LekZa.comBETA

Iomeron 400 – 400 mg I/mL, boca staklena, 1 × 500 mL · ID 0199467 i trudnoća

Da li se Iomeron 400 sme koristiti tokom trudnoće i dojenja?

Aktivna supstanca: Jomeprol

Rastvor za injekciju; 400 mg I/mL; boca staklena, 1 × 500 mL

Zdravstvena ustanova

Primena leka tokom trudnoće i dojenja

Informacije su prikazane na osnovu dostupne dokumentacije za lek. Pre upotrebe leka tokom trudnoće ili dojenja obavezno se konsultujte sa lekarom ili farmaceutom.

Važno upozorenje

Plodnost, trudnoća i dojenje Plodnost Elektivno izlaganje zračenju u dijagnostici treba ograničiti što je moguće više tokom prvih 10 dana ovulatornog ciklusa.

Šta piše u dokumentaciji za lek?

4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje Plodnost Elektivno izlaganje zračenju u dijagnostici treba ograničiti što je moguće više tokom prvih 10 dana ovulatornog ciklusa. Trudnoća Ispitivanja na životinjama nakon primene jomeprola nisu ukazala na štetna dejstva na trudnoću ili na fetus ili novorođenče. Bezbednost primene jomeprola u trudnoći kod ljudi nije utvrđena. Zbog toga primenu ovog kontrastnog srdstva treba izbegavati osim ako ne postoji bezbednija alternativa. Kod novorođenčadi koja su in utero bila izložena dejstvu jomeprola, preporučuje se praćenje funkcije štitaste žlezde (videti odeljak 4.4). Dojenje Kod ljudi ne postoje podaci koji se odnose na izlučivanje jomeprola u majčino mleko. Prema podacima iz ispitivanja na životinjama, izlučivanje jomeprola u majčinom mleku je slično kao i kod drugih kontrastnih sredstava, a resorpcija tih jedinjenja iz digestivnog trakta bebe je minimalna, zbog toga je malo verovatno očekivati neželjena dejstva kod odojčeta. Prestanak dojenja nije neophodan.

Kada se lek ne sme koristiti

4.3. Kontraindikacije Lek Iomeron 400 se ne sme primenjivati pacijentima sa poznatom preosetljivošću na jomeprol ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1.

