Zvanične terapijske indikacije (SmPC 4.1)
Lek Lexib je indikovan za ublažavanje simptoma u terapiji osteoartritisa, reumatoidnog artritisa, ankilozirajućeg spondilitisa, kod odraslih. Odluka o propisivanju selektivnog inhibitora ciklooksigenaze-2 (COX-2) treba da se zasniva na proceni ukupnog rizika za svakog pacijenta pojedinačno (videti odeljke 4.3 i 4. 4).
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1163050 · SmPC odeljak 4.1 ↗
Kako se koristi
Odeljak obuhvata:
- Doziranje
- Posebne populacije
- Stariji pacijenti
- Pedijatrijska populacija
- Način primene
Prikažite SmPC odeljak 4.2
Doziranje
S obzirom na to da se kardiovaskularni (CV) rizici povezani sa upotrebom celekoksiba mogu povećati s dozom i trajanjem izloženosti leku, potrebno je primeniti najmanju efektivnu dnevnu dozu u najkraćem mogućem vremenskom periodu. Periodično treba proveravati potrebu pacijenta za ublažavanjem simptoma, kao i odgovor na primenjenu terapiju, posebno kod pacijenata sa osteoartritisom (videte odeljke 4.3, 4.4, 4.8 i 5.1). Osteoartritis Uobičajena preporučena dnevna doza je 200 mg, primenjena jednom dnevno ili u dve podeljene doze. Kod nekih pacijenata, sa nedovoljno ublaženim simptomima, povećanje doze na 200 mg dva puta dnevno može biti efikasnije. U slučaju izostanka povećane terapijske koristi nakon dve nedelje, potrebno je razmotriti druge terapijske opcije.
2 od 19 Reumatoidni artritis Preporučena početna doza je 200 mg, primenjena u dve podeljene doze. Po potrebi, doza se naknadno može povećati na 200 mg, dva puta dnevno. U slučaju izostanka povećane terapijske koristi nakon dve nedelje, potrebno je razmotriti druge terapijske opcije. Ankilozirajući spondilitis Preporučena dnevna doza je 200 mg, primenjena jednom dnevno ili u dve podeljene doze. Kod nekih pacijenata, sa nedovoljno ublaženim simptomima, povećanje doze na 400 mg, primenjene jednom dnevno ili ili u dve podeljene doze, može biti efikasnije. U slučaju izostanka povećane terapijske koristi nakon dve nedelje, potrebno je razmotriti druge terapijske opcije. Maksimalna preporučena dnevna doza je 400 mg za sve indikacije.
Posebne populacije
Stariji pacijenti
Kao i kod mlađih odraslih osoba, na početku terapije treba koristiti dozu od 200 mg leka dnevno. Ukoliko je potrebno, doza se može povećati na 200 mg, dva puta dnevno. Poseban oprez je potreban kod starijih pacijenata čija je telesna masa manja od 50 kg (videti odeljke 4.4 i 5.2).
Pedijatrijska populacija
Celekoksib nije indikovan za primenu kod dece. CYP2C9 spori metabolizeri Kod pacijenata za koje se, na osnovu genotipizacije ili prethodnih anamneza/iskustva sa drugim CYP2C9 supstratima, zna ili sumnja da su CYP2C9 spori metabolizeri, treba primenjivati celekoksib sa oprezom, s obzirom na to da je rizik od dozno-zavisnih neželjenih dejstava povećan. Potrebno je razmotriti smanjenje doze na polovinu najmanje preporučene doze (videti odeljak 5.2). Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre Kod pacijenata kod kojih je utvrđeno umereno oštećenje funkcije jetre, sa koncentracijama albumina u serumu u opsegu 25-35 g/L, terapiju treba započeti sa polovinom preporučene doze. Iskustva u lečenju ovakvih pacijenta ograničena su na pacijente sa cirozom jetre (videti odeljke 4.3, 4.4 i 5.2). Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega Iskustva u vezi primene celekoksiba kod pacijenata sa blagim ili umerenim oštećenjem funkcije bubrega su ograničena, te treba biti oprezan u lečenju takvih pacijenata (videti odeljke 4.3, 4.4 i 5.2.).
