Zvanične terapijske indikacije (SmPC 4.1)
Lek MabThera je indikovan za primenu kod odraslih u sledećim indikacijama:
Non-Hodgkin-ov limfom (NHL) Lek MabThera je indikovan za terapiju prethodno nelečenih odraslih pacijenata u stadijumu III-IV folikularnog limfoma u kombinaciji sa hemioterapijom. Lek MabThera je kao terapija održavanja indikovan za odrasle pacijente sa folikularnim limfomom koji odgovaraju na indukcionu terapiju. Lek MabThera je indikovan kao monoterapija za terapiju odraslih pacijenata u stadijumu III-IV folikularnog limfoma koji su rezistentni na hemioterapiju ili su u fazi drugog ili još kasnijeg relapsa posle hemioterapije. Lek MabThera je indikovan za terapiju odraslih pacijenata sa CD20 pozitivnim difuznim non-Hodgkin-ovim limfomom krupnih B ćelija u kombinaciji sa CHOP (ciklofosfamid, doksorubicin, vinkristin, prednizolon) hemioterapijom. Lek MabThera u kombinaciji sa hemioterapijom je indikovan za terapiju pedijatrijskih pacijenata (uzrasta ≥6 meseci do <18 godina) sa prethodno nelečenim uznapredovalim CD20 pozitivnim difuznim limfomom krupnih B ćelija (engl. diffuse large B-cell lymphoma, DLBLC), Burkitovim limfomom (BL)/Burkitova leukemija (akutna leukemija zrelih B-ćelija) (engl. B-cell acute leukaemia, BAL) ili limfom sličan Burkitu (engl. Burkitt-like lymphoma, BLL). Hronična limfocitna leukemija (HLL) Lek MabThera u kombinaciji sa hemioterapijom je indikovan za terapiju pacijenata sa prethodno nelečenom ili relapsnom/refraktornom hroničnom limfocitnom leukemijom. Dostupni su samo ograničeni podaci o efikasnosti i bezbednosti kod pacijenata prethodno lečenih monoklonskim antitelima uključujući i lek MabThera, kao i kod pacijenata refraktornih na prethodnu kombinovanu terapiju leka MabThera sa hemioterapijom. Videti odeljak 5.1 za dodatne informacije. Reumatoidni artritis Lek MabThera je u kombinaciji sa metotreksatom indikovan za terapiju odraslih pacijenata sa teškim aktivnim reumatoidnim artritisom koji ili nisu adekvatno reagovali, ili nisu podnosili druge antireumatske lekove koji menjaju tok bolesti (engl. disease-modifying anti-rheumatic drugs, DMARD), uključujući i jednu ili više terapija inhibitorima faktora nekroze tumora (TNF). Pokazano je da lek MabThera smanjuje progresiju oštećenja zglobova, merenu radiografski, i da unapređuje fizičku funkciju, kada se daje u kombinaciji sa metotreksatom. Granulomatoza sa poliangiitisom i mikroskopski poliangiitis Lek MabThera je, u kombinaciji sa glukokortikoidima, indikovan za terapiju odraslih pacijenata sa teškom aktivnom granulomatozom sa poliangiitisom (Wegener-ova granulomatoza) (GPA) i mikroskopskim poliangiitisom (MPA). Lek MabThera, u kombinaciji sa glukokortikoidima, je indikovana u indukciji remisije kod pedijatrijskih pacijenata (uzrasta ≥ 2 do < 18 godina) sa teškom, aktivnom GPA (Wegener-ova granulomatoza) i MPA. Obični pemfigus (engl. pemphigus vulgaris, PV) Lek MabThera je indikovan za terapiju pacijenata sa umerenim do teškim oblikom običnog pemfigusa (PV).
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 0014140 · SmPC odeljak 4.1 ↗
Kako se koristi
Lek MabThera treba primenjivati pod strogim nadzorom iskusnog lekara, i u bolničkom okruženju gde su odmah dostupni svi uređaji za reanimaciju (videti odeljak 4.4).
Premedikacija i profilaksa
Premedikaciju antipireticima i antihistaminicima, kao što su paracetamol i difenhidramin, treba uvek primeniti pre svake primene leka MabThera.
Kod odraslih pacijenata sa dijagnozom non-Hodgkin-ovog limfoma i hronične limfocitne leukemije, treba razmotriti premedikaciju glukokortikoidima ukoliko se lek MabThera ne primenjuje u kombinaciji sa hemioterapijom koja sadrži glukokortikoide.
Kod pedijatrijskih pacijenata sa non-Hodgkin-ovim limfomom, premedikaciju sa paracetamolom i H1- antihistaminicima (=difenhidramin ili ekvivalent) trebalo bi primeniti 30 do 60 minuta pre početka infuzije leka MabThera. Dodatno, prednizon bi trebalo primeniti kako je navedeno u Tabeli 1.
Kod pacijenata sa dijagnozom hronične limfocitne leukemije, preporučuje se profilaksa adekvatnom hidratacijom i primenom lekova koji inhibišu stvaranje mokraćne kiseline i to 48 sati pre početka terapije kako bi se smanjio rizik od nastanka sindroma lize tumora. Kod pacijenata sa dijagnozom hronične limfocitne leukemije čiji je broj limfocita > 25 x 109/L preporučuje se primena prednizona/prednizolona u dozi od 100 mg intravenski neposredno pre infuzije leka MabThera kako bi se smanjila stopa i ozbiljnost akutne reakcije na infuziju i/ili sindroma otpuštanja citokina.
Kod pacijenata sa dijagnozom reumatoidnog artritisa, GPA ili MPA u stanju remisije ili običnim pemfigusom premedikacija metilprednizolonom (100 mg i.v.) treba da bude završena 30 minuta pre svake infuzije leka MabThera, kako bi se smanjila verovatnoća i ozbiljnost reakcija na infuziju.
Kod odraslih pacijenata sa dijagnozom GPA ili MPA, preporučuje se premedikacija metilprednizolonom, primenjena intravenski tokom 1-3 dana u dozi od 1000 mg dnevno, pre prve infuzije leka MabThera (poslednja doza metilprednizolona može biti primenjena istog dana kada i prva infuzija leka MabThera). Zatim se daje oralno prednizon 1 mg/kg/dnevno (ne više od 80 mg/dnevno i što je brže moguće smanjivati dozu shodno kliničkim potrebama) tokom i posle četiri nedelje ciklusa indukcione terapije lekom MabThera.
Kod odraslih pacijenata sa dijagnozom granulomatoze sa poliangiitisom (Wegener-ova granulomatoza) (GPA), mikroskopskim poliangiitisom (MPA) ili običnim pemfigusom (PV), preporučuje se profilaksa pneumonije uzrokovane Pneumocystic jirovecii (PCP), tokom i posle terapije lekom MabThera, prema potrebi i u skladu s lokalnim vodičima za kliničku praksu.
Pedijatrijska populacija
Kod pedijatrijske populacije sa dijagnozom GPA ili MPA, preporučuje se premedikacija metilprednizolonom, primenjena intravenski tokom tri dana u dozi od 30 mg/kg dnevno (koje ne prelaze dozu od 1g na dan), u terapiji teških simptoma vaskulitisa. Dodatne 3 dnevne doze od 30 mg/kg intravenski primenjenog metilprednizolona mogu biti primenjene pre prve infuzije leka MabThera.
Nakon intravenske primene metilprednizolona, primeniti oralno prednizon 1 mg/kg dnevno (ne prekoračiti 60 mg dnevno) uz modifikovanje doze što je brže moguće prema kliničkim potrebama (videti odeljak 5.1).
Kod pedijatrijske populacije sa dijagnozom GPA ili MPA, preporučuje se profilaksa pneumonije uzrokovane Pneumocystic jirovecii (PJP), tokom i nakon terapije lekom MabThera, prema potrebi.
Doziranje
Veoma je važno da se proveri spoljašnje i unutrašnje pakovanje leka, kako bi se pacijentu uvek dala propisana formulacija leka MabThera (intravenska ili supkutana formulacija).
Non-Hodgkin-ov limfom
Folikularni non-Hodgkin-ov limfom
Kombinovana terapija Preporučena doza leka MabThera u kombinaciji sa hemioterapijom za početak terapije pacijenata sa prethodno nelečenim ili relapsnim/refraktornim folikularnim limfomom iznosi 375 mg/m2 telesne površine po ciklusu, tokom najviše 8 ciklusa.
Lek MabThera se primenjuje prvog dana svakog ciklusa hemioterapije, nakon i.v. primene glukokortikoidne komponente hemioterapije, ako je predviđena.
Terapija održavanja
- Prethodno nelečeni folikularni limfom Preporučena doza leka MabThera kada se koristi kao terapija održavanja kod pacijenata sa prethodno nelečenim folikularnim limfomom koji su odgovorili na indukcionu terapiju je 375 mg/m2 telesne površine, jednom na svaka dva meseca (počevši dva meseca nakon poslednje doze indukcione terapije) do progresije bolesti ili najviše do dve godine (ukupno 12 infuzija).
- Relapsni/refraktorni folikularni limfom Preporučena doza leka MabThera kada se koristi kao terapija održavanja pacijenata sa relapsnim/refraktornim folikularnim limfomom, koji su odgovorili na indukcionu terapiju iznosi 375 mg/m2 telesne površine, jednom na svaka tri meseca (počevši tri meseca nakon poslednje doze indukcione terapije) sve do progresije bolesti ili najviše do dve godine (ukupno 8 infuzija).
Monoterapija
- Relapsni/refraktorni folikularni limfom Preporučena doza leka MabThera kada se primenjuje kao monoterapija pri indukcionoj terapiji odraslih pacijenata sa folikularnim limfomom stadijuma III-IV koji su hemiorezistentni ili su u drugom ili kasnijem relapsu nakon hemioterapije je 375 mg/m2 telesne površine, koja se primenjuje u vidu i.v. infuzije jednom nedeljno u toku četiri nedelje.
Kod ponovne primene leka MabThera kao monoterapije kod pacijenata sa relapsnim/refraktornim folikularnim limfomom, a koji su odgovorili na prethodnu terapiju lekom MabThera u vidu monoterapije, preporučena doza iznosi 375 mg/m2 telesne površine, primenjene u obliku intravenske infuzije jednom nedeljno u trajanju od četiri nedelje (videti odeljak 5.1).
Difuzni non-Hodgkin-ov limfom krupnih B ćelija kod odraslih pacijenata
Lek MabThera treba da se koristi u kombinaciji sa CHOP hemioterapijom. Preporučena doza leka MabThera iznosi 375 mg/m2 telesne površine, i primenjuje se prvog dana svakog od 8 ciklusa hemioterapije nakon i.v. primene glukokortikoidne komponente CHOP protokola. Bezbednost i efikasnost leka MabThera nisu utvrđeni u kombinaciji sa drugim hemioterapijskim protokolima kod difuznog non-Hodgkin-ovog limfoma krupnih B ćelija.
