Zvanične terapijske indikacije (SmPC 4.1)
Lek Marocen, koncentrat za rastvor za infuziju, indikovan je za lečenje sledećih infekcija izazvanih osetljivim bakterijama (videti odeljke 4.4 i 5.1). Pre započinjanja terapije potrebno je obratiti posebnu pažnju na dostupne informacije o rezistenciji na ciprofloksacin. Odrasli
- Infekcije donjih delova respiratornog trakta izazvane Gram-negativnim bakterijama:
- egzacerbacija hronične opstruktivne bolesti pluća;
Ciprofloksacin se za egzacerbaciju hronične opstruktivne bolesti pluća sme primeniti samo kada se upotreba drugih antibakterijskih lekova koji se obično preporučuju za lečenje tih infekcija smatra neodgovarajućom.
- bronhopulmonalne infekcije kod cistične fibroze ili kod bronhiektazija;
- pneumonija;
- Hronični supurativni otitis media;
- Akutna egzacerbacija hroničnog sinuzitisa naročito ukoliko je prouzrokovana Gram-negativnim bakterijama;
- Akutni pijelonefritis;
- Komplikovane infekcije urinarnog trakta;
- Bakterijski prostatitis;
- Infekcije genitalnog trakta:
- epididimo-orhitis uključujući i infekciju bakterijom Neisseria gonorrhoeae;
- pelvična inflamatorna bolest, uključujući i infekciju bakterijom Neisseria gonorrhoeae;
- Infekcija gastrointestinalnog trakta (kao što je putnička dijareja);
- Intraabdominalne infekcije;
- Infekcije kože i mekih tkiva prouzrokovane Gram-negativnim bakterijama;
- Maligni otitis externa;
- Infekcije kostiju i zglobova;
- Inhalacioni antraks (profilaksa nakon izlaganja uzročniku i lečenje).
Ciprofloksacin se može koristiti kod pacijenata sa neutropenijom i groznicom, za koje se smatra da su posledica bakterijske infekcije. Deca i adolescenti
- Bronhopulmonalne infekcije prouzrokovane bakterijom Pseudomonas aeruginosa kod pacijenata sa cističnom fibrozom;
- Komplikovane infekcije urinarnog trakta i akutni pijelonefritis;
- Inhalacioni antraks (profilaksa nakon izlaganja uzročniku i terapija).
Ciprofloksacin se takođe može koristiti u terapiji teških infekcija kod dece i adolescenata kada se proceni da je neophodno. Terapiju treba da započne lekar koji ima iskustvo u lečenju cistične fibroze i/ili teških infekcija kod dece i adolescenata (videti odeljke 4.4 i 5.1). Potrebno je uzeti u obzir zvanične preporuke za adekvatnu upotrebu antibiotika.
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 0329412 · SmPC odeljak 4.1 ↗
Kako se koristi
Odeljak obuhvata:
- Doziranje
- Pedijatrijska populacija
- Stariji pacijenti
- Način primene
Prikažite SmPC odeljak 4.2
Doziranje
Doziranje zavisi od indikacije, težine i mesta infekcije, osetljivosti uzročnika na ciprofloksacin, renalne funkcije pacijenta, a kod dece i adolescenata i od telesne mase. Trajanje lečenja zavisi od težine infekcije i kliničkog i bakteriološkog toka bolesti. Nakon započinjanja lečenja intravenskom primenom ciprofloksacina, može se, po odluci lekara, ukoliko je indikovano, preći na oralnu terapiju, npr. na film tablete. Što je pre moguće treba sa intravenske primene preći na oralnu primenu leka. U teškim slučajevima ili ukoliko pacijent nije u stanju da uzima oralnu terapiju (npr. pacijenti na enteralnoj ishrani), lečenje se može nastaviti intravenskom primenom terapije, sve dok se ne steknu mogućnosti za oralnu primenu leka. Lečenje infekcija uzrokovanih pojedinim bakterijama (npr. Pseudomonas aeruginosa, Acinetobacter ili Staphylococci) može zahtevati primenu većih doza ciprofloksacina i istovremenu primenu drugih antibiotika. Lečenje nekih infekcija (npr. pelvična inflamatorna bolest, intraabdominalne infekcije, infekcije kod pacijenata sa neutropenijom, infekcije kostiju i zglobova) može zahtevati istovremenu primenu još nekih antibakterijskih lekova u zavisnosti od uzročnika. Odrasli Indikacije Dnevne doze (u mg) Ukupno trajanje lečenja (uključujući i, što je pre mogući, prelazak na oralnu terapiju) Infekcije donjih delova respiratornog trakta 400 mg dva puta dnevno do 400 mg tri puta dnevno 7-14 dana Infekcije gornjih delova respiratornog trakta i infekcije uha Akutna egzacerbacija hroničnog sinuzitisa 400 mg dva puta dnevno do 400 mg tri puta dnevno 7-14 dana Hronični supurativni otitis media 400 mg dva 7-14 dana
