Talzenna – 1 mg, bočica plastična, 1 × 30 kom · ID 1039993 i alkohol
Da li smem piti alkohol uz lek Talzenna i kakvi su mogući rizici kombinacije?
Aktivna supstanca: Talazoparib
Kapsula, tvrda; 1 mg; bočica plastična, 1 × 30 kom
Stacionarna ustanova + kućna terapija
Alkohol i primena leka
Informacije su prikazane na osnovu dostupne dokumentacije za lek. Pre konzumiranja alkohola tokom primene leka konsultujte lekara ili farmaceuta.
Alkohol i ovaj lek
Za ovaj lek trenutno nije dostupna posebno strukturisana procena kombinovanja sa alkoholom. Odsustvo takvog podatka nije dokaz da je alkohol bezbedan niti da interakcija ne postoji.
To ne znači da je konzumiranje alkohola bezbedno za svakog pacijenta. Tokom terapije se preporučuje konsultacija sa lekarom ili farmaceutom.
Interakcije
4.5. Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija
Talazoparib je supstrat transportera posredovanih P-glikoproteinom, kao i proteina rezistencije na karcinom
dojke (engl. Breast Cancer Resistance Protein, BCRP), a uglavnom se eliminiše nepromenjen klirensom
putem bubrega.
Lekovi koji mogu uticati na koncentracije talazopariba u plazmi
Inhibitori P-glikoproteina
Podaci dobijeni ispitivanjem interakcija između lekova kod pacijenata sa uznapredovalim solidnim tumorima
pokazali su da je istovremena primena višestruke dnevne doze inhibitora P-glikoproteina, itrakonazola od
100 mg dva puta dnevno i pojedinačne doze talazopariba od 0,5 mg, dovela do povećanja ukupne izloženosti
talazoparibu (PIKinf) za približno 56%, odnosno do povećanja maksimalne koncentracije talazopariba (Cmax)
za približno 40%, u odnosu na samostalnu primenu pojedinačne doze talazopariba od 0,5 mg. Populacionom
farmakokinetičkom analizom pokazano je da istovremena primena snažnih inhibitora P-glikoproteina
povećava izloženost talazoparibu za 45%, u odnosu na samostalnu primenu talazopariba.
Istovremenu primenu snažnih inhibitora P-glikoproteina (uključujući, ali ne ograničavajući se na: amjodaron,
karvedilol, klaritromicin, kobicistat, darunavir, dronedaron, eritromicin, indinavir, itrakonazol, ketokonazol,
lapatinib, lopinavir, propafenon, hinidin, ranolazin, ritonavir, sakvinavir, telaprevir, tipranavir i verapamil)
treba izbegavati. Ako se istovremena primena sa snažnim inhibitorom P-glikoproteina ne može izbeći, dozu
leka Talzenna treba smanjiti (videti odeljak 4.2).
Induktori P-glikoproteina
Podaci dobijeni ispitivanjem interakcija između lekova kod pacijenata sa uznapredovalim solidnim tumorima
pokazali su da je istovremena primena pojedinačne doze talazopariba od 1 mg i višestruke dnevne doze
induktora P-glikoproteina, rifampina od 600 mg, 30 minuta pre talazopariba na dan primene talazopariba,
dovela do povećanja Cmax talazopariba za približno 37% bez promene PIKinf, u odnosu na samostalnu
primenu pojedinačne doze talazopariba od 1 mg. To je verovatno rezultat kako indukcije tako i inhibicije P-
glikoproteina rifampinom, pod ispitivanim uslovima u studiji interakcije lekova. Prilagođavanje doze
talazopariba nije potrebno prilikom istovremene primene sa rifampinom. Međutim, dejstvo drugih induktora
P-glikoproteina na izloženost talazoparibu nije ispitivano. Drugi induktori P-glikoproteina (uključujući, ali
ne ograničavajući se na karbamazepin, fenitoin i kantarion) mogu smanjiti izloženost talazoparibu.
Inhibitori BCRP
Dejstvo inhibitora BCRP na farmakokinetiku talazopariba nije ispitivano in vivo. Istovremena primena
talazopariba sa inhibitorima BCRP može povećati izloženost talazoparibu. Istovremenu primenu snažnih
inhibitora BCRP (uključujući, ali ne ograničavajući se na kurkumin i ciklosporin) treba izbegavati. Ako se
istovremena primena sa snažnim inhibitorom BCRP ne može izbeći, pacijenate treba pratiti zbog mogućih
pojačanih neželjenih reakcija.
