Šta piše u dokumentaciji za lek?
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Trudnoća
Lek TENPRIL DUO se ne preporučuje u prvom trimestru trudnoće (videti odeljak 4.4.), a kontraindikovan je u drugom i trećem trimestru trudnoće (videti odeljak 4.3.). Epidemiološki podaci koji se odnose na rizik od teratogenog dejstva, nakon izlaganja ACE inhibitorima tokom prvog trimestra trudnoće, nisu bili u potpunosti ubedljivi; međutim, ne može se isključiti mali porast rizika. Ukoliko se nastavak terapije ACE inhibitorima smatra neophodnim, terapiju ACE inhibitorima kod pacijentkinja koje planiraju trudnoću treba zameniti drugom antihipertenzivnom terapijom koja ima utvrđen bezbednosni profil za upotrebu tokom trudnoće. Terapiju ACE inhibitorima treba prekinuti odmah nakon utvrđivanja trudnoće i, ako je potrebno, započeti drugu adekvatnu terapiju.
Poznato je da izloženost ACE inhibitorima/antagonistima receptora angiontenzina II (AIIRA), tokom drugog i trećeg trimestra trudnoće, uzrokuje fetotoksičnost kod ljudi (smanjenje funkcije, bubrega oligohidramnioza, usporeno okoštavanje lobanje) i neonatalnu toksičnost (bubrežna insuficijencija, hipotenzija, hiperkalemija) (videti odeljak 5.3. „Pretklinički podaci o bezbednosti leka“). Ukoliko je izloženosti ACE inhibitorima nastupila u drugom ili trećem trimestru trudnoće pa nadalje, preporučuje se ultrazvučni pregled funkcije bubrega i kostiju lobanje. Novorođenčad čije su majke uzimale ACE inhibitore potrebno je pažljivo pratiti na pojavu hipotenzije, oligurije i hiperkalemije (videti odeljke 4.3. i 4.4.). Hidrohlortiazid može, u slučajevima produžene primene tokom trećeg trimestra trudnoće, može dovesti do feto-placentalne ishemije i povećanog rizika zaostajanja u rastu. Prijavljeni su i retki slučajevi hipoglikemije i trombocitopenije kod novorođenčadi kod novorođenčadi koja su bila izložena leku pre termina porođaja. Hidrohlortiazid može dovesti do smanjenja volumena plazme, kao i smanjenja uteroplacentarnog protoka krvi.
Dojenje
Lek TENPRIL DUO je kontraindikovan u periodu dojenja. Ramipril i hidrohlortiazid izlučuju se u majčino mleko, u koncentracijama u kojima utiču na odojče. Ne postoji dovoljno podataka sa upotrebom ramiprila tokom dojenja pa se preporučuju alternativni lekovi sa dobro utvrđenim bezbednosnim profilom, a naročito ukoliko je reč o novorođenčetu ili prevremeno rođenom detetu. Hidrohlortiazid se izlučuje u majčino mleko. Uzimanje tiazida u periodu dojenja povezuje se sa smanjenom laktacijom ili čak sa supresijom laktacije kod dojilja. Može se javiti preosjetljivost na aktivne supstance koje su derivati sulfonamida, hipokalemija i nuklearni ikterus (kernikterus). Zbog mogućnosti pojave ozbiljnih reakcija kod odojčadi na obe aktivne supstance, treba doneti odluku da li prekinuti dojenje ili prekinuti terapiju, uzimajući u obzir važnost ove terapije za majku.
Upozorenja i mere opreza
4.4. Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka
Posebne populacije
•
Trudnoća: terapiju ACE inhibitorima, kao što je ramipril ili blokatorima receptora angiontenzina II (Angiotensin II Receptor Antagonists - AIIRAs), ne treba započinjati tokom trudnoće. Osim u slučajevima u kojima se kontinuirana terapija ACE inhibitorima/blokatorima angiontenzina II receptora smatra neophodnom. Pacijentkinje koje planiraju trudnoću potrebno je prebaciti na alternativne antihipertenzivne lekove, koji imaju utvrđene sigurnosne profile za primenu u trudnoći. Kada se trudnoća potvrdi, terapiju ACE inhibitorima/blokatorima angiontenzin II receptora, treba odmah prekinuti i započeti odgovarajuću alternativnu terapiju, ukoliko je to potrebno (videti odeljke 4.3. i 4.6.).