puta dnevno do 400 mg tri puta dnevno Maligni otitis externa 400 mg tri puta dnevno 28 dana do 3 meseca Infekcije urinarnog trakta (videti odeljak 4.4) Komplikovani i nekomplikovani pijelonefritis 400 mg dva puta dnevno do 400 mg tri puta dnevno 7-21 dan, u pojedinim situacijama lečenje može da traje i duže od 21 dana (npr. apsces) Bakterijski prostatitis 400 mg dva puta dnevno do 400 mg tri puta dnevno 2-4 nedelje (akutni) Infekcije genitalnog trakta Epididimo-orhitis i pelvična inflamatorna bolest 400 mg dva puta dnevno do 400 mg tri puta dnevno najmanje 14 dana Infekcije gastrointestinalnog trakta i intraabdominalne infekcije Dijareja uzrokovana patogenim bakterijama, uključujući Shigella spp. (sem Shigella dysenteriae tip I) i empirijsko lečenje težih oblika putničke dijareje 400 mg dva puta dnevno 1 dan Dijareja uzrokovana patogenom bakterijom Shigella dysenteriae tip I 400 mg dva puta dnevno 5 dana Dijareja uzrokovana patogenom bakterijom Vibrio cholerae 400 mg dva puta dnevno 3 dana Tifoidna groznica 400 mg dva puta dnevno 7 dana Intraabdominalne infekcije uzrokovane Gram-negativnim bakterijama 400 mg dva puta dnevno do 400 mg tri puta dnevno 5-14 dana Infekcije kože i mekih tkiva 400 mg dva puta dnevno do 400 mg tri puta dnevno 7-14 dana Infekcije kostiju i zglobova 400 mg dva puta dnevno do 400 mg tri puta dnevno maksimalno 3 meseca Pacijenti sa neutropenijom koji imaju povišenu telesnu temperaturu za koju se sumnja da je uzrokovana bakterijskom infekcijom (Ciprofloksacin istovremeno treba primeniti sa još nekim antibiotikom u skladu sa zvaničnim vodičem) 400 mg dva puta dnevno do 400 mg tri puta dnevno Terapiju treba nastaviti u toku celog perioda dok postoji neutropenija Inhalacioni antraks (profilaksa nakon izlaganja uzročniku i lečenje), kod osoba kod kojih se zahteva parenteralna primena leka (lečenje je potrebno započeti što je pre moguće nakon suspektnog ili potvrđenog izlaganja uzročniku) 400 mg dva puta dnevno 60 dana od potvrde izlaganja Bacillus anthracis
Pedijatrijska populacija
Indikacije Dnevna doza (u mg) Ukupno trajanje lečenja (uključujući što je pre mogući, prelazak na oralnu terapiju) Cistična fibroza 10 mg/kg telesne mase tri puta dnevno, maksimalno 400 mg po dozi 10 do 14 dana Komplikovane infekcije urinarnog trakta i akutni pijelonefritis 6-10 mg/kg telesne mase tri puta dnevno, maksimalno 400 mg po dozi 10 do 21 dan Inhalacioni antraks (profilaksa nakon izlaganja uzročniku i lečenje), kod pacijenata kod kojih je potrebna parenteralna primena leka (lečenje je potrebno započeti što je pre moguće nakon suspektnog ili potvrđenog izlaganja uzročniku) 10-15 mg/kg telesne mase dva puta dnevno, maksimalno 400 mg po dozi 60 dana od potvrde izlaganja Bacillus anthracis Drugi teški oblici infekcija 10 mg/kg telesne mase tri puta dnevno, maksimalno 400 mg po dozi U zavisnosti od tipa infekcije
Stariji pacijenti
Prilikom određivanja doze kod starijih pacijenata treba uzeti u obzir težinu infekcije i klirens kreatinina pacijenta. Pacijenti sa oštećenom funkcijom bubrega i jetre Preporučene početne doze i doze održavanja kod pacijenata sa oštećenjem bubrežne funkcije su date u tabeli: Klirens kreatinina (mL/min/1,73m2) Serumski kreatinin (mikromol/L) Intravenska doza (mg) >60 <124 Videti uobičajeno doziranje 30-60 124-168 200-400 mg na svakih 12 sati <30 >169 200-400 mg na svaka 24 sata pacijenti na hemodijalizi >169 200-400 mg na svaka 24 sata (nakon dijalize) pacijenti na peritonealnoj dijalizi >169 200-400 mg na svaka 24 sata Kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre nije potrebno prilagođavanje doze. Nije utvrđeno doziranje kod dece sa oštećenom funkcijom bubrega/jetre.
Način primene
Pre upotrebe treba vizuelno proveriti izgled leka, utvrditi da li je koncentrat za rastvor za infuziju bistar. Ne sme se koristiti ukoliko je zamućen, ima taloga ili je promenio boju. Pre primene u obliku infuzije, koncentrat za rastvor za infuziju (10 mg/mL) treba razblažiti sa 0,9% natrijum-hloridom ili 5% rastvorom glukoze do koncentracije od 1 - 2 mg/mL. Nakon razblaživanja lek se mora odmah upotrebiti. Lek se daje u intravenskoj infuziji. Kod odraslih se preporučuje primena u sporoj intravenskoj infuziji u trajanju od 60 minuta ukoliko se ciprofloksacin daje u dozi od 400 mg, i u trajanju od 30 minuta ukoliko se daje u dozi od 200 mg. Kod dece, preporučeno trajanje infuzije je 60 minuta. Spora infuzija u velike vene smanjuje nelagodnost pacijentu i redukuje rizik od iritacije vene.
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 0329412 · SmPC odeljak 4.2 ↗
Kontraindikacije i važna upozorenja
Formalne kontraindikacije (SmPC 4.3)
- Preosetljivost na aktivnu supstancu, druge hinolonske antibiotike ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1.
- Istovremena primena ciprofloksacina i tizanidina (videti odeljak 4.5).
