Interakcije
4.5. Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija
Uticaj drugih lekova na ciprofloksacin
Lekovi za koje se zna da produžavaju QT interval
Ciprofloksacin, kao i druge fluorohionolone, treba sa oprezom primenjivati kod pacijenata koji uzimaju
lekove za koje se zna da mogu produžiti QT interval (npr. antiaritmici iz klase Ia i III, triciklični
antidepresivi, makrolidi, antipsihotici) (videti odeljak 4.4).
Probenecid
Probenecid utiče na renalnu ekskreciju ciprofloksacina. Istovremena upotreba probenecida i cipofloksacina
povećava koncentracije ciprofloksacina u serumu.
Uticaj ciprofloksacina na druge lekove
Tizanidin
Tizanidin se ne sme primenjivati istovremeno sa ciprofloksacinom (videti odeljak 4.3). U kliničkoj studiji
sprovedenoj kod zdravih dobrovoljaca, istovremenom primenom tizanidina i ciprofloksacina, povećava se
koncentracija tizanidina u serumu (povećanje Cmax: 7 puta; opseg: 4-21 put; povećanje PIK: 10 puta; opseg:
6-24 puta). Povećanjem serumske koncentracije tizanidina bio je jači hipotenzivni i sedativni efekat.
Metotreksat
Renalni tubularni transport metotreksata može biti inhibiran istovremenom primenom ciprofloksacina,
potencijalno dovodeći do povećanja koncentracije metotreksata u plazmi i povećanog rizika od toksičnih
reakcija izazvanih metotreksatom. Istovremena upotreba metotreksata i ciprofloksacina se ne preporučuje
(videti odeljak 4.4).
Teofilin
Istovremena primena ciprofloksacina i teofilina može dovesti do neželjenog povećanja koncentracije
teofilina u serumu. To može izazvati neželjena dejstva uzrokovana teofilinom koja u retkim slučajevima
mogu biti životno ugrožavajuća ili biti sa smrtnim ishodom. U toku istovremene primene neophodno je
praćenje koncentracija teofilina u serumu i po potrebi smanjenje doze teofilina (videti odeljak 4.4).
Drugi derivati ksantina
Kod istovremene primene ciprofloksacina i kofeina ili pentoksifilina (oksipentifilina), prijavljene su
povećane koncentracije ovih derivata ksantina u serumu.
Fenitoin
Istovremena primena ciprofloksacina i fenitoina može dovesti do povećanih ili smanjenih vrednosti
koncentracija fenitoina u serumu. Potrebno je praćenje koncentracija u serumu.
Ciklosporin
Primećeno je prolazno povećanje koncentracije kreatinina u serumu prilikom istovremene primene lekova
koji sadrže ciprofloksacin i ciklosporin. Zbog toga je potrebno dva puta nedeljno kontrolisati koncentraciju
kreatinina u serumu kod ovih pacijenata.
Antagonisti vitamina K
Istovremena primena ciprofloksacina sa antagonistom vitamina K može pojačati njegovo antikoagulantno
dejstvo. Rizik može da varira u zavisnosti od vrste infekcije, godina i opšteg statusa pacijenta, tako da je
uticaj ciprofloksacina na povećanje parametra INR („international normalised ratio“) teško proceniti.
Preporučuje se često praćenje INR-a tokom i kratko nakon istovremene primene ciprofloksacina sa
antagonistima vitamina K, (kao što su varfarin, acenokumarol, fenprokumon ili fluindion).
Duloksetin
U kliničkim studijama je pokazano da istovremena primena duloksetina i snažnih inhibitora CYP450 1A2
izoenzima kao što je fluvoksamin, može dovesti do povećanja parametara PIK i Cmax duloksetina. Iako nema
dostupnih kliničkih podataka o mogućim interakcijama sa ciprofloksacinom, mogu se očekivati slični efekti
nakon istovremene primene (videti odeljak 4.4).