•
Pacijenti sa posebnim rizikom od pojave hipotenzije
-
Pacijenti sa izrazito aktiviranim renin-angiotenzin-aldosteronskim sistemom
Kod pacijenata sa snažno aktiviranim renin-angiotenzin-aldosteron sistemom, postoji rizik za pojavu akutnog, izrazitog pada krvnog pritiska i pogoršanja funkcije bubrega, kao posledica inhibicije angiotenzin konvertujućeg enzima (ACE) inhibicije, posebno kada su ACE inhibitor ili istovremeno uzet diuretik, primenjeni prvi put ili pri prvom povećanju doze. Značajna aktivacija renin-angiotenzin-aldosteron sistema, se može očekivati i neophodan je medicinski nadzor koji uključujući i praćenje vrednosti krvnog pritiska kod npr:
-
pacijenata sa teškom hipertenzijom;
-
pacijenata sa dekompenzovanom kongestivnom srčanom insuficijencijom;
-
pacijenata sa hemodinamski značajnom opstrukcijom protoka kroz levu komoru srca (npr. stenoza aorte ili mitralnog zaliska);
-
pacijenata sa unilateralnom stenozom renalne arterije kod kojih je drugi bubreg funkcionalan;
-
pacijenata kod kojih već postoji ili se može razviti deplecija tečnosti ili soli (uključujući i pacijente koji su na terapiji diureticima);
-
pacijenata sa cirozom jetre i/ili ascitesom;
-
pacijenata koji će biti podvrgnutih opsežnom hirurškom zahvatu ili tokom anestezije izazvane agensima koji dovode do hipotenzije. Uopšteno, se preporučuje korigovati dehidraciju, hipovolemiju ili depleciju soli pre početka terapije (međutim, kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom takve korektivne aktivnosti se moraju pažljivo odmeriti u odnosu na rizik od preopterećenja volumenom).
-
Pacijenti sa rizikom od srčane ili cerebralne ishemije u slučaju akutne hipotenzije Inicijalna faza terapije zahteva poseban medicinski nadzor.
•
Primarni hiperaldosteronizam
Kombinacija ramipril + hidrohlortiazid ne predstavlja terapiju izbora kod primarnog hiperaldosteronizma. Ako se kombinacija ramipril + hidrohlortiazid primeni kod pacijenata sa primarnim hiperaldosteronizmom, potrebno je pažljivo praćenje koncentracije kalijuma u plazmi.
•
Stariji pacijenti
Videti odeljak 4.2.
•
Pacijenti sa oboljenjem jetre
Poremećaji elektrolita znog terapije diureticima, uključujući i hidrohlortiazid, mogu dovesti do hepatične encefalopatije kod pacijenata sa oboljenjem jetre.
Hirurške intervencije
Preporučuje se gdje god je to moguće, da se terapija ACE inhibitorima, kao što je ramipril, obustavi bar jedan dan pre hirurške intervencije.
Praćenje funkcije bubrega
Funkciju bubrega potrebno je procenjivati pre i tokom terapije, a doziranje prilagoditi u prvim nedeljama terapije. Posebno pažljivo praćenje zahteva se kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega (videti odeljak 4.2.). Postoji rizik od oštećenja funkcije bubrega, naročito kod pacijenata sa kongestivnom srčanom insuficijencijom ili nakon transplantacije bubrega, ili kod pacijenata s renovaskularnom bolešću, uključujući i pacijente sa hemodinamski relevantnom unilateralnom stenozom bubrežne arterije.
