili PE koje su izazvane većim prolaznim faktorom rizika (npr. nedavna velika operacija ili trauma). Dugotrajnu terapiju treba razmotriti kod:
- provocirane TDV ili PE koja nije provocirana većim prolaznim faktorom rizika,
- neprovocirane TDV ili PE ili
- pacijenata sa istorijom rekurentne TDV ili PE. Produžena prevencija rekurentne TDV ili PE, kada je to indikovano, izvodi se dozom 10 mg jednom dnevno (a nakon završetka terapije TDV ili PE koja je trajala najmanje 6 meseci). Produžena prevencija rekurentne TDV ili PE, ali dozom 20mg jednom dnevno razmatra se za pacijente kod kojih se rizik od rekurentne TDV ili PE smatra visokim, kao što su pacijenti sa komplikovanim komorbiditetima, ili pacijenti kod kojih se, uprkos produženoj prevenciji dozom 10 mg jednom dnevno, razvila rekurentna TDV ili PE. Trajanje terapije i odabir doze treba prilagoditi svakom pacijentu pojedinačno nakon pažljive procene odnosa koristi od lečenja i rizika od krvarenja (videti odeljak 4.4).
Vremenski period
Doziranje
Ukupna dnevna doza Lečenje i prevencija rekurentne TDV i PE 1.-21. dan 15 mg dva puta dnevno 30 mg Od 22. dana nadalje 20 mg jednom dnevno 20 mg Prevencija rekurentne TDV i PE Nakon završetka terapije TDV ili PE koja je trajala najmanje 6 meseci 10 mg jednom dnevno ili 20 mg jednom dnevno 10 mg ili 20 mg Ako se propusti doza tokom faze terapije sa 15 mg dva puta dnevno (1.–21. dan), pacijent treba odmah da uzme lek Runaplax da bi obezbedio količinu od 30 mg leka Runaplax dnevno. U ovom slučaju se dve tablete od 15 mg mogu uzeti odjednom. Pacijent treba da nastavi sa redovnim uzimanjem 15 mg dva puta dnevno narednog dana, kako je preporučeno. Ako se propusti doza tokom faze terapije kada lek treba da se koristi jednom dnevno, pacijent treba odmah da uzme lek Runaplax i da nastavi narednog dana sa uzimanjem jednom dnevno kako je preporučeno. Ne sme se uzimati dupla doza tokom istog dana da bi se nadoknadila propuštena doza. Prelazak sa terapije antagonistima vitamina K (engl. Vitamin K Antagonists, VKA) na terapiju lekom Runaplax Pacijenti koji su na terapiji TDV, PE i prevenciji rekurencije, terapiju sa VKA treba da prekinu, a terapiju lekom Runaplax treba da započnu kada je vrednost internacionalnog normolizovanog odnosa (engl. International Normalized Ratio, INR) ≤ 2,5. Prilikom prelaska pacijenta sa VKA na lek Runaplax, INR vrednosti će nakon unosa leka Runaplax biti lažno povećane. INR nije validan za merenje antikoagulantne aktivnosti leka Runaplax i stoga se ne sme koristiti (videti odeljak 4.5).
Prelazak sa terapije lekom Runaplax na terapiju antagonistom vitamina K (VKA) Postoji mogućnost za neadekvatnu antikoagulaciju tokom prelaska sa leka Runaplax na VKA. Tokom svakog prelaska na drugi antikoagulans treba osigurati kontinuiranu adekvatnu antikoagulaciju. Treba imati na umu da lek Runaplax može doprineti povećanom INR. Ako pacijenti prelaze sa leka Runaplax na VKA, oba leka treba davati istovremeno dok INR ne dostigne ≥ 2,0. Tokom prva dva dana perioda prelaska, treba primeniti standardno početno doziranje VKA, nakon čega sledi doziranje VKA vođeno testiranjem INR. Dok su pacijenti i na leku Runaplax i VKA, INR treba meriti posle ne manje od 24 sata nakon prethodne doze, ali pre sledeće doze leka Runaplax. Kada se primena leka Runaplax prekine, INR merenje se pouzdano može uraditi najmanje 24 sata nakon poslednje doze (videti odeljke 4.5 i 5.2). Prelazak sa terapije parenteralnim antikoagulansima na terapiju lekom Runaplax Za pacijenate koji trenutno primaju parenteralne antikoagulanse, mora se prekinuti sa primenom parenteralnih antikoagulanasa i započeti primena leka Runaplax 0 do 2 sata pre termina za sledeću primenu parenteralnog leka (npr. niskomolekularnog heparina (engl. low molecular weight heparins, LMWH)) po rasporedu ili u vreme prekida kontinuirano primenjivanog parenteralnog leka (npr. intravenskog nefrakcionisanog heparina). Prelazak sa terapije lekom Runaplax na terapiju parenteralnim antikoagulansima Potrebno je prekinuti uzimanje leka Runaplax i dati prvu dozu parenteralnog antikoagulansa u vreme kada bi bilo potrebno uzeti sledeću dozu leka Runaplax.
Posebne grupe pacijenata
Oštećenje funkcije bubrega
Ograničeni klinički podaci za pacijente sa teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina 15 - 29 ml/min) ukazuju da su koncentracije rivaroksabana u krvi značajno povećane, stoga kod ovih pacijenata lek Runaplax treba pažljivo koristiti. Primena se ne preporučuje kod pacijenata sa klirensom kreatinina < 15 ml/min (videti odeljke 4.4 i 5.2).
- za prevenciju VTE kod odraslih pacijenata koji se podvrgavaju elektivnom hirurškom zahvatu zamene kuka ili kolena, nije potrebno menjati dozu leka kod pacijenata sa blagim (klirens kreatinina 50-80 ml/min) ili umerenim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina 30-49 ml/min) (videti odeljak 5.2).