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 0329412 · SmPC odeljak 4.3 ↗
Važna upozorenja i mere opreza (SmPC 4.4)
Početak zvaničnog odeljka:
Primenu ciprofloksacina treba izbegavati kod pacijenata kod kojih su se ranije javila ozbiljna neželjena dejstva prilikom primene lekova koji sadrže hinolone ili fluorohinolone (videti odeljak 4.8). Terapiju tih pacijenata ciprofloksacinom treba započeti samo ako nema drugih terapijskih mogućnosti, kao i nakon pažljive procene odnosa korist/rizik (takođe videti odeljak 4.3). Teški oblici infekcija i mešovite infekcije izazvane Gram-pozitivnim i anaerobnim patogenima Monoterapija ciprofloksacinom nije pogodna za lečenje teških infekcija i infekcija koje su izazvane Grampozitivnim ili anaerobnim patogenima. Kod ovih infekcija istovremeno sa ciprofloksacinom je potrebno primeniti i druge odgovarajuće antibiotike. Streptokokne infekcije (uključujući Streptococcus pneumoniae) Ciprofloksacin se ne preporučuje za lečenje streptokoknih infekcija zbog nedovoljne efikasnosti. Infekcije genitalnog trakta Epididimo-orhitis i pelvična inflamatorna bolest mogu biti uzrokovane bakterijom Neisseria gonorrhoeae rezistentnom na fluorohinolone. Za lečenje epididimo-orhitisa i pelvičnih inflamatornih bolesti, empirijski razmotriti primenu ciprofloksacina samo u kombinaciji sa drugim antibiotikom (npr. cefalosporinom), osim ukoliko se na osnovu lokalnih podataka može isključiti ciprofloksacin-rezistentna Neisseria gonorrhoeae. Ukoliko se nakon tri dana terapije ne postigne kliničko poboljšanje, potrebno je razmotriti druge terapijske mogućnosti. Infekcije urinarnog trakta Rezistencija bakterije Escherichia coli, kao najčešćeg uzročnika urinarnih infekcija, na fluorohinolone, varira u različitim zemljama Evrope. Savetuje se da se prilikom propisivanja ciprofloksacina uzme u obzir prevalenca lokalne rezistencije E.coli na fluorohinolone. Intraabdominalne infekcije Ograničeni su podaci o efikasnosti ciprofloksacina u lečenju postoperativnih intraabdominalnih infekcija. Putnička dijareja Prilikom izbora ciprofloksacina u terapiji putničke dijareje treba uzeti u obzir rezistenciju patogenih sojeva u zemlji koju je pacijent posetio. Infekcije kostiju i zglobova Ciprofloksacin treba koristiti u kombinaciji sa drugim antibakterijskim lekovima u zavisnosti od mikrobioloških rezultata. Inhalacioni antraks Upotreba kod ljudi je zasnovana na in vitro podacima o osetljivosti i na eksperimentalnim podacima na životinjama, uz ograničene podatke na ljudima. Lekari treba da se rukovode nacionalnim i/ili internacionalno prihvaćenim dokumentima u pogledu terapije antraksa. Pedijatrijska populacija Upotreba ciprofloksacina kod dece i adolescenata treba da bude u skladu sa zvaničnim vodičima. Lečenje treba započeti pod kontrolom lekara koji imaju iskustvo u lečenju cistične fibroze i/ili teških oblika infekcije kod dece i adolescenata. Utvrđeno je da ciprofloksacin može izazvati artropatiju zglobova opterećenih težinom kod nezrelih životinja. Bezbednosni podaci iz randomizovane, dvostruko slepe studije, koja je pratila upotrebu ciproflokacina kod
Prikažite SmPC odeljak 4.4
dece (ciprofloksacin: n=335; prosečni uzrast=6,3 godine; kontrolna grupa: n=349; prosečni uzrast=6,2 godine; raspon godina = od 1 do 17 godina) pokazuju da je incidenca suspektne artropatije povezane sa upotrebom leka (zaključeno na osnovu kliničkih simptoma i znakova poremećaja zglobova), do 42. dana bila 7,2% i 4,6%. Nakon jednogodišnjeg praćenja incidenca je iznosila 9,0% i 5,7%. Povećanje broja slučajeva, sa lekom povezane suspektne artropatije tokom vremena, nije bilo statistički značajno između grupa. Lečenje ciprofloksacinom treba započeti samo nakon pažljive procene koristi i rizika, zbog mogućeg neželjenog dejstva na zglobove i okolna tkiva (videti odeljak 4.8). Dugotrajna, onesposobljavajuća i potencijalno ireverzibilna ozbiljna neželjena dejstva Zabeleženi su vrlo retki slučajevi dugotrajnih (koje traju mesecima ili godinama), onesposobljavajućih i potencijalno ireverzibilnih ozbiljnih neželjenih dejstava koja zahvataju različite sisteme organa, a ponekad i više njih (poremećaji mišićno-koštanog sistema, poremećaji nervnog sistema, psihijatrijski poremećaji i poremećaji čula) kod pacijenata koji su primali hinolone i fluorohinolone nezavisno od njihove starosne dobi i prethodno prisutnih faktora rizika. Kod prvih znakova ili simptoma bilo kog ozbiljnog neželjenog dejstva primenu ciprofloksacina treba odmah prekinuti, a pacijentima savetovati da se obrate za savet lekaru koji im je propisao lek. Bronhopulmonarne infekcije kod pacijenata sa cističnom fibrozom Kliničke studije su rađene kod dece i adolescenata uzrasta 5-17 godina. Ograničeni su podaci o lečenju dece uzrasta 1-5 godina. Komplikovane infekcije urinarnog trakta i akutni pijelonefritis Upotrebu ciprofloksacina za lečenje komplikovanih urinarnih infekcija treba razmotriti kada se ne mogu koristiti drugi lekovi i ukoliko su u skladu sa mikrobiološkim rezultatima. Kliničke studije su rađene kod dece i adolescenata uzrasta 1-17 godina. Ostali specifični teški oblici infekcija Ciprofloksacin je opravdano koristiti kod drugih teških oblika infekcija u skladu sa zvaničnim vodičima ili nakon pažljive procene koristi i rizika kada se ne može koristiti druga terapija ili nakon neuspeha konvencionalne terapije i ukoliko mikrobiološke analize potvrde osetljivost na ovaj antibiotik. Upotreba ciprofloksacina kod drugih teških oblika infekcija, sem već pomenutih, nije ispitivana u kliničkim studijama i kliničko iskustvo