Način primene
Oralna primena. Lek Lexib se može uzimati sa hranom ili bez nje. Za primenu kod pacijenata koji imaju poteškoća sa gutanjem kapsula, sadržaj kapsula se može isprazniti na ravnu kašičicu kaše od jabuke, pirinčane kaše, jogurta ili izgnječenu bananu (hladne ili na sobnoj temperaturi), i odmah progutati sa čašom vode.
3 od 19
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1163050 · SmPC odeljak 4.2 ↗
Kontraindikacije i važna upozorenja
Formalne kontraindikacije (SmPC 4.3)
Preosetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1. Poznata preosetljivost na sulfonamide. Aktivni peptički ulcer ili gastrointestinalno (GI) krvarenje. Pacijenti kod kojih je nakon primene acetilsalicilne kiseline (aspirina) ili drugih nesteroidnih antiinflamatornih lekova (NSAIL), uključujući COX-2 inhibitore, došlo od pojave astme, akutnog rinitisa, nazalnih polipa, angioneurotskog edema, urtikarije ili drugog tipa alergijske reakcije. U trudnoći i kod žena u reproduktivnom dobu, osim ako ne koriste efikasan metod kontracepcije (videti odeljak 4.6). Pokazalo se da celekoksib izaziva malformacije kod dve ispitivane životinjske vrste (videti odeljke 4.6 i 5.3). Potencijal za rizik u trudnoći kod ljudi nije poznat, ali se ne može isključiti. Dojenje (videti odeljke 4.6 i 5.3). Teško oštećenje funkcije jetre (koncentracija albumina u serumu <25 g/L ili Child-Pugh skor ≥10). Pacijenti sa procenjenim klirensom kreatinina <30 mL/min. Inflamatorna bolest creva. Kongestivna srčana insuficijencija (NIHA II-IV). Utvrđena ishemijska bolest srca, bolest perifernih arterija i/ili cerebrovaskularna bolest.
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1163050 · SmPC odeljak 4.3 ↗
Važna upozorenja i mere opreza (SmPC 4.4)
Početak zvaničnog odeljka:
Gastrointestinalna (GI) dejstva Komplikacije gornjeg i donjeg dela gastrointestinalnog trakta (perforacije, ulceracije ili krvarenja), od kojih su neke sa smrtnim ishodom, javljale su se kod pacijenata lečenih celekoksibom. Savetuje se oprez u primeni NSAIL kod pacijenata sa najvećim rizikom od razvoja gastrointestinalnih komplikacija; starije osobe, pacijenata koji koriste bilo koje druge NSAIL ili antiagregacione lekove (kao što je acetilsalicilna kiselina), ili istovremeno primenjuju glukokortikoide, pacijenata koji koriste alkohol ili kod pacijenata sa prethodnom istorijom gastrointestinalnih bolesti, kao što su ulceracije i GI krvarenje. Rizik od pojave gastrointestinalnih neželjenih efekata celekoksiba (gastrointestinalne ulceracije ili druge gastrointestinalne komplikacije) je povećan kod istovremene primene celekoksiba sa acetilsalicilnom kiselinom (čak i u malim dozama). U dugotrajnim kliničkim ispitivanjima nije pokazana značajna razlika u GI bezbednosti kombinacije COX-2 selektivnih inhibitora + acetilsalicilna kiselina u odnosu na kombinaciju NSAIL + acetilsalicilna kiselina (videti odeljak 5.1). Istovremena primena sa NSAIL Treba izbegavati istovremenu primenu celekoksiba i NSAIL „neaspirinskog tipa“. Kardiovaskularna dejstva Povećan broj ozbiljnih kardiovaskularnih (KV) događaja, uglavnom infarkta miokarda, uočen je u dugotrajnom placebo kontrolisanom ispitivanju kod pacijenata sa sporadičnim adenomatoznim polipima lečenih celekoksibom u dozama od 200 mg dva puta dnevno i 400 mg dva puta dnevno u poređenju sa placebom (videti odeljak 5.1). S obzirom na to da se kardiovaskularni rizici povezani sa upotrebom celekoksiba mogu povećati s dozom i trajanjem izloženosti leku, potrebno je primeniti najmanju efektivnu dnevnu dozu u što najkraćem mogućem vremenskom periodu. Dugotrajna primena NSAIL, uključujući COX-2 selektivne inhibitore, povezana je sa povećanim rizikom od kardiovaskularnih i trombotičkih neželjenih događaja. Tačan opseg rizika povezanog sa pojedinačnom dozom, kao ni tačno trajanje tearpije povezano sa povećanim rizikom nisu ustanovljeni.
