LekZa.comBETA

Mircera – 75 mcg/0,3 mL, napunjen injekcioni špric, 1 × 0,3 mL · ID 0069205 i alkohol

Da li smem piti alkohol uz lek Mircera i kakvi su mogući rizici kombinacije?

Aktivna supstanca: Metoksipolietilenglikol-epoetin beta

Rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu; 75 mcg/0,3 mL; napunjen injekcioni špric, 1 × 0,3 mL

Stacionarna ustanova + kućna terapija

Alkohol i primena leka

Informacije su prikazane na osnovu dostupne dokumentacije za lek. Pre konzumiranja alkohola tokom primene leka konsultujte lekara ili farmaceuta.

Alkohol i ovaj lek

Nema podataka o interakciji sa alkoholom.

Interakcije

4.5. Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija Nisu sprovedena ispitivanja interakcija. Nema dokaza da lek Mircera utiče na metabolizam drugih lekova.

Upozorenja i mere opreza

4.4. Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka Nije utvrđena bezbednost i efikasnost leka Mircera za druge indikacije, uključujući anemiju kod pacijenata sa kancerom. Treba biti oprezan pri povećanju doze leka Mircera kod pacijenata sa hroničnom insuficijencijom bubrega iz razloga što visoka kumulativna doza epoetina može biti povezana sa povećanim rizikom od smrtnog ishoda, ozbiljnim kardiovaskularnim i cerebrovaskularnim događajima. Kod pacijenata sa slabim odgovorom hemoglobina na epoetin treba tražiti druga objašnjenja za slab odgovor (videti odeljak 4.2 i 5.1). Dopunska terapija gvožđem preporučuje se svim pacijentima sa vrednostima feritina u serumu manjom od 100 mikrograma/L ili zasićenošću transferina manjom od 20%. U cilju obezbeđivanja delotvorne eritropoeze, kod svih pacijenata se pre i tokom terapije mora određivati status gvožđa. Ako pacijent ne reaguje na terapiju lekom Mircera mora se odmah potražiti uzročnik takvog stanja. Nedostatak gvožđa, folne kiseline ili vitamina B12 smanjuje efikasnost ASE (agensi stimulacije eritropoeze) i zato to treba korigovati. Povremene infekcije, zapaljenske ili traumatske epizode, okultno krvarenje, hemoliza, teška intoksikacija aluminijumom, osnovno teško hematološko oboljenje, ili fibroza koštane srži mogu takođe da ugroze eritropoetski odgovor. Kao deo procene treba određivati i broj retikulocita. Ako se isključe sva navedena stanja, i ako je nagli pad koncentracije hemoglobina kod pacijenta povezan sa retikulocitopenijom i anti-eritropoetinskim antitelima, treba razmisliti o pregledu koštane srži u cilju dijagnostikovanja izolovane aplazije crvene krvne loze (engl. pure red cell aplasia, PRCA). Ako se dijagnostikuje PRCA, terapija lekom Mircera se mora prekinuti i pacijenta treba prebaciti na neki drugi ASE. Lekari mogu tražiti od nosioca dozvole za lek testiranje ili ponovno testiranje uzoraka seruma u referentnoj laboratoriji u slučaju suspektne ili potvrđene izolovane aplazije crvene krvne loze izazvane antieritropoetinskim antitelima ili nerazjašnjenog gubitka delovanja tokom lečenja lekom Mircera (npr. koji se klinički manifestuje teškom anemijom i malim brojem retikulocita). Izolovana aplazija crvene krvne loze izazvana anti-eritropoetskim antitelima prijavljena je u vezi sa primenom svih ASE, uključujućí lek Mircera. Pokazano je da ova antitela stupaju u unakrsne reakcije sa svim ASE, pa kod pacijenata kod kojih se sumnja da imaju antitela na eritropoetin, ili kod kojih je ovo stanje potvrđeno, ne treba prelaziti na lek Mircera (videti odeljak 4.8). PRCA kod pacijenata sa hepatitisom C: ukoliko dođe do paradoksalnog pada koncentracije hemoglobina i razvoja teške anemije sa smanjenim brojem retikulocita, treba brzo prekinuti lečenje sa epoetinom i testirati pacijenta na anti-eritropoetinska antitela. Prijavljeni su slučajevi kod pacijenata sa hepatitisom C koji su lečeni interferonom i ribavirinom, a epoetini su primenjivani istovremeno. Epoetini nisu dozvoljeni za lečenje anemije udružene sa hepatitisom C. Praćenje krvnog pritiska: kao i sa