Ropinirol
Kliničko ispitivanje je pokazalo da istovremena upotreba ropinirola sa ciprofloksacinom, umerenim
inhibitorom izoenzima CYP450 1A2, dovodi do povećanja Cmax i PIK ropinirola za 60%, odnosno 84% tim
redom. Zbog toga se preporučuje praćenje dozno-zavisnih neželjenih dejstava i adekvatno prilagođavanje
doze ropinirola tokom i neposredno nakon perioda istovremene primene sa ciprofloksacinom (videti odeljak
4.4).
Lidokain
Pokazano je da kod zdravih ispitanika istovremena primena lekova koji sadrže lidokain sa ciprofloksacinom,
umerenim inhibitorom CYP450 1A2 izoenzima, smanjuje klirens intravenskog lidokaina za 22%. Iako se
terapija lidokainom dobro podnosi, nakon istovremene primene sa ciprofloksacinom može doći do
interakcije i potencijalne pojave neželjenih dejstava.
Klozapin
Nakon istovremene primene 250 mg ciprofloksacina i klozapina tokom 7 dana, koncentracije klozapina i N-
desmetilklozapina u serumu su bile povećane za 29%, odnosno 31%. Savetuje se kliničko praćenje i
adekvatno podešavanje doze klozapina u toku i kratko nakon istovremene primene sa ciprofloksacinom
(videti odeljak 4.4).
Sildenafil
Cmax i PIK sildenafila su bili povećani približno dva puta kod zdravih ispitanika nakon oralne primene doze
50 mg istovremeno sa 500 mg ciprofloksacina. Iz tog razloga, prilikom istovremenog propisivanja
ciprofloksacina sa sildenafilom, uzimajući u obzir korist i rizike terapije.
Agomelatin
U kliničkim studijama je dokazano da fluvoksamin, kao snažan inhibitor CYP450 1A2 izoenzima, značajno
inhibira metabolizam agomelatina dovodeći do 60 puta veće izloženosti agomelatinu. Iako nisu dostupni
klinički podaci koji ukazuju na moguću interakciju sa ciprofloksacinom, koji je umereni inhibitor CYP450
1A2, mogu se očekivati slični efekti nakon istovremene primene (videti „Citohrom P450” u odeljku 4.4).
Zolpidem
Istovremena primena ciprofloksacina može povećati vrednosti zolpidema u krvi, tako da se istovremena
primena ne preporučuje.
Upozorenja i mere opreza
4.4. Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka
Primenu ciprofloksacina treba izbegavati kod pacijenata kod kojih su se ranije javila ozbiljna neželjena dejstva prilikom primene lekova koji sadrže hinolone ili fluorohinolone (videti odeljak 4.8). Terapiju tih pacijenata ciprofloksacinom treba započeti samo ako nema drugih terapijskih mogućnosti, kao i nakon pažljive procene odnosa korist/rizik (takođe videti odeljak 4.3). Teški oblici infekcija i mešovite infekcije izazvane Gram-pozitivnim i anaerobnim patogenima Monoterapija ciprofloksacinom nije pogodna za lečenje teških infekcija i infekcija koje su izazvane Grampozitivnim ili anaerobnim patogenima. Kod ovih infekcija istovremeno sa ciprofloksacinom je potrebno primeniti i druge odgovarajuće antibiotike.
Streptokokne infekcije (uključujući Streptococcus pneumoniae)
Ciprofloksacin se ne preporučuje za lečenje streptokoknih infekcija zbog nedovoljne efikasnosti.
Infekcije genitalnog trakta
Epididimo-orhitis i pelvična inflamatorna bolest mogu biti uzrokovane bakterijom Neisseria gonorrhoeae rezistentnom na fluorohinolone. Za lečenje epididimo-orhitisa i pelvičnih inflamatornih bolesti, empirijski razmotriti primenu ciprofloksacina samo u kombinaciji sa drugim antibiotikom (npr. cefalosporinom), osim ukoliko se na osnovu lokalnih podataka može isključiti ciprofloksacin-rezistentna Neisseria gonorrhoeae. Ukoliko se nakon tri dana terapije ne postigne kliničko poboljšanje, potrebno je razmotriti druge terapijske mogućnosti.
Infekcije urinarnog trakta
Rezistencija bakterije Escherichia coli, kao najčešćeg uzročnika urinarnih infekcija, na fluorohinolone, varira u različitim zemljama Evrope. Savetuje se da se prilikom propisivanja ciprofloksacina uzme u obzir prevalenca lokalne rezistencije E.coli na fluorohinolone.