je ograničeno. Iz tog razloga, savetuje se oprez prilikom lečenja pacijenata sa ovim infekcijama. Preosetljivost Preosetljivost i alergijske reakcije, uključujući anafilaksu i anafilaktoidne reakcije se mogu javiti nakon primene jedne doze (videti odeljak 4.8) i mogu biti životno ugrožavajuće. Ukoliko se javi ovakva reakcija, treba prekinuti lečenje ciprofloksacinom i primeniti adekvatnu medicinsku terapiju. Tendinitis i ruptura tetive Prilikom upotrebe hinolona i fluorohinolona, čak i tokom prvih 48 sati od početka lečenja, može doći do pojave tendinitisa i rupture tetive (posebno Ahilove, ali i drugih), ponekad i obostrane. Zapaljenje i ruptura tetive se nekad mogu javiti i nekoliko meseci nakon prekida terapije. Rizik od tendinitisa i rupture tetive je povećan kod starijih pacijenata, pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega, pacijenata sa presađenim čvrstim organima i pacijenata koji su istovremeno na terapiji kortikosteroidima. Zato istovremenu terapiju kortikosteroidima treba izbegavati. Ukoliko se javi bilo koji znak tendinitisa (npr. bolni otok, zapaljenje), terapiju ciprofloksacinom treba prekinuti i razmotriti drugu mogućnost lečenja. Voditi računa da zahvaćen ekstremitet bude u stanju mirovanja (npr. imobilizacija). Ako se pojave znaci tendinopatije, ne smeju se primenjivati kortikosteroidi. Miastenija gravis Ciprofloksacin treba upotrebljavati sa oprezom kod pacijenata sa miastenijom gravis, jer može doći do pogoršanja simptoma (videti odeljak 4.8). Fotosenzitivnost
Utvrđeno je da ciproflokacin izaziva fotosenzitivne reakcije. Pacijentima koji su na terapiji ciprofloksacinom treba savetovati da izbegavaju izlaganje direktnoj sunčevoj svetlosti ili UV zračenju tokom terapije (videti odeljak 4.8). Centralni nervni sistem Poznato je da ciprofloksacin, kao i ostali hinoloni, može izazvati epileptične napade ili smanjiti prag za njihovu pojavu. Bilo je pojedinačnih izveštaja pojave status epilepticus-a. Ciprofloksacin treba koristiti sa oprezom kod pacijenata sa poremećajima CNS-a, koji mogu biti predispozicija za nastanak konvulzija. U slučaju pojave konvulzija, terapiju ciprofloksacinom treba prekinuti (videti odeljak 4.8). Psihijatrijske reakcije se mogu javiti i nakon prve primene ciprofloksacina. U retkim slučajevima, depresija ili psihoze mogu progredirati do suicidalnih ideacija/misli do pokušaja ili čak izvršenja samoubistva. U ovim slučajevima, treba prekinuti terapiju ciprofloksacinom. Periferna neuropatija Prijavljeni su slučajevi senzorne ili senzo-motorne polineuropatije koja uzrokuje paresteziju, hipoesteziju, dizesteziju ili slabost mišića kod pacijenata koji su na terapiji hinolonima/fluorohinolonima. Pacijente koji su na terapiji ciprofloksacinom treba savetovati da pre nastavka lečenja obaveste svog lekara ako se jave simptomi neuropatije, kao što su bol, osećaj žarenja, bockanje, utrnulost, i/ili slabost, kako bi se sprečio razvoj potencijalno ireverzibilnog stanja (videti odeljak 4.8). Kardiološki poremećaji Potreban je oprez kada se fluorohinoloni, uključujući i ciprofloksacin, primenjuju kod pacijenata sa poznatim faktorima rizika za prolongaciju QT intervala kao što su, na primer:
- kongenitalni produženi QT sindrom
- istovremena primena lekova za koje se zna da produžuju QT interval (npr. antiaritmici iz klase Ia i III, triciklični antidepresivi, makrolidi, antipsihotici)
- nekorigovan disbalans elektrolita (npr. hipokalemija, hipomagnezemija)
- stariji pacijenti
- srčana oboljenja (npr. srčana slabost, infarkt miokarda, bradikardija). Stariji pacijenti i osobe ženskog pola mogu biti više osetljivi na QT-prolongaciju izazvanu lekovima. Stoga je potreban oprez kod upotrebe fluorohinolona, uključujući i ciprofloksacin, kod ovih grupa pacijenata (videti odeljak 4.2 Stariji pacijenti, odeljke 4.5, 4.8 i 4.9). Aneurizma i disekcija aorte, i insuficijencija/neadekvatno zatvaranje srčanog zaliska U epidemiološkim studijama prijavljen je povećan rizik od aneurizme i disekcije aorte, posebno kod populacije starijih, i od aortne i mitralne insuficijencije (regurgitacije) nakon uzimanja fluorohinolona. Zabeleženi su slučajevi aneurizme i disekcije aorte, ponekad sa rupturom kao komplikacijom (uključujući i slučajeve sa smrtnim ishodom), kao i slučajevi regurgitacije/neadekvatnosti bilo kog od srčanih zalistaka kod pacijenata koji su uzimali fluorohinolone (videti odeljak 4.8). Stoga fluorohinolone treba primenjivati samo nakon pažljive procene odnosa koristi i rizika i nakon razmatranja drugih terapijskih opcija kod pacijenata sa aneurizmatskom bolešću ili kongenitalnim oboljenjem srčanih zalistaka.
u porodičnoj anamnezi, ili kod pacijenata kojima je prethodno dijagnostikovana aneurizma i/ili disekcija aorte, ili oboljenje srčanih zalistaka ili kod kojih postoje drugi faktori rizika ili stanja koja predstavljaju predispoziciju:
- za aneurizmu i disekciju aorte, kao i za regurgitaciju/neadekvatnost srčanih zalistaka (npr. poremećaji vezivnog tkiva kao što su Marfanov sindrom ili Ehlers-Danlos-ov sindrom, Tarnerov sindrom, Behçet-ova bolest, hipertenzija, reumatoidni artritis) ili dodatno
- za aneurizmu i disekciju aorte (npr. vaskularni poremećaji kao što su Takayasu-ov arteritis ili arteritis džinovskih ćelija, ili poznata ateroskleroza ili Sjögrenov sindrom) ili dodatno
- za regurgitaciju/neadekvatnost srčanog zaliska (npr. infektivni endokarditis).
Rizik od aneurizme i disekcije aorte, kao i njihove rupture, takođe se može povećati kod pacijenata koji su istovremeno na terapiji sistemskim kortikosteroidima.