Prikažite SmPC odeljak 4.4
4 od 19 Periodično treba proveravati potrebu pacijenta za ublažavanjem simptoma, kao i odgovor na primenjenu terapiju, posebno kod pacijenata sa osteoartritisom (videte odeljke 4.2, 4.3, 4.8 i 5.1). Kod pacijenata sa značajnim faktorima rizika za kardiovaskularne događaje (npr. hipertenzija, hiperlipidemija, dijabetes melitus, pušenje), celekoksib treba primeniti samo nakon pažljive procene (videti odeljak 5.1). COX-2 selektivni inhibitori nemaju antitrombotičko dejstvo, te nisu zamena za acetilsalicilnu kiselinu za profilaksu kardiovaskularnih tromboembolijskih bolesti. Zbog toga terapiju antitrombotičkim lekovima ne treba prekidati (videti odeljak 5.1) Retencija tečnosti i edem Kao i kod drugih lekova za koje je poznato da inhibiraju sintezu prostaglandina, zadržavanje tečnosti i edem su primećeni kod pacijenata koji uzimaju celekoksib. Zbog toga, celekoksib treba primenjivati sa oprezom kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom, disfunkcijom leve komore ili hipertenzijom u anamnezi, kao i kod pacijenata sa već postojećim edemom nastalog iz bilo kog drugog razloga, budući da inhibicija sinteze prostaglandina može dovesti do pogoršanja funkcije bubrega i zadržavanja tečnosti. Oprez je takođe potreban kod pacijenata na terapiji diureticima ili kod kojih postoji rizik nastanka hipovolemije. Hipertenzija Kao i svi NSAIL, celekoksib može dovesti do razvoja hipertenzije ili pogoršanja postojeće hipertenzije, što može doprineti povećanju incidencije kardiovaskularnih događaja. Zbog toga je potrebno pažljivo pratiti krvni pritisak na početku uvođenja celekoksiba u terapiji, kao i tokom terapije. Hepatična i renalna dejstva Oslabljena funkcija bubrega ili jetre, a posebno srčana disfunkcija češći su kod starijih osoba, zbog toga je potreban odgovarajući medicinski nadzor. NSAIL, uključujući celekoksib, mogu uzrokovati renalnu toksičnost. Klinička ispitivanja sa celekoksibom pokazala su renalna dejstva slična onima primećenim kod primene uporedivih NSAIL. Pacijenti sa najvećim rizikom od renalne toksičnosti su oni sa oštećenjem funkcije bubrega, srčanom insuficijencijom, poremećajem funkcije jetre, pacijenti koji uzimaju diuretike, inhibitore angiotenzin konvertujućeg enzima (ACE inhibitore), antagoniste receptora za angiotenzin II i starije osobe (videti odeljak 4.5). Takve pacijente treba pažljivo pratiti dok su na terapiji celekoksibom. Tokom primene celekoksiba zabeleženi su neki slučajevi teških reakcija jetre, uključujući fulminantni hepatitis (neki od slučajeva su imali smrtni ishod), nekrozu jetre i insuficijenciju jetre (neki slučajevi su imali smrtni ishod ili im je bila potrebna transplantacija jetre). Među slučajevima kod kojih je zabeleženo vreme do pojave prvih simptoma, većina teških neželjenih efekata na jetri