LekZa.comBETA

Provera interakcije aktivnih supstanci

verapamil i maribavir

Sažetak potvrđenih podataka iz dostupne SmPC dokumentacije.

Kratak odgovor

Potrebno je prilagođavanje doze

Ozbiljna interakcija

Zajednička primena može zahtevati prilagođavanje doze od strane lekara.

Zašto je važno?

Količina jednog od lekova u krvi može biti povećana, što može pojačati neželjena dejstva.

Šta uraditi?

Pre zajedničke primene obratite se lekaru ili farmaceutu. Ako ste već uzeli oba leka, javite im se što pre i nemojte samostalno menjati terapiju.

Deo izvora važi samo za određene proizvode, doze ili puteve primene. Ta ograničenja su sačuvana u stručnim detaljima; proveru konkretnog pakovanja uradite kroz glavni alat.

Važno: Informacije ne zamenjuju procenu lekara ili farmaceuta. Nemojte samostalno menjati ili prekidati terapiju.

Stručni detalji

Prikazane su jedinstvene, izvorno podržane tvrdnje. Kada više SmPC dokumenata navodi isti nalaz, sadržaj se ne ponavlja.

Zapis 1Potvrđena interakcija sa klasom
Mogući efekat
Antivirusni HIV lekovi: usled mogućeg inhibitornog dejstva nekih antivirusnih lekova inhibitora HIV proteinaze (npr. ritonavir) koncentracije verapamila u plazmi mogu se povećati. Zbog toga je neophodan oprez pri primeni verapamila ili je potrebno smanjiti njegovu dozu.
Preporuka iz SmPC-a
Antivirusni HIV lekovi: usled mogućeg inhibitornog dejstva nekih antivirusnih lekova inhibitora HIV proteinaze (npr. ritonavir) koncentracije verapamila u plazmi mogu se povećati. Zbog toga je neophodan oprez pri primeni verapamila ili je potrebno smanjiti njegovu dozu.
Zapis 2Potvrđena interakcija sa klasom
Mogući efekat
povećanih koncentracija maribavira u plazmi
Preporuka iz SmPC-a
nije potrebno prilagođavati dozu
Mehanizam
lekova koji inhibiraju CYP3A

SmPC izvori

Citati ispod su originalni evidence tekstovi povezani sa objavljenim interaction zapisima.

Odeljak 4.5Verapamil HF
Antivirusni HIV lekovi: usled mogućeg inhibitornog dejstva nekih antivirusnih lekova inhibitora HIV proteinaze (npr. ritonavir) koncentracije verapamila u plazmi mogu se povećati. Zbog toga je neophodan oprez pri primeni verapamila ili je potrebno smanjiti njegovu dozu.
Otvori ALIMS dokument ↗
Odeljak 4.5LIVTENCITY
Dejstvo drugih lekova na maribavir Maribavir se primarno metaboliše putem CYP3A, pa se očekuje da će lekovi koji indukuju ili inhibiraju CYP3A uticati na klirens maribavira (videti odeljak 5.2). Istovremena primena maribavira i lekova koji inhibiraju CYP3A može dovesti do povećanih koncentracija maribavira u plazmi (videti odeljak 5.2). Međutim, nije potrebno prilagođavati dozu kada se maribavir primenjuje istovremeno sa inhibitorima CYP3A. Očekuje se da će istovremena primena snažnih ili umerenih induktora enzima CYP3A (kao što su rifampicin, rifabutin, karbamazepin, fenobarbital, fenitoin, efavirenc i kantarion) značajno smanjiti koncentracije maribavira u plazmi, što može smanjiti efikasnost. Zato treba razmotriti primenu drugih lekova koji nemaju potencijal za indukciju CYP3A. Ne preporučuje se istovremena primena maribavira sa snažnim induktorima citohroma P450 3A (CYP3A) rifampicinom, rifabutinom ili kantarionom. Ako se ne može izbeći istovremena primena sa drugim snažnim ili umerenim induktorima CYP3A (npr. karbamazepinom, efavirenzom, fenobarbitalom i fenitoinom), dozu maribavira treba povećati na 1200 mg dva puta dnevno (videti odeljke 4.2 i 5.2).
Otvori ALIMS dokument ↗

Povezane stranice