Zocor – 10 mg, blister, 2 × 14 kom · ID 1104440 i trudnoća
Da li se Zocor sme koristiti tokom trudnoće i dojenja?
Aktivna supstanca: Simvastatin
Film tableta; 10 mg; blister, 2 × 14 kom
Na recept
Primena leka tokom trudnoće i dojenja
Informacije su prikazane na osnovu dostupne dokumentacije za lek. Pre upotrebe leka tokom trudnoće ili dojenja obavezno se konsultujte sa lekarom ili farmaceutom.
Važno upozorenje
Plodnost, trudnoća i dojenje Trudnoća Lek Zocor je kontraindikovan tokom trudnoće (videti odeljak 4.3).
Šta piše u dokumentaciji za lek?
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Trudnoća
Lek Zocor je kontraindikovan tokom trudnoće (videti odeljak 4.3). Nije utvrđena bezbednost primene leka kod trudnica. Nisu sprovedene kontrolisane kliničke studije o primeni simvastatina kod trudnica. Dobijeni su retki izveštaji o kongenitalnim anomalijama posle intrauterinog izlaganja inhibitorima HMG-CoA reduktaze. Međutim, u jednoj analizi oko 200 prospektivno praćenih trudnoća izloženih leku Zocor ili nekom drugom srodnom inhibitoru HMG-CoA reduktaze tokom prvog trimestra trudnoće, incidenca kongenitalnih anomalija bila je komparabilna opštoj populaciji. Ovaj broj trudnoća bio je statistički dovoljan da bi se isključio 2,5 puta ili veći porast kongenitalnih anomalija u odnosu na opštu incidencu. Iako ne postoje dokazi da se učestalost pojave kongenitalnih anomalija kod potomaka pacijentkinja koje su koristile lek Zocor ili neki drugi srodni inhibitor HMG-CoA reduktaze, razlikovala od onog što je primećeno u opštoj populaciji, terapija majki lekom Zocor tokom trudnoće može da smanji koncentraciju mevalonata kod ploda, koji je prekursor biosinteze holesterola. Ateroskleroza je hroničan proces na koji prekid hipolipemijske terapije u toku trudnoće ima malo uticaja u smislu dugoročnog rizika vezanog za primarnu hiperholesterolemiju. Iz tih razloga lek Zocor se ne sme koristiti kod žena koje su trudne, koje pokušavaju da
zatrudne ili sumnjaju da su trudne. Terapija lekom Zocor mora se obustaviti tokom trudnoće ili dok se ne dokaže da žena nije trudna (videti odeljke 4.3 i 5.3).
Dojenje
Nije poznato da li se simvastatin ili njegovi metaboliti izlučuju u majčino mleko. S obzirom na to da se mnogi lekovi izlučuju u majčino mleko i zbog potencijalno teških neželjenih dejstava, žene koje uzimaju lek Zocor ne smeju dojiti svoju decu (videti odeljak 4.3).
Plodnost
Nisu dostupni podaci iz kliničkih studija o uticaju simvastatina na plodnost kod ljudi. Simvastatin nije uticao na plodnost kod mužjaka i ženki pacova (videti odeljak 5.3).
Kada se lek ne sme koristiti
4.3. Kontraindikacije
•
Preosetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1;
•
Aktivno oboljenje jetre ili neobjašnjivo, stalno povećanje vrednosti transaminaza u serumu;
•
Trudnoća i dojenje (videti odeljak 4.6);
•
Istovremena upotreba snažnih inhibitora CYP3A4 (agensi koji povećavaju PIK otprilike 5 ili više puta) npr. itrakonazol, ketokonazol, posakonazol, vorikonazol; inhibitori HIV proteaze npr. nelfinavir, boceprevir, telaprevir, eritromicin, klaritromicin, telitromicin, nefazodon i lekovi koji sadrže kobicistat (videti odeljke 4.4 i 4.5);
•
Istovremena primena gemfibrozila, ciklosporina, ili danazola (videti odeljke 4.4 i 4.5);
•
Kod pacijenata sa HoFH, istovremena primena lomitapida sa dozama leka Zocor većim od 40 mg (videti odeljke 4.2, 4.4 i 4.5).