se razvila u roku od mesec dana nakon početka primene celekoksiba (videti odeljak 4.8). Ako tokom terapije kod pacijenta dođe do pogoršanja bilo koje prethodno opisane funkcije sistema organa, potrebno je preduzeti odgovarajuće mere i razmotriti prekid terapije celekoksibom. CYP2D6 inhibicija Celekoksib inhibira CYP2D6. Iako nije jak inhibitor ovog enzima, može biti neophodno smanjenje doze za pojedinačno titrirane doze lekova koji se metabolišu putem enzima CYP2D6 (videti odeljak 4.5). CYP2C9 spori metabolizeri
5 od 19 Pacijente za koje je poznato da su CYP2C9 spori metabolizeri treba lečiti sa oprezom (videti odeljak 5.2). Kožne i sistemske reakcije preosetljivosti Teške kožne reakcije, neke od njih sa smrtnom ishodom, uključujući eksfolijativni dermatitis, StevensJohnson-ov sindrom i toksičnu epidermalnu nekrolizu su vrlo retko prijavljivane prilikom primene celekoksiba (videti odeljak 4.8). Čini se da je za pacijente najveći rizik od ovih reakcija bio u ranoj fazi terapije: u većini slučajeva reakcija se javlja u toku prvog meseca primene leka. Kod pacijenata koji su primali celekoksib zabeležene su ozbiljne reakcije preosetljivosti (uključujući anafilaksu, angioedem i reakciju na lek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) ili sindrom preosetljivosti) (videti odeljak 4.8). Kod pacijenata sa anamnezom alergijskih reakcija na sulfonamide ili na bilo koji drugi lek rizik od pojave ozbiljnih reakcija na koži ili reakcija preosetljivosti može biti povećan (videti odeljak 4.3). Treba prekinuti primenu celekoksiba pri prvoj pojavi osipa na koži, lezija na sluzokoži ili bilo kojeg drugog znaka preosetljivosti. Opšte Celekoksib može prikriti povišenu telesnu temperaturu i druge znakove zapaljenja. Primena sa oralnim antikoagulansima Kod pacijenata koji su istovremeno uzimali i varfarin, zabeležena su ozbiljna krvarenja, od kojih su neka imala smrtni ishod. Prilikom istovremene terapije zabeleženo je produženo protrombinsko vreme (INR). Zbog svega navedenog, kod pacijenata koji uzimaju varfarinski/kumarinski tip oralnih antikoagulansa se mora pažljivo pratiti antikoagulantna aktivnost, naročito na početku terapije celekoksibom ili prilikom promene doze ovog leka (videti odeljak 4.5). Istovremena primena antikoagulansa sa NSAIL može povećati rizik od krvarenja. Potreban je oprez kada se celekoksib primenjuje u kombinaciji sa varfarinom ili drugim oralnim antikoagulansima, uključujući nove antikoagulanse (npr. apiksaban, dabigatran i rivaroksaban). Pomoćne supstance Ovaj lek sadrži laktozu. Pacijenti sa retkim naslednim oboljenjima netolerancije na galaktozu, potpunim nedostatkom laktaze ili glukozno-galaktoznom malapsorpcijom ne treba da koriste ovaj lek. Lek Lexib sadrži manje od 1mmol natrijuma (23 mg) po kapsuli, tj. suštinski je „bez natrijuma“.