Prilagođavanja doze tokom lečenja
Ne preporučuje se smanjivanje doze leka MabThera. Kada se lek MabThera primenjuje u kombinaciji sa hemioterapijom, potrebno je primeniti standardno smanjivanje doza hemioterapijskih lekova.
Hronična limfocitna leukemija
Preporučena doza leka MabThera u kombinaciji sa hemioterapijom za prethodno nelečene i relaps/refraktorne pacijente je 375 mg/m2 telesne površine nultog dana prvog terapijskog ciklusa, a potom 500 mg/m2 telesne površine prvog dana svakog sledećeg od ukupno 6 ciklusa. Hemioterapiju treba primeniti nakon primene infuzije leka MabThera.
Reumatoidni artritis
Pacijenti na terapiji lekom MabThera moraju dobiti karticu sa upozorenjima za pacijenta uz svaku infuziju.
Jedan ciklus primene leka MabThera sastoji se od dve intravenske infuzije po 1000 mg. Preporučena doza leka MabThera iznosi 1000 mg primenjeno i.v. infuzijom posle čega sledi drugih 1000 mg intravenskom infuzijom nakon dve nedelje.
Potrebu za daljim ciklusima lečenja je potrebno proceniti 24 nedelje nakon prethodnog ciklusa. Terapijski ciklus treba ponoviti ako je i dalje prisutna aktivna bolest, u suprotnom terapijski ciklus treba odložiti dok se bolest ponovo ne aktivira.
Dostupni podaci ukazuju da se klinički odgovor obično postigne nakon 16–24 nedelje nakon primene inicijalnog ciklusa lečenja. Nastavak terapije treba pažljivo razmotriti kod pacijenata koji ne pokazuju odgovor na terapiju u ovom vremenskom periodu.
Granulomatoza sa poliangiitisom (GPA) i mikroskopski poliangiitis (MPA)
Pacijenti na terapiji lekom MabThera moraju dobiti karticu sa upozorenjima za pacijenta uz svaku infuziju.
Indukcija remisije kod odraslih pacijenata Preporučena doza leka MabThera za indukciju remisije kod odraslih pacijenata sa GPA i MPA je 375 mg/m2 telesne površine, koja se primenjuje u vidu intravenske infuzije jednom nedeljno, tokom 4 nedelje (ukupno četiri infuzije).
Terapija održavanja kod odraslih pacijenata Nakon indukcije remisije lekom MabThera, terapiju održavanja kod odraslih pacijenata sa GPA i MPA bi trebalo započeti naranije 16 nedelja nakon poslednje infuzije leka MabThera.
Nakon indukcije remisije sa drugim terapijskim standardima kao što su imunosupresivni lekovi, terapija održavanja lekom MabThera bi trebalo da se započne tokom perioda od četiri nedelje nakon remisije bolesti.
Lek MabThera bi trebalo primeniti kao dve intravenske infuzije u dozi od 500 mg odvojene periodom od dve nedelje, a nakon toga ponavljati infuziju u dozi od 500 mg na svakih šest meseci. Pacijenti bi trebalo da primaju lek MabThera najmanje 24 meseca nakon postizanja remisije (odsustvo kliničkih znaka i simptoma). Za pacijente koji su u visokom riziku od relapsa, lekari bi trebalo da razmotre i dužu terapiju održavanja lekom MabThera, do pet godina.
Obični pemfigus
Pacijenti na terapiji lekom MabThera uz svaku infuziju moraju dobiti karticu sa upozorenjima za pacijenta.
Preporučena doza leka MabThera za terapiju običnog pemfigusa je 1000 mg primenjeno i.v. infuzijom, a potom se nakon dve nedelje primjenjuje druga doza od 1000 mg i.v. infuzijom u kombinaciji sa glukokortikoidima čija se doza postepeno smanjuje.
Terapija održavanja Za terapiju održavanja treba primeniti dozu od 500 mg i.v. infuzijom 12-og i 18-og meseca, a zatim na svakih 6 meseci, ukoliko je potrebno, u zavisnosti od kliničke procene.
Terapija relapsa U slučaju relapsa pacijenti mogu primiti i.v. dozu od 1000 mg. Zdravstveni radnik treba da razmotri i nastavak primene ili povećanje doze glukokortikoida u zavisnosti od kliničke procene.
Naredna infuzija se može primeniti najranije 16 nedelja nakon prethodne infuzije.
Posebne grupe pacijenata
Pedijatrijska populacija
Non-Hodgkin-ov limfom
Kod pedijatrijskih pacijenata uzrasta od ≥6 meseci do <18 godina sa prethodno nelečenim, uznapredovalim CD20 pozitivnim difuznim limfomom B ćelija DLBCL/BL/BAL/BLL, lek MabThera treba primenjivati u kombinaciji sa sistemskom Limfom Malin B (LMB) hemioterapijom (videti Tabele 1 i 2). Preporučena doza leka MabThera iznosi 375 mg/m2 telesne površine, primenjeno u vidu intravenske infuzije. Nije neophodno prilagođavanje doze, sem na osnovu telesne površine pacijenta.
Bezbednost i efikasnost leka MabThera kod pedijatrijskih pacijenata ≥6 meseci do <18 godina starosti nije procenjivana u drugim indikacijama sem prethodno nelečenog uznapredovalog CD20 pozitivnog DLBCL/BL/BAL/BLL. Dostupni su ograničeni podaci za pacijente ispod 3 godine starosti. Videti odeljak 5.1. za dodatne informacije.
Lek MabThera ne bi trebalo primeniti kod pedijatrijskih pacijenata od rođenja do <6 godina starosti sa CD20 pozitivnim difuznim limfomom krupnih B ćelija (videti odeljak 5.1).
Prikažite SmPC odeljak 4.2
Način primene
Pripremljeni rastvor leka MabThera treba primeniti kao i.v. infuziju kroz posebnu infuzionu liniju. Pripremljeni rastvori za infuziju se ne smeju primenjivati u vidu brze i.v. injekcije, niti bolusa.
Pacijente treba strogo nadgledati zbog mogućnosti pojave sindroma oslobađanja citokina (videti odeljak 4.4). Pacijentima koji razviju simptome teških reakcija, posebno teške dispneje, bronhospazma ili hipoksije, treba odmah prekinuti primenu infuzije. Pacijente sa non-Hodgkin-ovim limfomom tada treba pregledati da se identifikuju simptomi sindroma lize tumora, što uključuje odgovarajuće laboratorijske analize i radiološko snimanje grudnog koša radi otkrivanja moguće plućne infiltracije. Infuzija se ne sme ponovo započinjati ni kod jednog pacijenta, dok se svi simptomi potpuno ne povuku, dok ne dođe do normalizacije laboratorijskih parametara i rendgenskih nalaza grudnog koša. Tada se može nastaviti infuzija, ali brzinom koja iznosi najviše polovinu brzine prethodne infuzije. Ako se i drugi put pojave iste teške reakcije, odluku o potpunom prekidu ove terapije treba doneti posle ozbiljnog razmatranja okolnosti svakog pojedinog slučaja.
Blage do umerene reakcije povezane sa infuzijom (videti odeljak 4.8) obično se povlače nakon smanjenja brzine infuzije. Brzina infuzije može da se poveća po ublažavanju simptoma.
Prva infuzija Preporučena inicijalna brzina infuzije je 50 mg/sat; nakon prvih 30 minuta, može se povećavati za po 50 mg/sat na svakih 30 minuta, do maksimalne brzine od 400 mg/sat.
Naredne infuzije
Sve indikacije
Naredne doze leka MabThera mogu se primeniti infuzijom čija je početna brzina 100 mg/sat, a potom se brzina može povećavati za po 100 mg/sat svakih 30 minuta, do maksimalne brzine od 400 mg/sat.
Pedijatrijski pacijenti – non-Hodgkin-ov limfom
Prva infuzija Preporučena inicijalna brzina infuzije je 0,5 mg/kg/sat (maksimalno 50 mg/sat); može se povećati za po 0,5 mg/kg/sat na svakih 30 minuta, do maksimalne brzine od 400 mg/sat, ukoliko ne postoje reakcije hipersenzitivnosti ili reakcije povezane sa infuzijom.
Naredne infuzije
Naredne doze leka MabThera mogu se primeniti infuzijom čija je početna brzina 1 mg/kg/sat (maksimalno 50 mg/sat) može se povećati za 1 mg/kg/sat svakih 30 minuta, do maksimalne brzine od 400 mg/sat.
Samo za indikaciju reumatoidni artritis
Alternativni raspored primene daljih infuzija većom brzinom:
Ukoliko kod pacijenta nije došlo do pojave ozbiljne reakcije vezane za infuziju, tokom inicijalne i svake naredne infuzije u dozi od 1000 mg leka MabThera, prema standardnom rasporedu primene, druga i svaka naredna infuzija se može primeniti i većom brzinom u istoj koncentraciji kao i u prethodnim infuzijama (4 mg/mL u zapremini od 250 mL). Početna brzina infuzije je 250 mg/sat tokom prvih 30 minuta, a zatim 600 mg/sat narednih 90 minuta. Ukoliko pacijent dobro podnosi bržu infuziju, opisani raspored se može primeniti i u narednim infuzijama.
Kod pacijenata koji imaju klinički značajne kardiovaskularne bolesti, uključujući i aritmije, ili su ranije imali ozbiljnu reakciju vezanu za infuziju tokom prethodne terapije nekim biološkim lekom ili rituksimabom, ne treba primenjivati bržu infuziju.
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 0014140 · SmPC odeljak 4.2 ↗
Kontraindikacije i važna upozorenja
Formalne kontraindikacije (SmPC 4.3)
Kontraindikacije za primenu kod non-Hodgkin-ovog limfoma i hronične limfocitne leukemije Preosetljivost na aktivnu supstancu ili mišje proteine ili bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1. Aktivne, teške infekcije (videti odeljak 4.4). Pacijenti u teškom imunokompromitovanom stanju. Kontraindikacije za primenu kod reumatoidnog artritisa, granulomatoze sa poliangiitisom i mikroskopskog poliangiitisa i običnog pemfigusa. Preosetljivost na aktivnu supstancu ili mišje proteine ili bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1. Aktivne, teške infekcije (videti odeljak 4.4). Pacijenti u teškom imunokompromitovanom stanju. Teška srčana insuficijencija (klasa IV po klasifikaciji New York Heart Association) ili teška, nekontrolisana bolest srca (videti odeljak 4.4 za druga kardiovaskularna oboljenja).