- za terapiju TDV, terapiju PE i prevenciju rekurentnih TDV i PE, nije potrebno menjati preporučenu dozu kod pacijenata sa blagim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina 50-80 ml/min) (videti odeljak 5.2). Kod pacijenata sa umerenim (30-49 ml/min) ili teškim (15-29 ml/min) oštećenjem funkcije bubrega: pacijente treba lečiti sa 15 mg dva puta dnevno tokom prve 3 nedelje. Posle toga, kada je preporučena doza 20 mg jednom dnevno, treba razmotriti smanjenje doze sa 20 mg jednom dnevno na 15 mg jednom dnevno, ukoliko se proceni da rizik za pojavu krvarenja prevazilazi rizik od rekurentne TDV i PE. Preporuka za primenu 15 mg zasnovana je na farmakokinetičkom modelu i nije ispitivana u ovim kliničkim okolnostima (videti odeljke 4.4, 5.1 i 5.2). Kada je preporučena doza 10 mg jednom dnevno, nije potrebno dodatno prilagođavanje preporučene doze.
Oštećenje funkcije jetre
Lek Runaplax je kontraindikovana kod pacijenata sa oboljenjem jetre povezanim sa koagulopatijom i klinički relevantnim rizikom od krvarenja, uključujući pacijente sa cirozom jetre, Child Pugh stadijuma B i C (videti odeljke 4.3 i 5.2).
Stariji pacijenti
Nije potrebno prilagođavati dozu (videti odeljak 5.2). Telesna masa Nije potrebno prilagođavati dozu za odrasle pacijente (videti odeljak 5.2). Pol Nije potrebno prilagođavati dozu (videti odeljak 5.2).
Pedijatrijska populacija
Bezbednost i efikasnost leka Runaplax 10 mg tablete kod dece uzrasta od 0 do 18 godina nije ustanovljena. Nema dostupnih podataka. U skladu s tim, ne preporučuje se primena leka kod dece uzrasta ispod 18 godina.
Način primene
Za oralnu upotrebu. Tablete leka Runaplax 10 mg mogu se uzimati uz obroke ili nezavisno od obroka (videti odeljake 4.5 i 5.2). Usitnjavanje tableta Kod pacijenata koji ne mogu da progutaju celu tabletu, tableta leka Runaplax može da se usitni i pomeša sa vodom ili kašom od jabuke, neposredno pre primene leka. Usitnjena tableta može se dati i kroz želudačnu sondu (videti odeljke 5.2 i 6.6).
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1068070 · SmPC odeljak 4.2 ↗
Kontraindikacije i važna upozorenja
Formalne kontraindikacije (SmPC 4.3)
Preosetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1. Klinički značajno aktivno krvarenje Lezija ili stanje, za koje se smatra da predstavljaju značajan rizik od obilnog krvarenja. To može uključivati postojeće ili nedavne gastrointestinalne ulceracije, prisustvo malignih neoplazmi sa velikim rizikom od krvarenja, nedavnu povredu mozga ili kičmene moždine, nedavnu hiruršku intervenciju na mozgu, kičmenoj moždini ili oftalmološku hiruršku intervenciju, nedavnu intrakranijalnu hemoragiju, poznate varikse ezofagusa ili sumnju na njih, arteriovenske malformacije, aneurizme krvnih sudova ili velike intraspinalne odnosno intracerebralne vaskularne anomalije. Istovremena terapija sa nekim od antikoagulantnih lekova, na primer nefrakcionisanim heparinom (NFH), niskomolekularnim heparinom (enoksaparin, dalteparin, itd.), derivatima heparina (fondaparinuks, itd.), oralnim antikoagulansima (varfarin, dabigatran-eteksilat, apiksaban itd.) osim u određenim uslovima promene antikoagulantne terapije (videti odeljak 4.2) ili kada se nefrakcionisani heparin primenjuje u dozama neophodnim za održavanje otvorenim centralnog venskog ili arterijskog katetera (videti odeljak 4.5). Bolest jetre udružena sa koagulopatijom i klinički značajnim rizikom od krvarenja uključujući pacijente sa cirozom jetre, Child Pugh stadijuma B i C (videti odeljak 5.2). Trudnoća i dojenje (videti odeljak 4.6).
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1068070 · SmPC odeljak 4.3 ↗
Važna upozorenja i mere opreza (SmPC 4.4)
Početak zvaničnog odeljka:
Klinički nadzor u skladu sa praksom tokom primene antikoagulanasa se preporučuje tokom čitave terapije. Rizik od hemoragije Kao i pri terapiji drugim antikoagulansima, treba pažljivo pratiti znake krvarenja kod pacijenata koji koriste lek Runaplax. Preporučuje se oprez prilikom primene u stanjima sa povećanim rizikom od krvarenja. Primenu leka Runaplax treba prekinuti ako se pojavi ozbiljno krvarenje (videti odeljak 4.9).