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1163050 · SmPC odeljak 4.4 ↗
Interakcije sa drugim lekovima
Odeljak obuhvata:
- Metotreksat
- Litijum
- Oralni kontraceptivi
- Pedijatrijska populacija
Prikažite SmPC odeljak 4.5
Farmakodinamske interakcije Antikoagulansi Kod pacijenata koji uzimaju varfarin ili druge antikoagulanse, potrebno je pratiti antikoagulantnu aktivnost, naročito prvih nekoliko dana na početku terapije celekoksibom ili prilikom promene doze ovog leka, budući da ovi pacijenti imaju povećan rizik od nastanka komplikacija krvarenja. Zbog toga je kod pacijenata koji uzimaju oralne antikoagulanse potrebno pažljivo pratiti protrombinsko vreme (INR), naročito prvih nekoliko dana na početku terapije celekoksibom ili prilikom promene doze ovog leka (videti odeljak 4.4). Kod pacijenata koji su istovremeno uzimali celekoksib i varfarin, zabeležena je pojava krvarenja udruženog sa produženjem protrombinskog vremena, prvenstveno kod starijih osoba, od kojih su neki imali smrtni ishod. Antihipertenzivi Lekovi iz grupe NSAIL mogu da umanje dejstvo antihipertenziva kao što su ACE inhibitori, antagonisti angiotenzin-II receptora, diuretici i beta blokatori. Kao i kod NSAIL, rizik od akutne insuficijencije bubrega, koja je obično reverzibilna, može se povećati kod nekih pacijenata sa oslabljenom funkcijom bubrega (npr.
6 od 19 dehidrirani pacijenti, pacijenti na terapiji diureticima ili stariji pacijenti) kada se ACE inhibitori, antagonisti angiotenzin-II receptora i/ili diuretici kombiniju sa NSAIL, uključujući celekoksib (videti odeljak 4.4). Zbog toga takvu kombinaciju treba primenjivati s oprezom, posebno kod starijih osoba. Pacijente je potrebno dovoljno hidrirati, a u obzir treba uzeti i praćenje funkcije bubrega nakon započinjanja istovremene terapije i povremeno nakon toga. U kliničkom ispitivanju, sprovedenom kod pacijenata sa hipertenzijom I i II stepena na terapiji lizinoprilom, koje je trajalo 28 dana, primena 200 mg celekoksiba dva puta dnevno dovela je, u odnosu na primenu placeba, do povećanja srednje vrednosti dnevnog sistolnog i dijastolnog krvnog pritiska, određenog tokom 24-satnog ambulantnog praćenja, koje nije klinički značajno. Kod pacijenata na terapiji celekoksibom u dozi od 200 mg dva puta dnevno, smatralo se da njih 48% ne reaguje na lizinopril na poslednjoj kliničkoj kontroli (definisano kao dijastolni krvni pritisak >90 mmHg ili kao povećanje dijastolnog krvnog prtitksa >10% u poređenju sa početnom vrednošću), u poređenju sa 27% pacijenata koji su dobijali placebo. Ova razlika je bila statistički značajna. Ciklosporin i takrolimus Istovremena primena NSAIL i ciklosporina ili takrolimusa može povećati nefrotoksični efekat ciklosporina ili takrolimusa. Potrebno je pratiti funkciju bubrega kada se celekoksib primenjuje sa nekim od ovih lekova. Acetilsalicilna kiselina Celekoksib se može primenjivati sa malom dozom acetilsalicilne kiseline, ali ne može zameniti acetilsalicilnu kiselinu u kardiovaskularnoj profilaksi. U predočenim ispitivanjima, kao i kod drugih NSAIL, uočen je povećani rizik od pojave gastrointestinalnih ulceracija ili drugih gastrointestinalnih komplikacija kod istovremene primene male doze acetilsalicilatne