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 0014140 · SmPC odeljak 4.3 ↗
Važna upozorenja i mere opreza (SmPC 4.4)
Početak zvaničnog odeljka:
Sledljivost
U cilju poboljšanja praćenja bioloških lekova, potrebno je da bude jasno navedeno zaštićeno ime i broj serije leka koji je pacijent primio. Progresivna multifokalna leukoencefalopatija Svi pacijenti sa reumatoidnim artritisom, GPA, MPA ili običnim pemfigusom koji su na terapiji lekom MabThera moraju uz svaku infuziju dobiti karticu sa upozorenjima za pacijenta. Kartica sadrži važne informacije o bezbednosti za pacijenta, koje se tiču potencijalnog povećanja rizika od infekcija, uključujući i progresivnu multifokalnu leukoencefalopatiju (PML). Nakon primene leka MabThera prijavljeni su veoma retki slučajevi PML sa smrtnim ishodom. Pacijente treba pratiti u redovnim intervalima zbog moguće pojave novih ili pogoršanja već postojećih neuroloških simptoma ili znakova koji mogu da ukazuju na PML. Ukoliko se posumnja na pojavu PML, dalja primena leka mora biti obustavljena dok se ne isključi PML. Lekar treba da pregleda pacijenta kako bi utvrdio da li simptomi ukazuju na neurološki poremećaj, i, ukoliko je tako, da li ti simptomi možda ukazuju na PML. Treba razmotriti konsultacije sa neurologom ukoliko je klinički indikovano. Ukoliko postoji bilo kakva sumnja, treba razmotriti dalju procenu, uključujući i snimanje magnetnom rezonancom (NMR), po mogućstvu sa kontrastnim sredstvom, ispitivanje cerebrospinalne tečnosti (CSF) na JC virusnu DNK i ponavljanje neuroloških ispitivanja. Lekar treba da bude posebno obazriv u pogledu simptoma koji ukazuiju na PML, koje pacijent ne mora da primeti (npr. kognitivni, neurološki i psihijatrijski simptomi). Pacijentima treba takođe savetovati da obaveste svoje partnere ili negovatelje o svom lečenju, s obzirom na to da oni mogu da uoče simptome kojih pacijent ne mora da bude svestan. Ako se kod pacijenta razvije PML, dalja terapija lekom MabThera mora biti trajno obustavljena. Nakon ponovnog uspostavljanja funkcije imunog sistema kod imunokompromitovanih pacijenata sa PML, zabeležena je stabilizacija ili poboljšanje ishoda. Ostaje nepoznato da li rana detekcija PML i obustavljanje terapije lekom MabThera može dovesti do slične stabilizacije ili poboljšanja ishoda.
Prikažite SmPC odeljak 4.4
Non-Hodgkin-ov limfom i hronična limfocitna leukemija Reakcije povezane sa primenom infuzije Primena leka MabThera praćena je reakcijama vezanim za infuziju koje mogu biti povezane sa oslobađanjem citokina i/ili drugih hemijskih medijatora. Moguće je da se sindrom oslobađanja citokina klinički ne razlikuje od akutne reakcije preosetljivosti. Grupa reakcija koje uključuju sindrom oslobađanja citokina, sindrom lize tumora kao i anafilaktičke i reakcije preosetljivosti je opisana u daljem tekstu. One nisu specifično vezane za način primene leka MabThera i mogu se javiti kod obe formulacije. Ozbiljne reakcije vezane za infuziju sa smrtnim ishodom, prijavljene su tokom postmarketinškog praćenja intravenske upotrebe leka MabThera. Vreme do pojave reakcije je bilo 30 minuta do 2 sata nakon početka prve intravenske infuzije leka MabThera. Reakcije su karakterisale pojave vezane za funkciju pluća i u nekim slučajevima su uključivale brzu lizu tumora kao i simptome sindroma lize tumora uz povišenu temperaturu, drhtavicu, ukočenost, hipotenziju, urtikariju, angioedem i druge simptome (videti odeljak 4.8). Teški oblik sindroma oslobađanja citokina se odlikuje teškom dispnejom, često praćenom bronhospazmom i hipoksijom, uz povišenu temperaturu, drhtavicu, ukočenost, urtikariju i angioedem. Ovaj sindrom može da bude povezan sa nekim osobinama sindroma lize tumora kao što su hiperurikemija, hiperkalemija, hipokalcemija, hiperfosfatemija, akutna bubrežna insuficijencija, povećana vrednost LDH, a može biti povezan i sa akutnom respiratornom insuficijencijom i smrtnim ishodom. Akutna respiratorna insuficijencija može biti praćena događajima kao što su plućna intersticijalna infiltracija ili edem pluća, koji su vidljivi na rendgenskom snimku. Ovaj sindrom se često manifestuje u roku od jednog do dva sata nakon početka primene prve infuzije. Pacijenti sa istorijom plućne insuficijencije ili sa tumorskim infiltratom na plućima, mogu biti izloženi većem riziku od lošeg ishoda i treba ih tretirati s posebnom pažnjom. Kod pacijenata koji razviju teški sindrom oslobađanja citokina potrebno je odmah prekinuti primenu infuzije (videti odeljak 4.2) i primeniti agresivnu simptomatsku terapiju. Budući da nakon početnog poboljšanja kliničkih simptoma može uslediti pogoršanje, ove pacijente treba pažljivo pratiti sve dok se sindrom lize tumora i plućna infiltracija ne razreše ili isključe. Dalje lečenje pacijenata, po kompletnom povlačenju znakova i simptoma, retko dovodi do ponavljanja težeg oblika sindroma oslobađanja citokina. Pacijente sa velikim tumorskim opterećenjem ili velikim brojem (≥25 x 109/L) malignih ćelija u cirkulaciji, kao što su pacijenti sa HLL, koji mogu biti izloženi visokom riziku od posebno teškog sindroma oslobađanja citokina, treba tretirati sa izuzetnim oprezom. Ove pacijente treba vrlo pažljivo pratiti tokom celokupnog trajanja prve infuzije. Kod ovih pacijenata treba razmotriti o smanjenje brzine infuzije pri primeni prve doze, ili o podeli doze u dva dana tokom prvog ciklusa i svakog sledećeg ciklusa ukoliko je broj limfocita još uvek >25 x 109/L. Različite neželjene reakcije vezane s infuzijom primećene su kod 77% pacijenata lečenih lekom MabThera (uključujući sindrom oslobađanja citokina praćen hipotenzijom i bronhospazmom kod 10% pacijenata), videti odeljak 4.8. Ovi simptomi su obično reverzibilni s prekidom infuzije leka MabThera i primenom antipiretika, antihistaminika i povremeno kiseonika, i.v. fiziološkog rastvora ili bronhodilatatora i glukokortikoida po potrebi. Molimo da u vezi sa teškim reakcijama pročitate prethodni odeljak o sindromu oslobađanja citokina. Anafilaktičke i druge reakcije preosetljivosti su zabeležene nakon intravenske primene proteina pacijentima. Za razliku od sindroma oslobađanja citokina, prave reakcije preosetljivosti obično nastaju u roku od nekoliko minuta po započinjanju infuzije. Lekovi za terapiju reakcija preosetljivosti, npr. epinefrin (adrenalin), antihistaminici i glukokortikoidi, treba da budu dostupni za brzu primenu u slučaju razvoja alergijske reakcije tokom primene leka MabThera. Kliničke manifestacije anafilakse se mogu učiniti sličnim kliničkim manifestacijama sindroma oslobađanja citokina (opisanim gore). Reakcije koje se pripisuju preosetljivosti su zabeležene ređe od onih koje se pripisuju oslobađanju citokina. Dodatne reakcije prijavljene u nekim slučajevima su bile infarkt miokarda, atrijalna fibrilacija, edem pluća i akutna reverzibilna trombocitopenija.
Budući da tokom primene leka MabThera može doći do hipotenzije, potrebno je razmotriti mogućnost izostavljanja antihipertenzivne terapije 12 sati pre primene infuzije leka MabThera. Kardiološki poremećaji Angina pektoris, srčane aritmije kao što su atrijalni flater i fibrilacija, srčana insuficijencija i/ili infarkt miokarda zabeleženi su kod pacijenata koji su primali lek MabThera. Prema tome, pacijenti koji u anamnezi imaju srčana oboljenja i/ili su primali kardiotoksičnu hemioterapiju, moraju se držati pod strogim nadzorom. Hematološka toksičnost Iako lek MabThera nije mijelosupresivan kada se primenjuje kao monoterapija, treba biti oprezan kada se razmatra terapija pacijenata koji imaju <1,5 x 109/L neutrofila i/ili broj trombocita <75 x 109/L, jer je kliničko iskustvo u ovoj populaciji još uvek ograničeno. Lek MabThera je primenjivan kod 21 pacijenta koji su bili podvrgnuti autolognoj transplantaciji koštane srži i drugim rizičnim grupama kod kojih se pretpostavlja da imaju oslabljenu funkciju koštane srži, bez izazivanja mijelotoksičnosti. Tokom terapije lekom MabThera treba redovno određivati kompletnu krvnu sliku, uključujući i broj neutrofila i trombocita. Infekcije Ozbiljne infekcije, uključujući i one sa fatalnim ishodom, mogu se pojaviti tokom terapije lekom MabThera (videti odeljak 4.8). Lek MabThera ne treba primenjivati kod pacijenata sa aktivnim ozbiljnim infekcijama (npr. tuberkulozom, sepsom ili oportunističkim infekcijama, videti odeljak 4.3). Lekari treba da budu obazrivi pri razmatranju primene leka MabThera kod pacijenata sa rekurentnim ili hroničnim infekcijama u anamnezi ili sa postojećim stanjem koje može biti dodatna predispozicija za ozbiljnu infekciju (videti odeljak 4.8). Kod pacijenata koji su primali lek MabThera zabeleženi su slučajevi reaktivacije hepatitisa B, uključujući i neke slučajeve fulminantnog hepatitisa sa fatalnim ishodom. Većina ovih pacijenata bila je izložena i citotoksičnoj hemioterapiji. Ograničeni podaci iz jedne studije kod pacijenata sa relapsnom/refraktornom HLL ukazuju na to da terapija lekom MabThera može takođe da pogorša ishod primarne infekcije hepatitisom B. Pre početka terapije lekom MabThera kod svih pacijenata se mora uraditi skrining na virus hepatitisa B (HBV). Potrebno je najmanje odrediti status HBsAg i HBcAb, a testiranje se može dopuniti i određivanjem drugih odgovarajućih markera u skladu sa lokalnim smernicama. Pacijenti sa aktivnim hepatitisom B se ne smeju lečiti lekom MabThera. Pacijenti sa pozitivnim serološkim nalazima na hepatitis B (bilo HBsAg ili HBcAb) zahtevaju mišljenje specijaliste za bolesti jetre pre početka terapije i treba ih redovno pratiti i lečiti u skladu sa lokalnim medicinskim standardima radi prevencije reaktivacije hepatitisa B. Nakon stavljanja u promet leka MabThera zabeleženi su veoma retki slučajevi progresivne multifokalne leukoencefalopatije (PML) kod pacijenata sa NHL i HLL (videti odeljak 4.8). Većina pacijenata primala je lek MabThera u kombinaciji sa hemioterapijom ili u postupku transplantacije hematopoetskih matičnih ćelija. Nakon primene rituksimaba prijavljeni su slučajevi enterovirusnog meningoencefalitisa, uključujući slučajeve sa smrtnim ishodom. Lažno negativni rezultati seroloških testova na infekcije Zbog rizika od lažno negativnih rezultata seroloških testova na infekcije, potrebno je uzeti u obzir druge dijagnostičke metode kod pacijenata sa simptomima koji ukazuju na retku zaraznu bolest, npr. infekciju virusom Zapadnog Nila i neuroboreliozu. Imunizacija Nije ispitivana bezbednost imunizacije vakcinama sa živim virusima po primeni terapije lekom MabThera kod pacijenata sa NHL i HLL i vakcinacija vakcinama sa živim virusima se ne preporučuje. Pacijenti na terapiji lekom MabThera mogu da prime vakcinu sa atenuisanim virusima, ipak, odgovor na ovakvu vrstu
