Elmopag – 50 mg, blister, 4 × 7 kom · ID 1069113 i alkohol
Da li smem piti alkohol uz lek Elmopag i kakvi su mogući rizici kombinacije?
Aktivna supstanca: Eltrombopag
Film tableta; 50 mg; blister, 4 × 7 kom
Stacionarna ustanova + kućna terapija
Alkohol i primena leka
Informacije su prikazane na osnovu dostupne dokumentacije za lek. Pre konzumiranja alkohola tokom primene leka konsultujte lekara ili farmaceuta.
Alkohol i ovaj lek
Za ovaj lek trenutno nije dostupna posebno strukturisana procena kombinovanja sa alkoholom. Odsustvo takvog podatka nije dokaz da je alkohol bezbedan niti da interakcija ne postoji.
To ne znači da je konzumiranje alkohola bezbedno za svakog pacijenta. Tokom terapije se preporučuje konsultacija sa lekarom ili farmaceutom.
Interakcije
4.5. Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija
Uticaj eltrombopaga na druge lekove
Inhibitori HMG CoA reduktaze
Primena 75 mg eltrombopaga jednom dnevno tokom 5 dana u kombinaciji sa pojedinačnom dozom od 10
mg rosuvastatina (supstrat za OATP1B1 i BCRP), kod 39 zdravih odraslih ispitanika, dovela je do
povećanja koncentracije rosuvastatina u plazmi Cmax za 103% (90%-ni interval pouzdanosti [CI]: 82%,
126%) i PIK0-∞ 55% (90% interval pouzdanosti CI: 42%, 69%). Takođe se očekuju interakcije sa drugim
inhibitorima HMG-CoA reduktaze,
uključujući
atorvastatin, fluvastatin, lovastatin, pravastatin i
simvastatin. Ako se statini primenjuju istovremeno sa eltrombopagom, treba razmotriti smanjenje doze
statina uz praćenje eventualne pojave neželjenih dejstava statina (videti odeljak 5.2).
Supstrati za OATP1B1 i BCRP
Potreban je oprez pri istovremenoj primeni eltrombopaga i supstrata OATP1B1 (npr. metotreksat) i BCRP
supstrata (npr. topotekan i metotreksat) (videti odeljak 5.2).
Supstrati citohroma P450
U ispitivanjima na humanim mikrozomima jetre, eltrombopag (do 100 mikromola) nije pokazao in vitro
inhibiciju CYP450 enzima 1A2, 2A6, 2C19, 2D6, 2E1, 3A4/5 i 4A9/11, dok se za enzime CYP2C8 i
CYP2C9 pokazao kao inhibitor što je izmereno primenom paklitaksela i diklofenaka kao ispitivanih
supstrata. Primena eltrombopaga u dozi od 75 mg jednom dnevno tokom 7 dana kod 24 zdrava ispitanika
muškog pola, nije inhibirala niti indukovala metabolizam supstrata za 1A2 (kofein), 2C19 (omeprazol),
2C9 (flurbiprofen) ili 3A4 (midazolam) kod ljudi. Ne očekuju se klinički značajne interakcije pri
istovremenoj primeni eltrombopaga i CYP450 supstrata (videti odeljak 5.2).
Inhibitori HCV proteaze
Nije potrebno
prilagođavanje
doze pri istovremenoj primeni eltrombopaga
sa
telaprevirom ili
boceprevirom. Istovremena primena pojedinačne doze eltrombopaga od 200 mg sa telaprevirom u dozi od
750 mg svakih 8 sati nije promenila vrednosti izloženost telaprevira u plazmi.
Istovremena primena pojedinačne doze eltrombopaga od 200 mg u kombinaciji sa boceprevirom u dozi od
800 mg svakih 8 sati nije promenila vrednost PIK(0-τ) boceprevira u plazmi, ali je povećala vrednost Cmax za
20% i smanjila vrednost Cmin za 32%. Klinički značaj smanjenja vrednosti Cmin nije ustanovljen, a
preporučuje se pojačano kliničko i laboratorijsko praćenje supresije HCV-a.