kiseline i celekoksiba u poređenju sa monoterapijom celekoksibom (videti odeljak 5.1). Farmakokinetičke interakcije Uticaj celekoksiba na druge lekove Inhibicija CYP2D6 Celekoksib je inhibitor CYP2D6. Koncentracija u plazmi lekova koji su supstrati ovog enzima može se povećati pri istovremenoj primeni sa celekoksibom. Primeri lekova koji se metabolišu preko CYP2D6 su antidepresivi (triciklični i SSRI), neuroleptici, antiaritmici itd. Dozu pojedinačno titriranog CYP2D6 supstrata bi trebalo smanjiti prilikom započinjanja terapije celekoksibom ili povećati, ako se lečenje celekoksibom prekine. Istovremena primena celekoksiba u dozi od 200 mg dva puta dnevno dovela je do povećanja koncentracija u plazmi dekstrometorfana 2,6 puta, odnosno metoprolola 1,5 puta (supstrati CYP2D6). Ova povećanja su posledica inhibicije metabolizma CYP2D6 supstrata celekoksibom. Inhibicija CYP2C19 In vitro ispitivanja pokazala su potencijal celekoksiba da inhibira CYP2C19 katalizovan metabolizam. Kliničko značenje ovog in vitro nalaza nije poznato. Primeri lekova koji se metabolišu pomoću CYP2C19 su diazepam, citalopram i imipramin.
Metotreksat
Kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom celekoksib nije imao statistički značajan uticaj na farmakokinetiku (klirens plazme ili bubrega) metotreksata (primenjenog u reumatološkim dozama). Međutim, potrebno je odgovarajuće praćenje toksičnosti vezane za primenu metotreksata prilikom istovremene primene ova dva leka.
7 od 19
Litijum
Kod zdravih ispitanika istovremena primena 200 mg celekoksiba dva puta dnevno i 450 mg litijuma dva puta dnevno, dovela je do srednjeg povećanja Cmax za 16% i površine ispod krive (PIK) za 18% za litijum. Zbog toga, pacijente na terapiji litijumom treba pažljivo pratiti prilikom započinjanja ili prekida primene celekoksiba.
Oralni kontraceptivi
U ispitivanjima interakcije celekoksib nije imao klinički značajni uticaj na farmakokinetiku oralnih kontraceptiva (1 mg noretisterona /35 mikrograma etinilestradiola). Glibenklamid/tolbutamid Celekoksib nema klinički značajan uticaj na farmakokinetiku tolbutamida (CYP2C9 supstrat) ili glibenklamida. Uticaj drugih lekova na celekoksib Slabi metabolizeri CYP2C9 Kod pojedinaca koji su slabi CYP2C9 metabolizeri, te pokazuju povećanu sistemsku izloženost celekoksibu, istovremena terapija inhibitorima CYP2C9, kao što je flukonazol, može dovesti do povećane izloženosti celekoksibu. Takve kombinacije treba izbegavati kod osoba koje su poznate kao slabi CYP2C9 metabolizeri (videti odeljke 4.2 i 5.2). Inhibitori i induktori CYP2C9 Budući da se celekoksib prvenstveno metaboliše pomoću CYP2C9, pacijenti koji primaju flukonazol treba da uzimaju pola preporučene doze. Istovremena primena pojedinačne doze od 200 mg celekoksiba i 200 mg flukonazola jednom dnevno, snažnog inhibitora CYP2C9, dovodi do prosečnog povećanja Cmax od 60% i vrednosti PIK od 130% za celekoksib. Istovremena primena induktora CYP2C9, kao što su rifampicin, karbamazepin i barbiturati, može smanjiti koncentraciju celekoksiba u plazmi. Ketokonazol i antacidi Nije uočen uticaj ketokonazola ili antacida na farmakokinetiku celekoksiba.
Pedijatrijska populacija
Ispitivanja interakcija sprovođena su samo kod odraslih.