vakcinacije može biti smanjen. U nerandomizovanoj studiji, odrasli pacijenti sa relapsom NHL niskog gradusa koji su primili monoterapiju lekom MabThera imali su manju stopu odgovora na vakcinaciju antigenom tetanusa (16% naspram 81%) i Keyhole Limpet Haemocyanin (KLH) neoantigenom (4% naspram 76% kada je procenjivano više nego dvostruko povećanje titra antitela) u poređenju sa zdravim nelečenim ispitanicima u kontrolnoj grupi. Za pacijente sa HLL pretpostavljeni su slični rezultati, s obzirom na sličnosti između ove dve bolesti, ali ovo nije ispitivano u kliničkim studijama. Srednja vrednost titra antitela na panel antigena (Streptococcus pneumoniae, influenza A, zauške, rubela, varičela) pre terapije održavla se tokom najmanje 6 meseci nakon terapije lekom MabThera. Kožne reakcije Prijavljene su teške kožne reakcije kao što su toksična epidermalna nekroliza (Lyell-ov sindrom) i StivensDžonsonov sindrom, od kojih neke sa smrtnim ishodom (videti odeljak 4.8). U slučaju takvog događaja, ukoliko postoji sumnja da su povezani sa primenom leka MabThera, terapija se mora trajno obustaviti. Pedijatrijska populacija Dostupni su samo ograničeni podaci za pacijente mlađe od 3 godine. Za dodatne informacije, videti odeljak 5.1. Reumatoidni artritis, granulomatoza sa poliangiitisom (GPA) i mikroskopski poliangiitis (MPA) i obični pemfigus Populacija sa reumatoidnim artritisom koji prethodno nisu lečeni metotreksatom (MTX) Ne preporučuje se primena leka MabThera kod pacijenata koji prethodno nisu lečeni metotreksatom, jer nije ustanovljen povoljan odnos koristi i rizika. Reakcije povezane sa infuzijom Primena leka MabThera se povezuje sa reakcijama vezanim sa primenom infuzije koje mogu biti povezane sa oslobađanjem citokina i/ili drugih hemijskih medijatora. Tokom postmarketinškog praćenja leka, kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom prijavljene su teške reakcije vezane za infuziju leka sa smrtnim ishodom. Kod reumatoidnog artritisa najveći deo događaja vezanih za infuziju, prijavljenih iz kliničkih studija, su bili blagog do umerenog intenziteta. Najčešći simptomi su bili alergijske reakcije kao što su glavobolja, svrab, iritacija grla, navale crvenila, osip, urtikarija, hipertenzija i pireksija. Uopšteno, proporcija pacijenata kod kojih je došlo do bilo kakve reakcije na infuziju je bila veća nakon prve infuzije nego nakon druge infuzije u bilo kom terapijskom ciklusu. Incidenca reakcija vezanih za infuziju se smanjivala u sledećim ciklusima (videti odeljak 4.8). Zabeležene reakcije su se obično povlačile nakon smanjenja brzine infuzije ili prekida infuzije leka MabThera i primene antipiretika, antihistaminika i, povremeno, kiseonika, intravenske primene fiziološkog rastvora ili bronhodilatatora i glukokortikoida po potrebi. Pacijente sa postojećim srčanim problemima i one koji su prethodno već imali neku kardiopulmonarnu neželjenu reakciju je potrebno pažljivo pratiti. U zavisnosti od težine reakcije vezane za infuziju i intervencija koje ona zahteva, potrebno je privremeno ili trajno obustavljanje primene leka MabThera. U većini slučajeva, ova infuzija se može ponovo započeti uz smanjenje brzine za 50% (npr. sa 100 mg/h na 50 mg/h) kada se simptomi potpuno povuku. Prilikom primene leka MabThera, u slučaju da dođe do alergijske reakcije, treba imati na raspolaganju za hitnu primenu sve lekove za terapiju reakcija preosetljivosti, npr. epinefrin (adrenalin), antihistaminike i glukokortikoide. Nema podataka o bezbednosti primene leka MabThera pacijentima sa umerenom srčanom insuficijencijom (klasa III po klasifikaciji NYHA) ili teškom, nekontrolisanom kardiovaskularnom bolešću. Kod pacijenata na terapiji lekom MabThera zabeležena je pojava simptomatske manifestacije prethodno postojećeg ishemijskog stanja srca, kao što je angina pektoris, kao i atrijalna fibrilacija i flater. Prema tome, kod pacijenata sa kardiološkim poremećajima u anamnezi i kod onih koji su prethodno već ispoljili neželjene kardiopulmonarne reakcije, treba unapred voditi računa o riziku od kardiovaskularnih komplikacija koje mogu da nastanu zbog reakcija na infuziju pre primene leka MabThera, i te pacijente treba pažljivo pratiti
tokom primene leka. Budući da tokom infuzije leka MabThera može doći do hipotenzije, treba razmisliti o izostavljanju svih antihipertenzivnih lekova 12 sati pre primene infuzije leka MabThera. Reakcije povezane sa infuzijom kod pacijenata sa GPA i MPA i običnim pemfigusom bile su konzistentne sa reakcijama primećenim kod pacijenata obolelih od reumatoidnog artritisa u kliničkim studijama i tokom postmarketinškog praćenja (videti odeljak 4.8). Kardiološki poremećaji Angina pektoris, srčane aritmije kao što su atrijalni flater i fibrilacija, srčana insuficijencija i/ili infarkt miokarda zabeleženi su kod pacijenata koji su primali lek MabThera. Zbog toga pacijenti sa srčanim oboljenjima u anamnezi moraju biti pod strogim nadzorom (videti Reakcije povezane sa infuzijom, iznad). Infekcije Na osnovu mehanizma dejstva leka MabThera i činjenice da B ćelije igraju važnu ulogu u održavanju normalnog imunskog odgovora pacijenata, postoji povećani rizik od nastanka infekcije tokom terapije lekom MabThera (videti odeljak 5.1). Teške infekcije, uključujući i one sa smrtnim ishodom, mogu da se pojave tokom terapije lekom MabThera (videti odeljak 4.8). Lek MabThera ne treba primenjivati kod pacijenata sa aktivnim i/ili teškim infekcijama (npr. tuberkulozom, sepsom i oportunističkim infekcijama, videti odeljak 4.3) ili onima sa teško kompromitovanim imunitetom (npr. slučajevi kod kojih su vrednosti CD4 ili CD8 veoma smanjene). Lekari treba da budu pažljivi kada se razmišlja o primeni leka MabThera kod pacijenata sa recidivirajućim ili hroničnim infekcijama u anamnezi ili osnovnim stanjima koja mogu da predstavljaju dodatnu predispoziciju pacijenata ka teškim infekcijama npr. hipogamaglobulinemija (videti odeljak 4.8). Preporučuje se da se odrede vrednosti imunoglobulina pre započinjanja terapije lekom MabThera. Pacijente kod kojih se pojave znaci i simptomi infekcije nakon terapije lekom MabThera treba odmah pregledati i odgovarajuće lečiti. Pre primene narednog terapijskog ciklusa lekom MabThera, ove pacijente treba ponovo proceniti kako bi se utvrdio potencijalni rizik od infekcija. Veoma retki slučajevi fatalne progresivne multifokalne leukoencefalopatije (PML) prijavljeni su nakon primene leka MabThera u terapiji reumatoidnog artritisa i autoimunskih oboljenja, uključujući sistemski lupus eritematozus (SLE) i vaskulitis. Nakon primene rituksimaba prijavljeni su slučajevi enterovirusnog meningoencefalitisa, uključujući slučajeve sa smrtnim ishodom. Lažno negativni rezultati seroloških testova na infekcije Zbog rizika od lažno negativnih rezultata seroloških testova na infekcije, potrebno je uzeti u obzir druge dijagnostičke metode kod pacijenata sa simptomima koji ukazuju na retku zaraznu bolest, npr. infekciju virusom Zapadnog Nila i neuroboreliozu. Infekcije virusom hepatitisa B Kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom, GPA i MPA koji su primali lek MabThera prijavljeni su slučajevi reaktivacije hepatitisa B, uključujući i one sa smrtnim ishodom. Pre početka terapije lekom MabThera kod svih pacijenata se mora uraditi skrining na virus hepatitisa B (HBV). Potrebno je najmanje odrediti status HBsAg i HBcAb, a testiranje se može dopuniti i određivanjem drugih odgovarajućih markera u skladu sa lokalnim smernicama. Pacijenti sa aktivnim hepatitisom B se ne smeju lečiti lekom MabThera. Pacijenti sa pozitivnim serološkim nalazima na hepatitis B (bilo HBsAg ili HBcAb) zahtevaju mišljenje specijaliste za bolesti jetre pre početka terapije i treba ih redovno pratiti i lečiti u skladu sa lokalnim medicinskim standardima radi prevencije reaktivacije hepatitisa B. Odložena neutropenija Treba određivati neutrofile u krvi pre svakog ciklusa leka MabThera, i redovno tokom najduže 6 meseci nakon prestanka terapije, kao i nakon pojave znakova i simptoma infekcije (videti odeljak 4.8).