Prikažite SmPC odeljak 4.4
U kliničkim ispitivanjima su se krvarenja sluzokože (tj. epistaksa, gingivalna, gastrointestinalna, genitourinarna uključujući neuobičajeno vaginalno ili pojačano menstrualno krvarenje) i anemija češće javljali tokom dugotrajne terapije rivaroksabanom u poređenju sa VKA terapijom. Zbog toga bi pored adekvatnog kliničkog nadzora, laboratorijsko ispitivanje hemoglobina/hematokrita moglo imati značaja za otkrivanje skrivenog krvarenja i za određivanje kliničkog značaja vidljivih krvarenja, kada se to proceni odgovarajućim. Kako je detaljnije prikazano u nastavku, nekoliko podgrupa pacijenata ima povećan rizik za pojavu krvarenja. Nakon započinjanja terapije te pacijente treba pažljivo pratiti u slučaju da se pojave znaci i simptomi komplikacija usled krvarenja i anemije (videti odeljak 4.8). Kod pacijenata koji uzimaju rivaroksaban za prevenciju VTE posle elektivnog hirurškog zahvata kolena ili kuka, to se može postići redovnim pregledima pacijenata, temeljnom kontrolom drenaže hirurške rane i povremenim merenjem koncentracije hemoglobina. Kod svakog neobjašnjivog smanjenja koncentracije hemoglobina ili krvnog pritiska potrebno je potražiti mesto krvarenja. Iako terapija rivaroksabanom ne zahteva rutinsko kontrolisanje izloženosti leku, određivanja koncentracije rivaroksabana kalibrisanom kvantitativnom metodom za anti-faktor Xa može biti od koristi u izuzetnim situacijama gde poznavanje izloženosti rivaroksabanu može pomoći kao informacija u kliničkom odlučivanju, npr. kod predoziranja ili stanja koja zahtevaju hitnu hiruršku intervenciju (videti odeljke 5.1 i 5.2).
Oštećenje funkcije bubrega
Kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina < 30 ml/min) koncentracije rivaroksabana u plazmi mogu se značajno povećati (u proseku 1,6 puta) što može dovesti do povećanog rizika od krvarenja. Rivaroksaban treba oprezno koristiti kod pacijenata sa klirensom kreatinina 15-29 ml/min. Upotreba ovog leka se ne preporučuje kod pacijenata sa klirensom kreatinina < 15 ml/min (videti odeljke 4.2 i 5.2). Rivaroksaban treba oprezno koristiti kod pacijenata sa umereno oštećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina 30-49 ml/min) ukoliko oni istovremeno primaju druge lekove koji povećavaju koncentraciju rivaroksabana u plazmi (videti odeljak 4.5). Interakcija sa drugim lekovima Primena rivaroksabana se ne preporučuje kod pacijenata koji istovremeno primaju azolne antimikotike za sistemsku primenu (poput ketokonazola, itrakonazola, vorikonazola i posakonazola) ili inhibitore HIV proteaze (npr. ritonavir). Ove aktivne supstance snažno inhibiraju i CYP3A4 i P-gp, te zbog toga mogu klinički značajno povećati koncentracije rivaroksabana u plazmi (u proseku 2,6 puta) što može dovesti do povećanog rizika od krvarenja (videti odeljak 4.5). Neophodan je oprez ukoliko su pacijenti istovremeno na terapiji lekovima koji utiču na hemostazu, poput nesteroidnih antiinflamatornih lekova (NSAIL), acetilsalicilne kiseline (ASK) i inhibitora agregacije trombocita ili selektivnih inhibitora ponovnog preuzimanja serotonina (engl. selective serotonin reuptake inhibitors, SSRI) i inhibitora ponovnog preuzimanja serotonina i noradrenalina (engl. serotonin norepinephrine reuptake inhibitors, SNRI). Kod pacijenata sa rizikom od pojave gastrointestinalnih ulceracija može se razmotriti primena odgovarajuće profilaktičke terapije (videti odeljak 4.5). Ostali faktori rizika za pojavu krvarenja Kao i sa drugim antitrombotičkim lekovima, ne preporučuje se primena rivaroksabana kod pacijenata sa povećanim rizikom od krvarenja kao što su pacijenti sa:
- kongenitalnim ili stečenim poremećajima krvarenja;
- teškom nekontrolisanom arterijskom hipertenzijom;
- drugim gastrointestinalnim bolestima bez aktivne ulceracije koje potencijalno mogu da dovedu do komplikacija krvarenja (npr. zapaljenjska bolest creva, ezofagitis, gastritis i gastroezofagealna refluksna bolest);
- vaskularnom retinopatijom;
- bronhiektazijama ili pulmonalnim krvarenjem u anamnezi.
Pacijenti sa kancerom Pacijenti sa malignim bolestima mogu istovremeno imati i povećan rizik od krvarenja i tromboza. Kod pacijenata sa aktivnim kancerom, korist antitrombotičke terapije u odnosu na rizik od krvarenja treba razmotriti kod svakog pacijenta pojedinačno, zavisno od lokaliteta tumora, antineoplastične terapije i stadijuma bolesti. Tumori koji se nalaze u gastrointestinalnom ili genitourinarnom traktu, povezuju se sa povećanim rizikom od krvarenja tokom terapije rivaroksabanom. Kod pacijenata sa malignim neoplazmama sa velikim rizikom za krvarenja, upotreba rivaroksabana je kontraindikovana (videti odeljak 4.3). Pacijenti sa veštačkim srčanim zaliscima Rivaroksaban se ne sme primenjivati za tromboprofilaksu kod pacijenata koji su nedavno podvrgnuti transkateterskoj zameni aortnog zaliska (engl. transcatheter aortic valve replacement, TAVR). Bezbednost i efikasnost rivaroksabana nije ispitivana kod pacijenata sa veštačkim srčanim zaliscima; zbog toga nema podataka koji bi ukazali da rivaroksaban obezbeđuje adekvatnu antikoagulaciju u ovoj populaciji pacijenata. Terapija rivaroksabanom se ne preporučuje kod ovih pacijenata. Pacijenti