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1163050 · SmPC odeljak 4.5 ↗
Trudnoća, dojenje i plodnost
Trudnoća
Ispitivanja na životinjama (pacovima i kunićima) pokazala su reproduktivnu toksičnost leka, uključujući malformacije (videti odeljke 4.3 i 5.3). Inhibicija sinteze prostaglandina mogla bi negativno uticati na trudnoću. Podaci iz epidemioloških ispitivanja ukazuju na povećan rizik od spontanih pobačaja nakon primene inhibitora sinteze prostaglandina u ranoj trudnoći. Nije poznat mogući rizik u trudnoći kod ljudi, ali se ne može isključiti. Celekoksib, kao i drugi lekovi koji inhibiraju sintezu prostaglandina, može uzrokovati atoniju materice, kao i prerano zatvaranje ductus arteriosus-a tokom
8 od 19 poslednjeg trimestra trudnoće. Tokom drugog ili trećeg trimestra trudnoće, NSAIL, uključujući celekoksib, mogu uzrokovati fetalnu bubrežnu disfunkciju, što može imati za posledicu smanjenje volumena amnionske tečnosti ili oligohidramnionom u teškim slučajevima. Takvi efekti se mogu pojaviti ubrzo nakon započinjanja terapije celekoksibom i obično su reverzibilni nakon prekida terapije. Celekoksib je kontraindikovan u trudnoći, kao i kod žena u reproduktivnom periodu (videti odeljke 4.3 i 4.4). U slučaju da žena zatrudni tokom terapije, treba prekinuti primenu celekoksiba.
Dojenje
Celekoksib se izlučuje u mleko ženki pacova u koncentracijama sličnim onima u plazmi. Primena celekoksiba kod ograničenog broja žena koje doje, pokazala je vrlo mali prelaz celekoksiba u majčino mleko. Žene koje uzimaju celekoksib ne smeju dojiti.
Plodnost
Na osnovu mehanizma dejstva, primena NSAIL, uključujući celekoksib, može odložiti ili sprečiti pucanje folikula jajnika, što je povezano sa reverzibilnom neplodnošću kod nekih žena.
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1163050 · SmPC odeljak 4.6 ↗
Alkohol
Značajan oprez
Konzumacija alkohola i NSAIL može povećati rizik za nastanak problema sa organima za varenje.
Oznaka je preneta iz povezanog podatka. Nije dozvola za konzumiranje alkohola niti dokaz da interakcija ne postoji; rizik može zavisiti od drugih lekova, doze i zdravstvenog stanja. Proverite PIL/SmPC i konsultujte lekara ili farmaceuta.
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1163050 · dokument za dodatnu proveru; nije posebna procena alkohola ↗
Neželjena dejstva
Neželjene reakcije su klasifikovane prema klasi sistema organa i navedena prema učestalosti u Tabeli 1, odražavajući podatke iz sledećih izvora:
- Neželjene reakcije zabeležene kod pacijenata sa osteoartritisom i reumatoidnim artritisom sa incidencom većom od 0,01% i većom od one zabeležene pri primeni placeba u toku 12 placebo i/ili aktivno kontrolisanih kliničkih ispitivanja u trajanju do 12 nedelja pri dnevnim dozama celekoksiba od 100 do 800 mg. U dodatnim ispitivanjima, u kojima su se primenjivali neselektivni NSAIL komparatori, približno 7400 pacijenata sa artritisom je lečeno dnevnim dozama celekoksiba do 800 mg, uključujući približno 2300 pacijenata lečenih 1 godinu ili duže. Neželjene reakcije uočene pri primeni celekoksiba u ovim dodatnim ispitivanjima bile su u skladu sa onima kod pacijenata sa osteoartritisom i reumatoidnim artritisom, navedenim u Tabeli 1.
- Neželjene reakcije zabeležene sa incidencom većom nego za placebo za ispitanike lečene celekoksibom u dozi od 400 mg dnevno u dugotrajnim kliničkim ispitivanjima prevencije nastanka polipa u trajanju od 3 godine ( Adenoma Prevention with Celecoxib (APC) i Prevention of Colorectal Sporadic Adenomatous Polyps (PreSAP) ispitivanja; videti odeljak 5.1. Kardiovaskularna bezbednost – dugotrajna ispitivanja koja su obuhvatala pacijente sa sporadičnim adenomatoznim polipima).