Kožne reakcije Prijavljene su teške kožne reakcije kao što su toksična epidermalna nekroliza (Lyell-ov sindrom) i StivensDžonsonov sindrom, od kojih neke sa smrtnim ishodom (videti odeljak 4.8). U slučaju takvog događaja, kada postoji sumnja na povezanost sa primenom leka MabThera, terapiju treba trajno obustaviti. Imunizacija Lekari treba da provere status vakcinacija i pacijenti bi trebalo, ako je moguće, doneti odluku o vakcinaciji u skladu sa postojećim vodičima za imunizaciju pre započinjanja terapije lekom MabThera. Vakcinaciju treba završiti najmanje 4 nedelje pre prve primene leka MabThera. Bezbednost imunizacije živim virusnim vakcinama nakon terapije lekom MabThera nije ispitivana. Stoga se vakcinacija živim virusnim vakcinama ne preporučuje tokom terapije lekom MabThera ili tokom deplecije B ćelija u perifernoj krvi. Pacijenti na terapiji lekom MabThera mogu da prime atenuisane vakcine, ipak, odgovor na ovakve vakcine može biti smanjen. U randomizovanoj studiji, pacijenti sa RA na terapiji lekom MabThera i metotreksatom imali su, u poređenju sa pacijentima koji su primali samo metotreksat, uporedive stope odgovora na antigen tetanusa (39% u odnosu na 42%), smanjene stope odgovora na vakcinu pneumokoknog polisaharida (43% u odnosu na 82% za najmanje 2 serotipa pneumokoknih antitela), i KLH neoantigen (47% u odnosu na 93%), kada su primenjivani 6 meseci nakon leka MabThera. Ukoliko je atenuisana vakcina neophodna tokom trajanja terapije lekom MabThera, vakcinaciju treba završiti najmanje 4 nedelje pre započinjanja sledećeg terapijskog ciklusa lekom MabThera. U sveukupnom iskustvu pri primeni ponovljene terapije lekom MabThera tokom jedne godine u reumatoidnom artritisu, udeo pacijenata koji su imali pozitivan titar antitela na S. pneumoniae, influencu, zauške, rubelu, varičelu i toksoid tetanusa bio je uglavnom sličan udelu na početku terapije. Istovremena/sekvencijalna primena drugih antireumatskih lekova koji menjaju tok bolesti (DMARD) u reumatoidnom artritisu Ne preporučuje se istovremena primena leka MabThera i drugih antireumatskih lekova osim onih koji su navedeni pod indikacijama i doziranjem za reumatoidni artritis. Postoje ograničeni podaci iz kliničkih studija da bi se u potpunosti procenila bezbednost sekvencijalne upotrebe drugih DMARD (uključujući i inhibitore TNF i drugu biološku terapiju) nakon leka MabThera (videti odeljak 4.5). Dostupni podaci ukazuju da je stopa klinički relevantnih infekcija nepromenjena kada se takva terapija koristi kod pacijenata koji su prethodno bili na terapiji lekom MabThera. Ipak, pacijente treba pažljivo posmatrati da se prepoznaju znaci infekcije, ako se nakon terapije lekom MabThera koriste biološki lekovi i/ili DMARD. Maligniteti Imunomodulatorni lekovi mogu da povećaju opasnost od maligniteta. Međutim, raspoloživi podaci ne ukazuju na povećani rizik od pojave maligniteta kod primene rituksimaba u indikacijama za lečenje autoimunih bolesti, osim rizika od maligniteta koji su već povezani sa postojećim autoimunim stanjem. Pomoćne supstance Ovaj lek sadrži 2,3 mmol (ili 52,6 mg) natrijuma u bočici od 10 mL i 11,5 mmol (ili 263,2 mg) natrijuma u bočici od 50 mL, što je ekvivalentno 2,6% (za bočicu od 10 mL) i 13,2% (za bočicu od 50 mL) preporučenog dnevnog unosa prema SZO koji predstavlja 2 g natrijuma za odrasle osobe.
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 0014140 · SmPC odeljak 4.4 ↗
Interakcije sa drugim lekovima
Trenutno su dostupni ograničeni podaci o mogućim interakcijama drugih lekova sa rituksimabom. Kod pacijenata sa HLL, istovremena primena sa lekom MabThera nije imala efekta na farmakokinetiku fludarabina ili ciklofosfamida. Isto tako, nije uočeno da fludarabin i ciklofosfamid utiču na farmakokinetiku leka MabThera.
Istovremena primena sa metotreksatom nije imala dejstva na farmakokinetiku leka MabThera kod pacijenata obolelih od reumatoidnog artritisa. Pacijenti sa titrom humanih anti-mišjih antitela (engl. Human Anti-Mouse Antibody, HAMA) ili sa titrom antitela na lek (engl. anti-drug antibody, ADA) mogu imati alergijske reakcije ili reakcije preosetljivosti kada se tretiraju drugim dijagnostičkim ili terapijskim monoklonskim antitelima. Nakon primene leka MabThera, 283 pacijenta sa reumatoidnim artritisom nastavila su terapiju nekim biološkim DMARD. Kod ovih pacijenata stopa klinički relevantnih infekcija, dok su bili na terapiji lekom MabThera, bila je 6,01 na 100 pacijent-godina, u poređenju sa 4,97 na 100 pacijent-godina tokom terapije biološkim DMARD koja je usledila.
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 0014140 · SmPC odeljak 4.5 ↗
Trudnoća, dojenje i plodnost
Kontracepcija kod muškaraca i žena Zbog dugog vremena zadržavanja rituksimaba kod pacijenata sa deplecijom B ćelija, žene u reproduktivnom periodu moraju koristiti odgovarajuće mere kontracepcije tokom terapije i još 12 meseci nakon poslednje doze leka MabThera.
Trudnoća
Poznato je da IgG imunoglobulini prolaze kroz placentnu barijeru. Vrednosti B ćelija kod novorođenčadi nakon izlaganja majki leku MabThera nisu praćeni u kliničkim ispitivanjima. Ne postoje adekvatni i dobro kontrolisani podaci iz studija na trudnicama, ali su ipak prolazna deplecija B ćelija i limfocitopenija prijavljene kod nekih odojčadi čije su majke tokom trudnoće bile izložene leku MabThera. Slični efekti su primećeni u ispitivanjima na životinjama (videti odeljak 5.3). Zbog toga lek MabThera se ne sme primenjivati kod trudnica, osim ukoliko potencijalna korist ne prevazilazi potencijalni rizik.
Dojenje
Ograničeni podaci o izlučivanju rituksimaba u majčino mleko ukazuju na vrlo male koncentracije leka u mleku (relativna doza kod odojčeta manja je od 0,4%). U malobrojnim slučajevima praćenja dojene dece opisan je normalan rast i razvoj do 2 godine. Međutim, budući da su ti podaci ograničeni, a dugoročni ishodi za odojčad i dalje nepoznati, dojenje se ne preporučuje tokom terapije rituksimabom, a u optimalnom slučaju ni narednih 6 meseci nakon terapije rituksimabom.
Plodnost
Studije sprovedene na životinjama nisu otkrile štetan uticaj rituksimaba na reproduktivne organe.
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 0014140 · SmPC odeljak 4.6 ↗
Alkohol
Poseban podatak o alkoholu nije dostupan za ovo pakovanje. Odsustvo podatka nije dokaz da je alkohol bezbedan uz ovaj lek niti da interakcija ne postoji. Proverite upozorenja i interakcije u PIL/SmPC dokumentaciji i konsultujte lekara ili farmaceuta pre konzumiranja alkohola.
Posebna stranica o alkoholu →Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 0014140 · dokument za dodatnu proveru; nije posebna procena alkohola ↗
Neželjena dejstva
koja su do danas zabeležena ukazuju da lek MabThera nema ili ima zanemarljiv uticaj, na sposobnost upravljanja motornim vozilom ili mašinama.
4.8. Neželjena dejstva
Iskustva sa primenom kod non-Hodgkin-ovog limfoma i hronične limfocitne leukemije kod odraslih pacijenata
Sažetak bezbedonosnog profila
Ukupan bezbednosni profil leka MabThera u terapiji non-Hodgkin-ovog limfoma i hronične limfocitne leukemije zasnovan je na podacima od pacijenata iz kliničkih studija i postmarketinškog praćenja. Ovi pacijenti bili su lečeni lekom MabThera kao monoterapijom (indukciona terapija ili terapija održavanja nakon indukcione terapije) ili u kombinaciji sa hemioterapijom.
Najčešće prijavljene neželjene reakcije kod pacijenata koji su primali lek MabThera bile su reakcije povezane sa primenom infuzije, koje su se kod većine pacijenata javljale pri prvoj infuziji. Incidenca simptoma povezanih sa primenom infuzije značajno se smanjuje sa narednim infuzijama i iznosi manje od 1% nakon osam doza leka MabThera.
Infekcije (predominantno bakterijske i virusne) javljale su se tokom kliničkih studija kod približno 30-55% pacijenata sa NHL i kod 30-50 % pacijenata tokom kliničkih studija pacijenata sa HLL.
Najčešće prijavljene ili primećene ozbiljne neželjene reakcije bile su:
- reakcije povezane sa primenom infuzije (uključujući sindrom oslobađanja citokina, sindrom lize tumora), videti odeljak 4.4.
- infekcije, videti odeljak 4.4.
- kardiovaskularni događaji, videti odeljak 4.4.
Ostale prijavljene ozbiljne neželjene reakcije uključuju reaktivaciju hepatitisa B i PML (videti odeljak 4.4).
Tabelarni prikaz neželjenih reakcija
Učestalost neželjenih reakcija prijavljenih sa lekom MabThera u monoterapiji ili u kombinaciji sa hemioterapijom prikazana je u tabeli 3. Kategorije učestalosti su definisane kao veoma često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 do < 1/10), povremeno (≥ 1/1000 do < 1/100), retko (≥ 1/10000 do < 1/1000),veoma retko (< 1/10000) i nepoznata učestalost (učestalost se ne može odrediti na osnovu dostupnih podataka). Unutar svake grupe učestalosti, neželjena dejstva prikazana su po opadajućoj ozbiljnosti.
Neželjene reakcije koje su uočene samo tokom postmarketinškog praćenja i za koje nije moguće proceniti učestalost su svrstane u kategoriju "nepoznata učestalost".
Prikažite SmPC odeljak 4.8
Opis odabranih neželjenih reakcija
Infekcije Lek MabThera je indukovao depleciju B ćelija kod 70%-80% pacijenata, ali se povezuje sa smanjenjem koncentracije serumskih imunoglobulina samo kod manjeg broja pacijenata.