Oštećenje funkcije bubrega
Kod pacijenata sa bubrežnom bolešću, tiazidi mogu precipitirati uremiju. Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega može doći do kumulativnog dejstva aktivne supstance. Ako postane evidentno progresivno oštećenje funkcije bubrega, na šta ukazuje porast neproteinskog azota, neophodna je ponovna pažljiva procena terapije, uz razmatranje mogućnosti prekida diuretske terapije (videti odeljak 4.3.).
Poremećaj ravnoteže elektrolita
Kao i kod bilo kog pacijenta koji prima terapiju diureticima, treba periodično obavljati kontrolu koncentracije diuretika u serumu u odgovarajućim vremenskim intervalima. Tiazidi, uključujući i hidrohlortiazid, mogu uzrokovati disbalans tečnosti ili elektrolita (hipokalemija, hiponatremija i hipohloremijska alkaloza). Iako se hipokalemija može razviti tokom primene tiazidnih diuretika, istovremena terapija ramiprilom može smanjiti diureticima izazvanu hipokalemiju. Rizik od nastanka hipokalemije najveći je kod pacijenata sa cirozom jetre, pacijenata sa brzom diurezom, pacijenata koji ne primaju odgovarajuće količine elektrolita, kao i kod pacijenata koji istovremeno primaju terapiju kortikosteroidima ili ACTH (videti odeljak 4.5.). Prva merenja koncentracije kalijuma u plazmi treba sprovesti tokom prve nedelje nakon početka terapije. Ako su koncentracije kalijuma male, potrebno je izvršiti korekciju. Može se javiti i diluciona hiponatremija. Smanjenje koncentracije natrijuma može u početku biti asimptomatsko, zbog toga je redovna provera od esencijalne važnosti. Proveru treba češće sprovoditi kod starijih pacijenata i kod pacijenata sa cirozom jetre. Takođe, dokazano je da tiazidi povećavaju urinarnu ekskreciju magnezijuma, što može dovesti do hipomagnezemije.
Praćenje elektrolita Hiperkalemija
Hiperkalemija je zapažena kod nekih pacijenata koji su na terapiji ACE inhibitorima, uključujući i lek TENPRIL DUO. U pacijente sa rizikom od razvoja hiperkalemije spadaju pacijenti sa bubrežnom insuficijencijom, pacijenti stariji od 70 godina, pacijenti sa nekontrolisanim dijabetesom, kao i oni koji primenjuju kalijumove soli, kalijum-štedeće diuretike i druge aktivne supstance koje povećavaju plamatski kalijum, pacijenti sa stanjima kao što su dehidratacija, akutna srčana dekompenzacija, metabolička acidoza. Ako se istovremena primena navedenih agensa smatra odgovarajućom, preporučuje se redovno praćenje koncentracije kalijuma u serumu (videti odeljak 4.5.).
Praćenje elektrolita Hiponatremija
Sindrom neodgovarajućeg lučenja antidiuretskog hormona (SIADH) i posledične hiponatremije, zabeleženi su kod nekih pacijenata lečenih ramiprilom. Preporučuje se da se koncentracija natrijuma u serumu redovno prati kod starijih pacijenata kao mi kod drugih pacijenata kod kojih postoji rizik od hiponatremije.
Hepatična encefalopatija
Poremećaji elektrolita uzrokovani diuretskom terapijom, uključujući i hidrohlortiazid, može dovesti do hepatične encefalopatije kod pacijenata sa oboljenjem jetre. U slučaju hepatične encefalopatije, potrebno je odmah prekinuti terapiju.
Hiperkalcemija
Hidrohlortiazid stimuliše resorpciju kalcijuma u bubrezima i može izazvati hiperkalcemiju. Može uticati na rezultate testova funkcije paratiroidne žlezde.