Upozorenja i mere opreza
4.4. Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka
Miopatija/rabdomioliza
Simvastatin, kao i drugi inhibitori HMG-CoA reduktaze, povremeno izaziva miopatiju koja se manifestuje kao bol, osetljivost ili slabost u mišićima, udružena sa povećanim vrednostima kreatin kinaze (CK) većim od deset puta iznad gornje granice normalnih vrednosti (GGN). Miopatija ponekad ima oblik rabdomiolize, sa ili bez akutne bubrežne insuficijencije koja je posledica mioglobinurije, a veoma retko se završava sa smrtnim ishodom. Rizik od miopatije raste sa porastom vrednosti inhibitorne aktivnosti HMG-CoA reduktaze u plazmi (na primer povećanje vrednosti simvastatina i simvastatinske kiseline u plazmi) što može delimično biti posledica interakcije sa lekovima koji interferiraju sa metabolizmom simvastatina i/ili putevima transporta (videti odeljak 4.5). Kao i kod drugih inhibitora HMG-CoA reduktaze, rizik od miopatije/rabdomiolize je dozno zavistan. U bazi podataka iz kliničkih studija, kojima je obuhvaćeno 41413 pacijenata lečenih lekom Zocor, od čega je njih 24747 (oko 60%) učestvovalo u studijama koje su imale medijanu perioda praćenja od najmanje 4 godine, učestalost miopatije iznosila je oko 0,03% kod onih koji su uzimali doze od 20 mg dnevno, 0,08% kod onih koji su uzimali 40 mg dnevno, 0,61% kod onih koji su uzimali 80 mg dnevno. U ovim studijama pacijenti su bili pažljivo praćeni, a neki lekovi koji stupaju u interakciju bili su isključeni. U kliničkom ispitivanju u kome su pacijenti sa istorijom infarkta miokarda tretirani lekom Zocor u dozi od 80 mg/dan (medijana vremena praćenja bila je 6,7 godina), incidenca pojave miopatije bila je približno 1,0 %
u poređenju sa 0,02% kod pacijenata koji su uzimali 20 mg/dan. Približno polovina ovih slučajeva miopatije desila se u prvoj godini terapije. Incidenca miopatije tokom svake naredne godine lečenja bila je oko 0,1% (videti odeljke 4.8 i 5.1). Rizik od nastanka miopatije je veći kod pacijenata koji primaju simvastatin u dozi od 80 mg u odnosu na druge režime lečenja zasnovane na statinima sa sličnom efikasnošću u smanjenju nivoa LDL-C. Stoga, lek Zocor u dozi od 80 mg treba da se daje samo pacijentima sa teškom hiperholesterolemijom, i sa visokim rizikom od kardiovaskularnih komplikacija, i koji nisu postigli svoj terapijski cilj kada su primali manje doze i kada se očekuje da je korist ovakve terapije veća od njenog mogućeg rizika. Kod pacijenata koji primaju simvastatin u dozi od 80 mg, a koji moraju da uzimaju i neki drugi lek, a koji stupa u interakciju sa simvastatinom, treba koristiti manju dozu simvastatina ili primeniti neki drugi alternativni režim lečenja zasnovan na statinima koji ima manji potencijal za stupanje u interakcije sa drugim lekovima (videti u nastavku teksta odeljak: Mere za smanjenje rizika za pojavu miopatije koju izazivaju interakcije među lekovima i videti odeljke 4.2, 4.3 i 4.5). U kliničkom istraživanju koje je uključivalo pacijente sa povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti, koji su lečeni simvastatinom u dozi od 40 mg/dan (medijana vremena praćenja iznosila je 3,9 godina), incidenca pojave miopatije je bila oko 0,05% kod pacijenata koji nisu kineskog porekla (n=7367) u poređenju sa 0,24% kod pacijenata kineskog porekla (n=5468). Iako su pacijenti kineskog porekla bili jedini predstavnici azijske populacije koji su učestvovali u ovoj studiji, ipak treba obratiti posebnu pažnju prilikom propisivanja simvastatina pacijentima azijskog porekla, a potrebno je da se doziranje započne najnižim dozama.
