Interakcije
4.5. Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija
Korišćenje ovog leka može ometati testove funkcije štitaste žlezde.
Rezultati ispitivanja vezivanja joda za proteine i preuzimanja radioaktivnog joda, koji zavise od procene
joda, neće tačno odražavati funkciju štitaste žlezde i do 16 dana nakon primene kontrastnog sredstva koje
sadrži jod. Međutim, na testove funkcije štitaste žlezde koji ne zavise od procene joda, npr., određivanje
preuzimanja T3 i ukupnog ili slobodnog tiroksina (T4) ne utiče primena kontrastnih sredstava sa jodom.
Svaki test na koji kontrastna sredstva mogu uticati treba da se sprovede pre primene kontrastnog sredstva.
Ovi nalazi nisu povezani sa kliničkim manifestacijama.
Vazopresorne lekove ne treba primenjivati pre primene kontrastnog sredstva jomeprola.
Pacijenti sa normalnom funkcijom bubrega mogu da nastave sa redovnim uzimanjem metformina.
Prisutno oštećenje funkcije bubrega kod pacijenata sa dijabetesom je jedan od faktora rizika za predispoziciju
pogoršanja funkcije bubrega nakon primene kontrastnog sredstva. Oštećenje funkcije bubrega može ubrzati
nastanak laktatne acidoze kod dijabetičara sa oštećenjem funkcije bubrega koji su na terapiji bigvanidinima
(metformin). Da bi se sprečila pojavu laktatne acidoze kod tih pacijenata potrebno je prekinuti terapiju
metforminom 48 sati pre primene kontrastnog sredstva i ponovo uspostaviti terapiju tek posle 48 sati ukoliko je
vrednost kreatinina u serumu ostala nepromenjena.
Kod pacijenata koji su hitni slučajevi i kod kojih je funkcija bubrega bila oštećena ili je njeno stanje nepoznato,
lekar će proceniti rizik i korist od ispitivanja sa kontrastnim sredstvom i preduzeti mere opreza. Terapiju
metforminom treba prekinuti od momenta primene kontrastnog sredstva. Nakon postupka, pacijenta treba pratiti
zbog moguće pojave znakova laktatne acidoze. Terapiju metforminom treba ponovo započeti 48 sati posle
primene kontrastnog sredstva, ukoliko je koncentracija kreatinina u serumu/eGFR ostala nepromenjena u odnosu
na vrednosti pre snimanja.
Treba razmotriti prekid terapije lekovima koji snižavaju prag za konvulzije dok ne prođe 24 sata nakon
postupka za intratekalnu primenu i kod pacijenata sa poremećajima krvno-moždane barijere (videti odeljak
4.4).
Reakcije na kontrastna sredstva slične alergijskim su češće i mogu se manifestovati kao odložene reakcije
kod pacijenata koji su na terapiji imunomodulatorima, kao što je interleukin-2 (IL-2) i interferon.
Kontrastna sredstva mogu interferirati sa rezultatima laboratorijskih testova bilirubina, proteina ili neorganskih
supstanci (npr. gvožđe, bakar, kalcijum, fosfati).
Upozorenja i mere opreza
4.4. Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka
Dijagnostičke procedure koje uključuju korišćenje bilo kog kontrastnog sredstva, treba sprovoditi pod nadzorom prethodno obučenog medicinskog osoblja koje ima temeljno znanje o načinu postupku koji će se izvoditi. Treba da budu dostupni odgovarajući objekti za lečenje bilo koje komplikacije nastale tokom postupka, kao i za hitno lečenje teške reakcije na samo kontrastno sredstvo.