Uticaj drugih lekova na eltrombopag
Ciklosporin
Uočeno je smanjenje izloženosti eltrombopagu pri istovremenoj primeni sa ciklosporinom (BCRP
inhibitor) u dozama od 200 mg i 600 mg. Istovremena primena 200 mg ciklosporina dovela je do smanjenja
vrednosti Cmax eltrombopaga za 25% i PIK0-∞eltrombopaga za 18%. Istovremena primena 600 mg
ciklosporina smanjila je vrednost Cmax eltrombopaga za 39% i vrednost PIK0-∞eltrombopaga za 24%.
Dozvoljeno je prilagođavanje doze eltrombopaga tokom terapije na osnovu broja trombocita kod svakog
pacijenta individualno (videti odeljak 4.2). Potrebno je praćenje broja trombocita najmanje jednom
nedeljno tokom 2 do 3 nedelje kada se eltrombopag istovremeno primenjuje sa ciklosporinom. Može biti
potrebno povećanje doze eltrombopaga na osnovu broja trombocita.
Polivalentni katjoni (helacija)
Eltrombopag formira helate sa polivalentnim katjonima poput gvožđa, kalcijuma, magnezijuma,
aluminijuma, selena i cinka. Primena pojedinačne doze eltrombopaga u dozi od 75 mg sa antacidom koji
sadrži polivalentne katjone (1524 mg aluminijum hidroksida i 1425 mg magnezijum karbonata) dovela je
do smanjenja vrednosti PIK0-∞eltrombopaga u plazmi za 70% (90% interval pouzdanosti: 64%, 76%) i
Cmax za 70% (90% interval pouzdanosti: 62%, 76%). Eltrombopag treba uzeti najmanje dva sata pre ili
četiri sata nakon sledećih proizvoda: antacida, mlečnih proizvoda ili suplemenata minerala koji sadrže
polivalentne katjone, kako bi se izbeglo značajno smanjenje resorpcije eltrombopaga usled formiranja
helata (videti odeljke 4.2 i 5.2).
Lopinavir/ritonavir
Istovremena primena eltrombopaga sa lopinavirom/ritonavirom može dovesti do smanjenja koncentracije
eltrombopaga. Kliničko ispitivanje na 40 zdravih ispitanika je pokazalo da istovremena primena
pojedinačne doze eltrombopaga od 100 mg u kombinaciji sa ponovljenom dozom lopinavira/ritonavira od
400/100 mg dva puta dnevno dovodi do smanjenja vrednosti PIK0-∞eltrombopaga u plazmi za 17% (90%
interval pouzdanosti: 6,6%, 26,6%). Zbog toga je potreban oprez prilikom istovremene primene
eltrombopaga i lopinavira/ritonavira. Potrebno je pažljivo praćenje broja trombocita, kako bi se osigurala
primena odgovarajuće doze eltrombopaga kada se započinje ili obustavlja primena lopinavira/ritonavira.
Inhibitori i induktori CYP1A2 i CYP2C8
Metabolizam eltrombopaga je posredovan većim brojem enzima, uključujući CYP1A2, CYP2C8,
UGT1A1, i UGT1A3 (videti odeljak 5.2). Malo je verovatno da lekovi koji inhibiraju ili indukuju jedan
enzim značajno utiču na koncentracije eltrombopaga u plazmi, lekovi koji inhibiraju ili indukuju veći broj
enzima mogu povećati (npr. fluvoksamin) ili smanjiti (npr. rifampicin) koncentracije eltrombopaga.
Inhibitori HCV proteaze
Rezultati ispitivanja farmakokinetičkih interakcija lek-lek ukazuju da istovremena primena ponovljenih
doza boceprevira od 800 mg svakih 8 sati ili telaprevira od 750 mg svakih 8 sati sa pojedinačnom dozom
eltrombopaga od 200 mg, ne dovodi do klinički značajne promene plazma koncentracija eltrombopaga.
Lekovi za terapiju ITP-a
U terapiji ITP-a, u kombinaciji sa eltrombopagom u kliničkim ispitivanjima su korišćeni kortikosteroidi,
danazol i/ili azatioprin, intravenski imunoglobulini (IVIG) i anti-D imunoglobulini. Prilikom primene
eltrombopaga u kombinaciji sa navedenim lekovima koji se koriste u terapiji ITP, treba redovno pratiti broj
trombocita, kako bi broj trombocita ostao u okviru preporučenih granica (videti odeljak 4.2).
