Medicinski ugljendioksid – 100% v/v, boca za gas, 1 × 25 kg · ID 9119302 i alkohol
Da li smem piti alkohol uz lek Medicinski ugljendioksid i kakvi su mogući rizici kombinacije?
Aktivna supstanca: Ugljen-dioksid
Medicinski gas, delimično tečni; 100% v/v; boca za gas, 1 × 25 kg
Stacionarna ustanova
Alkohol i primena leka
Informacije su prikazane na osnovu dostupne dokumentacije za lek. Pre konzumiranja alkohola tokom primene leka konsultujte lekara ili farmaceuta.
Alkohol i ovaj lek
Za ovaj lek trenutno nije dostupna posebno strukturisana procena kombinovanja sa alkoholom. Odsustvo takvog podatka nije dokaz da je alkohol bezbedan niti da interakcija ne postoji.
To ne znači da je konzumiranje alkohola bezbedno za svakog pacijenta. Tokom terapije se preporučuje konsultacija sa lekarom ili farmaceutom.
Interakcije
4.5. Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija
Pri istovremenom davanju lekova koji deluju na CNS sa spazmolitičkim efektom (opioidi, anestetici,
hipnotici itd) može da izostane stimulacija centra za disanje zbog dovoda ugljendioksida. Pacijenti sa
postojećom povećanom količinom ugljendioksida u organizmu su posebno ugroženi. Povećane
koncentracije ugljendioksida u krvi u sadejstvu sa anesteticima i kateholaminima mogu dovesti do pojave
poremećaja srčanog ritma. Primena ugljendioksida može se odraziti na apsorpciju, distribuciju i dejstvo
miorelaksanasa i lekova koji snižavaju krvni pritisak. Menjajući pH, ugljendioksid utiče na distribuciju i
mehanizam dejstva mnogih lekova uključujući neuromuskularne blokatore i agense sa hipotenzivnim
dejstvom. Ugljendioksid stupa u interakciju sa adrenergetskim supstancama, kao što je adrenalin, pa se zbog
toga ne smeju koristiti zajedno (inkompatibilija).
Upozorenja i mere opreza
4.4. Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka
Poseban oprez pri unutrašnjoj primeni preporučuje se kod:
•
opstruktivnih ili restriktivnih smetnji funkcije pluća;
•
poremećaja srčanog ritma;
•
koronarnog srčanog oboljenja;
•
srčane slabosti;
•
hipovolemije. Kod hipovolemičkih pacijenata postavljanje kapnoperitoneuma se može preduzeti tek nakon adekvatne supstitucije volumena i sa velikim oprezom pošto treba računati na depresiju krvotoka. O sastavu inhalacionih smeša CO2-/O2 odlučuje lekar u svakom pojedinačnom slučaju. Ograničenje na maksimalno 5 vol.-% Co2 u inspiracionoj smeši treba se poštovati. Inhalaciona terapija trebalo bi da izostane kod pacijenata sa hroničnom bronhijalnom astmom kao i hroničnim opstruktivnim oboljenjem pluća.
Opšta uputstva
Boce čuvati van domašaja dece. Medicinski ugljendioksid sme primenjivati samo lekar ili obučeno stručno osoblje. Medicinski ugljendioksid se isporučuje pod pritiskom u kondenzovanom obliku u bocama za gas. Pri iznenadnom brzom otvaranju ventila gas koji izlazi može se ponovo pretvoriti u tečnost i u kontaktu sa kožom izazvati hladne nekroze. Prilikom primene ugljendioksida u tečnom obliku potrebno je nositi prikladnu zaštitnu odeću (zaštitne naočare, zaštitne rukavice). Ugljendioksid istiskuje vazduh za disanje. Pri primeni se treba pobrinuti za dovoljno provetravanje radnih prostorija.
Posebne napomene
Za inhalciju samo sa kontinuiranim merenjem zasićenja O2 (npr. pulsoksimetrija) i u inspiracionoj smeši ne upotrebljavati udeo ugljendioksida preko 5 vol.-%.
A. Spoljašnja primena
Kod kupki, posebno kupki sa ugljenom kiselinom generalno treba izbegavati udisanje ugljene kiseline. Pri nestručnoj primeni postoji opasnost od gušenja, odnosno mogu nastupiti vrtoglavica i mučnina.
B. Unutrašnja primena
Insuglacija gasa: Pri svakoj insuflaciji ugljendioksida u neku telesnu šupljinu, koja se preduzima radi stabilizacije, primeniti samo potrebnu količinu pri čemu količina uduvanog gasa, brzina i trajanje uduvavanja zavisi od indikacije i individualno se kontroliše i utvrđuje. Uduvavanje se vrši prvenstveno automatski regulisanim uređajem koji obezbeđuje, u najmanju ruku, kontinuirani prikaz i kontrolu abdominalnog pritiska, odnosno pritiska u prostoru tela u koji se uduvava gas. Sistem prelivati sa ugljendioksidom da bi se smanjio rizik od vazdušne embolije. Preporučuje se da se uduvavanje ugljendioksida u predelu stomaka, ekstra- i preperitonalnim prostorima i toraksu izvodi prvenstveno pod opštom anestezijom sa kontrolisanom ventilacijom. Prikladnim vođenjem narkoze (povećanjem minutnog volumena disanja) može se sprečiti razvoj povećanja količine ugljendioksida. Trajanje primene zavisi u normalnom slučaju od vremena potrebnog za zahvat.
Kada se lek ne sme koristiti
4.3. Kontraindikacije
Ugljendioksid je kontraindikovan u sledećim stanjima:
•
Kardiopulmonalna reanimacija;
•
Depresija disanja sa smanjenim nivoom ugljendioksida u krvi i kiselošću;
•
Povećani intrakranijalni pritisak;
•
Opstrukcija disanja, opstrukcija (primena ugljendioksida može biti opasna zbog daljeg povećanja respiratornih napora da bi se povećao negativni intra-torakalni pritisak);
•
Hroniočna bronhijalna astma.