Pacijentima treba savetovati da se u slučaju iznenadnog bola u predelu abdomena, grudi ili leđa odmah obrate lekaru u hitnoj medicinskoj službi. Pacijente treba savetovati da hitno potraže medicinsku pomoć u slučaju akutne dispneje, novog početka srčanih palpitacija ili razvoja edema trbuha ili donjih ekstremiteta. Disglikemija Kao i prilikom primene ostalih hinolona, može doći do poremećaja koncentracije glukoze u krvi, uključujući hipoglikemiju i hiperglikemiju (videti odeljak 4.8), posebno kod dijabetičara na terapiji oralnim antidijabetikom (npr. glibenklamid) ili insulinom. Prijavljeni su slučajevi hipoglikemijske kome. Stoga je neophodno pažljivo praćenje koncentracije glukoze kod dijabetičara. Gastrointestinalni sistem Pojava teške i uporne dijareje tokom ili nakon završetka lečenja (uključujući i nekoliko nedelja nakon lečenja) može ukazati na kolitis prouzrokovan upotrebom antibiotika (životno ugrožavajući sa mogućim smrtnim ishodom), koji zahteva hitnu terapiju (videti odeljak 4.8). U ovim slučajevima, neophodno je odmah prekinuti lečenje ciprofloksacinom i primeniti adekvatnu terapiju. Kontraindikovana je primena antiperistaltičkih lekova. Bubrežni i urinarni sistem Prijavljeni su slučajevi kristalurije povezane sa upotrebom ciprofloksacina (videti odeljak 4.8). Pacijenti koji su na terapiji ciprofloksacinom treba da budu dobro hidrirani. Trebalo bi izbegavati prekomernu alkalizaciju urina. Oštećena funkcija bubrega S obzirom na to da se ciprofloksacin u velikoj meri izlučuje u nepromenjenom obliku putem bubrega, potrebno je prilagođavanje doze kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega, kao što je opisano u odeljku 4.2, da bi se izbegla pojava neželjenih dejstava zbog akumulacije leka. Hepatobilijarni sistem Prilikom upotrebe ciprofloksacina su zabeleženi slučajevi hepatičke nekroze i životno ugrožavajuće insuficijencije jetre (videti odeljak 4.8). U slučaju pojave bilo kakvih znakova i simptoma oboljenja jetre (kao što su anoreksija, žutica, tamna prebojenost urina, svrab, bol u abdomenu), lečenje treba prekinuti. Deficit glukozo-6- fosfat dehidrogenaze Kod pacijenata sa deficitom glukozo-6 fosfat dehidrogenaze bilo je slučajeva pojave hemolitičkih reakcija. Kod ovih pacijenata treba izbegavati primenu ciprofloksacina, osim ukoliko je procenjeno da korist prevazilazi potencijalni rizik za njegovu primenu. U ovom slučaju, potrebno je pratiti znake eventualne potencijalne pojave hemolize. Rezistencija U toku ili nakon lečenja ciprofloksacinom, mogu se izolovati bakterije koje pokazuju rezistenciju na cipofloksacin, sa ili bez klinički vidljivih znakova superinfekcije. Naročit rizik postoji u slučaju produženog lečenja, u slučaju terapije nozokomijalnih infekcija i/ili infekcija uzrokovanih Staphylococcus-om i Pseudomonas spp. Citohrom P450 Ciprofloksacin inhibira CYP1A2 i tako može povećati koncentracije istovremeno primenjenih supstanci koje se metabolišu preko ovog enzima (npr. teofilin, klozapin, olanazapin, ropinirol, tizanidin, duloksetin, agomelatin) u serumu. Istovremena primena ciprofloksacina i tizanidina je kontraindikovana.U skladu sa tim, pacijente koji uzimaju ove lekove istovremeno sa ciprofloksacinom, neophodno je pažljivo pratiti radi kliničkih znakova predoziranosti, i određivanje koncentracija u serumu, posebno teofilina, može biti neophodno (videti odeljak 4.5). Metotreksat
Istovremena upotreba metotreksata i ciprofloksacina se ne preporučuje (videti odeljak 4.5). Uticaj na laboratorijske analize In vitro aktivnost ciprofloksacina na Mycobacterium tuberculosis može dati lažno negativne rezultate bakteriološkog ispitivanja u uzorcima uzetih od pacijenata koji su na terapiji ciprofloksacinom. Reakcije na mestu primene Prijavljeni su slučajevi lokalne reakcije na mestu intravenske primene ciprofloksacina. Ovakve reakcije su češće prilikom primene leka u tridesetominutnoj infuziji ili kraćoj. Pojavljuju se u obliku lokalnih reakcija na koži koje nestaju brzo nakon završetka infuzije. Kasnija intravenska primena leka nije kontraindikovana osim ukoliko se reakcija ponovo javi ili se pogorša. Poremećaji vida Ukoliko tokom terapije dođe do slabljenja vida ili ispolji bilo kakav efekat na oči, potrebno je odmah konsultovati oftalmologa. Važne informacije o pomoćnim supstancama koje ulaze u sastav leka Ovaj lek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po dozi, tj. suštinski je „bez natrijuma”.
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 0329412 · SmPC odeljak 4.4 ↗
Interakcije sa drugim lekovima
Odeljak obuhvata:
- Probenecid
- Metotreksat
Prikažite SmPC odeljak 4.5
Uticaj drugih lekova na ciprofloksacin Lekovi za koje se zna da produžavaju QT interval Ciprofloksacin, kao i druge fluorohionolone, treba sa oprezom primenjivati kod pacijenata koji uzimaju lekove za koje se zna da mogu produžiti QT interval (npr. antiaritmici iz klase Ia i III, triciklični antidepresivi, makrolidi, antipsihotici) (videti odeljak 4.4).
Probenecid
Probenecid utiče na renalnu ekskreciju ciprofloksacina. Istovremena upotreba probenecida i cipofloksacina povećava koncentracije ciprofloksacina u serumu. Uticaj ciprofloksacina na druge lekove Tizanidin Tizanidin se ne sme primenjivati istovremeno sa ciprofloksacinom (videti odeljak 4.3). U kliničkoj studiji sprovedenoj kod zdravih dobrovoljaca, istovremenom primenom tizanidina i ciprofloksacina, povećava se koncentracija tizanidina u serumu (povećanje Cmax: 7 puta; opseg: 4-21 put; povećanje PIK: 10 puta; opseg: 6-24 puta). Povećanjem serumske koncentracije tizanidina bio je jači hipotenzivni i sedativni efekat.