Interakcije sa hranom
Primena eltrombopag tablete ili praška za oralnu suspenziju uz obrok sa velikim sadržajem kalcijuma (npr.
obrok koji uključuje mlečne proizvode), značajno je smanjila vrednosti PIK0-∞i Cmax eltrombopaga u
plazmi. Nasuprot tome, primena eltrombopaga 2 sata pre, ili 4 sata nakon obroka sa velikim sadržajem
kalcijuma ili sa hranom sa malim sadržajem kalcijuma [< 50 mg kalcijuma], nije dovela do klinički
značajne promene plazma izloženosti eltrombopagu (videti odeljak 4.2).
Primena pojedinačne doze od 50 mg eltrombopaga u obliku tablete sa standardnim visoko kaloričnim
doručkom sa velikim sadržajem masti, koji uključuje i mlečne proizvode, smanjuje srednje vrednosti PIK0-∞
eltrombopaga u plazmi za 59%, odnosno Cmax za 65%.
Primena pojedinačne doze od 25 mg eltrombopaga u obliku praška za oralnu suspenziju uz obrok sa
velikim sadržajem kalcijuma, umerenim udelom masti i umerenom kalorijskom vrednošću, dovela je do
smanjenja srednje vrednosti PIK0-∞eltrombopaga u plazmi za 75% i srednjeg Cmax za 79%. Međutim ovo
smanjenje izloženosti bilo je manje izraženo kada je pojedinačna doza od 25 mg eltrombopag praška za
oralnu suspenziju primenjena 2 sata pre obroka sa velikim sadržajem kalcijuma (srednja vrednost PIK0-∞je
smanjena za 20%, a srednja vrednost Cmax za 14%).
Hrana sa malim sadržajem kalcijuma (< 50 mg kalcijuma), uključujući voće, nemasnu šunku, govedinu i
neobogaćeni (bez dodatog kalcijuma, magnezijuma ili gvožđa) voćni sok, neobogaćeno sojino mleko i
neobogaćene žitarice, nije značajno uticala na plazma izloženost eltrombopagu, bez obzira na kalorijsku
vrednost ili sadržaj masti (videti odeljke 4.2 i 4.5).
Upozorenja i mere opreza
4.4. Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka
Kod pacijenata sa uznapredovalom hroničnom bolešću jetre definisanom malom koncentracijom albumina i trombocitopenijom definisanom kao koncentracija albumina ≤35 g/L ili indeksom modela terminalnog stadijuma bolesti jetre (MELD) ≥10, pri primeni eltrombopaga u kombinaciji sa terapijom zasnovanom na interferonima, postoji povećan rizik od razvoja neželjenih dejstava, uključujući potencijalnu dekompenzaciju jetre sa smrtnim ishodom i tromboembolijske događaje. Dodatno, korist od primene terapije u vidu udela postignutog održivog virološkog odgovora (SVR) kod ovih pacijenata su bile skromne u poređenju sa placebom (naročito kod pacijenata čije su početne koncentracije albumina ≤ 35 g/L), pri poređenju sa celom grupom. Terapiju eltrombopagom kod ovih pacijenata treba da započinju samo lekari sa iskustvom u lečenju uznapredovalog HCV-a i to samo onda kada rizik od trombocitopenije ili neprimenjivanja antivirusne terapije zahteva intervenciju. Ukoliko se terapija smatra klinički opravdanom, potrebno je pažljivo praćenje ovih pacijenata.
Kombinacija sa direktno delujućim antivirusnim lekovima
Nisu utvrđeni bezbednost i efikasnost primene eltrombopaga u kombinaciji sa direktno delujućim antivirusnim lekovima, koji su odobreni za terapiju hroničnog hepatitisa C.