Smanjena funkcija transportnih proteina
Smanjena funkcija OATP transportnih proteina jetre može da poveća sistemsku izloženost simvastatinskoj kiselini i povećava rizik od miopatije i rabdomiolize. Smanjena funkcija se može javiti kao rezultat inhibicije interreagujućih lekova (npr. ciklosporin) ili kod pacijenata koji su nosioci SLCO1B1 c.521T> C genotipa. Pacijenti koji nose SLCO1B1 genski alel (c.521T> C) koji kodira manje aktivni OATP1B1 protein imaju povećanu sistemsku izloženost simvastatinskoj kiselini i povećan rizik od miopatije. Rizik od miopatije usled primene visokih doza simvastatina (80 mg) je oko 1% bez genetskog testiranja. Na osnovu rezultata kliničkog istraživanja SEARCH, nosioci homozigotnog C alela (koji se nazivaju CC) tretirani sa 80 mg imaju rizik od miopatije od 15% tokom jedne godine, dok je rizik kod nosilaca heterozigotnih C alela (CT) 1,5%. Odgovarajući rizik od 0,3% je prisutan kod pacijenata koji imaju najčešći genotip (TT) (videti odeljak 5.2). Kad god je to moguće, potrebno je razmotriti genotipizaciju prisustva C alela kao deo procene koristi i rizika pre propisivanja doze od 80 mg simvastatina za pojedine pacijente, a propisivanje visokih doza treba izbeći kod pacijenata koji nose CC genotip. Međutim, odsustvo ovog gena nakon genotipizacije, ne isključuje mogućnost pojave miopatije.
Merenje kreatin kinaze
Kreatin kinaza (CK) ne treba da se meri posle naporne fizičke aktivnosti kao ni u prisustvu drugih eventualnih uzroka porasta CK, jer je na taj način interpretacija rezultata otežana. Ukoliko su vrednosti CK značajno povećane na početku terapije (>5 x GGN), potrebno je ponoviti merenje posle 5 do 7 dana radi potvrde rezultata.
Pre početka terapije
Svi pacijenti koji započinju terapiju simvastatinom, ili oni kod kojih je doza simvastatina povećana, treba da budu upozoreni na rizik od pojave miopatije, i treba im reći da se hitno jave lekaru u slučaju pojave neobjašnjivog bola, osetljivosti ili slabosti u mišićima.
Naročitu pažnju treba obratiti na pacijente kod kojih postoje predisponirajući faktori za razvoj rabdomiolize. Da bi se utvrdila referentna početna vrednost CK potrebno je da se merenje obavi pre početka terapije u sledećim situacijama:
•
Stariji pacijenti (od 65 godina i stariji);
•
Pacijenti ženskog pola;
•
Oštećenje funkcije bubrega;
•
Nekontrolisani hipotiroidizam;
•
Lična ili porodična anamneza hereditarnog mišićnog poremećaja;
•
Anamnestički podaci o ranijoj pojavi mišićne toksičnosti pri upotrebi statina ili fibrata;
•
Zloupotreba alkohola. U tim situacijama potrebno je da se razmotri odnos rizika i moguće koristi terapije, i preporučuje se kliničko praćenje. Ako je pacijent ranije imao mišićne poremećaje pri upotrebi fibrata ili statina, terapiju nekim drugim lekom iz iste klase treba započeti uz oprez. Terapiju ne treba započinjati ukoliko su vrednosti kreatin kinaze značajno povećane na početku terapije (>5 x GGN).