Angioedem
Angioedem je zabeležen kod pacijenata lečenih ACE inhibitorima, uključujući i ramipril (videti odeljak 4.8.). Rizik od pojave angioedema (npr. otok disajnih puteva ili jezika, sa ili bez respiratornog oštećenja) može biti povećan kod pacijenata koji istovremeno primenjuju lekove koji mogu uzrokovati angiodem, kao što su: mTOR (engl. mammalian target of rapamycin) inhibitori (npr. temsirolimus, everolimus, sirolimus), vildagliptin ili neprilizin (NEP) inhibitori (kao što je racekadotril). Kombinacija ramiprila sa sakubitrilom/valsartanom kontraindikovana je zbog povećanog rizika od angioedema (videti odeljke 4.3. i 4.5.). Ukoliko se u toku tzerapije pojavi angioedem, upotreba leka TENPRIL DUO mora se odmah prekinuti. Hitno lečenje treba promptno započeti. Pacijent mora biti pod lekarskim nadzorom najmanje 12 do 24 sata, a otpušta se tek nakon potpunog povlačenja simptoma. Intestinalni angioedem zabeležen je kod pacijenata lečenih ACE inhibitorima, uključujući i lek TENPRIL DUO (videti odeljak 4.8.). Kod ovih pacijenata javio se bol u abdominu (sa ili bez mučnine ili povraćanja). Simptomi intestinalnog angioedema su se povlačili nakon prestanka primene ACE inhibitora.
Anafilaktičke reakcije tokom desenzitizacije
Verovatnoća i ozbiljnost anafilaktičkih i anafilaktoidnih rekacija na otrov insekata i druge alergene je povećana tokom terapije ACE inhibitorima. Pre sprovođenja desenzitizacije treba razmotriti privremeni prekid primene leka.
Neutropenija/agranulocitoza
Neutropenija/agranulocitoza retko se javljaju, a depresija koštane srži također je zabeležena. Preporučuje se praćenje broja belih krvnih ćelija kako bi se na vreme otkrila moguća leukopenija. Češća kontrola preporučuje se u inicijalnoj fazi terapije i kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega, kod pacijenata sa istovremenom kolagenskom bolešću (npr. lupus eritematozus ili skleroderma), kao i kod svih ostalih pacijenata koji su na terapiji drugim lekovima koji mogu uzrokovati promene krvne slike (videti odeljke 4.5. i 4.8.).
Efuzija sudovnjače, akutna miopija i glaukom zatvorenog ugla
Hidrohlortiazid, sulfonamidni lek, može izazvati idiosinkrazijsku reakciju, što dovodi do akutne prolazne miopatije i glaukoma zatvorenog ugla. Simptomi uključuju akutno smanjene oštrine vida i bol u oku, a tipično se javljaju unutar nekoliko sati do nedelja od početka primene leka. Nelečen akutni glaukom zatvorenog ugla može dovesti do trajnog gubitka vida. Primarno lečenje obuhvaća prekid primene hidrohlortiazida, što pre je to moguće. Potrebno je razmotriti promptno medicinsko ili hirurško lečenje ukoliko intraokularni pritisak ne može da se stavi pod kontrolu. Faktori rizika za razvoj glaukoma zatvorenog ugla mogu uključivati poznatu alergiju na sulfonamide i peniciline.
Etničke razlike
ACE inhibitori uzrokuju veću stopu pojave angioedema kod pripadnika populacije crne rase nego kod pacijenata drugih rasa. Kao i uz ostale ACE inhibitore, moguće je da će ramipril biti manje efikasan u snižavanju krvnog pritiska kod pacijenata crne rase nego kod pacijenata drugih rasa, što je možda uzrokovano većom prevalencom hipertenzije sa malim vrednostima renina u populaciji hipertenzivnih pacijenata crne rase.
Atletičari/sportisti
Hidrohlortiazid može pokazati pozitivan rezultat na anti-doping testu.