Rizik od hepatotoksičnosti
Primena eltrombopaga može narušiti normalnu funkciju jetre i izazvati tešku hepatotoksičnost, koja može biti životno ugrožavajuća (videti odeljak 4.8). Pre započinjanja terapije eltrombopagom treba proveriti koncentracije glutamat-piruvat transaminaze, glutamat-oksaloacetat transaminazei bilirubina, a zatim svake dve nedelje tokom prilagođavanja doze, a zatim mesečno nakon uspostavljanja stabilne doze. Eltrombopag inhibira UGT1A1 i OATP1B1, što može dovesti do indirektne hiperbilirubinemije. Ako je koncentracija bilirubina povećana, treba pristupiti odredjivanja frakcije bilirubina. Ukoliko su vrednosti funkcionalnih testova jetre u serumu van referentnih vrednosti, testove treba ponoviti unutar 3 do 5 dana. Ukoliko se potvrdi da su vrednosti funkcionalnih testova jetre u serumu van referentnih vrednosti, treba nastaviti praćenje dok se isti ne svedu na referentne vrednosti, stabilizuju ili vrate na početne vrednosti. Primenu eltrombopaga treba obustaviti ako se vrednosti ALT povećaju ( ≥3 puta iznad gornje granice referentnih vrednosti (x GGR) kod pacijenata sa normalnom
funkcijom jetre ili ≥3 puta kod pacijenata koji su pre započinjanja terapije imali povećane vrednosti transaminaza ili > 5 puta GGR, u zavisnosti koji je parametar manji i ako je povećanje:
•
Progresivno ili;
•
perzistentan tokom ≥4 nedelje, ili;
•
udruženo sa povećanim vrednostima direktnog bilirubina ili;
•
udruženo sa kliničkim simptomima oštećenja funkcije jetre ili znacima dekompenzacije jetre. Potreban je oprez prilikom primene eltrombopaga kod pacijenata sa dijagnostikovanim oboljenjem jetre. Kod pacijenata sa ITP-om i oštećenjem funkcije jetre, moraju se primeniti manje početne doze eltrombopaga. Potrebno je pažljivo pratiti pacijente sa oštećenjem funkcije jetre kod kojih se primenjuje eltrombopag (videti odeljak 4.2).
Dekompenzacija jetre (primena sa interferonom)
Dekompenzacija jetre kod pacijenata sa hroničnim hepatitisom C: potrebno je praćenje pacijenata sa malim početnim koncentracijama albumina (≤35 g/L) ili MELD indeksom ≥10. Pacijenti sa hroničnim HCV-om i cirozom jetre tokom terapije interferonom alfa imaju povećan rizik od razvoja dekompenzacije jetre. U dva kontrolisana klinička ispitivanja kod pacijenata sa trombocitopenijom i HCV-om, dekompenzacija jetre (ascites, hepatička encefalopatija, krvarenje iz varikoziteta, spontani bakterijski peritonitis) javljaju se češće u grupi pacijenata lečenih eltrombopagom (11%) nego u placebo grupi (6%). Kod pacijenata sa malom početnom koncentracijom albumina (≤35 g/L) ili MELD indeksom ≥ 10, primećen je 3 puta veći rizik od dekompenzacije jetre, kao i povećan rizik od neželjenih događaja sa smrtnim ishodom u poređenju sa pacijentima sa manje uznapredovalim oboljenjem jetre. Dodatno, korist od primene terapije prema udelu postignutog SVR-a kod ovih pacijenta je bila skromna kod ovih pacijenata (naročito kod pacijenata čije su početne koncentracije albumina ≤35g/L) kada je poređenje rađeno sa celokupnom grupom videti odeljak 5.1. Kod ovih pacijenata eltrombopag treba primenjivati samo nakon pažljivog razmatranja očekivane koristi u odnosu na rizik primene. Kod pacijenata sa takvim karakteristikama potrebno je pažljivo praćenje u cilju prepoznavanja znakova i simptoma dekompenzacije jetre. Kriterijume za obustavu terapije treba pogledati u sažetku karakteristika leka za odgovarajući interferon. Terapiju eltrombopagom treba prekinuti ukoliko se obustavi terapija antivirusnim lekovima usled dekompenzacije jetre.