Dok je terapija u toku
Ako se mišićni bol, slabost ili grčevi jave dok pacijent prima terapiju statinima, treba proveriti vrednosti CK. Terapiju treba obustaviti ako su ove vrednosti značajno povećane (>5 x GGN) u odsustvu napornih fizičkih aktivnosti, kao uzroka povećanja. Ako su mišićni simptomi ozbiljni i uzrokuju svakodnevnu neprijatnost, čak i ako su vrednosti CK < 5 x GGN, treba razmotriti mogućnost prekida terapije. Ako se iz nekog drugog razloga sumnja na miopatiju, terapiju treba obustaviti. Prijavljeni su veoma retki slučajevi imunski posredovane nekrotizirajuće miopatije (immune-mediated necrotizing myopathy - IMNM), tokom ili nakon terapije nekim statinima. IMNM se klinički karakteriše perzistentnom proksimalnom slabošću mišića i povećanim vrednostima kreatin kinaze u serumu, koja je prisutna bez obzira na prekid terapije statinima (videti odeljak 4.8). Ukoliko se simptomi povuku, a vrednosti kreatin kinaze se vrate na normalu, može se ponovo uvesti terapija istim statinom ili alternativnim statinom u najmanjoj mogućoj dozi i uz veliki oprez i uz stalnu kontrolu pacijenta. Veća stopa miopatije je primećena kod pacijenata koji su na terapiji dozama do 80 mg (videti odeljak 5.1). Preporučuje se periodično praćenje vrednosti kreatin kinaze, kako bi se uočili subklinički slučajevi miopatije. Međutim, uprkost takvom pojačanom nadzoru, mogućnost razvoja miopatije se ne može isključiti. Terapiju simvastatinom treba privremeno obustaviti nekoliko dana pre većeg elektivnog hirurškog zahvata ili u slučaju bilo kog većeg medicinskog stanja ili kada je neophodan hirurški zahvat. Mere za smanjenje rizika od pojave miopatije koju izazivaju interakcije među lekovima (takođe videti odeljak
4.5)
Rizik za nastanak miopatije i rabdomiolize je značajno povećan kod istovremene primene simvastatina sa snažnim inhibitorima CYP3A4 (kao što su itrakonazol, ketokonazol, posakonazol, vorikonazol, eritromicin, klaritromicin, telitromicin, inhibitori HIV proteaze (npr. nelfinavir), boceprevir, telaprevir, nefazodon medicinski proizvodi koji sadrže kobicistat), kao i gemfibrozil, ciklosporin i danazol. Upotreba ovih lekova je kontraindikovana (videti odeljak 4.3). Rizik za razvoj miopatije i rabdomiolize je takođe povećan kod istovremene primene amjodarona, amlodipina, verapamila, ili diltiazema sa određenim dozama simvastatina (videti odeljke 4.2 i 4.5). Rizik od pojave miopatije, uključujući i rabdomiolizu, može biti povećan prilikom istovremene primene fusidinske
kiseline
sa
statinima
(videti
odeljak
4.5).
Kod
pacijenata
sa
homozigotnom
porodičnom
hiperholesterolemijom, ovaj rizik može biti povećan kod istovremene primene lomitapida sa simvastatinom.
Zbog toga, kada su u pitanju inhibitori CYP3A4, kontraindikovana je istovremena upotreba simvastatina sa
itrakonazolom, ketokonazolom, posakonazolom,
vorikonazolom,
inhibitorima HIV proteaze (npr. nelfinavirom), boceprevirom, telaprevirom, eritromicinom, klaritromicinom, telitromicinom, nefazodonom i lekovima koji sadrže kobicistat (videti odeljke 4.3 i 4.5). Ukoliko je lečenje snažnim inhibitorima CYP3A4 (lekovi koji povećavaju PIK otprilike 5 puta ili više) neophodno, terapija simvastatinom se mora obustaviti (i razmotriti primena alternativnog statina) tokom tog lečenja. Takođe, potreban je oprez prilikom kombinovanja simvastatina sa drugim, slabijim inhibitorima CYP3A4: flukonazolom, verapamilom i diltiazemom (videti odeljke 4.2 i 4.5). Istovremeno uzimanje soka od grejpfruta i simvastatina treba izbegavati. Upotreba simvastatina sa gemfibrozilom je kontraindikovana (videti odeljak 4.3). Zbog povećanog rizika za nastanak miopatije i rabdomiolize, doza simvastatina ne sme da bude veća od 10 mg dnevno kod pacijenata koji uzimaju simvastatin zajedno sa drugim fibratima, osim fenofibrata (videti odeljke 4.2 i 4.5). U slučaju da se fenofibrat propisuje zajedno sa simvastatinom treba imati u vidu da i jedan i drugi lek mogu da izazovu miopatiju kada se daju u monoterapiji. Simvastatin se ne sme uzimati istovremeno sa sistemskim formulacijama fusidinske kiseline ili 7 dana nakon prekida terapije fusidinskom kiselinom. Kod pacijenata kod kojih je sistemska upotreba fusidinske kiseline neophodna, terapiju statinom treba prekinuti tokom trajanja terapije fusidinskom