- Neželjene reakcije zabeležene tokom postmarketinškog praćenja leka spontano su prijavljene tokom perioda u kojem je, prema procenama, > 70 miliona pacijenta lečeno celekoksibom (različite doze, trajanje i indikacije). Iako su bile identifikovane kao reakcije iz postmarketinških izveštaja, konsultovani su podaci iz ispitivanja kako bi se procenila njihova učestalost. Učestalosti se zasnivaju na kumulativnoj meta-analizi koja objedinjuje ispitivanja predstavljajući izloženost kod 38102 pacijenta.
Učestalost je definisana kao: veoma često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 do < 1/10), povremeno ( ≥ 1/1000 do < 1/100), retko (≥ 1/10000 do < 1/1000), veoma retko (< 1/10000), nepoznato (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka).
Prikažite SmPC odeljak 4.8
Prijavljivanje neželjenih reakcija
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd Republika Srbija fax: +381 (0)11 39 51 131 website: www.alims.gov.rs e-mail: [email protected]
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1163050 · SmPC odeljak 4.8 ↗
Zamena leka
Ovaj JKL nije naveden na važećoj ALIMS listi međusobno zamenljivih lekova.
Prikaz je zasnovan na tačnom JKL-u i važećoj ALIMS listi. Nije preporuka za samostalnu promenu terapije; zamenu potvrđuje lekar ili farmaceut.
Lekovi sa istom aktivnom supstancom
Drugi aktivni lekovi sa istom supstancom trenutno nisu pronađeni u katalogu. To ne znači da alternativa ne postoji; zamenu uvek potvrdite sa lekarom ili farmaceutom.
Cena i RFZO
Poslednja evidentirana maksimalna cena na veliko
1.219,50 RSD
Ovo nije automatski maloprodajna cena u apoteci.
Službeni glasnik RS: 21/2026
Objavljeno: 06.03.2026.
Sva registrovana pakovanja
Izaberite pakovanje da biste videli njegove tačne registracione podatke, dokumente, cenu i RFZO status. Sva pakovanja ispod pripadaju istoj registrovanoj porodici leka.
| Oblik, jačina i veličina | JKL | EAN | Maks. cena na veliko | RFZO | Detalji |
|---|---|---|---|---|---|
| kapsula, tvrda; 200 mg; blister, 2 × 10 kom | 1163051 | 8606016860953 | 407,40 RSD | Nije evidentirano | Prikaži detalje → |
| kapsula, tvrda; 200 mg; blister, 6 × 10 kom | 1163050 | 8606016860960 | 1.219,50 RSD | Nije evidentirano | Izabrano |
Izvori i zvanična dokumentacija
Aktuelni SmPC · broj rešenja 000461952 2023 59010 007 000 515 020 04 001
Izdavač: LekZa.com / C-CODE SOFTWARE DOO. Status sadržaja: strukturirano prema navedenim izvorima; nije označeno kao stručna medicinska recenzija lekara ili farmaceuta.
Registracioni podaci
Prikažite administrativne detalje
- JKL
- 1163050
- EAN
- 8606016860960
- Šifra proizvoda
- 491819
- Vrsta leka
- Humani lekovi
- Vrsta rešenja
- REGISTRACIJA
- Broj rešenja
- 000461952 2023 59010 007 000 515 020 04 001
- Datum rešenja
- Thu, 10 Apr 2025 00:00:00 GMT
- Važi do
- Wed, 10 Apr 2030 00:00:00 GMT
- Proizvođač
- LABORATORIOS LICONSA, S.A.
- Nosilac dozvole
- ADOC D.O.O. BEOGRAD