Šta piše u dokumentaciji za lek?
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Trudnoća
Podaci iz kohortnog ispitivanja koje je ukupno obuhvatilo približno 3400 trudnoća kod kojih je postojala izloženost leku tokom prvog trimestra ne ukazuju na povećan ukupan rizik od urođenih malformacija. Uočen je mali porast pojave srčanih malformacija (udruženi prilagođeni relativni rizik, 1,3: 95%-tni interval pouzdanosti (engl. confidence interval, CI) 1,0-1,6) koji odgovara broju od 3 dodatna odojčeta rođena sa kongenitalnim srčanim malformacijama na svakih 1000 žena koje prime metilfenidat tokom prvog trimestra trudnoće, u poređenju sa trudnoćama kod kojih nije bilo izlaganja metilfenidatu. Slučajevi neonatalne kardiorespiratorne toksičnosti, posebno tahikardija sa smrtnim ishodom i respiratorni distres, su prijavljeni kao spontani slučajevi. Ispitivanja na životinjama su pokazala reproduktivnu toksičnost pri toksičnim dozama za majku (videti odeljak 5.3). Ne preporučuje se upotreba metilfenidata tokom trudnoće, osim ukoliko se klinički donese odluka da odlaganje lečenja može predstavljati veći rizik za trudnoću.
Dojenje
13 od 24
Metilfenidat se izlučuje u majčino mleko. Na osnovu izveštaja o uzimanju uzoraka mleka od pet majki, sadržaj metilfenidata u majčinom mleku je doveo do prisustva kod odojčadi u dozi koja je iznosila 0,16% do 0,7% doze koju je primala majka (prilagođeno na telesnu masu majke) a odnos metilfenidata u mleku u odnosu na količinu metilfenidata u plazmi majke iznosio je između 1,1 i 2,7. Prijavljen je jedan slučaj odojčeta kod kog se javilo nespecifično smanjenje telesne mase tokom perioda izlaganja leku, ali je usledio oporavak i dobijanje na telesnoj masi nakon što je majka prestala sa terapijom metilfenidatom. Ne može se isključiti rizik za odojče. Potrebno je doneti odluku o prestanku dojenja ili prekidu/uzdržavanju od terapije metilfenidatom uzimajući u obzir korist od dojenja za dete u odnosu na korist terapije za majku.
Plodnost
Nisu dostupni podaci o efektu metilfenidata na plodnost. U pretkliničkim studijama nisu uočena značajna dejstva.
Upozorenja i mere opreza
4.4. Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka
Terapija metilfenidatom nije indikovana kod svih pacijenata sa hiperkinetičkim sindromom sa poremećajem pažnje i odluka o upotrebi ovog leka se mora doneti na osnovu temeljnih procena o težini i hroničnosti simptoma kod pacijenata. Prilikom razmatranja primene terapije kod dece, procena o težini i hroničnosti simptoma kod dece treba da se zasniva na uzrastu deteta (6-18 godina).
Dugotrajna upotreba (više od 12 meseci)
Bezbednost i efikasnost dugotrajne upotrebe metilfenidata nije sistematski procenjivana
u
kontolisanim kliničkim ispitivanjima. Terapija metilfenidatom nije i ne treba da bude vremenski neodređena. Kod dece i adolescenata, terapija metilfenidatom se uglavnom isključuje tokom ili nakon puberteta. Pacijenti koji su na dugotrajnoj terapiji (tj. duže od 12 meseci), moraju pažljivo da se prate u skladu sa smernicama datim u odeljcima 4.2 i 4.4 koji se odnose na kardiovaskularni status, rast
(deca),
telesna masa,
apetit, nastanak ili pogoršanje prethodnih psihijatrijskih poremećaja. Psihijatrijski poremećaji koje je potrebno pratiti su opisani u nastavku i uključuju (ali nisu samo ograničeni na navedene) motorne ili vokalne tikove, agresivno ili neprijateljsko ponašanje, nemir,
6 od 24
anksioznost, depresiju, psihozu, maniju, deluzije, iritabilnost, nedostatak spontanosti, povlačenje i preterano uporno ponavljanje odgovora. Lekar koji odluči da primenjuje metilfenidat u produženom periodu (više od 12 meseci) treba da periodično ponovo proverava dugotrajnu korist od terapije, individualno za svakog pacijenta kroz probne periode bez leka, da bi procenilo funkcionisanje pacijenta bez farmakoterapije. Preporučuje se da metilfenidat treba ukinuti najmanje jednom godišnje da bi se procenilo stanje pacijenta (za decu, poželjno je tokom školskih raspusta). Poboljšanje se može održati i kada je lek privremeno ili trajno ukinut.