Preosetljivost
Pozitivna anamneza alergije, astme ili neželjene reakcije tokom prethodnih sličnih ispitivanja ukazuje da je potreban veliki oprez, jer kao i pri primeni drugih kontrastnih sredstava, i ovaj lek može provocirati anafilaksu ili druge manifestacije alergije, sa mučninom, povraćanjem, dispnejom, eritemom, urtikarijom i hipotenzijom. Kod takvih pacijenata korist treba jasno da prevazilazi rizike, a odgovarajuće mere za reanimaciju moraju da budu odmah raspoložive i dostupne. Sledeće terapije se smatraju primarnim:
Dejstvo Glavni simptomi Osnovna terapija
Vazomotorno dejstvo osećaj toplote ponovo potvrditi reakciju
mučnina/povraćanje
Dejstvo na kožu mestimična koprivnjača H1 - antihistaminici
teška urtikarija H2 - antihistaminici
Bronhospastično zviždanje u plućima kiseonik
inhalacije beta-2-agonista
Anafilaktoidna reakcija angioedem kiseonik
urtikarija i.v. tečnosti
bronhospazam adrenergici (i.v. epinefrin)
hipotenzija inhalacija beta-2-adrenergika
antihistaminici (H1 i H2 blokatori)
kortikosteroidi
Hipotenzivno hipotenzija i.v. tečnosti
Vagalna reakcija hipotenzija i.v. tečnosti
bradikardija i.v. atropin
_____________________________________________________________________________________
Preuzeto iz priručnika: Bush WH The Contrast Media Manual
Katzburg RW Ed. Williams and Wilkins
Baltimore 1992 Chapter 2 p23
Ispitivanje preosetljivosti
Kod pacijenata sa sumnjom ili poznatom preosetljivošću na kontrastna sredstva, primena doza za testiranje osetljivosti se ne preporučuje, jer se teške ili reakcije sa smrtnim ishodom na kontrastna sredstva ne mogu predvideti na osnovu testa osetljivosti.
Angiografija
Tokom postupaka angiografije, ventrikulografije i selektivne koronarne arteriografije moraju se rutinski pratiti elektrogardiogrami i vitalni znaci pacijenta. Nejonska kontrastna sredstva imaju manju antikoagulantnu aktivnost od jonskih sredstava u in vitro uslovima. Zbog toga treba biti posebno obaziv tokom primene tehnike angiografije. Ne sme se dozvoliti da nejonska kontrastna sredstva i krv u špricu ostanu u kontaktu, a intravaskularne katetere treba često ispirati kako bi se smanjio rizik od stvaranja ugrušaka, što retko dovodi do ozbiljnih tromboembolijskih komplikacija.
Rizik od inflamacije i ekstravazacije
Tokom injiciranja kontrastnih sredstava potrebna je izuzetna pažnja kako bi se izbegla ekstravazacija. Pacijenti koji uzimaju beta-adrenergične blokatore, posebno pacijenti sa astmom, mogu imati manji prag za pojavu bronhospazma i slabije odgovaraju na terapiju beta agonistima i adrenalinom, što može zahtevati upotrebu većih doza adrenalina.
Hidratacija
Pacijenti moraju da budu dobro hidrirani i svaki značajan disbalans tečnosti i elektrolita potrebno je korigovati pre i nakon primene injekcije kontrastnog sredstva. Posebno ne smeju da budu izloženi dehidrataciji pacijenati sa teškim oštećenjem funkcije bubrega, jetre ili miokarda, sa mijelomatozom ili drugim paraproteinemijama, bolešću srpastih ćelija, dijabetes melitusom, poliurijom, oligurijom i hiperurikemijom, odojčad, stariji pacijenati
i pacijenata sa teškom sistemskom bolešću. Potreban je oprez kod hidratacije pacijenata sa postojećim stanjima koja se mogu pogoršati preteranim unosom tečnosti, uključujući i kongestivnu srčanu insuficijenciju.
Kardiovaskularne bolesti
Postoji povećan rizik od teških reakcija na kontrastno sredstvo kod osoba sa teškom srčanom bolešću i posebno onih sa srčanom insuficijencijom i bolesti koronarnih arterija. Reakcije mogu da uključuju edem pluća, hemodinamske promene, ishemijske promene na elektrokardiogramu i aritmije.