kiselinom. Bilo je izveštaja o rabdomiolizi (uključujući neke sa smrtnim ishodom) kod pacijenata koji primaju fusidinsku kiselinu i statine u kombinaciji (videti odeljak 4.5). Pacijente treba posavetovati da se odmah obrate lekaru, ukoliko im se jave simptomi slabosti mišića, bol ili osetljivost. Terapija statinom može biti ponovo uvedena sedam dana nakon poslednje doze fusidinske kiseline. U izuzetnim slučajevima, gde je potrebna produžena sistemska terapija fusidinskom kiselinom, npr. kod lečenja teških infekcija, potrebu za istovremenom upotrebom simvastatina i fusidinske kiseline treba razmotriti od slučaja do slučaja i isključivo pod strogim medicinskim nadzorom. Kombinovanu primenu simvastatina u dozi većoj od 20 mg dnevno sa amjodaronom, amlodipinom, verapamilom ili diltiazemom treba izbegavati. Kod pacijenata sa HoFH, kombinovana primena simvastatina u dozama većim od 40 mg dnevno sa lomitapidom se mora izbegavati (videti odeljke 4.2, 4.3 i 4.5). Pacijenti koji, istovremeno sa simvastatinom, uzimaju druge lekove za koje se zna da umereno inhibiraju CYP3A4, a posebno ako uzimaju veće doze simvastatina, mogu da imaju povećan rizik za pojavu miopatije. Prilagođavanje doze simvastatina može biti neophodno, prilikom njegove istovremene primene sa umerenim inhibitorima CYP3A4 (agensi koji povećavaju PIK oko 2-5 puta). Za određene umerene CYP3A4 inhibitore kao što je diltiazem, preporučena maksimalna doza simvastatina je 20 mg (videti odeljak 4.2). Simvastatin je supstrat efluksnog transportnog proteina rezistencije raka dojke na lekove (engl. Breast Cancer Resistant Protein (BCRP)). Istovremena primena lekova koji inhibiraju BCRP (npr. elbasvir ili grazoprevir) može dovesti do povećanja koncentracije simvastatina u plazmi i povećanja rizika od miopatije; stoga treba razmotriti prilagođavanje doze simvastatina u zavisnosti od propisane doze. Istovremena primena elbasvira i grazoprevira sa simvastatinom nije ispitivana; međutim, doza simvastatina ne sme biti veća od 20 mg dnevno kod pacijenata koji istovremeno primaju lekove koji sadrže elbasvir ili grazoprevir (videti odeljak 4.5). Retki slučajevi miopatije/rabdomiolize su bili povezani sa istovremenom primenom inhibitora HMG-CoA reduktaze sa dozama niacina (nikotinske kiseline) koje modifikuju nivo lipida (≥ 1 g/dan), svaki od njih može uzrokovati miopatiju kada se koristi kao samostalna terapija. U kliničkom ispitivanju (medijana vremena praćenja iznosila je 3,9 godina) koje je uključivalo pacijente sa povećanim rizikom od pojave kardiovaskularnih bolesti i sa dobro kontrolisanim vrednostima LDL-C sa simvastatinom u dozi od 40 mg/dan sa ili bez ezetimiba u dozi od 10 mg, nije bilo dodatnog poboljšanja kardiovaskularnih rezultata kada su se dodavale doze niacina (nikotinske kiseline) koje modifikuju nivo lipida (≥ 1 g/dan). Stoga, lekari koji razmatraju primenu kombinovane terapije simvastatina sa dozama niacina (nikotinske kiseline) u dozama koje modifikuju nivo lipida (≥ 1 g dnevno) ili sa proizvodima koji sadrže niacin, treba pažljivo da procene moguće koristi i rizike i da pažljivo prate pacijenta na sve znakove i
simptome bola u mišićima, osetljivosti ili slabosti mišića, a naročito tokom početnih meseci terapije i kada se povećava doza bilo kog od ovih lekova. Dodatno, u ovom istraživanju, incidenca pojave miopatije je bila oko 0,24% kod pacijenata kineskog porekla koji su koristili simvastatin u dozi od 40 mg ili ezetimib/simvastatin u dozi od 10/40 mg u poređenju sa incidencom od 1,24% kod pacijenata kineskog porekla koji su zajedno sa simvastatinom u dozi od 40 mg ili kombinacijom ezetimib/simvastatin u dozi od 10/40 mg koristili i kombinaciju nikotinska kiselina sa modifikovanim oslobađanjem/laropiprant u dozi od 2000 mg/40 mg. Iako su pacijenti kineskog porekla jedini predstavnici azijske populacije koji su učestvovali u ovoj studiji, a s obzirom na veću incidencu miopatije kod pacijenata kineskog porekla u odnosu na druge pacijente, istovremena primena simvastatina sa dozama niacina (nikotinske kiseline) koje modifikuju nivo lipida (≥ 1 g dnevno) se ne preporučuje kod pacijenata azijskog porekla. Acipimoks ima sličnu strukturu kao niacin. Iako acipimoks nije proučavan, rizik za mišićne toksične efekte može biti sličan efektu niacina.