Upotreba kod starijih pacijenata
Metilfenidat se ne sme upotrebljavati kod starijih osoba. Bezbednost i efikasnost nije ustanovljena u ovoj starosnoj grupi. Lek Concerta nije ispitivana kod ADHD-a kod pacijenata starijih od 65 godina.
Deca mlađa od 6 godina
Metilfenidat se ne sme upotrebljavati kod dece mlađe od 6 godina. Bezbednost i efikasnost nije ustanovljena u ovoj starosnoj grupi.
Kardiovaskularni status
Pacijenti kod kojih se razmatra terapija stimulativnim lekovima treba da imaju pažljivo vođenu istoriju bolesti (uključujući procenu porodične istorije iznenadne srčane ili neobjašnjene smrti ili maligne aritmije) i fizikalni pregled za postojeću srčanu bolest, i ukoliko inicijalni nalazi sugerišu ovakvu medicinsku istoriju ili oboljenje, potrebno je da takvi pacijenti budu ispitani od strane specijaliste kardiologije. Pacijenti kod kojih se razviju simptomi kao što su palpitacije, bol u grudima pri naporu, neobjašnjiva sinkopa, dispnea ili drugi simptomi koji ukazuju na srčano oboljenje tokom terapije metilfenidatom treba da se brzo pošalju kod specijaliste kardiologije radi procene njihovog stanja. Analizom podataka iz kliničkih ispitivanja kod dece i adolescenata sa ADHD-om koji su dobijali metilfenidat pokazano je da kod pacijenata koji uzimaju metilfenidat mogu često da se jave promene u dijastolnom i sistolnom krvnom pritisku od preko 10 mmHg u odnosu na kontrolnu grupu. Povećanje dijastolnog i sistolnog krvnog pritiska je takođe primećeno u podacima iz kliničkog ispitivanja kod
odraslih
pacijenata
sa
ADHD-om.
Kratkotrajne
i
dugotrajne
kliničke
posledice
ovog
kardiovaskularnog dejstva kod dece i adolescenata nisu poznate. Mogućnost nastanka kliničkih komplikacija se ne može isključiti kao posledica ovih dejstava uočenih u podacima iz kliničkih studija, naročito kada se terapija započeta u detinjstvu/adolescenciji nastavlja u odraslom dobu. Potreban je oprez u lečenju pacijenata sa pridruženim oboljenjima koja se mogu pogoršati usled povećanja krvnog pritiska ili srčanog rada. Videti odeljak 4.3 za medicinska stanja u kojima je lečenje metilfenidatom kontraindikovano. Potrebno je pažljivo pratiti kardiovaskularni status. Krvni pritisak i puls treba beležiti na percentilnim krivama prilikom svakog prilagođavanja doze, a zatim u razmacima ne dužim od 6 meseci. Lečenje metilfenidatom treba obustaviti kod pacijenata sa ponovljenim javljanjima tahikardije, aritmije ili povećanjem sistolnog pritiska (>95 %) i razmotriti upućivanje pacijenta kardiologu. Upotreba metilfenidata je kontraindikovana u određenim već postojećim kardiovaskularnim poremećajima, osim ukoliko specijalista ne da savet za navedeno srčano oboljenje (videti odeljak 4.3). Iznenadna smrt i već postojeće strukturne srčane nepravilnosti ili drugi ozbiljni srčani poremećaji
7 od 24
Iznenadna smrt je prijavljena prilikom uzimanja uobičajenih doza stimulansa centralnog nervnog sistema kod pacijenata od kojih su neka imala strukturne srčane nepravilnosti ili druge ozbiljne srčane probleme. Iako neki od ozbiljnih srčanih problema sami po sebi mogu imati povećani rizik od iznenadne smrti, upotreba stimulansa se ne preporučuju kod pacijenata sa poznatom strukturnom srčanom nepravilnošću, kardiomiopatijom, ozbiljnim poremećajem srčanog ritma ili drugim ozbiljnim srčanim problemima koji mogu povećati osetljivost na simpatomimetička dejstva stimulansa.