Oštećenje funkcije bubrega
Postojeće oštećenje funkcije bubrega može biti predispozicija za akutni poremećaj funkcije bubrega nakon primene kontrastnog sredstva. Treba obratiti pažnju kod oštećenja funkcije bubrega i dijabetesa. Kod tih pacijenata je važno da se hidratacija održi kako bi se smanjilo na najmanju moguću meru pogoršanje funkcije bubrega. Prisustvo oštećenja funkcije bubrega kod pacijenata koji boluju od šećerne bolesti, je jedan od predisponirajućih faktora za pogoršanje funkcije bubrega nakon primene kontrastnog sredstva. Kod pacijenata sa umerenim do teškim oštećenjem funkcije bubrega trebalo bi pre ispitivanja kontrastnim medijumom uraditi dodatne analize i obratiti posebnu pažnju na parametre funkcije bubrega. Preventivne mere uključuju:
- identifikovanje pacijenata sa visokim rizikom;
- obezbeđivanje adekvatne hidratacije pre primene kontrastnog sredstva, poželjno nastavljajući primenu
i.v. infuzije pre i tokom postupka i dok se kontrastno sredstvo ne odstrani iz organizma putem bubrega;
- izbegavanje kad god je to moguće primenu nefrotoksičnih lekova ili veće hirurške intervencije ili
procedure kao što je renalna angioplastika, sve dok se kontrastno sredstvo ne odstrani;
- odlaganje novog pregleda sa kontrastnim sredstvom dok se funkcija bubrega ne vrati na vrednosti koje su
bile pre ispitivanja.
Funkcija štitaste žlezde i testovi funkcije štitaste žlezde
Male količine slobodnog nejonskog jodida koje mogu biti prisutne u kontrastnom sredstvu, mogu imati dejstva na funkciju štitaste žlezde: ta dejstva su očiglednija kod pacijenata sa latentnim ili manifestnim hipertiroidizmom ili gušavošću. Nakon primene nejonskih kontrastnih sredstava prijavljene su tiroidne oluje. Njihova upotreba može ometati testove funkcije štitaste žlezde.
Neurološki simptomi
Potrebna je posebna pažnja kod pacijenata sa akutnim cerebralnim infarktom, akutnom intrakranijalnom hemoragijom i kod bilo kog stanja koje uključuje oštećenje krvno-moždane barijere, edem mozga ili akutne demijelinizacije. Prisustvo intrakranijalnih tumora ili metastaza i epilepsija u istoriji bolesti može povećati mogućnost pojave konvulzija. Neurološki simptomi povezani sa cerebrovaskularnim bolestima, intrakranijalnim tumorima/metastazama ili sa degenerativnim, ishemijskim ili inflamatornim patologijama se mogu pogoršati. Takvi pacijenti imaju povećan rizik od prolaznih neuroloških komplikacija. Intravaskularna injekcija kontrastnog sredstva može izazvati vazospazam i posledično pojavu cerebralne ishemije. Terapiju antikonvulzivima ne bi trebalo prekidati. Kod akutnog i hroničnog alkoholizma dokazana je kako eksperimentalno tako i klinički povećana permeabilnost krvno-moždane barijere. Ovo olakšava prolazak kontrastnog sredstva koje sadrži jod u cerebralno tkivo što može da dovede do poremećaja centralnog nervnog sistema. Potreban je oprez kod pacijenata sa trenutnom alkoholnom zavisnošću ili zavisnošću u istoriji bolesti zbog mogućeg sniženja praga za konvulzije.
Potreban je oprez kod pacijenata koji zloupotrebljavaju droge ili druge lekove koji se izdaju na recept ili bez recepta zbog mogućeg sniženja praga za konvulzije.