sa antifosfolipidnim sindromom Direktno delujući oralni antikoagulansi (engl. direct acting oral anticoagulants, DOAC), uključujući rivaroksaban, ne preporučuju se pacijentima koji u anamnezi imaju trombozu, i kojima je dijagnostikovan antifosfolipidni sindrom. Posebno se ne preporučuju kod pacijenata koji su trostruko pozitivni (na lupus antikoagulans, antikardiolipinska antitela i anti-beta 2-glikoprotein I antitela), kod kojih bi lečenje direktno delujućim oralnim antikoagulansima moglo biti povezano sa povećanom stopom rekurentnih trombotskih događaja u poređenju sa terapijom antagonistima vitamina K. Hirurška intervencija zbog preloma kuka Primena rivaroksabana nije ispitivana u interventnim kliničkim ispitivanjima u kojima bi bila utvrđena efikasnost i bezbednost leka kod pacijenata koji se podvrgavaju hirurškoj intervenciji nakon preloma kuka. Hemodinamski nestabilni pacijenti sa PE ili pacijenti čije stanje zahteva trombolizu ili plućnu embolektomiju Rivaroksaban se ne preporučuje kao druga terapijska opcija nefrakcionisanom heparinu kod pacijenata sa plućnom embolijom koji su hemodinamski nestabilni ili koji će biti podvrgnuti trombolizi ili plućnoj embolektomiji, jer bezbednost i efikasnost rivaroksabana nije potvrđena u ovim kliničkim situacijama. Spinalna/epiduralna anestezija ili punkcija Kada se izvodi neuroaksijalna anestezija (spinalna/epiduralna anestezija) ili spinalna/epiduralna punkcija pacijenti lečeni antitrombotičkim lekovima u cilju prevencije tromboembolijskih komplikacija, su pod rizikom od stvaranja epiduralnog ili spinalnog hematoma koji može dovesti do dugotrajne ili trajne paralize. Rizik od ovih događaja može se povećati kod postoperativne primene stalnih epiduralnih katetera ili istovremenom primenom lekova koji utiču na hemostazu. Rizik se takođe može povećati zbog traumatske ili ponavljane epiduralne ili spinalne punkcije. Ove pacijente treba često kontrolisati radi uočavanja znakova i simptoma neuroloških oštećenja (npr. utrnulost ili slabost nogu, odnosno poremećaji funkcije creva ili mokraćne bešike). Ukoliko se primeti neurološki poremećaj, neophodno je hitno postaviti dijagnozu i sprovesti terapiju. Pre neuroaksijalne intervencije lekar treba da razmotri odnos koristi i rizika kod pacijenata koji dobijaju antikoagulanse, odnosno pacijenata koji će primati antikoagulanse u cilju tromboprofilakse. U cilju smanjenja potencijalnog rizika od krvarenja povezanog sa istovremenom primenom rivaroksabana i neuroaksijalne (epiduralna/spinalna) anestezije ili spinalne punkcije, treba razmotriti farmakokinetički profil rivaroksabana. Postavljanje ili uklanjanje epiduralnog katetera ili lumbalnu punkciju je najbolje uraditi kada se proceni da je antikoagulantni efekat rivaroksabana slab (videti odeljak 5.2). Treba da prođe najmanje 18 sati od poslednje primene rivaroksabana do vađenja epiduralnog katetera. Nakon uklanjanja katetera, mora da prođe najmanje 6 sati do primene sledeće doze rivaroksabana. Ukoliko dođe do traumatske punkcije, primenu rivaroksabana treba odložiti za 24 sata. Preporuke za doziranje pre i nakon invazivnih procedura i hirurške intervencije koje nisu elektivna hururška intervencija zamene kuka ili kolena
Ukoliko je potrebno sprovesti invazivnu proceduru ili hiruršku intervenciju, primena rivaroksabana u dozi od 10 mg, ako je moguće, se mora prekinuti najmanje 24 sata pre intervencije, što mora biti zasnovano na kliničkoj proceni lekara. Ako se procedura ne može odložiti, treba proceniti povećani rizik od krvarenja u odnosu na hitnost intervencije. Primenu rivaroksabana treba ponovo započeti što je pre moguće nakon invazivne procedure ili hirurške intervencije pod uslovom da to klinička situacija dopušta i da je uspostavljena adekvatna hemostaza, koja je potvrđena od strane lekara (videti odeljak 5.2). Starija populacija Sa povećanjem godina starosti može biti povećan rizik od krvarenja (videti odeljak 5.2). Dermatološke reakcije Ozbiljne reakcije na koži povezane sa primenom rivaroksabana, uključujući Stevens-Johnson-ov sindrom/toksičnu epidermalnu nekrolizu i reakciju na lek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima - DRESS sindrom (engl. drug reaction with eosinophilia and systemic symptoms, DRESS), prijavljene su tokom praćenja nakon stavljanja leka u promet (videti odeljak 4.8). Izgleda da su pacijenti pod najvećim rizikom od ovih reakcija na početku terapije: početak reakcije se u većini slučajeva javlja unutar prvih nedelja lečenja. Potrebno je prekinuti primenu rivaroksabana pri prvoj pojavi teškog osipa na koži (npr. koji se širi, intenzivan je i/ili praćen stvaranjem plikova) ili na bilo koji drugi znak preosetljivosti povezan sa lezijama sluzokože. Informacije o pomoćnim supstancama Lek Runaplax sadrži laktozu. Pacijenti sa retkim naslednim poremećajem intolerancije galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili glukozno-galaktoznom malapsorpcijom, ne smeju da uzimaju ovaj lek. Lek Runaplax sadrži boju sunset yellow FCF (E110). Ova pomoćna supstanca može izazvati alergijske reakcije. Lek Runaplax sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po film tableti, tj. suštinski je „bez natrijuma“.