Odrasli
Iznenadne smrti, moždani udar i infarkt miokarda su prijavljeni kod odraslih prilikom uzimanja uobičajenih doza stimulansa centralnog nervnog sistema za lečenje ADHD-a. Iako uloga stimulansa kod ovih slučajeva kod odraslih nije poznata, odrasli imaju veću verovatnoću da imaju ozbiljne strukturne srčane anomalije, kardiomiopatiju, ozbiljne poremećaje srčanog ritma, oboljenje koronarnih arterija ili druge ozbiljne srčane probleme. Odrasli sa ovim oboljenjima ne treba da budu lečeni sa lekovima koji stimulišu centralni nervni sistem.
Zloupotreba i kardiovaskularni događaji
Zloupotreba stimulanasa centralnog nervnog sistema može biti udružena sa iznenadnom smrti ili drugim ozbiljnim kardivaskularnim neželjenim događajima.
Cerebrovaskularni poremećaji
Videti odeljak 4.3 za cerebrovaskularna stanja u kojima je primena metilfenidata kontraindikovana. Kod pacijenata sa dodatnim faktorima rizika (kao što je istorija kardiovaskularnih oboljenja, istovremena upotreba lekova koji podižu vrednost krvnog pritiska) nakon započinjanja terapije metilfenidatom na svakom pregledu treba uraditi procenu neuroloških znakova i simptoma. Izgleda da je pojava cerebralnog vaskulitisa veoma retka idiosinkratična reakcija na izloženost metilfenidatu. Postoji malo dokaza na osnovu kojih bi se pacijenti sa većim rizikom mogli prepoznati, tako da se može desiti da tek pojava simptoma prva ukaže na postojeći klinički problem. Rana dijagnoza, zasnovana na visokom indeksu sumnje, može dozvoliti brže ukidanje metilfenidata i rano lečenje. Zato ovu dijagnozu treba razmotriti kod svakog pacijenta kod kog su se razvili novi neurološki simptomi koji su u skladu sa cerebralnom ishemijom tokom terapije metilfenidatom. Ovi siptomi mogu uključivati tešku glavobolju, ukočenost, slabost, paralizu i oštećenje koordinacije, vida, govora, jezika ili memorije. Terapija metilfenidatom nije kontraindikovana kod pacijenata sa hemiplegičnom cerebralnom paralizom.
Psihijatrijski poremećaji
Udruženost psihijatrijskih poremećaja sa ADHD-om je česta i treba da se uzme u obzir prilikom propisivanja stimulanasa. Pre započinjanja terapije metilfenidatom, potrebno je da pacijent bude pregledan na bilo koje postojeće psihijatrijske poremećaje i da se dobije porodična anamneza u vezi sa psihijatrijskim poremećajima (videti odeljak 4.2). U slučaju hitnih psihijatrijskih simptoma ili pogoršanja već postojećih psihijatrijskih poremećaja, metilfenidat ne treba davati osim u slučajevima kada korist od lečenja prevazilazi rizik za pacijenta. Razvoj ili pogoršanje psihijatrijskih poremećaja treba pratiti prilikom svakog prilagođavanja doze, zatim na najmanje svakih 6 meseci, i na svakom pregledu; možda će biti prikladno ukidanje terapije.
Pogoršanje već postojećih psihotičnih ili maničnih simptoma
8 od 24
Kod psihotičnih pacijenata, primena metilfenidata može izazvati pogoršanje simptoma poremećaja ponašanja i poremećaja mišljenja.