Daptomicin
Zabeleženi su slučajevi pojave miopatije i/ili rabdomiolize prilikom istovremene primene inhibitora HMGCoA reduktaze (npr. simvastatin) sa daptomicinom. Potreban je oprez prilikom propisivanja inhibitora HMG-CoA reduktaze sa daptomicinom jer bilo koji od ovih agenasa može izazvati miopatiju i/ili rabdomiolizu kada se primenjuje samostalno. Potrebno je razmotriti privremeno obustavljanje leka Zocor kod pacijenata koji uzimaju daptomicin, osim ukoliko korist od istovremene primene prevazilazi rizik. Konsultujte i proučite dostupne preporuke za propisivanje daptomicina kako biste dobili dodatne informacije o mogućoj interakciji sa inhibitorima HMG-CoA reduktaze (npr. simvastatin) kao i za dalje smernice vezane za praćenje (videti odeljak 4.5).
Miastenija gravis i okularna miastenija
U nekoliko slučajeva je zabeleženo da statini podstiču de novo ili pogoršavaju već postojeću miasteniju gravis ili okularnu miasteniju (videti odeljak 4.8). U slučaju pogoršanja simptoma treba prekinuti primenu leka Zocor. Zabeleženo je ponovno pojavljivanje kada se (ponovo) primeni isti ili neki drugi statin.
Efekti na jetru
Kod nekoliko odraslih pacijenata koji su dobijali simvastatin u kliničkim studijama došlo je do perzistentnog povećanja vrednosti transaminaza u serumu (na vrednosti veće od 3 puta od GGN). Nakon ukidanja ili privremenog obustavljanja terapije simvastatinom kod ovih pacijenata, je došlo do laganog pada vrednosti transaminaza na nivo pre terapije. Preporučuje se da se testovi funkcije jetre sprovedu pre započinjanja terapije, a zatim kada je to klinički indikovano. Pacijentima koji treba da uzimaju dozu od 80 mg dnevno moraju se uraditi dodatni testovi pre povećanja doze, tri meseca nakon što je doza povećana do 80 mg, a zatim periodično (npr. na svakih šest meseci) tokom prve godine terapije. Treba obratiti posebnu pažnju na pacijente kod kojih dođe do porasta vrednosti transaminaza u serumu i kod ovih pacijenata merenja treba odmah ponoviti, a zatim ih češće ponavljati. Uzimanje simvastatina treba obustaviti ukoliko se pokaže da vrednosti transaminaza rastu, a pogotovo ako njihove vrednosti budu 3 puta veće od gornje granice normalnih vrednosti i ukoliko su trajne. Treba imati u vidu da ALT može poticati iz mišića i stoga porast vrednosti ALT sa vrednostima CK može da ukazuje na prisustvo miopatije (videti u prethodnom tekstu odeljak Miopatija/rabdomioliza). Bilo je retkih postmarketinških slučajeva insuficijencije jetre sa smrtnim ishodom i bez smrtnog ishoda kod pacijenata koji su primali statine, uključujući simvastatin. Ukoliko se, tokom terapije lekom Zocor, pojavi ozbiljno oštećenje funkcije jetre praćeno kliničkim simptomima i/ili hiperbilirubinemija, ili žutica, treba odmah prekinuti terapiju. Ukoliko se ne dokaže da je neki drugi etiološki faktor uzrok ovih pojava, terapija lekom Zocor ne sme ponovo da se započinje. Lek treba primenjivati oprezno kod pacijenata koji konzumiraju značajne količine alkohola.