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1068070 · SmPC odeljak 4.4 ↗
Interakcije sa drugim lekovima
Početak zvaničnog odeljka:
Inhibitori CYP3A4 i P-gp transportera Istovremena primena rivaroksabana sa ketokonazolom (400 mg, jednom dnevno) ili ritonavirom (600 mg, dva puta dnevno), povećala je za 2,6 puta / 2,5 puta srednju AUC vrednost rivaroksabana, a za 1,7 puta / 1,6 puta srednju Cmax vrednost rivaroksabana, sa značajnim povećanjem farmakodinamskih efekata koji su mogli uzrokovati povećanje rizika od krvarenja. Zbog toga se primena rivaroksabana ne preporučuje pacijentima koji se istovremeno leče azolnim antimikoticima za sistemsku primenu kao što su ketokonazol, itrakonazol, vorikonazol i posakonazol ili inhibitorima HIV proteaze. Ove aktivne supstance su snažni inhibitori kako CYP3A4, tako i P-gp transportera (videti odeljak 4.4). Očekuje se da aktivne supstance koje snažno inhibiraju samo jedan od puteva eliminacije rivaroksabana, bilo CYP3A4 ili P-gp, u manjoj meri povećavaju koncentracije rivaroksabana u plazmi. Klaritromicin (500 mg, dva puta dnevno), na primer, za koji se smatra da je snažan inhibitor CYP3A4 i umereni inhibitor P-gp transportera, povećavao je srednju AUC vrednost rivaroksabana 1,5 puta, a Cmax rivaroksabana 1,4 puta. Interakcija sa klaritromicinom verovatno nije od kliničkog značaja za većinu pacijenata, ali može biti potencijalno značajna kod visoko rizičnih pacijenata. (Za pacijente sa oštećenjem funkcije bubrega videti odeljak 4.4). Eritromicin (500 mg, tri puta dnevno), koji umereno inhibira CYP3A4 i P-gp transporter, povećavao je srednje vrednosti AUC i Cmax rivaroksabana 1,3 puta. Ova interakcija sa eritromicinom verovatno nije od kliničkog značaja za većinu pacijenata, ali može biti potencijalno značajna kod visoko rizičnih pacijenata. Kod pacijenata sa blagim oštećenjem funkcije bubrega, primena eritromicina (u dozi od 500 mg tri puta dnevno) je dovela do povećanja srednje AUC vrednosti rivaroksabana 1,8 puta i povećanja od 1,6 puta
Prikažite SmPC odeljak 4.5
vrednosti Cmax rivaroksabana u poređenju sa pacijentima sa očuvanom funkcijom bubrega. Kod pacijenata sa umerenim oštećenjem funckije bubrega, primena eritromicina je dovela do povećanja srednje AUC vrednosti za rivaroksaban od 2,0 puta i povećanja od 1,6 puta vrednosti Cmax u poređenju sa pacijentima sa očuvanom funkcijom bubrega. Efekat eritromicina ima aditivno dejstvo na oštećenje funkcije bubrega (videti odeljak 4.4.). Flukonazol (400 mg, jednom dnevno) koji se smatra umerenim inhibitorom CYP3A4, povećao je srednju AUC vrednost 1,4 puta i srednju vrednost Cmax 1,3 puta. Ova interakcija sa flukonazolom verovatno nije od kliničkog značaja za većinu pacijenata, ali može biti potencijalno značajna kod visoko rizičnih pacijenata. (Za pacijente sa oštećenjem funkcije bubrega: videti odeljak 4.4). S obzirom na ograničene dostupne kliničke podatke za dronedaron, istovremenu primenu sa rivaroksabanom treba izbegavati. Antikoagulansi Nakon istovremene primene enoksaparina (40 mg, jedna doza) sa rivaroksabanom (10 mg, pojedinačna doza) zapažen je aditivni anti - faktor Xa efekat, bez bilo kakvog dodatnog uticaja na testove koagulacije (PT, aPTT). Enoksaparin nije uticao na farmakokinetiku rivaroksabana. Zbog povećanog rizika od krvarenja, potreban je oprez ukoliko se pacijenti istovremeno leče sa bilo kojim drugim antikoagulansima (videti odeljke 4.3 i 4.4). NSAIL/inhibitori agregacije trombocita Nije primećeno klinički značajno produženje vremena krvarenja posle istovremene primene rivaroksabana (15 mg) i 500 mg naproksena. Uprkos tome, kod pojedinaca, farmakodinamski odgovor može biti više izražen. Nisu zapažene klinički značajne farmakokinetičke ili farmakodinamske interakcije kada je rivaroksaban primenjen u kombinaciji sa 500 mg acetilsalicilne kiseline. Klopidogrel (udarna doza od 300 mg, a zatim doza održavanja od 75 mg) nije pokazao farmakokinetičku interakciju sa rivaroksabanom (15 mg), ali je u jednoj podgrupi pacijenata primećeno relevantno produženje vremena krvarenja koje nije koreliralo sa agregacijom trombocita, nivoima P-selektina ili GPIIb/IIIa receptora. Potreban je oprez ukoliko se pacijent istovremeno leči sa NSAIL (uključujući acetilsalicilnu kiselinu) i inhibitorima agregacije trombocita, pošto je za ove lekove karakteristično da povećavaju rizik od krvarenja (videti odeljak 4.4). SSRI/SNRI Kao i kod drugih antikoagulanasa, postoji mogućnost da su pacijenti izloženi većem riziku od krvarenja kod istovremene primene rivaroksabana sa SSRI ili SNRI zbog prijavljenog efekta ovih lekova na trombocite. Kod istovremene primene ovih lekova sa rivaroksabanom u kliničkom programu, primećena je numerički veća stopa obilnih ili klinički značajnih krvarenja koja nisu obilna u svim terapijskim grupama. Varfarin Prevođenje pacijenata sa terapije antagonistom vitamina K, varfarinom (INR 2,0 do 3,0) na rivaroksaban (20 mg) ili sa rivaroksabana (20 mg) na varfarin (INR 2,0 do 3,0) produžilo je protrombinsko vreme/INR (Neoplastin) više nego aditivno (mogu se uočiti pojedinačne INR vrednosti do 12), dok je uticaj na aPTT, inhibiciju aktivnosti faktora Xa i endogeni trombinski potencijal bio aditivan. Ukoliko je potrebno ispitivanje farmakodinamskih efekata rivaroksabana tokom perioda prevođenja, mogu se koristiti aktivnost anti-faktora Xa, PiCT i Heptest jer varfarin nije imao uticaj na njih. Četvrtog dana nakon poslednje doze varfarina, svi testovi (uključujući PT, aPTT, inhibiciju aktivnosti faktora Xa i ETP) su odražavali samo dejstvo rivaroksabana.