Intraabdominalne infekcije
Ograničeni su podaci o efikasnosti ciprofloksacina u lečenju postoperativnih intraabdominalnih infekcija.
Putnička dijareja
Prilikom izbora ciprofloksacina u terapiji putničke dijareje treba uzeti u obzir rezistenciju patogenih sojeva u zemlji koju je pacijent posetio.
Infekcije kostiju i zglobova
Ciprofloksacin treba koristiti u kombinaciji sa drugim antibakterijskim lekovima u zavisnosti od mikrobioloških rezultata.
Inhalacioni antraks
Upotreba kod ljudi je zasnovana na in vitro podacima o osetljivosti i na eksperimentalnim podacima na životinjama, uz ograničene podatke na ljudima. Lekari treba da se rukovode nacionalnim i/ili internacionalno prihvaćenim dokumentima u pogledu terapije antraksa.
Pedijatrijska populacija
Upotreba ciprofloksacina kod dece i adolescenata treba da bude u skladu sa zvaničnim vodičima. Lečenje treba započeti pod kontrolom lekara koji imaju iskustvo u lečenju cistične fibroze i/ili teških oblika infekcije kod dece i adolescenata. Utvrđeno je da ciprofloksacin može izazvati artropatiju zglobova opterećenih težinom kod nezrelih životinja. Bezbednosni podaci iz randomizovane, dvostruko slepe studije, koja je pratila upotrebu ciproflokacina kod
dece (ciprofloksacin: n=335; prosečni uzrast=6,3 godine; kontrolna grupa: n=349; prosečni uzrast=6,2 godine; raspon godina = od 1 do 17 godina) pokazuju da je incidenca suspektne artropatije povezane sa upotrebom leka (zaključeno na osnovu kliničkih simptoma i znakova poremećaja zglobova), do 42. dana bila 7,2% i 4,6%. Nakon jednogodišnjeg praćenja incidenca je iznosila 9,0% i 5,7%. Povećanje broja slučajeva, sa lekom povezane suspektne artropatije tokom vremena, nije bilo statistički značajno između grupa. Lečenje ciprofloksacinom treba započeti samo nakon pažljive procene koristi i rizika, zbog mogućeg neželjenog dejstva na zglobove i okolna tkiva (videti odeljak 4.8). Dugotrajna, onesposobljavajuća i potencijalno ireverzibilna ozbiljna neželjena dejstva Zabeleženi su vrlo retki slučajevi dugotrajnih (koje traju mesecima ili godinama), onesposobljavajućih i potencijalno ireverzibilnih ozbiljnih neželjenih dejstava koja zahvataju različite sisteme organa, a ponekad i više njih (poremećaji mišićno-koštanog sistema, poremećaji nervnog sistema, psihijatrijski poremećaji i poremećaji čula) kod pacijenata koji su primali hinolone i fluorohinolone nezavisno od njihove starosne dobi i prethodno prisutnih faktora rizika. Kod prvih znakova ili simptoma bilo kog ozbiljnog neželjenog dejstva primenu ciprofloksacina treba odmah prekinuti, a pacijentima savetovati da se obrate za savet lekaru koji im je propisao lek.
Bronhopulmonarne infekcije kod pacijenata sa cističnom fibrozom
Kliničke studije su rađene kod dece i adolescenata uzrasta 5-17 godina. Ograničeni su podaci o lečenju dece uzrasta 1-5 godina.
Komplikovane infekcije urinarnog trakta i akutni pijelonefritis
Upotrebu ciprofloksacina za lečenje komplikovanih urinarnih infekcija treba razmotriti kada se ne mogu koristiti drugi lekovi i ukoliko su u skladu sa mikrobiološkim rezultatima. Kliničke studije su rađene kod dece i adolescenata uzrasta 1-17 godina.