drugim ASE, tokom terapije lekom Mircera može doći do povećanja krvnog pritiska. Zbog toga, pre, tokom uvođenja, i kasnije tokom terapije lekom Mircera kod svih pacijenata treba na odgovarajući način kontrolisati krvni pritisak. Ako se visok krvni pritisak teško kontroliše lekovima i promenom načina ishrane, dozu treba ili smanjiti ili potpuno obustaviti (videti odeljak 4.2). Teške neželjene reakcije kože (engl, severe cutaneous adverse reactions, SCARs) uključujući StevensJohnson-ov sindrom (SJS) i toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN), koje mogu biti opasne po žitvot ili smrtonosne, su prijavljene u vezi sa terapijom epoetinom (videti odeljak 4.8). Neželjene reakcije bile su teže kod dugodelujućih epoetina. U trenutku propisivanja leka, pacijentima treba ukazati na znake i simptome i pažljivo pratiti reakcije kože. Ako se jave znaci i simptomi koji ukazuju na ove reakcije, treba odmah obustaviti primenu leka Mircera i treba razmotriti drugu terapiju. Ako je pacijent razvio tešku neželjenu reakciju kože kao što su SJS ili TEN usled uzimanja leka Mircera, ne sme se ponovo započinjati terapija ASE kod ovog pacijenta u bilo kom trenutku. Koncentracija hemoglobina: kod pacijenata sa hroničnim oboljenjem bubrega, koncentracija hemoglobina se treba održavati tako da ne pređe gornju granicu ciljne koncentracije hemoglobina, preporučene u odeljku 4.2. U kliničkim studijama, primećeno je povećanje rizika od nastanka smrti i ozbiljnih kardiovaskularnih događaja, uključujući i trombozu ili cerebrovaskularnih događaja, uključujući šlog, kada su ASE bili primenjivani da bi se postigla ciljna vrednost hemoglobina veća od 12 g/dL (7,5 mmol/L) (videti odeljak 4.8). Kontrolisane kliničke studije nisu pokazale značajnu korist ukoliko bi se epoetini primenjivali da bi se koncentracija hemoglobina povećala iznad vrednosti neophodnih da se kontrolišu simptomi anemije i da se izbegne transfuzija krvi. Bezbednost i efikasnost terapije lekom Mircera nije utvrđena kod pacijenata koji imaju hemoglobinopatije, konvulzije, krvarenja ili nedavna krvarenja koja su iziskivala transfuziju ili kojima je broj trombocita veći od 500 x 109/L. Prema tome, kod ovih pacijenata je potreban oprez. Dejstvo na rast tumora: lek Mircera, kao i drugi ASE, jeste faktor rasta koji prvenstveno stimuliše produkciju crvenih krvnih zrnaca. Receptori eritropoetina mogu se eksprimirati na površini brojnih tumorskih ćelija. Kao što je to slučaj i sa svim drugim faktorima rasta, postoji mogućnost i rizik da bi ASE mogli da stimulišu rast bilo kog oblika maligniteta. Dve kontrolisane kliničke studije u kojima su epoetini primenjivani pacijentima sa različitim vrstama kancera, uključujući kancer glave i vrata, kao i kancer dojke, pokazali su neobjašnjeno povećanje mortaliteta. Zloupotreba leka Mircera od strane zdravih ljudi može da dovede do prekomernog povećanja koncentracije hemoglobina. Ovo može da bude povezano sa kardiovaskularnim komplikacijama opasnim po život. Praćenje primene leka Mircera: da bi se poboljšalo praćenje primene ASE, zaštićeni naziv primenjenog ASE treba da bude jasno zabeležen (ili naznačen) u dokumentaciji pacijenta. Ovaj lek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po mL, odnosno suštinski je bez natrijuma.

Kada se lek ne sme koristiti

4.3. Kontraindikacije Preosetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1. Nekontrolisana hipertenzija.
Podaci su informativnog karaktera i ne zamenjuju savet zdravstvenog radnika. Zvanični dokumenti su dostupni preko ALIMS linkova.

Informacije o leku Mircera i alkoholu

Mircera je lek koji sadrži aktivnu supstancu metoksipolietilenglikol-epoetin beta.

Na ovoj stranici prikazane su informacije o mogućim rizicima, upozorenjima i interakcijama povezanim sa konzumiranjem alkohola tokom primene leka.

Za kompletnu dokumentaciju pogledajte zvanično uputstvo za lek i stručne informacije.