Pojava novih psihotičnih ili maničnih simptoma
Metilfenidat primenjen u uobičajenim dozama može izazvati pojavu novih psihotičnih simptoma (vizuelne/taktilne/auditorne halucinacije i deluzije) ili manije kod pacijenata bez prethodne istorije psihotičnih poremećaja ili manije (videti odeljak 4.8). Ukoliko se jave manični ili psihotični simptomi, treba razmotriti uzročnu ulogu metilfenidata i ukoliko je potrebno prekinuti lečenje metilfenidatom.
Agresivno ili neprijateljsko ponašanje
Pojava ili pogoršanje agresivnosti ili neprijateljskog ponašanja može biti izazavana terapijom stimulansima. Kod pacijenata koji su lečeni metilfenidatom prijavljeni su slučajevi agresivnog ponašanja (videti odeljak 4.8). Pacijenti koji su lečeni metilfenidatom treba da se pažljivo prate zbog pojave ili pogoršanja agresivnog ponašanja ili neprijateljskog ponašanja prilikom započinjanja terapije, prilikom svakog prilagođavanja doze a zatim najmanje na svakih 6 meseci i prilikom svakog pregleda. Lekari treba da procene potrebu za prilagođavanjem režima doziranja ukoliko dođe do promena u ponašanju pacijenta, imajući u vidu da može biti potrebno titriranje doze u vidu smanjenja ili povećanja. Može se razmotriti i prekid terapije.
Tendencija ka samoubistvu
Ukoliko se kod pacijenata koji su na terapiji zbog ADHD-a, jave suicidalne ideje ili suicidalno ponašanje, navedeno ponašanje mora odmah proceniti lekar. Ukoliko se javi pogoršanje već postojećeg psihijatrijskog stanja, treba razmotriti uzročnu ulogu metilfenidata. Možda će biti neophodno lečenje već postojećeg psihijatrijskog stanja i ukoliko je potrebno prekinuti sa daljom terapijom metilfenidatom.
Tikovi
Primena metilfenidata je udružena sa pojavom ili pogoršanjem motornih i verbalnih tikova. Takođe je prijavljeno pogoršanje Tourette-ovog sindroma (videti odeljak 4.8). Pre upotrebe metilfenidata potrebno je proceniti porodičnu istoriju bolesti i klinički proceniti tikove ili Tourette-ov sindrom. Potrebno je redovno pratiti pacijente u slučaju pojave ili pogoršanja tikova tokom terapije metilfenidatom. Praćenje je potrebno prilikom svakog prilagođavanja doze, a zatim najmanje na svakih 6 meseci ili prilikom svakog pregleda.
Anksioznost, agitacija ili tenzija
Anksioznost, agitacija i tenzija su prijavljeni kod pacijenata koji su lečeni metilfenidatom (videti odeljak 4.8). Primena metilfenidata je takođe bila udružena sa pogoršanjem već postojeće anksioznosti, agitacije ili tenzije. Anksioznost je dovela do ukidanja terapije metilfenidatom kod nekih pacijenata. Pre upotrebe metilfenidata potrebna je klinička procena za anksioznost, agitaciju ili tenziju i potrebno je redovno pratiti pacijente zbog pojave ili pogoršanja ovih simptoma tokom terapije, prilikom svakog prilagođavanja doze, a zatim najmanje na svakih 6 meseci ili prilikom svakog pregleda.
Oblici bipolarnog poremećaja
Naročita pažnja se mora obratiti na pacijente koji uzimaju metilfenidat za lečenje ADHD-a, a koji kao pridruženi imaju bipolarni pormećaj (uključujući nelečeni Tip I bipolarnog poremećaja ili druge oblike bipolarnih poremećaja) zbog mogućeg povećanog javljanja mešovitih/maničnih epizoda kod
9 od 24
ovakvih pacijenata. Pre započinjanja terapije metilfenidatom potrebno je da se uradi odgovarajući pregled pacijenata sa pridruženim depresivnim simptomima da bi se ocenilo da li postoji rizik od bipolarnog poremećaja; ovaj pregled treba da obuhvati detaljnu psihijatrijsku anamnezu, uključujući porodičnu anamnezu o suicidu, bipolarnom poremećaju i depresiji. Pažljivo praćenje je neophodno za ove pacijente (videti prethodno „Psihijatrijske poremećaje’’ i odeljak 4.2). Pacijente je potrebno redovno pratiti zbog simptoma, i to prilikom svakog prilagođavanja doze, a zatim najmanje na svakih 6 meseci i pri svakom pregledu.