Ostali specifični teški oblici infekcija
Ciprofloksacin je opravdano koristiti kod drugih teških oblika infekcija u skladu sa zvaničnim vodičima ili nakon pažljive procene koristi i rizika kada se ne može koristiti druga terapija ili nakon neuspeha konvencionalne terapije i ukoliko mikrobiološke analize potvrde osetljivost na ovaj antibiotik. Upotreba ciprofloksacina kod drugih teških oblika infekcija, sem već pomenutih, nije ispitivana u kliničkim studijama i kliničko iskustvo je ograničeno. Iz tog razloga, savetuje se oprez prilikom lečenja pacijenata sa ovim infekcijama.
Preosetljivost
Preosetljivost i alergijske reakcije, uključujući anafilaksu i anafilaktoidne reakcije se mogu javiti nakon primene jedne doze (videti odeljak 4.8) i mogu biti životno ugrožavajuće. Ukoliko se javi ovakva reakcija, treba prekinuti lečenje ciprofloksacinom i primeniti adekvatnu medicinsku terapiju.
Tendinitis i ruptura tetive
Prilikom upotrebe hinolona i fluorohinolona, čak i tokom prvih 48 sati od početka lečenja, može doći do pojave tendinitisa i rupture tetive (posebno Ahilove, ali i drugih), ponekad i obostrane. Zapaljenje i ruptura tetive se nekad mogu javiti i nekoliko meseci nakon prekida terapije. Rizik od tendinitisa i rupture tetive je povećan kod starijih pacijenata, pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega, pacijenata sa presađenim čvrstim organima i pacijenata koji su istovremeno na terapiji kortikosteroidima. Zato istovremenu terapiju kortikosteroidima treba izbegavati. Ukoliko se javi bilo koji znak tendinitisa (npr. bolni otok, zapaljenje), terapiju ciprofloksacinom treba prekinuti i razmotriti drugu mogućnost lečenja. Voditi računa da zahvaćen ekstremitet bude u stanju mirovanja (npr. imobilizacija). Ako se pojave znaci tendinopatije, ne smeju se primenjivati kortikosteroidi.
Miastenija gravis
Ciprofloksacin treba upotrebljavati sa oprezom kod pacijenata sa miastenijom gravis, jer može doći do pogoršanja simptoma (videti odeljak 4.8).
Fotosenzitivnost
Utvrđeno je da ciproflokacin izaziva fotosenzitivne reakcije. Pacijentima koji su na terapiji ciprofloksacinom treba savetovati da izbegavaju izlaganje direktnoj sunčevoj svetlosti ili UV zračenju tokom terapije (videti odeljak 4.8).
Centralni nervni sistem
Poznato je da ciprofloksacin, kao i ostali hinoloni, može izazvati epileptične napade ili smanjiti prag za njihovu pojavu. Bilo je pojedinačnih izveštaja pojave status epilepticus-a. Ciprofloksacin treba koristiti sa oprezom kod pacijenata sa poremećajima CNS-a, koji mogu biti predispozicija za nastanak konvulzija. U slučaju pojave konvulzija, terapiju ciprofloksacinom treba prekinuti (videti odeljak 4.8). Psihijatrijske reakcije se mogu javiti i nakon prve primene ciprofloksacina. U retkim slučajevima, depresija ili psihoze mogu progredirati do suicidalnih ideacija/misli do pokušaja ili čak izvršenja samoubistva. U ovim slučajevima, treba prekinuti terapiju ciprofloksacinom.
Periferna neuropatija
Prijavljeni su slučajevi senzorne ili senzo-motorne polineuropatije koja uzrokuje paresteziju, hipoesteziju, dizesteziju ili slabost mišića kod pacijenata koji su na terapiji hinolonima/fluorohinolonima. Pacijente koji su na terapiji ciprofloksacinom treba savetovati da pre nastavka lečenja obaveste svog lekara ako se jave simptomi neuropatije, kao što su bol, osećaj žarenja, bockanje, utrnulost, i/ili slabost, kako bi se sprečio razvoj potencijalno ireverzibilnog stanja (videti odeljak 4.8).