Metotreksat
Renalni tubularni transport metotreksata može biti inhibiran istovremenom primenom ciprofloksacina, potencijalno dovodeći do povećanja koncentracije metotreksata u plazmi i povećanog rizika od toksičnih reakcija izazvanih metotreksatom. Istovremena upotreba metotreksata i ciprofloksacina se ne preporučuje (videti odeljak 4.4). Teofilin Istovremena primena ciprofloksacina i teofilina može dovesti do neželjenog povećanja koncentracije teofilina u serumu. To može izazvati neželjena dejstva uzrokovana teofilinom koja u retkim slučajevima mogu biti životno ugrožavajuća ili biti sa smrtnim ishodom. U toku istovremene primene neophodno je praćenje koncentracija teofilina u serumu i po potrebi smanjenje doze teofilina (videti odeljak 4.4). Drugi derivati ksantina
Kod istovremene primene ciprofloksacina i kofeina ili pentoksifilina (oksipentifilina), prijavljene su povećane koncentracije ovih derivata ksantina u serumu. Fenitoin Istovremena primena ciprofloksacina i fenitoina može dovesti do povećanih ili smanjenih vrednosti koncentracija fenitoina u serumu. Potrebno je praćenje koncentracija u serumu. Ciklosporin Primećeno je prolazno povećanje koncentracije kreatinina u serumu prilikom istovremene primene lekova koji sadrže ciprofloksacin i ciklosporin. Zbog toga je potrebno dva puta nedeljno kontrolisati koncentraciju kreatinina u serumu kod ovih pacijenata. Antagonisti vitamina K Istovremena primena ciprofloksacina sa antagonistom vitamina K može pojačati njegovo antikoagulantno dejstvo. Rizik može da varira u zavisnosti od vrste infekcije, godina i opšteg statusa pacijenta, tako da je uticaj ciprofloksacina na povećanje parametra INR („international normalised ratio“) teško proceniti. Preporučuje se često praćenje INR-a tokom i kratko nakon istovremene primene ciprofloksacina sa antagonistima vitamina K, (kao što su varfarin, acenokumarol, fenprokumon ili fluindion). Duloksetin U kliničkim studijama je pokazano da istovremena primena duloksetina i snažnih inhibitora CYP450 1A2 izoenzima kao što je fluvoksamin, može dovesti do povećanja parametara PIK i Cmax duloksetina. Iako nema dostupnih kliničkih podataka o mogućim interakcijama sa ciprofloksacinom, mogu se očekivati slični efekti nakon istovremene primene (videti odeljak 4.4). Ropinirol Kliničko ispitivanje je pokazalo da istovremena upotreba ropinirola sa ciprofloksacinom, umerenim inhibitorom izoenzima CYP450 1A2, dovodi do povećanja Cmax i PIK ropinirola za 60%, odnosno 84% tim redom. Zbog toga se preporučuje praćenje dozno-zavisnih neželjenih dejstava i adekvatno prilagođavanje doze ropinirola tokom i neposredno nakon perioda istovremene primene sa ciprofloksacinom (videti odeljak 4.4). Lidokain Pokazano je da kod zdravih ispitanika istovremena primena lekova koji sadrže lidokain sa ciprofloksacinom, umerenim inhibitorom CYP450 1A2 izoenzima, smanjuje klirens intravenskog lidokaina za 22%. Iako se terapija lidokainom dobro podnosi, nakon istovremene primene sa ciprofloksacinom može doći do interakcije i potencijalne pojave neželjenih dejstava. Klozapin Nakon istovremene primene 250 mg ciprofloksacina i klozapina tokom 7 dana, koncentracije klozapina i N- desmetilklozapina u serumu su bile povećane za 29%, odnosno 31%. Savetuje se kliničko praćenje i adekvatno podešavanje doze klozapina u toku i kratko nakon istovremene primene sa ciprofloksacinom (videti odeljak 4.4). Sildenafil Cmax i PIK sildenafila su bili povećani približno dva puta kod zdravih ispitanika nakon oralne primene doze 50 mg istovremeno sa 500 mg ciprofloksacina. Iz tog razloga, prilikom istovremenog propisivanja ciprofloksacina sa sildenafilom, uzimajući u obzir korist i rizike terapije. Agomelatin U kliničkim studijama je dokazano da fluvoksamin, kao snažan inhibitor CYP450 1A2 izoenzima, značajno inhibira metabolizam agomelatina dovodeći do 60 puta veće izloženosti agomelatinu. Iako nisu dostupni klinički podaci koji ukazuju na moguću interakciju sa ciprofloksacinom, koji je umereni inhibitor CYP450 1A2, mogu se očekivati slični efekti nakon istovremene primene (videti „Citohrom P450” u odeljku 4.4).
Zolpidem Istovremena primena ciprofloksacina može povećati vrednosti zolpidema u krvi, tako da se istovremena primena ne preporučuje.
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 0329412 · SmPC odeljak 4.5 ↗
Trudnoća, dojenje i plodnost
Trudnoća
Dostupni podaci o primeni ciprofloksacina kod trudnica ne ukazuju na pojavu malformacija ili znakova na feto/neonatalnu toksičnost. Studije na životinjama ne ukazuju na direktne ili indirektne štetne efekte u pogledu reproduktivne toksičnosti. Kod mladunaca i još nerođenih životinja izloženih hinolonima zapaženi su efekti na nezrelu hrskavicu, pa se stoga ne može isključiti da lek može oštetiti zglobnu hrskavicu kod nezrelog ljudskog organizma/fetusa (videti odeljak 5.3). Kao mera predostrožnosti, potrebno je izbegavati upotrebu ciprofloksacina u toku trudnoće.
Dojenje
Ciprofloksacin se izlučuje u majčino mleko. Zbog potencijalnog rizika od oštećenja zglobova, ciprofloksacin ne treba koristiti tokom dojenja.