Rast
Prilikom dugotrajne upotrebe metilfenidata prijavljeni su slučajevi umerenog smanjenja dobijanja na telesnoj masi i supresija rasta kod dece. Smanjenje telesne težine je bilo prijavljeno kod odraslih koji su lečeni metilfenidatom (videti odeljak 4.8). Dejstva metilfenidata na konačnu visinu i telesnu masu su trenutno nepoznati i ispituju se. Rast treba pratiti tokom terapije metilfenidatom; visinu, telesnu masu i apetit treba zabeležiti na najmanje 6 meseci sa unošenjem podataka u grafikon rasta. Kod pacijenata kod kojih ne dolazi do rasta ili dobijanja na visini ili na telesnoj masi kako se očekuje, možda će biti potrebno ukidanje terapije. Kod odraslih, redovno pratiti telesnu masu.
Epileptički napadi
Metilfenidat treba sa oprezom davati pacijentima sa epilepsijom. Metilfenidat može smanjiti konvulzivni prag kod pacijenata sa prethodnom istorijom epileptičkih napada, kod pacijenata sa prethodnim izmenjenostima EEG nalaza u odsustvu epileptičkih napada i, retko, kod pacijenata bez konvulzija u istoriji bolesti i bez izmenjenosti EEG nalaza. Ako pacijent ima povećenu frakvenciju epileptičkog napada ili se javi novi epileptički napad, metilfenidat treba ukinuti.
Prijapizam
Produžene i bolne erekcije prijavljivane se u vezi sa lekovima koji sadrže metilfenidat, posebno u vezi sa promenom režima doziranja metifenidata. Pacijenti kod kojih se javljaju izmenjene perzistentne ili česte i bolne erekcije treba da zatraže hitnu medicinsku pomoć.
Upotreba sa lekovima sa serotonergičnim dejstvom
Nakon istovremene primene metilfenidata sa lekovima sa serotonergičnim dejstvom prijavljeni su slučajevi serotoninskog sindroma. Ukoliko je opravdana istovremena primena metilfenidata sa lekovima sa serotonergičnim dejstvom, važno je brzo prepoznavanje simptoma serotoninskog sindroma. Ovi simptomi mogu uključivati promene u mentalnom statusu (npr. agitaciju, halucinacije,
komu), autonomnu nestabilnost (npr. tahikardiju, nestabilan
krvni pritisak, hipertermiju),
neuromišićne poremećaje (npr.
hiperrefleksiju, poremećaje koordinacije, ukočenost), i/ili
gastrointestinalne simptome (npr. mučninu, povraćanje, dijareju). Lečenje metilfenidatom se mora prekinuti što je pre moguće ukoliko se posumnja na serotoninski sindrom.
Zloupotreba, pogrešna upotreba i upotreba u različite svrhe
Pacijente treba pažljivo pratiti zbog rizika od upotrebe u druge svrhe, pogrešne upotrebe i zloupotrebe metilfenidata. Potrebno je pažljivo koristiti metilfenidat kod pacijenata sa poznatom zavisnošću od droga ili alkohola zbog potencijalne zloupotrebe, pogrešne upotrebe ili upotrebe u različite svrhe.