Kardiološki poremećaji
Potreban je oprez kada se fluorohinoloni, uključujući i ciprofloksacin, primenjuju kod pacijenata sa poznatim faktorima rizika za prolongaciju QT intervala kao što su, na primer:
•
kongenitalni produženi QT sindrom
•
istovremena primena lekova za koje se zna da produžuju QT interval (npr. antiaritmici iz klase Ia i
III, triciklični antidepresivi, makrolidi, antipsihotici)
•
nekorigovan disbalans elektrolita (npr. hipokalemija, hipomagnezemija)
•
stariji pacijenti
•
srčana oboljenja (npr. srčana slabost, infarkt miokarda, bradikardija). Stariji pacijenti i osobe ženskog pola mogu biti više osetljivi na QT-prolongaciju izazvanu lekovima. Stoga je potreban oprez kod upotrebe fluorohinolona, uključujući i ciprofloksacin, kod ovih grupa pacijenata (videti odeljak 4.2 Stariji pacijenti, odeljke 4.5, 4.8 i 4.9). Aneurizma i disekcija aorte, i insuficijencija/neadekvatno zatvaranje srčanog zaliska U epidemiološkim studijama prijavljen je povećan rizik od aneurizme i disekcije aorte, posebno kod populacije starijih, i od aortne i mitralne insuficijencije (regurgitacije) nakon uzimanja fluorohinolona. Zabeleženi su slučajevi aneurizme i disekcije aorte, ponekad sa rupturom kao komplikacijom (uključujući i slučajeve sa smrtnim ishodom), kao i slučajevi regurgitacije/neadekvatnosti bilo kog od srčanih zalistaka kod pacijenata koji su uzimali fluorohinolone (videti odeljak 4.8). Stoga fluorohinolone treba primenjivati samo nakon pažljive procene odnosa koristi i rizika i nakon razmatranja drugih terapijskih opcija kod pacijenata sa aneurizmatskom bolešću ili kongenitalnim
oboljenjem
srčanih
zalistaka.
u
porodičnoj
anamnezi, ili
kod
pacijenata
kojima
je
prethodno
dijagnostikovana aneurizma i/ili disekcija aorte, ili oboljenje srčanih zalistaka ili kod kojih postoje drugi faktori rizika ili stanja koja predstavljaju predispoziciju:
- za aneurizmu i disekciju aorte, kao i za regurgitaciju/neadekvatnost srčanih zalistaka (npr. poremećaji
vezivnog tkiva kao što su Marfanov sindrom ili Ehlers-Danlos-ov sindrom, Tarnerov sindrom, Behçet-ova
bolest, hipertenzija, reumatoidni artritis) ili dodatno
- za aneurizmu i disekciju aorte (npr. vaskularni poremećaji kao što su Takayasu-ov arteritis ili arteritis
džinovskih ćelija, ili poznata ateroskleroza ili Sjögrenov sindrom) ili dodatno
- za regurgitaciju/neadekvatnost srčanog zaliska (npr. infektivni endokarditis).
Rizik od aneurizme i disekcije aorte, kao i njihove rupture, takođe se može povećati kod pacijenata koji su istovremeno na terapiji sistemskim kortikosteroidima.
Pacijentima treba savetovati da se u slučaju iznenadnog bola u predelu abdomena, grudi ili leđa odmah obrate lekaru u hitnoj medicinskoj službi. Pacijente treba savetovati da hitno potraže medicinsku pomoć u slučaju akutne dispneje, novog početka srčanih palpitacija ili razvoja edema trbuha ili donjih ekstremiteta.
Disglikemija
Kao i prilikom primene ostalih hinolona, može doći do poremećaja koncentracije glukoze u krvi, uključujući hipoglikemiju i hiperglikemiju (videti odeljak 4.8), posebno kod dijabetičara na terapiji oralnim antidijabetikom (npr. glibenklamid) ili insulinom. Prijavljeni su slučajevi hipoglikemijske kome. Stoga je neophodno pažljivo praćenje koncentracije glukoze kod dijabetičara.
Gastrointestinalni sistem
Pojava teške i uporne dijareje tokom ili nakon završetka lečenja (uključujući i nekoliko nedelja nakon lečenja) može ukazati na kolitis prouzrokovan upotrebom antibiotika (životno ugrožavajući sa mogućim smrtnim ishodom), koji zahteva hitnu terapiju (videti odeljak 4.8). U ovim slučajevima, neophodno je odmah prekinuti lečenje ciprofloksacinom i primeniti adekvatnu terapiju. Kontraindikovana je primena antiperistaltičkih lekova.