Encefalopatija izazvana kontrastom
Pri primeni kontrastnog sredstva jomeprola prijavljena je encefalopatija (videti odeljak 4.8) Encefalopatija izazvana kontrastnim sredstvom se može manifestovati simptomima i znacima poremećaja neurološke funkcije kao što su glavobolja, poremećaj vida, kortikalno slepilo, stanje konfuzije, epileptični napadi, gubitak koordinacije, hemipareza, afazija, nesvestica, koma i cerebralni edem unutar od nekoliko minuta do nekoliko sati nakon primene jomeprola, a obično se povlači u roku od nekoliko dana. Potreban je oprez pri primeni kod pacijenata sa stanjima koja narušavaju integritet krvno-moždane barijere, što može dovesti do povećanog propuštanja kontrastnih sredstava kroz krvno-moždanu barijeru i povećati rizika od encefalopatije. Ako se sumnja na encefalopatiju izazvanu kontrastnim sredstvom, primenu jomeprola treba prekinuti i započeti odgovarajuće lečenje.
Miastenija gravis
Primena kontrastnih sredstava sa jodom može da pogorša znake i simptome miastenije gravis.
Feohromocitom
Kod pacijenata sa feohromocitomom se tokom radioloških postupaka nakon intravaskularne primene kontrastnog sredstva mogu razviti teške hipertenzivne krize koje se povremeno ne mogu kontrolisati. Kod tih pacijenata se preporučuje premedikacija alfa- i beta- blokatorima, pre intra-arterijske primene kontrastnog sredstva pod nadzorom lekara. Produženo stanje uzbuđenosti, uznemirenosti i bola može izazvati sporedna dejstva ili pojačati reakciju na kontrastno sredstvo. Može se dati sedativ.
Dijabetes
Kontrastna sredstva mogu da prouzrokuju prolazno pogoršanje funkcije bubrega što može ubrzati pojavu laktatne acidoze kod pacijenata koji su na terapiji bigvanidinima (videti odeljak 4.5). Pedijatrijska populacija: Odojčad do 1 godine starosti, posebno novorođenčad su naročito osetljivi na disbalans elektrolita i na hemodinamske promene, zato je kod njih potrebno oprezno dozirati lek. Nakon izlaganja kontrastnim sredstvima sa jodom kod dece je primećena prolazna supresija štitaste žlezde ili hipotiroidizam. Nakon dijagnostičkog postupka, ovo je bilo ćešće primećeno kod novorođenčadi i kod prevremeno rođenih beba, kao i kod postupaka koji su bili povezani sa većom dozom. Novorođenčad bi takođe mogla biti izložena dejstvu ovih kontrastnih sredstava preko izloženosti majke. Kod novorođenčadi i posebno kod prevremeno rođenih beba koje su bile izložene delovanju jomeprola, bilo preko majke tokom trudnoće bilo u neonatalnom periodu, preporučuje se praćenje funkcije štitaste žlezde. Ako se otkrije hipotiroidizam, trebalo bi razmotriti da li je potrebno započeti terapiju kako bi se regulisala funkcija štitaste žlezde i sve ovo treba pratiti do normalizacije stanja. Starije osobe: Kod starijih postoji poseban rizik od neželjenih reakcija u vidu neuroloških smetnji i vaskularnih patologija, zbog smanjenih fizioloških funkcija, naročito kada se koristi velika doza kontrastnog sredstva.
Podaci su informativnog karaktera i ne zamenjuju savet zdravstvenog radnika. Zvanični dokumenti su dostupni preko ALIMS linkova.
Informacije o leku Iomeron 400 i alkoholu
Iomeron 400 je lek koji sadrži aktivnu supstancu jomeprol.
Na ovoj stranici prikazane su informacije o mogućim rizicima, upozorenjima i interakcijama povezanim sa konzumiranjem alkohola tokom primene leka.
Za kompletnu dokumentaciju pogledajte zvanično uputstvo za lek i stručne informacije.