Ukoliko je potrebno ispitivanje farmakodinamskih efekata varfarina tokom perioda prevođenja, merenje INR se može koristiti za Ctrough rivaroksabana (koncentracija leka na kraju doznog intervala, 24 sata nakon prethodnog uzimanja rivaroksabana), jer rivaroksaban minimalno utiče na test u tom trenutku. Nije zapažena bilo kakva farmakokinetička interakcija između varfarina i rivaroksabana. Induktori CYP3A4 Istovremena primena rivaroksabana i rifampicina, snažnog induktora CYP3A4, za približno 50% smanjivala je srednju vrednost AUC rivaroksabana, sa paralelnim smanjivanjem njegovih farmakodinamskih efekata. Istovremena primena rivaroksabana sa drugim snažnim induktorima CYP3A4 (npr. fenitoin, karbamazepin, fenobarbital ili kantarion (Hypericum perforatum)) može takođe smanjiti koncentraciju rivaroksabana u plazmi. Zbog toga, istovremenu primenu snažnih induktora CYP3A4 treba izbegavati, osim ukoliko pacijent nije pod stalnim praćenjem zbog moguće pojave znakova i simptoma tromboze. Interakcije sa ostalim lekovima Nisu zapažene klinički značajne farmakokinetičke ili farmakodinamske interakcije pri istovremenoj primeni rivaroksabana sa midazolamom (supstrat za CYP3A4), digoksinom (supstrat za P-gp transporter) ili atorvastatinom (supstrat za CYP3A4 i P-gp transporter) ili omeprazolom (inhibitor protonske pumpe). Rivaroksaban ne dovodi do indukcije niti do inhibicije bilo kog važnijeg izoenzima CYP, kao što je CYP3A4. Nije bilo klinički značajnih interakcija sa hranom (videti odeljak 4.2). Laboratorijski parametri Parametri koagulacije (npr. PT, aPTT, HepTest) menjaju se, kako se i očekuje, zbog mehanizma delovanja rivaroksabana (videti odeljak 5.1).
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1068070 · SmPC odeljak 4.5 ↗
Trudnoća, dojenje i plodnost
Trudnoća
Bezbednost i efikasnost rivaroksabana nisu ustanovljeni kod trudnica. Studije na životinjama pokazale su reproduktivnu toksičnost (videti odeljak 5.3). Zbog moguće reproduktivne toksičnosti, rizika od unutrašnjeg krvarenja i dokaza da rivaroksaban prolazi kroz placentu, primena rivaroksabana je kontraindikovana tokom trudnoće (videti odeljak 4.3). Žene u reproduktivnom periodu treba da izbegavaju trudnoću tokom lečenja rivaroksabanom.
Dojenje
Bezbednost i efikasnost rivaroksabana nisu ustanovljene kod dojilja. Podaci dobijeni iz ispitivanja na životinjama ukazuju da se rivaroksaban izlučuje u mleko. Zbog toga je primena rivaroksabana kontraindikovana tokom dojenja (videti odeljak 4.3). Mora da se donese odluka da li će se prekinuti dojenje ili napraviti prekid/pauza u terapiji.
Plodnost
Kod ljudi nisu sprovedene specifične studije sa rivaroksabanom radi procene uticaja na plodnost. U studiji o uticaju rivaroksabana na plodnost kod mužjaka i ženki pacova nije uočen bilo kakav uticaj (videti odeljak 5.3).
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1068070 · SmPC odeljak 4.6 ↗
Alkohol
Poseban podatak o alkoholu nije dostupan za ovo pakovanje. Odsustvo podatka nije dokaz da je alkohol bezbedan uz ovaj lek niti da interakcija ne postoji. Proverite upozorenja i interakcije u PIL/SmPC dokumentaciji i konsultujte lekara ili farmaceuta pre konzumiranja alkohola.