Dejstvo lekova za poremećaje aciditeta
Populacionom farmakokinetičkom analizom pokazano je da istovremena primena lekova za poremećaje
aciditeta, uključujući inhibitore protonske pumpe i antagoniste histaminskih 2 receptora (H2RA), ili dugih
lekova za poremećaje aciditeta nije imala značajan uticaj na resorpciju talazopariba.
Sistemska hormonska kontracepcija
Nisu sprovedena ispitivanja interakcija talazopariba sa oralnim kontraceptivima.
Upozorenja i mere opreza
4.4. Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka
Mijelosupresija
Kod pacijenata koje su primali talazoparib, prijavljena je pojava mijelosupresije koja uključuje anemiju, leukopeniju/neutropeniju i/ili trombocitopeniju (videti odeljak 4.8). Terapiju talazoparibom ne treba započinjati sve do oporavka od hematološke toksičnosti prouzrokovane prethodnom terapijom (≤ gradus 1). Kod pacijenata na terapiji talazoparibom treba primeniti mere rutinskog praćenja hematoloških parametara, kao i znakova i simptoma koji su povezani sa anemijom, leukopenijom/neutropenijom
i/ili
trombocitopenijom. U slučaju pojave ovih događaja, preporučuje se promena doze (smanjenje ili privremeni prekid) (videti odeljak 4.2). Ukoliko je potrebno, može se primeniti suportivna terapija sa ili bez transfuzije krvi i/ili trombocita i/ili primena faktora stimulacije kolonija.
Mijelodisplastični sindrom/akutna mijeloidna leukemija
Kod pacijenata na terapiji PARP inhibitorima (poli [adenozin difosfat-riboza] polimeraza), uključujući i talazoparib, prijavljena je pojava mijelodisplastičnog sindroma/akutne mijeloidne leukemije (MDS/AML). Pojava MDS/AML prijavljena je kod ukupno <1% pacijenata sa solidnim tumorima koji su primali talazoparib u kliničkim studijama. Potencijalni faktori koji doprinose razvoju MDS/AML uključuju prethodnu hemioterapiju lekovima koji sadrže platinu, primenu drugih lekova koji oštećuju DNK ili radioterapiju. Pre početka terapije treba uraditi kompletnu krvnu sliku, a zatim je pratiti svakog meseca zbog
eventualne pojave hematološke toksičnosti tokom terapije. Primenu talazopariba treba prekinuti u slučaju potvrđenog MDS/AML.
Kontracepcija kod žena u reproduktivnom periodu
Talazoparib je pokazao klastogeno dejstvo u in vitro testu aberacije hromozoma na humanim limfocitima dobijenim iz periferne krvi, kao i u in vivo mikronukleus testu na ćelijama koštane srži pacova, ali nije pokazao mutageno dejstvo u Amesovom testu (videti odeljak 5.3), što ukazuje da njegova primena tokom trudnoće može dovesti do oštećenja ploda. Trudnice treba upozoriti o mogućem riziku za plod (videti odeljak 4.6). Žene u reproduktivnom periodu ne smeju da zatrudne tokom terapije lekom Talzenna, a pre početka lečenja mora se utvrditi da pacijentkinja nije trudna. Sve žene u reproduktivnom periodu moraju uraditi test na trudnoću pre započinjanja terapije. Pacijentkinje u reproduktivnom periodu moraju da koriste visokoefektivnu kontracepciju tokom terapije lekom Talzenna, kao i najmanje 7 meseci po završetku terapije. Budući da se primena hormonske kontracepcije kod pacijentkinja obolelih od karcinoma dojke ne preporučuje, treba koristiti dve nehormonske metode kontracepcije koje su komplementarne (videti odeljak 4.6). Pacijenti muškog pola čije su partnerke u reproduktivnom periodu ili čije su partnerke trudne treba savetovati da koriste efektivnu kontracepciju (čak i nakon vazektomije) tokom terapije lekom Talzenna i najmanje 4 meseca nakon poslednje doze.
Kada se lek ne sme koristiti
4.3. Kontraindikacije
Preosetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1. Dojenje (videti odeljak 4.6).