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 0329412 · SmPC odeljak 4.6 ↗
Alkohol
Poseban podatak o alkoholu nije dostupan za ovo pakovanje. Odsustvo podatka nije dokaz da je alkohol bezbedan uz ovaj lek niti da interakcija ne postoji. Proverite upozorenja i interakcije u PIL/SmPC dokumentaciji i konsultujte lekara ili farmaceuta pre konzumiranja alkohola.
Posebna stranica o alkoholu →Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 0329412 · dokument za dodatnu proveru; nije posebna procena alkohola ↗
Neželjena dejstva
Početak zvaničnog odeljka:
Najčešće prijavljene neželjene reakcije na lek su mučnina i dijareja, povraćanje, prolazno povećanje vrednosti transaminaza, osip i reakcija na mestu primene injekcije/infuzije. Neželjena dejstva prijavljena u kliničkim studijama i postmarketinškom praćenju leka ciprofloksacina (oralna, intravenska i sekvencijalna terapija) su klasifikovana po sistemima organa i učestalosti javljanja, data u sledećoj tabeli. Prilikom procenjivanja učestalosti uzeti su podaci prijavljeni i kod oralne i intravenske primene leka. Klasa sistema organa Česta (≥1/100 do <1/10) Povremena (≥1/1000 do <1/100) Retka (≥1/10000, do <1/1000) Veoma retka (<1/10000) Nepoznata učestalost (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka) Infekcije i infestacije Superinfekcija gljivicima Poremećaji krvi i limfnog sistema Eozinofilija Leukopenija Anemija Neutropenija Leukocitoza Trombocitopenija Trombocitemija Hemolitička anemija Agranulocitoza Pancitopenija (životno ugrožavajuća) Depresija koštane srži (životno ugrožavajuća) Poremećaji imunskog sistema Alergijske reakcije Alergijski edem/angioedem Anafilaktička reakcija Anafilaktički šok (životno ugrožavajući)
Prikažite SmPC odeljak 4.8
(videti odeljak 4.4) Reakcija slična serumskoj bolesti Endokrini poremećaji Sindrom neadekvatne sekrecije antidiuretskog hormona (SIADH) Poremećaji metabolizma i ishrane Smanjen apetit Hiperglikemija Hipoglikemija (videti odeljak 4.4) Hipoglikemijska koma (videti odeljak 4.4) Psihijatrijski poremećaji* Psihomotorna hiperaktivnost/ Agitacija Konfuzija ili dezorijentacija Anksiozne reakcije Neuobičajeni snovi Depresija (potencijalno kulminira sa suicidalnim ideacijama/mislima ili pokušajem suicida ili suicidom) (videti odeljak 4.4) Halucinacije Psihotičke reakcije (potencijalno kulminiraju sa suicidalnim ideacijama/misli ma ili pokušajem suicida ili suicidom) (videti odeljak 4.4) Manija, hipomanija Poremećaji nervnog sistema* Glavobolja Vrtoglavica Poremećaj sna Poremećaj čula ukusa Parestezija i dizestezija Hipoestezija Tremor Konvulzije (uključujući status epileptikus, videti odeljak 4.4) Vertigo Migrena Poremećaj koordinacije Poremećaj hoda Poremećaj olfaktornog nerva Intrakranijalna hipertenzija i pseudotumor cerebri Periferna neuropatija i polineuropatija (videti odeljak 4.4) Poremećaji oka* Poremećaj vida (npr. diplopija) Poremećaj prepoznavanja boja Poremećaj uha i labirinta Tinitus Gubitak sluha/oštećenje sluha Kardiološki poremećaji** Tahikardija Ventrikularna aritmija, „torsades de pointes“ (prijavljeni uglavnom kod pacijenata sa faktorima rizika za produženje QT intervala), produženje QT intervala na
EKG-u (videti odeljke 4.4 i 4.9) Vaskularni poremećaji** Vazodilatacija Hipotenzija Sinkopa Vaskulitis Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji Dispneja (uključujući astmatična stanja) Gastrointestinalni poremećaji Mučnina Dijareja Povraćanje Gastrointestina lni i bol u abdomenu Dispepsija Flatulencija Kolitis kao posledica upotrebe antibiotika (veoma retko sa mogućim smrtnim ishodom) (videti odeljak 4.4) Pankreatitis Hepatobilijarni poremećaji Povećane vrednosti transaminaza Povećane vrednosti bilirubina Oštećenje funkcije jetre Holestatski ikterus Hepatitis Nekroza jetre (veoma retko progredira do životno ugrožavajuće insuficijencije jetre) (videti odeljak 4.4) Poremećaji kože i potkožnog tkiva Osip Pruritus Urtikarija Fotosenzitivne reakcije (videti odeljak 4.4) Petehije Erythema multiforme Erythema nodosum Stevens-Johnsonov sindrom (potencijalno životno ugrožavajući) Toksična epidermalna nekroliza (potencijalno životno ugrožavajuća) Akutna generalizovana egzantematozna pustuloza (AGEP) Reakcija na lek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) Poremećaj mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva* Mišićnoskeletni bol (npr. bolovi ekstremiteta, bol u leđima, bol u grudima) Artralgija Mijalgija Artritis Povišen tonus mišića i grčevi Mišićna slabost Tendinitis Ruptura tetive (predominantno Ahilove)(videti odeljak 4.4) Egzarcerbacija simptoma miastenije gravis (videti odeljak 4.4) Poremećaji bubrega i urinarnog Oštećenje funkcije bubrega Bubrežna insuficijencija Hematurija