Posebna stranica o alkoholu →Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1068070 · dokument za dodatnu proveru; nije posebna procena alkohola ↗
Neželjena dejstva
Sažetak bezbednosnog profila
Bezbednost rivaroksabana je procenjena u trinaest pivotalnih studija faze III (videti Tabelu 1). Ukupno 69608 odraslih pacijenata u devetnaest studija faze III i 488 pedijatrijskih pacijenata u dve studije faze II i dve studije faze III bilo je izloženo rivaroksabanu. Tabela 1: Broj pacijenata u studijama, ukupna dnevna doza i maksimalno trajanje terapije kod odraslih i u pedijatrijskoj populaciji u studijama faze III Indikacija Broj pacijenata* Ukupna dnevna doza Maksimalno trajanje terapije Prevencija venske tromboembolije (VTE) kod odraslih pacijenata koji se podvrgavaju elektivnoj hirurškoj intervenciji zamene kuka ili kolena 6097 10 mg 39 dana Prevencija venske tromboembolije (VTE) kod hospitalizovanih hroničnih pacijenata 3997 10 mg 39 dana Terapija tromboze dubokih vena (TDV), plućne embolije (PE) i prevencija njihovog ponovnog javljanja 6790 od 1. do 21. dana: 30 mg od 22. dana nadalje: 20 mg Nakon najmanje 6 meseci: 10 mg ili 20 mg 21 mesec Terapija VTE i prevencija rekurentne VTE kod novorođenčadi rođene u terminu i dece uzrasta ispod 18 godina nakon inicijalnog standardnog antikoagulantnog lečenja 329 Doza prilagođena telesnoj masi da bi se postigla izloženost slična onoj zapaženoj kod odraslih na terapiji TDV primenom rivaroksabana od 20 mg jednom dnevno 12 meseci Prevencija moždanog udara i sistemske embolije kod pacijenata sa nevalvularnom atrijalnom fibrilacijom 7750 20 mg 41 mesec Prevencija aterotrombotskih događaja kod pacijenata nakon akutnog koronarnog sindroma (AKS) 10225 5 mg ili 10 mg primenjenih istovremeno uz ASK ili sa ASK i klopidogrelom ili tiklopidinom 31 mesec Prevencija aterotrombotskih događaja kod pacijenata sa bolešću koronarnih arterija (BKA)/bolešću perifernih arterija (BPA) 18244 5 mg primenjeno istovremeno uz ASK ili 10 mg u monoterapiji 47 meseci 3256** 5mg primenjeno istovremeno uz ASK 42 meseca *Pacijenti koji su primili najmanje jednu dozu rivaroksabana. **Podaci iz ispitivanja VOYAGER PAD Najčešće prijavljene neželjene reakcije kod pacijenata na terapiji rivaroksabanom su bile krvarenja (videti odeljak 4.4. i „Opis odabranih neželjenih reakcija” u nastavku) (Tabela 2). Najčešće prijavljena krvarenja (≥4%) su bila epistaksa (4,5%) i hemoragije u gastrointestinalnom traktu (3,8%).
Prikažite SmPC odeljak 4.8
Opis odabranih neželjenih reakcija
Usled farmakološkog mehanizma destva, primena rivaroksabana može biti povezana sa povećanim rizikom od skrivenog ili vidljivog krvarenja iz bilo kog tkiva ili organa što može dovesti do posthemoragijske anemije. Znaci, simptomi i težina (uključujući smrtni ishod) će varirati prema lokalizaciji i stepenu ili obimu krvarenja i/ili anemije (videti odeljak 4.9 „Postupak lečenja u slučaju krvarenja”). U kliničkim ispitivanjima krvarenje mukoza (tj. epistaksa, gingivalno, gastrointestinalno, genitourinarno uključujući neuobičajeno vaginalno ili pojačano menstrualno krvarenje) i anemija su se češće javljali tokom dugotrajne terapije rivaroksabanom u poređenju sa terapijom VKA. Tako, pored adekvatnog kliničkog praćenja, laboratorijsko ispitivanje hemoglobina/hematokrita bi moglo biti značajno za otkrivanje skrivenog krvarenja i za određivanje kliničkog značaja vidljivog krvarenja, ukoliko se proceni adekvatnim. Rizik od krvarenja može biti povećan kod nekih grupa pacijenata, npr. kod pacijenata sa nekontrolisanom teškom arterijskom hipertenzijom i/ili u slučaju istovremene terapije lekom koja utiče na hemostazu (videti odeljak 4.4 „Rizik od krvarenja”). Menstrualno krvarenje može biti pojačano i/ili produženo. Komplikacije usled krvarenja se mogu manifestovati kao slabost, bledilo, vrtoglavica, glavobolja ili neobjašnjivi otok, dispneja i neobjašnjivi šok. U nekim slučajevima kao posledica anemije, uočeni su simptomi srčane ishemije poput bola u grudima ili angine pektoris. Kod primene rivaroksabana prijavljene su poznate komplikacije nakon težeg krvarenja, poput kompartment sindroma i insuficijencije bubrega usled hipoperfuzije ili nefropatije povezane sa primenom antikoagulanasa. Prema tome, mora se uzeti u obzir mogućnost pojave krvarenja prilikom procene stanja svakog pacijenta na antikoagulantnoj terapiji.
Prijavljivanje neželjenih reakcija
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS): Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd Republika Srbija fax: +381 (0)11 39 51 131 website: www.alims.gov.rs e-mail: [email protected]
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1068070 · SmPC odeljak 4.8 ↗
Zamena leka
Pronađeni su drugi aktivni lekovi iz grupe formirane prema ALIMS listi, identičnom INN-u, jačini i farmaceutskom obliku.