Kao i sa drugim agensima koji smanjuju nivo lipida, nakon terapije simvastatinom je prijavljeno umereno povećanje vrednosti transaminaza u serumu (manje od 3 puta od GGN). Ove promene se dešavaju brzo posle početka terapije simvastatinom, često su prolazne, nisu praćene nikakvim simptomima i nije potrebno obustaviti terapiju.
Dijabetes melitus
Neki dokazi ukazuju na to da statini, kao grupa lekova, dovode do povećanja koncentracije glukoze u krvi i kod nekih pacijenata koji imaju visok rizik za pojavu dijabetesa u budućnosti, mogu da dovedu do pojave hiperglikemije koja zahteva odgovarajuće mere lečenja. Međutim, ovaj rizik je manji od koristi koju pruža smanjenje rizika za pojavu vaskularnih problema kod terapije statinima i stoga ne treba da bude razlog za prekid terapije statinima. Pacijente pod rizikom (koncentracija glukoze natašte od 5,6 do 6,9 mmol/L, BMI > 30 kg/m2, povećane vrednosti triglicerida, hipertenzija) treba pratiti klinički i biohemijskim testovima u skladu sa nacionalnim smernicama.
Intersticijalna bolest pluća
Kod primene nekih statina, uključujući simvastatin, prijavljeni su slučajevi intersticijalne bolesti pluća, a posebno pri dugotrajnoj terapiji (videti odeljak 4.8). Manifestacije ove bolesti mogu da uključuju dispneu, neproduktivni kašalj i pogoršanje opšteg stanja zdravlja (zamor, gubitak telesne mase i groznica). Ako se sumnja da je pacijent dobio intersticijalnu bolest pluća treba prekinuti terapiju statinima.
Pedijatrijska populacija
Bezbednost i efikasnost simvastatina kod pacijenata uzrasta od 10-17 godina sa heterozigotnom familijarnom hiperholesterolemijom su procenjivane u kontrolisanoj kliničkoj studiji kod dečaka u II ili većem stadijumu prema Tanner-ovoj skali, a devojčice makar jednu godinu nakon prve menstruacije. Pacijenti koji su uzimali simvastatin su imali profil neželjenih iskustava uopšteno sličan iskustvu pacijenata koji su uzimali placebo. Doze veće od 40 mg nisu proučavane u ovoj populaciji. U ovoj ograničenoj kliničkoj studiji, nije otkriven efekat na rast ili seksualno sazrevanje kod dečaka i devojčica u adolescentnom uzrastu, niti bilo kakav efekat na dužinu menstrualnog ciklusa kod devojčica (videti odeljke 4.2, 4.8 i 5.1). Ženske osobe adolescentskog uzrasta bi trebalo posavetovati da koriste odgovarajuće kontraceptivne metode u toku trajanja terapije simvastatinom (videti odeljke 4.3 i 4.6). Kod pacijenata uzrasta < 18 godina, efikasnost i bezbednost nisu proučavane za periode terapije koji su trajali > 48 nedelja, a dugotrajni efekti na fizičko, intelektualno i seksualno sazrevanje su nepoznati. Simvastatin nije proučavan kod pacijenata mlađih od 10 godina, kao ni kod dece u prepubertetskom periodu, kao ni kod devojčica u periodu pre prve menstruacije.
Pomoćna supstanca sa potvrđenim dejstvom
Ovaj lek sadrži laktozu, monohidrat. Pacijenti sa retkim naslednim oboljenjem intolerancije na galaktozu, nedostatkom laktaze ili glukoznogalaktoznom malapsorpcijom, ne smeju koristiti ovaj lek.
Podaci su informativnog karaktera i ne zamenjuju savet zdravstvenog radnika. Zvanični dokumenti su dostupni preko ALIMS linkova.
Informacije o leku Zocor u trudnoći
Zocor je lek koji sadrži aktivnu supstancu simvastatin. Na ovoj stranici prikazane su informacije o primeni tokom trudnoće, dojenja i plodnosti, kada su dostupne u dokumentaciji za lek.
Za kompletnu dokumentaciju pogledajte zvanično uputstvo za lek i stručne informacije.