Metabolički i endokrini efekti
Terapija tiazidima može narušiti toleranciju na glukozu. Kod dijabetičara mogu biti potrebna prilagođavanja doze inzulina ili oralnih hipoglikemika. Latentni dijabetes melitus može se manifestovati tokom terapije tiazidima. Tokom terapije tiazidnim diureticima može doći do povećanja nivoa holesterola i triglicerida. Kod određenih pacijenata koji primaju terapiju tiazidima može se pojaviti hiperurikemija ili klinički evidentan giht kod određenih pacijenata koji su na terapiji tiazidima.
Kašalj
Kašalj je zabeležen tokom primene ACE inhibitora. Karakteristično, kašalj je neproduktivan, uporan, a povlači se nakon prekida terapije. Kašalj uzrokovan ACE inhibitorima treba posmatrati kao deo diferencijalne dijagnoze kašlja.
Ostalo
Mogu se pojaviti reakcije preosetljivosti kod pacijenata sa ili bez alergije ili bronhijalne astme u anamnezi. Zabeležena je mogućnost pogoršanja ili aktivacije sistemskog lupus eritematozusa.
Dvostruka blokada sistema renin-angiotenzin-aldosteron (RAAS)
Postoje dokazi da istovremena primena ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povećava rizik za pojavu hipotenzije, hiperkalemije i smanjenja funkcije bubrega (uključujući i akutnu insuficijenciju bubrega). Zbog toga se ne preporučuje dvostruka blokada RAAS kombinovanom upotrebom ACE inhibitora blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena (videti odeljke 4.5. i 5.1.). Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno neophodnom, treba je sprovoditi samo uz stručni nadzor lekara specijaliste i strogim i čestim praćenjem bubrežne funkcije, elektrolita i krvnog pritiska. ACE inhibitore i blokatore angiotenzin II receptora, ne treba primenjivati istovremeno kod pacijenata sa dijabetesnom nefropatijom.
Nemelanomski kancer kože
Povećani rizik od nemelanomskog kancera kože (engl. Non-Melanoma Skin Cancer, NMSC) [karcinom bazalnih ćelija (engl. Basal Cell Carcinoma, BCC) i karcinom pločastih ćelija (engl. Squamous Cell Carcinoma, SCC)], kod povećane kumulativne izloženosti hidrohlortiazidu (HCTZ), zabeležen je u dve epidemiološe studije zasnovane na Nacionalnom registru malignih oboljenja Danske. Fotosenzitivno dejstvo hidrohlortiazida može da predstavlja mogući mehanizam za nastanak NMSC. Pacijente koji uzimaju hidrohlortiazid potrebno je informisati o riziku od NMSC-a i savetovati da redovno proveravaju svoju kožu kako bi se uočila pojava svake nove lezije, i da hitno prijave svaku sumnjivu leziju na koži. Pacijentima je potrebno savetovati moguće preventivne mere, kao sto je ograničena izloženost sunčevoj svetlosti i UV zracima, i u slučaju izloženosti, korišćenje odgovarajuće zaštite odgovarajuća zaštita radi minimiziranja rizika od kancera kože. Sumnjive lezije na koži potrebno je hitno pregledati, potencijalno uključujući histološke preglede uzorka dobijenog biopsijom. Također, kod pacijenata koji su prethodno imali NMSC, može biti potrebno razmotriti opravdanost primene hidrohlortiazida (videti takođe odeljak 4.8.).
Lek TENPRIL DUO sadrži laktozu monohidrat
Pacijenti sa retkim naslednim oboljenjem intolerancije na galaktozu, nedostatkom laktaze ili glukoznogalaktoznom malapsorpcijom, ne smeju koristiti ovaj lek.
Lek TENPRIL DUO sadrži boju sunset yellow (E110)
Mogu izazvati alergijske reakcije. Lek TENPRIL DUO sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po tableti, suštinski je „bez natrijuma”.
Podaci su informativnog karaktera i ne zamenjuju savet zdravstvenog radnika. Zvanični dokumenti su dostupni preko ALIMS linkova.