Bubrežni i urinarni sistem
Prijavljeni su slučajevi kristalurije povezane sa upotrebom ciprofloksacina (videti odeljak 4.8). Pacijenti koji su na terapiji ciprofloksacinom treba da budu dobro hidrirani. Trebalo bi izbegavati prekomernu alkalizaciju urina.
Oštećena funkcija bubrega
S obzirom na to da se ciprofloksacin u velikoj meri izlučuje u nepromenjenom obliku putem bubrega, potrebno je prilagođavanje doze kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega, kao što je opisano u odeljku 4.2, da bi se izbegla pojava neželjenih dejstava zbog akumulacije leka.
Hepatobilijarni sistem
Prilikom upotrebe ciprofloksacina su zabeleženi slučajevi hepatičke nekroze i životno ugrožavajuće insuficijencije jetre (videti odeljak 4.8). U slučaju pojave bilo kakvih znakova i simptoma oboljenja jetre (kao što su anoreksija, žutica, tamna prebojenost urina, svrab, bol u abdomenu), lečenje treba prekinuti.
Deficit glukozo-6- fosfat dehidrogenaze
Kod pacijenata sa deficitom glukozo-6 fosfat dehidrogenaze bilo je slučajeva pojave hemolitičkih reakcija. Kod ovih pacijenata treba izbegavati primenu ciprofloksacina, osim ukoliko je procenjeno da korist prevazilazi potencijalni rizik za njegovu primenu. U ovom slučaju, potrebno je pratiti znake eventualne potencijalne pojave hemolize.
Rezistencija
U toku ili nakon lečenja ciprofloksacinom, mogu se izolovati bakterije koje pokazuju rezistenciju na cipofloksacin, sa ili bez klinički vidljivih znakova superinfekcije. Naročit rizik postoji u slučaju produženog lečenja, u slučaju terapije nozokomijalnih infekcija i/ili infekcija uzrokovanih Staphylococcus-om i Pseudomonas spp.
Citohrom P450
Ciprofloksacin inhibira CYP1A2 i tako može povećati koncentracije istovremeno primenjenih supstanci koje se metabolišu preko ovog enzima (npr. teofilin, klozapin, olanazapin, ropinirol, tizanidin, duloksetin, agomelatin) u serumu. Istovremena primena ciprofloksacina i tizanidina je kontraindikovana.U skladu sa tim, pacijente koji uzimaju ove lekove istovremeno sa ciprofloksacinom, neophodno je pažljivo pratiti radi kliničkih znakova predoziranosti, i određivanje koncentracija u serumu, posebno teofilina, može biti neophodno (videti odeljak 4.5).
Metotreksat
Istovremena upotreba metotreksata i ciprofloksacina se ne preporučuje (videti odeljak 4.5).
Uticaj na laboratorijske analize
In vitro aktivnost ciprofloksacina na Mycobacterium tuberculosis može dati lažno negativne rezultate bakteriološkog ispitivanja u uzorcima uzetih od pacijenata koji su na terapiji ciprofloksacinom.
Reakcije na mestu primene
Prijavljeni su slučajevi lokalne reakcije na mestu intravenske primene ciprofloksacina. Ovakve reakcije su češće prilikom primene leka u tridesetominutnoj infuziji ili kraćoj. Pojavljuju se u obliku lokalnih reakcija na koži koje nestaju brzo nakon završetka infuzije. Kasnija intravenska primena leka nije kontraindikovana osim ukoliko se reakcija ponovo javi ili se pogorša.
Poremećaji vida
Ukoliko tokom terapije dođe do slabljenja vida ili ispolji bilo kakav efekat na oči, potrebno je odmah konsultovati oftalmologa. Važne informacije o pomoćnim supstancama koje ulaze u sastav leka Ovaj lek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po dozi, tj. suštinski je „bez natrijuma”.
Podaci su informativnog karaktera i ne zamenjuju savet zdravstvenog radnika. Zvanični dokumenti su dostupni preko ALIMS linkova.