RIVAROX
film tableta; 10 mg; blister, 2 × 14 kom
JKL 1068065 · blister, 2 × 14 kom
Xerdoxo
film tableta; 10 mg; blister, 2 × 14 kom
JKL 1068056 · blister, 2 × 14 kom
Corviva
film tableta; 10 mg; blister, 3 × 10 kom
JKL 1068100 · blister, 3 × 10 kom
Elmastan
film tableta; 10 mg; blister, 1 × 10 kom
JKL 1068061 · blister, 1 × 10 kom
Elmastan
film tableta; 10 mg; blister, 3 × 10 kom
JKL 1068062 · blister, 3 × 10 kom
Engap
film tableta; 10 mg; blister, 1 × 10 kom
JKL 1068092 · blister, 1 × 10 kom
RIBAS
film tableta; 10 mg; blister, 1 × 10 kom
JKL 1063003 · blister, 1 × 10 kom
Risagal
film tableta; 10 mg; blister, 1 × 10 kom
JKL 1063021 · blister, 1 × 10 kom
Rivaroksaban SK
film tableta; 10 mg; blister, 1 × 10 kom
JKL 1068051 · blister, 1 × 10 kom
RIVAROX
film tableta; 10 mg; blister, 1 × 10 kom
JKL 1068053 · blister, 1 × 10 kom
Rivaroxaban Accord
film tableta; 10 mg; blister, 1 × 10 kom
JKL 1063006 · blister, 1 × 10 kom
RIVER
film tableta; 10 mg; blister, 1 × 10 kom
JKL 1063668 · blister, 1 × 10 kom
RIVOKSAR
film tableta; 10 mg; blister, 1 × 10 kom
JKL 1063009 · blister, 1 × 10 kom
Roxelana
film tableta; 10 mg; blister, 1 × 10 kom
JKL 1063017 · blister, 1 × 10 kom
Rufixalo
film tableta; 10 mg; blister, 1 × 10 kom
JKL 1068076 · blister, 1 × 10 kom
Rufixalo
film tableta; 10 mg; blister, 3 × 10 kom
JKL 1068077 · blister, 3 × 10 kom
Trombocen
film tableta; 10 mg; blister, 1 × 10 kom
JKL 1063013 · blister, 1 × 10 kom
Trombocen
film tableta; 10 mg; blister, 2 × 15 kom
JKL 1063014 · blister, 2 × 15 kom
Voxaban
film tableta; 10 mg; blister, 1 × 10 kom
JKL 1068108 · blister, 1 × 10 kom
Voxaban
film tableta; 10 mg; blister, 3 × 10 kom
JKL 1068105 · blister, 3 × 10 kom
XANIRVA
film tableta; 10 mg; blister, 1 × 10 kom
JKL 1068067 · blister, 1 × 10 kom
Xarelto
film tableta; 10 mg; blister, 1 × 10 kom
JKL 1069600 · blister, 1 × 10 kom
Xarelto
film tableta; 10 mg; blister, 3 × 10 kom
JKL 1069608 · blister, 3 × 10 kom
Xerdoxo
film tableta; 10 mg; blister, 1 × 14 kom
JKL 1068055 · blister, 1 × 14 kom
Prikaz je zasnovan na tačnom JKL-u i važećoj ALIMS listi. Nije preporuka za samostalnu promenu terapije; zamenu potvrđuje lekar ili farmaceut.
Lekovi sa istom aktivnom supstancom
Drugi registrovani lekovi koji sadrže aktivnu supstancu rivaroksaban. Isti sastojak ne znači da su jačina, oblik, doziranje ili režim izdavanja isti i nije preporuka za samostalnu zamenu terapije.
Elmastan 10 mg
film tableta; 10 mg; blister, 1 × 10 kom
Specijalni režim · JKL 1068061
Elmastan 10 mg
film tableta; 10 mg; blister, 3 × 10 kom
Specijalni režim · JKL 1068062
Corviva 10 mg
film tableta; 10 mg; blister, 3 × 10 kom
Na recept · JKL 1068100
Engap 10 mg
film tableta; 10 mg; blister, 1 × 10 kom
Na recept · JKL 1068092
RIBAS 10 mg
film tableta; 10 mg; blister, 1 × 10 kom
Na recept · JKL 1063003
Elmastan 2,5 mg
film tableta; 2,5 mg; blister, 6 × 10 kom
Specijalni režim · JKL 1068060
Elmastan 15 mg
film tableta; 15 mg; blister, 3 × 10 kom
Specijalni režim · JKL 1068063
Elmastan 20 mg
film tableta; 20 mg; blister, 3 × 10 kom
Specijalni režim · JKL 1068064
Prikazano je prvih 8 od 12 pronađenih lekova.
Cena i RFZO
Poslednja evidentirana maksimalna cena na veliko
3.323,00 RSD
Ovo nije automatski maloprodajna cena u apoteci.
Službeni glasnik RS: 73/2024
Objavljeno: 30.08.2024.
Sva registrovana pakovanja
Izaberite pakovanje da biste videli njegove tačne registracione podatke, dokumente, cenu i RFZO status. Sva pakovanja ispod pripadaju istoj registrovanoj porodici leka.
| Oblik, jačina i veličina | JKL | EAN | Maks. cena na veliko | RFZO | Detalji |
|---|---|---|---|---|---|
| film tableta; 10 mg; blister, 2 × 14 kom | 1068070 | 8606010895326 | 3.323,00 RSD | Nije evidentirano | Izabrano |
| film tableta; 15 mg; blister, 2 × 14 kom | 1068071 | 8606010895333 | 3.326,30 RSD | Nije evidentirano | Prikaži detalje → |
| film tableta; 20 mg; blister, 2 × 14 kom | 1068072 | 8606010895340 | 3.326,30 RSD | Nije evidentirano | Prikaži detalje → |
Izvori i zvanična dokumentacija
Aktuelni SmPC · broj rešenja 003424755 2025 59010 007 000 515 021 04 001
Starije verzije SmPC dokumenta (1)
Izdavač: LekZa.com / C-CODE SOFTWARE DOO. Status sadržaja: strukturirano prema navedenim izvorima; nije označeno kao stručna medicinska recenzija lekara ili farmaceuta.
Registracioni podaci
Prikažite administrativne detalje
- JKL
- 1068070
- EAN
- 8606010895326
- Šifra proizvoda
- 496929
- Vrsta leka
- Humani lekovi
- Vrsta rešenja
- OBNOVA
- Broj rešenja
- 003424755 2025 59010 007 000 515 021 04 001
- Datum rešenja
- Fri, 10 Jul 2026 00:00:00 GMT
- Važi do
- Fri, 10 Jul 2076 00:00:00 GMT
- Proizvođač
- SALUTAS PHARMA GMBH
- Nosilac dozvole
- PREDSTAVNIŠTVO SANDOZ PHARMACEUTICALS D.D. BEOGRAD