sistema Kristalurija (videti odeljak 4.4) Tubulointersticijalni nefritis Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene* Reakcije na mestu primene leka (samo kod intravens ke primene) Astenija Groznica Edem Znojenje (hiperhidroza) Ispitivanja Povećanje vrednosti alkalne fosfataze u krvi Povećane vrednosti amilaze Povećane vrednosti INR (kod pacijenata koji se leče antagonistima vitamina K) * Vezano za primenu hinolona i fluorohinolona zabeleženi su vrlo retki slučajevi dugotrajnih (koje traju mesecima ili godinama), onesposobljavajućih i potencijalno ireverzibilnih ozbiljnih neželjenih dejstava koja zahvataju različite klase sistema organa i čula, ponekad i više njih (uključujući reakcije kao što su tendinitis, ruptura tetive, artralgija, bol u ekstremitetima poremećaj hoda, neuropatije povezane s parestezijom, depresija, umor, narušeno pamćenje, poremećaji spavanja i oštećenje sluha, vida, čula ukusa i mirisa), u nekim slučajevima nezavisno od prethodno prisutnih faktora rizika (videti odeljak 4.4). ** Zabeleženi su slučajevi aneurizme i disekcije aorte, ponekad sa rupturom kao komplikacijom (uključujući i slučajeve sa smrtnim ishodom), kao i slučajevi regurgitacije/neadekvatnosti bilo kog od srčanih zalistaka kod pacijenata koji su uzimali fluorohinolone (videti odeljak 4.4). Sledeća neželjena dejstva imaju veću učestalost kod pacijenata koji su na intravenskoj ili sekvencijalnoj terapiji (prelazak sa intravenske na oralnu terapiju): Česta Povraćanje, Prolazno povećanje vrednosti transaminaza, Osip Povremena Trombocitopenija, Trombocitemija, Konfuzija i dezorijentacija, Halucinacije, Parestezije i dizestezije, Konvulzije, Vertigo, Poremećaj vida, Gubitak sluha, Tahikardija, Vazodilatacija, Hipotenzija, Prolazno oštećenje funkcije jetre, Holestatski ikterus, Insuficijencija bubrega, Edem Retka Pancitopenija, Depresija koštane srži, Anafilaktički šok, Psihotične reakcije, Migrena, Poremećaj olfaktornog nerva, Oštećenje sluha, Vaskulitis, Pankreatitis, Nekroza jetre, Petehije, Ruptura tetive Pedijatrijski pacijenti Incidenca prethodno pomenute artropatije (artralgija, artritis), se odnosi na podatke dobijene iz studija koje su sprovedene kod odraslih pacijenata. Kod dece se artropatija češće javljala (videti odeljak 4.4).
Prijavljivanje neželjenih reakcija
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS): Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu
Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd Republika Srbija fax: +381 (0)11 39 51 131 website: www.alims.gov.rs e-mail: [email protected]
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 0329412 · SmPC odeljak 4.8 ↗
Zamena leka
Ovaj JKL nije naveden na važećoj ALIMS listi međusobno zamenljivih lekova.
Prikaz je zasnovan na tačnom JKL-u i važećoj ALIMS listi. Nije preporuka za samostalnu promenu terapije; zamenu potvrđuje lekar ili farmaceut.
Lekovi sa istom aktivnom supstancom
Drugi registrovani lekovi koji sadrže aktivnu supstancu ciprofloksacin. Isti sastojak ne znači da su jačina, oblik, doziranje ili režim izdavanja isti i nije preporuka za samostalnu zamenu terapije.
Ciprofloxacin Quatalia 2 mg/mL
rastvor za infuziju; 2 mg/mL; kesa, 10 × 100 mL
Stacionarna ustanova · JKL 0329001
Ciprofloxacin Quatalia 2 mg/mL
rastvor za infuziju; 2 mg/mL; kesa, 10 × 200 mL
Stacionarna ustanova · JKL 0329004
Ciprinol 250 mg
film tableta; 250 mg; blister, 1 × 10 kom
Na recept · JKL 1329200
Ciprinol 500 mg
film tableta; 500 mg; blister, 1 × 10 kom
Na recept · JKL 1329201
Ciproave 500 mg
film tableta; 500 mg; blister, 1 × 10 kom
Na recept · JKL 1329807
Ciprocinal 500 mg
film tableta; 500 mg; blister, 2 × 5 kom
Na recept · JKL 1329192
Ciprocinal T 500 mg
film tableta; 500 mg; blister, 1 × 10 kom
Na recept · JKL 1329805
Ciprofloksacin Uni-Pharma 2 mg/ml
rastvor za infuziju; 2 mg/ml; kesa, 10 × 100 mL
Specijalni režim · JKL 0329015
Prikazano je prvih 8 od 12 pronađenih lekova.
Cena i RFZO
Poslednja evidentirana maksimalna cena na veliko
1.410,80 RSD
Ovo nije automatski maloprodajna cena u apoteci.
Službeni glasnik RS: 73/2024
Objavljeno: 30.08.2024.
Sva registrovana pakovanja
Izaberite pakovanje da biste videli njegove tačne registracione podatke, dokumente, cenu i RFZO status. Sva pakovanja ispod pripadaju istoj registrovanoj porodici leka.
| Oblik, jačina i veličina | JKL | EAN | Maks. cena na veliko | RFZO | Detalji |
|---|---|---|---|---|---|
| film tableta; 500 mg; blister, 1 × 10 kom | 1329411 | 8600097012270 | 561,20 RSD | Lista A | Prikaži detalje → |
| koncentrat za rastvor za infuziju; 100 mg/10 mL; ampula, 5 × 10 mL | 0329412 | 8600097011839 | 1.410,80 RSD | Nije evidentirano | Izabrano |
Izvori i zvanična dokumentacija
Aktuelni SmPC · broj rešenja 000457608 2023 59010 007 000 515 021 04 001
Izdavač: LekZa.com / C-CODE SOFTWARE DOO. Status sadržaja: strukturirano prema navedenim izvorima; nije označeno kao stručna medicinska recenzija lekara ili farmaceuta.
Registracioni podaci
Prikažite administrativne detalje
- JKL
- 0329412
- EAN
- 8600097011839
- Šifra proizvoda
- 487572
- Vrsta leka
- Humani lekovi
- Vrsta rešenja
- OBNOVA
- Broj rešenja
- 000457608 2023 59010 007 000 515 021 04 001
- Datum rešenja
- Mon, 29 Jul 2024 00:00:00 GMT
- Važi do
- Sun, 29 Jul 2074 00:00:00 GMT
- Proizvođač
- HEMOFARM AD VRŠAC
- Nosilac dozvole
- HEMOFARM AD VRŠAC