Lokalizovana infekcija kandidom, kao i herpes zoster prijavljeni su sa većom incidencom u grupi pacijenata na terapiji lekom MabThera u randomizovanim studijama. Ozbiljne infekcije prijavljene su kod oko 4% pacijenata lečenih lekom MabThera kao monoterapijom. Veća učestalost svih infekcija, uključujući i infekcije stepena 3 i 4, zabeležene su sa primenom leka MabThera kao terapije održavanja u trajanju do dve godine, u poređenju sa kontrolnom grupom. Nije bilo kumulativne toksičnosti u smislu infekcija prijavljenih tokom dvogodišnjeg perioda terapije. Štaviše, tokom lečenja lekom MabThera prijavljene su druge ozbiljne virusne infekcije, bilo da se radi o novim, reaktivaciji ili egzacerbaciji postojećih infekcija, od kojih su neke imale smrtni ishod. Većina pacijenata je primala lek MabThera u kombinaciji sa hemioterapijom ili kao deo terapije pri transplantaciji hematopoetskih matičnih ćelija. Primeri ovih ozbiljnih virusnih infekcija su infekcije uzrokovane herpes virusima (Cytomegalovirus, Varicella Zoster Virus i Herpes Simplex Virus), JC virusom (progresivna multifokalna leukoencefalopatija (PML)), enterovirusom (meningoencefalitis) i hepatitis C virusom (videti odeljak 4.4.). U kliničkim studijama su bili prijavljeni i slučajevi fatalne PML koja se javila nakon progresije bolesti i ponavljanja ciklusa lečenja. Prijavljeni su i primeri reaktivacije hepatitisa B, od kojih je većina bila pri primeni leka MabThera u kombinaciji sa citotoksičnom hemioterapijom. Kod pacijenata sa relapsnom/refraktornom HLL, incidenca hepatitis B infekcije gradusa 3/4 (reaktivacija i primarna infekcija) prijavljena je kod 2 % pacijenata na terapijskom režimu R-FC u odnosu na 0 % na FC. Progresija Kapoši sarkoma zabeležena je kod pacijenata koji su primali lek MabThera, a već su imali Kapoši sarkom. Ovi slučajevi javili su se pri primeni leka u neodobrenim indikacijama i većina pacijenata bila je HIV pozitivna.
Hematološke neželjene reakcije U kliničkim studijama sa primenom leka MabThera kao monoterapije tokom 4 nedelje, hematološki poremećaji javili su se kod manjeg broja pacijenata i obično su bili blagi i reverzibilni. Teška neutropenija (stepena 3 ili 4) zabeležena je kod 4,2% pacijenata, anemija kod 1,1% pacijenata, a trombocitopenija kod 1,7% pacijenata. Tokom terapije održavanja lekom MabThera tokom 2 godine, leukopenija (5% u odnosu na 2%, stepena 3/4) i neutropenija (10% u odnosu na 4%, stepena 3/4) prijavljene su sa većom incidencom u odnosu na kontrolnu grupu. Incidenca trombocitopenije bila je niska (<1 %, stepena 3/4) i nije se razlikovala između terapijskih grupa. U toku terapija u studijama sa lekom MabThera u kombinaciji sa hemioterapijom, leukopenija stepena 3/4 (R-CHOP 88% u odnosu na CHOP 79%, R-FC 23% u odnosu na FC 12%), neutropenija (R-CVP 24% u odnosu na CVP 14%; R-CHOP 97% u odnosu na CHOP 88%, R-FC 30% u odnosu na FC 19% kod prethodno nelečenih pacijenata sa HLL), pancitopenija (R-FC 3% u odnosu na FC 1% kod prethodno nelečenih pacijenata sa HLL) prijavljene su obično sa većom učestalošću nego pri primeni samo hemioterapije. Ipak, veća incidenca neutropenije kod pacijenata lečenih lekom MabThera i hemioterapijom nije bila povezana sa većom incidencom infekcija i infestacija u poređenju sa pacijentima lečenim samo hemioterapijom. U studijama kod prethodno nelečenih pacijenata i pacijenata sa relapsnom/refraktornom HLL ustanovljeno je da je kod najviše 25% pacijenata lečenih sa R-FC neutropenija bila produženog trajanja (definisano kao broj neutrofila manji od 1 x 109/L između 24 do 42 dana nakon poslednje doze) ili se javljala sa kasnim početkom (definisano kao broj neutrofila manji od 1 x 109/L koji se javljao nakon 42 dana od poslednje doze kod pacijenata bez prethodne neutropenije produženog trajanja ili kod pacijenata koji su se oporavljali pre 42 dana), nakon terapije lekom MabThera u kombinaciji sa FC. Nije bilo prijavljenih razlika za incidencu anemije. Prijavljeno je nekoliko slučajeva odložene neutropenije koji su se javljali više od četiri nedelje nakon primene poslednje infuzije leka MabThera. U studiji prve linije terapije HLL, pacijenti u fazi C bolesti, prema Binetovoj klasifikaciji, ispoljili su više neželjenih efekata u grupi koja je bila lečena R-FC terapijom u poređenju sa grupom na FC terapiji (R-FC 83% u odnosu na FC 71%). U studiji sa
relapsnom/refraktornom HLL, trombocitopenija gradusa 3/4 prijavljena je kod 11% pacijenata u R-FC grupi u poređenju sa 9% pacijenata u FC grupi.
U studijama sa lekom MabThera kod pacijenata sa Waldenstrom-ovom makroglobulinemijom, primećeno je prolazno povećanje koncentracije serumskog IgM nakon započinjanja terapije, koje može biti povezano sa hiperviskozitetom i sličnim simptomima. Prolazno povećanje koncentracije IgM obično se vraćalo bar na početnu vrednost u toku 4 meseca.
Kardiovaskularne neželjene reakcije Kardiovaskularne neželjene reakcije tokom kliničkih studija sa lekom MabThera kao monoterapijom zabeležene su kod 18,8% pacijenata, pri čemu su najčešće prijavljeni hipotenzija i hipertenzija. Tokom primene infuzije, prijavljeni su slučajevi aritmije stepena 3 ili 4 (uključujući ventrikularnu i supraventrikularnu tahikardiju) i angine pektoris. Tokom terapije održavanja incidenca kardioloških poremećaja stepena 3/4 bila je slična između pacijenata koji su na terapiji lekom MabThera i kontrolne grupe. Kardiološki događaji prijavljeni su kao ozbiljni neželjeni događaji (uključujući atrijalnu fibrilaciju, infarkt miokarda, insuficijenciju leve komore, ishemiju miokarda) kod 3% pacijenata na terapiji lekom MabThera i <1% u kontrolnoj grupi. U studijama koje su procenjivale terapiju lekom MabThera u kombinaciji sa hemioterapijom, incidenca kardijalnih aritmija stepena 3 i 4, predominantno supraventrikularnih aritmija kao što su tahikardija i atrijalni flater/fibrilacija, bila je veća u R-CHOP grupi (14 pacijenata; 6,9 %) u poređenju sa CHOP grupom (3 pacijenta; 1,5 %). Sve ove aritmije javljale su se ili pri primeni infuzije leka MabThera ili su bile povezane sa predisponirajućim stanjima kao što su povišena telesna temperatura, infekcija, akutni infarkt miokarda ili postojeće respiratorne i kardiovaskularne bolesti. Nije primećena razlika između R-CHOP i CHOP grupe u incidenci ostalih kardioloških događaja stepena 3 i 4, uključujući srčanu insuficijenciju, bolesti miokarda i manifestacije koronarne arterijske bolesti. U HLL, ukupna incidenca kardioloških poremećaja stepena 3 i 4 bila je niska, kako u studiji prve terapijske linije (4% R-FC, 3% FC), tako i u studiji sa relapsnom/refraktornom HLL (4 % R-FC, 4 % FC).
Respiratorni sistem Prijavljeni su slučajevi intersticijalne bolesti pluća, neki sa smrtnim ishodom.
Neurološki poremećaji Tokom perioda lečenja (faza indukcionoe terapije koja se sastoji od najviše osam ciklusa R-CHOP) , četiri pacijenta (2%) na terapiji R-CHOP, svi sa kardiovaskularnim faktorima rizika, imala su tromboembolijske cerebrovaskularne događaje tokom prvog terapijskog ciklusa. Nije bilo razlike među terapijskim grupama u incidenci ostalih tromboembolijskih događaja. Nasuprot tome, tri pacijenta (1,5%) imala su cerebrovaskularne događaje u CHOP grupi, i kod svih su se javili tokom perioda praćenja nakon terapije. U HLL, ukupna incidenca neuroloških poremećaja stepena 3 i 4 bila je niska, kako u studiji prve terapijske linije (4% R-FC, 4% FC), tako i u studiji sa relaps/refraktornim HLL (3 % R-FC, 3 % FC).
Prijavljeni su slučajevi sindroma posteriorne reverzibilne encefalopatije (eng. posterior reversible encephalopathy syndrome – PRES)/sindroma reverzibilne posteriorne leukoencefalopatije (eng. reversible posterior leukoencephalopathy syndrome- RPLS). Znaci i simptomi su uključivali smetnje u vidu, glavobolju, epileptičke napade i promenjeno mentalno stanje sa ili bez pridružene hipertenzije. Dijagnozu PRES/RPLS treba potvrditi snimanjem mozga. Kod prijavljenih slučajeva su prepoznati faktori rizika za PRES/RPLS, koji uključuju i osnovnu bolest pacijenata, hipertenziju, terapiju imunosupresivima i/ili hemioterapiju.
Gastrointestinalni poremećaji Gastrointestinalne perforacije, koje su u nekim slučajevima dovele do smrtnog ishoda, zabeležene su kod pacijenata koji su primali lek MabThera u terapiji non–Hodgkin limfoma. U većini ovih slučajeva, lek MabThera je primenjivan sa hemioterapijom.
Koncentracije IgG U kliničkoj studiji koje je procenjivala terapiju održavanja lekom MabThera kod pacijenata sa relapsnim/refraktornim folikularnim limfomom, medijana koncentracije IgG je bila ispod donje granice normale (engl. lower limit of normal, LLN) (< 7 g/L), nakon indukcione terapije i u kontrolnoj i u grupi koja
je primala lek MabThera. U kontrolnoj grupi, medijana koncentarcije IgG se postepeno povećavala do iznad donje granice normalnih vrednosti, dok je u grupi koja je primala lek MabThera medijana ostala nepromenjena. Udeo pacijenata sa koncentracijom IgG ispod donje granice normalnih vrednosti bio je oko 60% u grupi koja je primala lek MabThera tokom dve godine terapije, dok se u kontrolnoj grupi smanjio (36 % nakon 2 godine).
Zabeležen je mali broj spontanih i u literaturi opisanih slučajeva hipogamaglobulinemije kod pedijatrijskih pacijenata lečenih lekom MabThera, od kojih su neki bili teški i zahtevali dugotrajnu supstitucionu terapiju imunoglobulinima. Posledice dugotrajne deplecije B ćelija kod pedijatrijske populacije su nepoznate.
Poremećaji kože i potkožnog tkiva Veoma retko su prijavljeni toksična epidermalna nekroliza (Lyell-ov sindrom) i Stivens-Džonsonov sindrom, ponekad sa smrtnim ishodom.
Posebne grupe pacijenata - monoterapija lekom MabThera Pacijenti starijeg životnog doba (≥ 65 godina): Incidenca svih neželjenih reakcija na lek svih stepena kao i stepena 3/4 bila je slična kod starijih i mlađih pacijenata (<65 godina).