Upozorenja i mere opreza

4.4. Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka Dijagnostičke procedure koje uključuju korišćenje bilo kog kontrastnog sredstva, treba sprovoditi pod nadzorom prethodno obučenog medicinskog osoblja koje ima temeljno znanje o načinu postupku koji će se izvoditi. Treba da budu dostupni odgovarajući objekti za lečenje bilo koje komplikacije nastale tokom postupka, kao i za hitno lečenje teške reakcije na samo kontrastno sredstvo. Preosetljivost Pozitivna anamneza alergije, astme ili neželjene reakcije tokom prethodnih sličnih ispitivanja ukazuje da je potreban veliki oprez, jer kao i pri primeni drugih kontrastnih sredstava, i ovaj lek može provocirati anafilaksu ili druge manifestacije alergije, sa mučninom, povraćanjem, dispnejom, eritemom, urtikarijom i hipotenzijom. Kod takvih pacijenata korist treba jasno da prevazilazi rizike, a odgovarajuće mere za reanimaciju moraju da budu odmah raspoložive i dostupne. Sledeće terapije se smatraju primarnim: Dejstvo Glavni simptomi Osnovna terapija Vazomotorno dejstvo osećaj toplote ponovo potvrditi reakciju mučnina/povraćanje Dejstvo na kožu mestimična koprivnjača H1 - antihistaminici teška urtikarija H2 - antihistaminici Bronhospastično zviždanje u plućima kiseonik inhalacije beta-2-agonista Anafilaktoidna reakcija angioedem kiseonik urtikarija i.v. tečnosti bronhospazam adrenergici (i.v. epinefrin) hipotenzija inhalacija beta-2-adrenergika antihistaminici (H1 i H2 blokatori) kortikosteroidi Hipotenzivno hipotenzija i.v. tečnosti Vagalna reakcija hipotenzija i.v. tečnosti bradikardija i.v. atropin _____________________________________________________________________________________ Preuzeto iz priručnika: Bush WH The Contrast Media Manual Katzburg RW Ed. Williams and Wilkins Baltimore 1992 Chapter 2 p23 Ispitivanje preosetljivosti Kod pacijenata sa sumnjom ili poznatom preosetljivošću na kontrastna sredstva, primena doza za testiranje osetljivosti se ne preporučuje, jer se teške ili reakcije sa smrtnim ishodom na kontrastna sredstva ne mogu predvideti na osnovu testa osetljivosti. Angiografija Tokom postupaka angiografije, ventrikulografije i selektivne koronarne arteriografije moraju se rutinski pratiti elektrogardiogrami i vitalni znaci pacijenta. Nejonska kontrastna sredstva imaju manju antikoagulantnu aktivnost od jonskih sredstava u in vitro uslovima. Zbog toga treba biti posebno obaziv tokom primene tehnike angiografije. Ne sme se dozvoliti da nejonska kontrastna sredstva i krv u špricu ostanu u kontaktu, a intravaskularne katetere treba često ispirati kako bi se smanjio rizik od stvaranja ugrušaka, što retko dovodi do ozbiljnih tromboembolijskih komplikacija. Rizik od inflamacije i ekstravazacije Tokom injiciranja kontrastnih sredstava potrebna je izuzetna pažnja kako bi se izbegla ekstravazacija. Pacijenti koji uzimaju beta-adrenergične blokatore, posebno pacijenti sa astmom, mogu imati manji prag za pojavu bronhospazma i slabije odgovaraju na terapiju beta agonistima i adrenalinom, što može zahtevati upotrebu većih doza adrenalina. Hidratacija Pacijenti moraju da budu dobro hidrirani i svaki značajan disbalans tečnosti i elektrolita potrebno je korigovati pre i nakon primene injekcije kontrastnog sredstva. Posebno ne smeju da budu izloženi dehidrataciji pacijenati sa teškim oštećenjem funkcije bubrega, jetre ili miokarda, sa mijelomatozom ili drugim paraproteinemijama, bolešću srpastih ćelija, dijabetes melitusom, poliurijom, oligurijom i hiperurikemijom, odojčad, stariji pacijenati i pacijenata sa teškom sistemskom bolešću. Potreban je oprez kod hidratacije pacijenata sa postojećim stanjima koja se mogu pogoršati preteranim unosom tečnosti, uključujući i kongestivnu srčanu insuficijenciju. Kardiovaskularne bolesti Postoji povećan rizik od teških reakcija na kontrastno sredstvo kod osoba sa teškom srčanom bolešću i posebno onih sa srčanom insuficijencijom i bolesti koronarnih arterija. Reakcije mogu da uključuju edem pluća, hemodinamske promene, ishemijske promene na elektrokardiogramu i aritmije. Oštećenje funkcije bubrega Postojeće oštećenje funkcije bubrega može biti predispozicija za akutni poremećaj funkcije bubrega nakon primene kontrastnog sredstva. Treba obratiti pažnju kod oštećenja funkcije bubrega i dijabetesa. Kod tih pacijenata je važno da se hidratacija održi kako bi se smanjilo na najmanju moguću meru pogoršanje funkcije bubrega. Prisustvo oštećenja funkcije bubrega kod pacijenata koji boluju od šećerne bolesti, je jedan od predisponirajućih faktora za pogoršanje funkcije bubrega nakon primene kontrastnog sredstva. Kod pacijenata sa umerenim do teškim oštećenjem funkcije bubrega trebalo bi pre ispitivanja kontrastnim medijumom uraditi dodatne analize i obratiti posebnu pažnju na parametre funkcije bubrega. Preventivne mere uključuju: - identifikovanje pacijenata sa visokim rizikom; - obezbeđivanje adekvatne hidratacije pre primene kontrastnog sredstva, poželjno nastavljajući primenu i.v. infuzije pre i tokom postupka i dok se kontrastno sredstvo ne odstrani iz organizma putem bubrega; - izbegavanje kad god je to moguće primenu nefrotoksičnih lekova ili veće hirurške intervencije ili procedure kao što je renalna angioplastika, sve dok se kontrastno sredstvo ne odstrani; - odlaganje novog