10 od 24
Hronična zloupotreba metilfenidata može voditi do izražene tolerancije i psihičke zavisnosti sa različitim stepenima poremećenog ponašanja. Mogu se javiti otvorene psihotične epizode, naročito prilikom parenteralne zloupotrebe. Prilikom odlučivanja o smeru lečenja pacijenta sa ADHD-om potrebno je uzeti u obzir: uzrast pacijenta, prisustvo faktora rizika za poremećaj u vezi sa upotrebom supstanci (kao što su pridruženi poremećaj sa prkošenjem i suprotstavljanjem, poremećaj ponašanja i bipolarni poremećaj), kao i prethodna ili sadašnja zloupotreba supstanci. Potrebno je biti oprezan i kod emocionalno nestabilnih pacijenata, kao što su oni sa prethodnom istorijom zavisnosti od droga ili alkohola, jer takvi pacijenti mogu povećati dozu na sopstvenu inicijativu. Za pacijente koji imaju veliki rizik za zloupotrebu supstanci, metilfenidat ili drugi stimulansi možda neće biti odgovarajući pa treba razmotriti lečenje bez stumulansa.
Obustava primene leka
Potrebno je pažljivo pratiti pacijenta prilikom obustave primene leka, jer se može otkriti depresija, kao i hronična prekomerna aktivnost. Nekim pacijentima će možda biti potrebno dugotrajno praćenje. Potrebno je pažljivo praćenje tokom obustave primene leka nakon zloupotrebe jer može doći do teške depresije.
Zamor
Metilfenidat ne treba koristiti za prevenciju ili lečenje uobičajenog stanja zamora.
Pomoćne supstance leka Concerta
Ovaj lek sadrži laktozu. Pacijenti sa retkim naslednim oboljenjem intolerancije na galaktozu, nedostatkom ukupne laktaze ili glukozno-galaktoznom malapsorpcijom, ne smeju koristiti ovaj lek. Jedna tableta sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma, odnosno može se reći da je suštinski „bez natrijuma“.
Izbor formulacije metilfenidata
Izbor formulacije leka koji sadrži metilfenidat, treba da bude načinjen od strane lekara specijaliste, prema individualnim karakteristikama i zavisi od nameravane dužine trajanja dejstva.
Skrining leka
Ovaj lek sadrži metilfenidat što može izazvati lažno pozitivne laboratorijske rezultate testiranjem na amfetamine, naročito kod imunoesej testiranja (engl. immunoassay screen test). Sportisti moraju biti svesni da ovaj lek može dati pozitivnu reakciju na anti-doping testiranju.
Insuficijencija bubrega ili jetre
Ne postoji dovoljno iskustva o upotrebi metilfenidata kod pacijenata sa insuficijencijom bubrega ili jetre.
Hematološka dejstva
Bezbednost dugotrajne terapije metilfenidatom nije potpuno poznata. Potrebno je razmotriti ukidanje terapije ukoliko se javi leukopenija, trombocitopenija, anemija ili druge promene uključujući i one koje navode na ozbiljne poremećaje bubrega ili jetre (videti odeljak 4.8).
11 od 24
Potencijalna gastrointestinalna opstrukcija
Zbog toga što tableta leka Concerta ne može da se deformiše i ne menja značajnije oblik u gastrointestinalnom traktu, ne daje se uobičajeno pacijentima koji imaju teško
suženje
gastrointestinalnog trakta (patološko ili jatrogeno) ili pacijentima koji imaju disfagiju ili značajne teškoće prilikom gutanja tableta. Postoje retki izveštaji o opstruktivnim simptomima kod pacijenata sa poznatim strikturama, udruženim sa ingestijom leka u obliku forme sa produženim oslobađanjem koja se ne deformiše. Zbog forme tablete sa produženim oslobađanjem, lek Concerta treba da se daje samo pacijentima koji mogu da progutaju celu tabletu. Pacijenti treba da budu obavešteni o tome da se lek Concerta mora progutati ceo, uz pomoć tečnosti. Tablete ne treba žvakati, deliti ili drobiti. Lek se nalazi u omotaču koji se ne može resorbovati, a dizajniran je tako da oslobađa aktivnu supstancu kontrolisanom brzinom. Omotač tablete se eliminiše iz organizma; pacijenti ne treba da budu zabrinuti ukoliko povremeno u stolici primete nešto što podseća na izgled same tablete.
Podaci su informativnog karaktera i ne zamenjuju savet zdravstvenog radnika. Zvanični dokumenti su dostupni preko ALIMS linkova.