Voluminozna tumorska masa Postojala je veća incidenca neželjenih događaja stepena 3/4 kod pacijenata sa voluminoznom tumorskom masom nego kod pacijenata koji nisu imali voluminoznu tumorsku masu (25,6 % u odnosu na 15,4 %). Incidenca neželjenih reakcija na lek svih stepena bila je slična u ove dve grupe.
Ponovna terapija Procenat pacijenata koji su prijavili neželjene reakcije pri ponovnoj terapiji lekom MabThera bio je sličan procentu pacijenata koji su prijavili neželjene reakcije nakon početne terapije (bilo kog stepena i stepena 3/4).
Posebne grupe pacijenata – lek MabThera u kombinovanoj terapiji Pacijenti starijeg životnog doba (≥ 65 godina) Incidenca neželjenih događaja gradusa 3/4 na nivou krvi i limfnog sistema bila je veća kod starijih pacijenata u poređenju sa mlađim pacijentima (<65 godina), sa prethodno nelečenom ili relapsnom/refraktornom HLL.
Iskustvo sa primenom kod pedijatrijskih pacijenata sa DLBCL/BL/B-AL/BLL
Sažetak bezbednosnog profila
Sprovedeno je multicentrično, otvoreno, randomizovano ispitivanje hemioterapije LMB (engl.Lymphome Malin B) u kombinaciji s lekom MabThera ili bez njega kod pedijatrijskih pacijenata (uzrasta od ≥ 6 meseci do < 18 godina) s prethodno nelečenim uznapredovalim CD20 pozitivnim DLBCL/BL/B-AL/BLL.
Ukupno 309 pedijatrijskih pacijenata je primilo lek MabThera i bilo uključeno u populaciju za analizu bezbednosti. Pedijatrijski pacijenti randomizovani u grupu koja je primala hemioterapiju LMB u kombinaciji s lekom MabThera ili oni uključeni u deo ispitivanja sa samo jednom grupom primali su lek MabThera u dozi od 375 mg/m2 telesne površine i primili su ukupno šest i.v. infuzija leka MabThera (po dve tokom svakog od dva ciklusa indukcione terapije i po jednu tokom svakog od dva ciklusa terapije konsolidacije protokolom LMB). Bezbednosni profil leka MabThera kod pedijatrijskih pacijenata (uzrasta od ≥ 6 meseci do < 18 godina) s prethodno nelečenim uznapredovalim CD20 pozitivnim DLBCL/BL/B-AL/BLL u načelu je s obzirom na vrstu, prirodu i težinu neželjenih dejstava odgovarao poznatom bezbednosnom profilu primećenom kod odraslih pacijenata s NHL i HLL. Dodavanje leka MabThera hemioterapiji dovelo je do povećanog rizika od nekih događaja, uključujući infekcije (uključujući sepsu), u odnosu na lečenje samo hemioterapijom.
Iskustva sa primenom kod reumatoidnog artritisa
Sažetak bezbedonosnog profila
Ukupan bezbednosni profil leka MabThera u terapiji reumatoidnog artritisa zasnovan je na podacima dobijenim od pacijenata iz kliničkih studija i postmarketinškog praćenja.
Bezbednosni profil leka MabThera kod pacijenata sa umerenim do teškim reumatoidnim artritisom (RA) je sumiran u nastavku teksta. U kliničkim studijama više od 3100 pacijenata je primilo bar jedan ciklus terapije i bili su praćeni tokom 6 meseci do preko 5 godina. Skoro 2400 pacijenata je primilo dva ili više ciklusa terapije, dok je više od 1000 pacijenata primilo 5 ili više ciklusa terapije. Bezbednosne informacije koje su prikupljene tokom postmarketinškog praćenja oslikavaju očekivani profil neželjenih reakcija koji je primećen i u kliničkim studijama za lek MabThera (videti odeljak 4.4).
Pacijenti su primali 2 x 1000 mg leka MabThera odvojeno u intervalima od dve nedelje. Uz to je primenjivan i metotreksat (10-25 mg nedeljno). Infuzije leka MabThera primenjivane su posle intravenske infuzije 100 mg metilprednizolona. Pacijenti su primali i terapiju oralnim prednizonom tokom 15 dana.
Tabelarni prikaz neželjenih reakcija
Neželjene reakcije su navedene u tabeli 4. Učestalost je definisana kao veoma često (≥1/10), često (≥1/100 do <1/10), povremeno (≥1/1000 do <1/100), retko (≥ 1/10000 do < 1/1000), veoma retko (<1/10000) i nepoznato (ne može biti procenjeno iz dostupnih podataka). Unutar svake grupe učestalosti, neželjeni događaji prikazani su po redosledu opadajuće ozbiljnosti.
Najčešće neželjene reakcije za koje se smatra da su posledica primanja leka MabThera su bile reakcije povezane sa primenom infuzije. Ukupna incidenca pojave reakcija povezanih sa primenom infuzije u kliničkim studijama je bila 23% nakon primene prve infuzije i smanjivala se sa svakom sledećom infuzijom. Ozbiljne reakcije povezane sa primenom infuzije su se javljale povremeno (0,5% pacijenata) i uglavnom su primećene tokom prvog ciklusa lečenja. Pored neželjenih reakcija zabeleženih u kliničkim ispitivanjima reumatoidnog artritisa sa primenom leka MabThera, prijavljeni su i slučajevi progresivne multifokalne leukoencefalopatije (PML) (videti odeljak 4.4) i reakcije slične serumskoj bolesti tokom postmarketinškog praćenja.
Opis odabranih neželjenih reakcija
Reakcije povezane sa primenom infuzije Najčešće neželjene reakcije koje su se javljale nakon primene leka MabThera u kliničkim studijama su bile reakcije povezane sa primenom infuzije (videti tabelu 4). Od 3189 pacijenata lečenih lekom MabThera, 1135 (36%) je imalo najmanje jednu reakciju povezanu sa primenom infuzije, a 733/3189 (23%) pacijenata je imalo reakcije povezane sa primenom infuzije nakon prve infuzije pri prvom izlaganju leku MabThera. Incidenca reakcija povezanih sa primenom infuzije opada nakon svake sledeće infuzije. U kliničkim studijama je manje od 1% (17/3189) pacijenata imalo ozbiljne reakcije povezane sa primenom infuzije. Nije bilo reakcija povezanih sa primenom infuzije gradusa 4 prema opštim kriterijumima toksičnosti (engl. Common Toxicity Criteria, CTC) i nije bilo smrtnih slučajeva kao posledice reakcija povezanih sa primenom infuzije u kliničkim studijama. Udeo događaja gradusa 3 prema CTC kriterijumima i pojave reakcija povezanih sa primenom infuzije koje su dovele do prekida terapije se smanjivao sa svakim narednim terapijskim ciklusom, i takvi događaji su bili retki od trećeg ciklusa nadalje. Premedikacija intravenskim glukokortikoidima značajno je smanjila incidencu i ozbiljnost reakcija povezanih sa primenom infuzije (videti odeljke 4.2 i 4.4). Tokom postmarketinškog praćenja leka prijavljene su teške reakcije povezane sa primenom infuzije sa smrtnim ishodom.
U studiji dizajniranoj radi procene bezbednosti brže infuzije leka MabThera kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom, pacijenti sa umerenim do teškim aktivnim reumatoidnim artritisom kod kojih se nije javila ozbiljna reakcija vezana za infuziju, tokom ili unutar 24 sata od primene prve ispitivane infuzije smeli su da prime dvosatnu intravensku infuziju leka MabThera. Pacijenti sa pojavom ozbiljnih reakcija povezanih sa primenom infuzije biološke terapije za lečenje reumatoidnog artritisa u anamnezi, nisu bili uključeni u studiju. Incidenca, tip i ozbiljnost reakcija povezanih sa primenom infuzije su bili u skladu sa onim već zabeleženim u ranijim ispitivanjima. Nije bilo ozbiljnih reakcija povezanih sa primenom infuzije.
Infekcije Ukupna stopa infekcija prijavljena u kliničkim studijama iznosila je približno 94 na 100 pacijent-godina kod pacijenata koji su primali lek MabThera. Ove infekcije su uglavnom bile blage do umerene i obično su predstavljale infekcije gornjih disajnih puteva i urinarnog trakta. Incidenca ozbiljnih infekcija koje su zahtevale intravensku primenu antibiotika, iznosila je približno 4 na 100 pacijent-godina. Stopa ozbiljnih infekcija nije se značajno povećala primenom ponovljenih terapijskih ciklusa. Tokom kliničkih studija prijavljene su infekcije donjeg respiratornog trakta (uključujući pneumoniju) sa sličnom incidencom javljanja u grupi pacijenata koja je primala lek MabThera kao i u kontrolnim grupama.
Nakon stavljanja leka u promet, ozbiljne virusne infekcije su prijavljene kod RA pacijenata koji su primali rituksimab.
Slučajevi progresivne multifokalne leukoencefalopatije sa fatalnim ishodom prijavljeni su nakon primene leka MabThera za lečenje autoimunskih bolesti. To uključuje primenu u terapiji reumatoidnog artritisa i neodobrenim indikacijama za terapiju autoimunskih bolesti kao što su sistemski eritemski lupus (SLE) i vaskulitis.
Kod pacijenata sa non-Hodgkin-ovim limfomom koji su primali lek MabThera u kombinaciji sa citotoksičnom hemioterapijom prijavljeni su slučajevi reaktivacije hepatitisa B (videti non–Hodgkin-ov limfom). Reaktivacija hepatitis B infekcije je vrlo retko bila prijavljena i kod pacijenata obolelih od reumatoidnog artritisa koji su primali lek MabThera (videti odeljak 4.4).
Kardiovaskularne neželjene reakcije Ozbiljne kardiovaskularne neželjene reakcije su zabeležene u stopi od 1,3 na 100 pacijent-godina, u grupi pacijenata koji su primali lek MabThera, u poređenju sa 1,3 na 100 pacijent-godina u grupi pacijenata koji su primali placebo. Udeo pacijenata koji su imali kardiovaskularne događaje (sve ili samo ozbiljne) nije se povećavao tokom vištestrukih ciklusa terapije.
Neurološki događaji Prijavljeni su slučajevi sindroma reverzibilne posteriorne encefalopatije (engl. posterior reversible encephalopathy syndrome, PRES) odnosno sindroma reverzibilne posteriorne leukoencefalopatije (engl.
reversible posterior leukoencephalopathy syndrome, RPLS). Znaci i simptomi su uključivali poremećaj vida, glavobolju, epileptične napade i promenjeno mentalno stanje, sa ili bez pridružene hipertenzije. Dijagnozu PRES/RPLS je potrebno je potvrditi snimanjem mozga. U prijavljenim slučajevima postojali su faktori rizika za PRES/RPLS, uključujući tu i već postojeće bolesti pacijenata, hipertenziju, imunosupresivnu terapiju i/ili hemioterapiju.