pregleda sa kontrastnim sredstvom dok se funkcija bubrega ne vrati na vrednosti koje su bile pre ispitivanja. Funkcija štitaste žlezde i testovi funkcije štitaste žlezde Male količine slobodnog nejonskog jodida koje mogu biti prisutne u kontrastnom sredstvu, mogu imati dejstva na funkciju štitaste žlezde: ta dejstva su očiglednija kod pacijenata sa latentnim ili manifestnim hipertiroidizmom ili gušavošću. Nakon primene nejonskih kontrastnih sredstava prijavljene su tiroidne oluje. Njihova upotreba može ometati testove funkcije štitaste žlezde. Neurološki simptomi Potrebna je posebna pažnja kod pacijenata sa akutnim cerebralnim infarktom, akutnom intrakranijalnom hemoragijom i kod bilo kog stanja koje uključuje oštećenje krvno-moždane barijere, edem mozga ili akutne demijelinizacije. Prisustvo intrakranijalnih tumora ili metastaza i epilepsija u istoriji bolesti može povećati mogućnost pojave konvulzija. Neurološki simptomi povezani sa cerebrovaskularnim bolestima, intrakranijalnim tumorima/metastazama ili sa degenerativnim, ishemijskim ili inflamatornim patologijama se mogu pogoršati. Takvi pacijenti imaju povećan rizik od prolaznih neuroloških komplikacija. Intravaskularna injekcija kontrastnog sredstva može izazvati vazospazam i posledično pojavu cerebralne ishemije. Terapiju antikonvulzivima ne bi trebalo prekidati. Kod akutnog i hroničnog alkoholizma dokazana je kako eksperimentalno tako i klinički povećana permeabilnost krvno-moždane barijere. Ovo olakšava prolazak kontrastnog sredstva koje sadrži jod u cerebralno tkivo što može da dovede do poremećaja centralnog nervnog sistema. Potreban je oprez kod pacijenata sa trenutnom alkoholnom zavisnošću ili zavisnošću u istoriji bolesti zbog mogućeg sniženja praga za konvulzije. Potreban je oprez kod pacijenata koji zloupotrebljavaju droge ili druge lekove koji se izdaju na recept ili bez recepta zbog mogućeg sniženja praga za konvulzije. Encefalopatija izazvana kontrastom Pri primeni kontrastnog sredstva jomeprola prijavljena je encefalopatija (videti odeljak 4.8) Encefalopatija izazvana kontrastnim sredstvom se može manifestovati simptomima i znacima poremećaja neurološke funkcije kao što su glavobolja, poremećaj vida, kortikalno slepilo, stanje konfuzije, epileptični napadi, gubitak koordinacije, hemipareza, afazija, nesvestica, koma i cerebralni edem unutar od nekoliko minuta do nekoliko sati nakon primene jomeprola, a obično se povlači u roku od nekoliko dana. Potreban je oprez pri primeni kod pacijenata sa stanjima koja narušavaju integritet krvno-moždane barijere, što može dovesti do povećanog propuštanja kontrastnih sredstava kroz krvno-moždanu barijeru i povećati rizika od encefalopatije. Ako se sumnja na encefalopatiju izazvanu kontrastnim sredstvom, primenu jomeprola treba prekinuti i započeti odgovarajuće lečenje. Miastenija gravis Primena kontrastnih sredstava sa jodom može da pogorša znake i simptome miastenije gravis. Feohromocitom Kod pacijenata sa feohromocitomom se tokom radioloških postupaka nakon intravaskularne primene kontrastnog sredstva mogu razviti teške hipertenzivne krize koje se povremeno ne mogu kontrolisati. Kod tih pacijenata se preporučuje premedikacija alfa- i beta- blokatorima, pre intra-arterijske primene kontrastnog sredstva pod nadzorom lekara. Produženo stanje uzbuđenosti, uznemirenosti i bola može izazvati sporedna dejstva ili pojačati reakciju na kontrastno sredstvo. Može se dati sedativ. Dijabetes Kontrastna sredstva mogu da prouzrokuju prolazno pogoršanje funkcije bubrega što može ubrzati pojavu laktatne acidoze kod pacijenata koji su na terapiji bigvanidinima (videti odeljak 4.5). Pedijatrijska populacija: Odojčad do 1 godine starosti, posebno novorođenčad su naročito osetljivi na disbalans elektrolita i na hemodinamske promene, zato je kod njih potrebno oprezno dozirati lek. Nakon izlaganja kontrastnim sredstvima sa jodom kod dece je primećena prolazna supresija štitaste žlezde ili hipotiroidizam. Nakon dijagnostičkog postupka, ovo je bilo ćešće primećeno kod novorođenčadi i kod prevremeno rođenih beba, kao i kod postupaka koji su bili povezani sa većom dozom. Novorođenčad bi takođe mogla biti izložena dejstvu ovih kontrastnih sredstava preko izloženosti majke. Kod novorođenčadi i posebno kod prevremeno rođenih beba koje su bile izložene delovanju jomeprola, bilo preko majke tokom trudnoće bilo u neonatalnom periodu, preporučuje se praćenje funkcije štitaste žlezde. Ako se otkrije hipotiroidizam, trebalo bi razmotriti da li je potrebno započeti terapiju kako bi se regulisala funkcija štitaste žlezde i sve ovo treba pratiti do normalizacije stanja. Starije osobe: Kod starijih postoji poseban rizik od neželjenih reakcija u vidu neuroloških smetnji i vaskularnih patologija, zbog smanjenih fizioloških funkcija, naročito kada se koristi velika doza kontrastnog sredstva.
Podaci su informativnog karaktera i ne zamenjuju savet zdravstvenog radnika. Zvanični dokumenti su dostupni preko ALIMS linkova.

Informacije o leku Iomeron 400 u trudnoći

Iomeron 400 je lek koji sadrži aktivnu supstancu jomeprol. Na ovoj stranici prikazane su informacije o primeni tokom trudnoće, dojenja i plodnosti, kada su dostupne u dokumentaciji za lek.

Za kompletnu dokumentaciju pogledajte zvanično uputstvo za lek i stručne informacije.