Neutropenija Tokom terapije lekom MabThera zabeležena je pojava neutropenije, u većini slučajeva prolaznog karaktera i blagog do umerenog intenziteta. Neutropenija se može javiti nekoliko meseci nakon primene leka MabThera (videti odeljak 4.4).
U placebo kontrolisanim periodima kliničkih studija, 0,94% (13/1382) pacijenata lečenih lekom MabThera i 0,27% (2/731) pacijenata koji su primali placebo su razvili tešku neutropeniju.
Neutropenija, uključujući teške slučajeve neutropenije, sa odloženim početkom i perzistentnu neutropeniju, je prijavljivana retko u postmarketinškom periodu, a neki od prijavljenih slučajeva bili su povezani sa fatalnim infekcijama.
Poremećaji kože i potkožnog tkiva Veoma retko su prijavljeni toksična epidermalna nekroliza (Lyell-ov sindrom) i Stivens-Džonsonov sindrom, ponekad sa smrtnim ishodom.
Laboratorijski nalazi Hipogamaglobulinemija (IgG ili IgM ispod donje granice normalnih vrednosti) zabeležena je kod pacijenata sa RA koji su lečeni lekom MabThera. Nije bilo povećanja stope svih infekcija ili ozbiljnih infekcija nakon pojave sniženih vrednosti IgG ili IgM (videti odeljak 4.4).
Mali broj spontanih slučajeva i slučajeva iz literature, hipogamaglobulinemije, zabeležen je kod dece lečene lekom MabThera, od kojih su neki bili ozbiljni i zahtevali su dugotrajnu supstitucionu terapiju imunoglobulinima. Posledice dugotrajne deplecije B ćelija u pedijatrijskoj populaciji su nepoznate.
Iskustvo sa primenom kod granulomatoze sa poliangiitisom (GPA) i mikroskopskog poliangiitisa (MPA)
Indukcija remisije kod odraslih pacijenata (studija I GPA/MPA) U studiji 1 GPA/MPA, 99 odraslih pacijenata je bilo lečeno lekom MabThera za indukciju remisije GPA i MPA (375 mg/m2, jednom nedeljno tokom 4 nedelje) i glukokortikoidima (videti odeljak 5.1).
Neželjene reakcije na lek koje su navedene u Tabeli 5 su svi neželjeni događaji koji su se javili sa učestalošću ≥ 5% kod grupe odraslih pacijenata koja je primala lek MabThera kao i većom učestalošću u odnosu na uporednu grupu.
Opis odabranih neželjenih reakcija
Reakcije povezane sa primenom infuzije U PV studiji 1 reakcije povezane sa primenom infuzije bile su česte (58%). Gotovo sve reakcije povezane sa primenom infuzije bile su blage do umerene težine. Procenat pacijenata koji su imali reakciju povezanu sa primenom infuzije iznosio je 29% (11 pacijenata) nakon prve infuzije, 40% (15 pacijenata) nakon druge, 13% (5 pacijenta) nakon treće i 10% (4 pacijenta) nakon četvrte infuzije. Nijedan pacijent nije prekinuo terapiju zbog reakcija povezanih sa primenom infuzije. Vrsta i težina simptoma reakcija povezanih sa primenom infuzije bili su slični kao i kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom i GPA/MPA.
U 2. ispitivanju kod PV reakcije povezane sa primenom infuzije prvenstveno su se javljale kod prve infuzije i njihova se učestalost smanjivala sa daljim infuzijama: udeo pacijenata koji su imali reakciju povezanu sa infuzijom iznosio je 17,9% kod prve infuzije, 4,5% kod druge, 3% kod treće i 3% kod četvrte infuzije. Kod 11/15 pacijenata koji su doživeli najmanje jednu reakciju povezanu sa primenom infuzije i reakcije su bile 1. ili 2. stepena težine. Kod 4/15 pacijenata prijavljene su reakcije na infuziju ≥ 3. stepena, koje su dovele do prekida lečenja lekom MabThera, a u tri od ta četiri pacijenta reakcije na infuziju bile su ozbiljne (opasne po život). Ozbiljne reakcije na infuziju javile su se pri prvoj (2 pacijenta) ili drugoj (1 pacijent) infuziji te su se povukle uz simptomatsko lečenje.
Infekcije U 1. ispitivanju kod PV infekcije povezane sa terapijom zabeležene su kod 14 pacijenata (37%) u grupi lečenoj lekom MabThera i 15 pacijenata (42%) u grupi lečenoj standardnom dozom prednizona. Najčešće infekcije u grupi koja je primala lek MabThera bile su herpes simplex i herpes zoster infekcije, bronhitis, infekcije mokraćnih puteva, gljivične infekcije i konjunktivitis. Kod 3 pacijenta (8%) iz grupe na terapiji lekom MabThera zabeleženo je ukupno 5 ozbiljnih infekcija (pneumonija uzrokovana Pneumocystis jirovecii, infektivna tromboza, infekcija intervertebralnog diska, plućna infekcija, stafilokokna sepsa), dok je u grupi lečenoj standardnom dozom prednizona ozbiljnu infekciju (pneumonija uzrokovana Pneumocystis jirovecii) imao jedan pacijent (3%).
U 2. ispitivanju kod PV infekcije su se javile kod 42 pacijenata (62,7%) na terapiji lekom MabThera. Najčešće infekcije u grupi na terapiji lekom MabThera bile su infekcije gornjih disajnih puteva, nazofaringitis, oralna kandidijaza i infekcija mokraćnih puteva. Šest pacijenata (9%) u grupi na terapiji lekom MabThera imalo je ozbiljne infekcije.
Nakon stavljanja leka u promet, zabeležene su ozbiljne virusne infekcije kod pacijenata sa PV koji su primali lek rituksimab.
Odstupanja laboratorijskih nalaza U 2. ispitivanju kod PV, u grupi lečenoj lekom MabThera, nakon infuzije, vrlo često je primećeno prolazno smanjenje broja limfocita, izazvano smanjenjem populacija perifernih T-ćelija, kao i prolazno smanjenje koncentracija fosfora. Smatra se da su ta smanjenja bila uzrokovana i.v. infuzijom metilprednizolona kao premedikacije.
U 2. ispitivanju kod PV često su primećene smanjene koncentracije IgG, a vrlo su često zabeležene i smanjene koncentracije IgM; međutim, nije bilo dokaza povećanog rizika od ozbiljnih infekcija nakon razvoja smanjenih koncentracija IgG ili IgM.
Prijavljivanje neželjenih reakcija
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd Republika Srbija fax: +381 (0)11 39 51 131 website: www.alims.gov.rs e-mail: [email protected]
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 0014140 · SmPC odeljak 4.8 ↗
Zamena leka
Ovaj JKL nije naveden na važećoj ALIMS listi međusobno zamenljivih lekova.
Prikaz je zasnovan na tačnom JKL-u i važećoj ALIMS listi. Nije preporuka za samostalnu promenu terapije; zamenu potvrđuje lekar ili farmaceut.
Lekovi sa istom aktivnom supstancom
Drugi registrovani lekovi koji sadrže aktivnu supstancu rituksimab. Isti sastojak ne znači da su jačina, oblik, doziranje ili režim izdavanja isti i nije preporuka za samostalnu zamenu terapije.
Truxima 100 mg
koncentrat za rastvor za infuziju; 100 mg; bočica staklena, 2 × 10 mL
Specijalni režim · JKL 0014170
Blitzima 100 mg/10 mL
koncentrat za rastvor za infuziju; 100 mg/10 mL; bočica staklena, 2 × 10 mL
Stacionarna ustanova · JKL 0014145
Blitzima 500 mg/50 mL
koncentrat za rastvor za infuziju; 500 mg/50 mL; bočica staklena, 1 × 50 mL
Stacionarna ustanova · JKL 0014144
Rixathon 100 mg/10 mL
koncentrat za rastvor za infuziju; 100 mg/10 mL; bočica staklena, 2 × 10 mL
Stacionarna ustanova · JKL 0014151
Rixathon 500 mg/50 mL
koncentrat za rastvor za infuziju; 500 mg/50 mL; boca staklena, 1 × 50 mL
Stacionarna ustanova · JKL 0014150
Ruxience 100 mg/10 mL
koncentrat za rastvor za infuziju; 100 mg/10 mL; bočica staklena, 1 × 10 mL
Stacionarna ustanova · JKL 0014160
Ruxience 500 mg/50 mL
koncentrat za rastvor za infuziju; 500 mg/50 mL; bočica staklena, 1 × 50 mL
Stacionarna ustanova · JKL 0014161
Truxima 500 mg
koncentrat za rastvor za infuziju; 500 mg; bočica staklena, 1 × 50 mL
Specijalni režim · JKL 0014171
Cena i RFZO
Poslednja evidentirana maksimalna cena na veliko
33.512,40 RSD
Ovo nije automatski maloprodajna cena u apoteci.
Službeni glasnik RS: 73/2024
Objavljeno: 30.08.2024.
Sva registrovana pakovanja
Izaberite pakovanje da biste videli njegove tačne registracione podatke, dokumente, cenu i RFZO status. Sva pakovanja ispod pripadaju istoj registrovanoj porodici leka.
| Oblik, jačina i veličina | JKL | EAN | Maks. cena na veliko | RFZO | Detalji |
|---|---|---|---|---|---|
| koncentrat za rastvor za infuziju; 100 mg; bočica staklena, 2 × 10 mL | 0014140 | 8606102767418 | 33.512,40 RSD | Nije evidentirano | Izabrano |
| koncentrat za rastvor za infuziju; 500 mg; bočica staklena, 1 × 50 mL | 0014141 | 8606102767425 | 83.690,20 RSD | Nije evidentirano | Prikaži detalje → |
| rastvor za injekciju; 1400 mg; bočica staklena, 1 × 11,7 mL | 0014142 | 8606103889669 | 161.186,40 RSD | Nije evidentirano | Prikaži detalje → |
Izvori i zvanična dokumentacija
Aktuelni SmPC · broj rešenja 000457383 2023 59010 007 000 515 021 04 001
Izdavač: LekZa.com / C-CODE SOFTWARE DOO. Status sadržaja: strukturirano prema navedenim izvorima; nije označeno kao stručna medicinska recenzija lekara ili farmaceuta.
Registracioni podaci
Prikažite administrativne detalje
- JKL
- 0014140
- EAN
- 8606102767418
- Šifra proizvoda
- 482849
- Vrsta leka
- Humani lekovi
- Vrsta rešenja
- OBNOVA
- Broj rešenja
- 000457383 2023 59010 007 000 515 021 04 001
- Datum rešenja
- Thu, 11 Apr 2024 00:00:00 GMT
- Važi do
- Wed, 11 Apr 2074 00:00:00 GMT
- Proizvođač
- F.HOFFMANN-LA ROCHE LTD
- Nosilac dozvole
- ROCHE DOO BEOGRAD