Trombotičke/tromboembolijske komplikacije
U kontrolisanim kliničkim ispitivanjima kod pacijenata sa trombocitopenijom i HCV-om na koji su na terapiji interferonom (n=1439), 38 od 955 pacijenata (4%) lečenih eltrombopagom, odnosno 6 od 484 pacijenta (1%) u grupi sa placebom doživelo je tromboembolijski događaj (TED). Zabeležene trombotičke/tromboembolijske komplikacije uključivale su i venske i arterijske događaje. U većini slučajeva, TED nije bila ozbiljnog karaktera i povukli su se do kraja kliničkog ispitivanja. Tromboza portalne vene bila je najčešći TED u obe grupe (2% kod pacijenata koji su primali eltrombopag u odnosu na < 1% za grupu sa placebom). Nije uočena specifična vremenska povezanost između početka terapije i pojave TED. Pacijenti sa malim koncentracijama albumina (≤35 g/L) ili sa MELD indeksom ≥10 imali su 2 puta veći rizik od pojave tromboembolijskih događaja u odnosu na pacijente sa većim koncentracijama albumina; pacijenti stariji od 60 godina imali su dvostruko veći rizik za TED u poređenju sa mlađim pacijentima. Kod takvih pacijenata eltrombopag treba primenjivati isključivo nakon pažljivog razmatranja očekivane koristi od primene leka u odnosu na mogući rizik. Pacijente treba pažljivo pratiti u cilju prepoznavanja pojave znakova i simptoma TED. Povećan rizik od pojave tromboembolijskih događaja utvrđen je kod pacijenata sa hroničnom bolešću jetre, koji su u toku primene za invazivnu intervenciju lečenih dozom od 75 mg eltrombopaga jednom dnevno tokom 2 nedelje. TED se javio kod šest od 143 (4%) odraslih pacijenata sa hroničnom bolešću jetre koji su primali eltrombopag (svi u sistemu vene porte), odnosno dva od 145 (1%) pacijenata na placebu (jedan u sistemu vene porte i jedan infarkt miokarda). Kod 5 od 6 pacijenata lečenih eltrombopagom je doživelo trombotičke događaje pri broju trombocita > 200 000/mikrolitara i unutar 30 dana od poslednje doze eltrombopaga. Eltrombopag nije indikovan za lečenje trombocitopenije kod pacijenata sa hroničnom bolešću jetre koji se pripremaju za invazivne procedure.
U kliničkim ispitivanjima primene eltrombopaga kod pacijenata sa ITP-om, tromboembolijski događaji su uočeni kod malih ili normalnih vrednosti broja trombocita. Potreban je oprez kada se eltrombopag primenjuje kod pacijenata sa faktorima rizika za nastanak tromboembolije, uključujući ali ne ograničavajući se na: nasledne (npr. faktor V Leiden) ili stečene faktore rizika (npr. deficijencija AT III, antifosfolipidni sindrom), stariju populaciju, dugotrajnu imobilizaciju, maligne bolesti, kontraceptivnu ili hormonsku supstitucionu terapiju, hiruršku intervenciju, traumu, gojaznost i pušenje. Broj trombocita treba pažljivo pratiti i razmotriti smanjenje doze ili obustavu terapije eltrombopagom, ukoliko broj trombocita prevazilazi ciljne vrednosti (videti odeljak 4.2). Odnos koristi i rizika treba razmotriti kod pacijenata koji imaju rizik od TED bilo koje etiologije. Eltrombopag ne treba primenjivati kod pacijenata sa ITP-om i oštećenjem funkcije jetre (Child-Pugh skor ≥ 5), osim ukoliko očekivana korist od primene leka ne prevazilazi rizik za nastanak tromboze vene porte. Kada se lečenje smatra prikladnim, potreban je oprez prilikom primene eltrombopaga kod pacijenta sa oštećenjem funkcije jetre (videti odeljke 4.2 i 4.8).
Krvarenje nakon obustave primene eltrombopaga
Trombocitopenija će se verovatno ponovo javiti nakon obustave primene eltrombopaga kod pacijenata sa ITP-om. Nakon obustave, kod većine pacijenta broj trombocita se vraća na početne vrednosti unutar 2 nedelje, kod većine pacijenata što povećava rizik od krvarenja, a u određenim slučajevima može dovesti do krvarenja. Rizik od krvarenja se dodatno povećava ukoliko se terapija eltrombopagom prekine u prisustvu antikoagulanasa ili antitrombocitnih faktora. Ukoliko se obustavlja primena eltrombopaga, preporučuje se ponovno uvođenje terapije za ITP-a u skladu sa važećim terapijskim smernicama. Dodatne terapijske mere mogu uključiti i prekid antikoagulantne i/ili antitrombocitne terapije, poništavanje efekta antikoagulanasa ili primene trombocita. Tokom 4 nedelje, nakon prekida terapije eltrombopagom broj trombocita treba pratiti nedeljno. U kliničkim ispitivanjima kod pacijenata sa HCV-a, nakon obustave primene peginterferona, ribavirina i eltrombopaga, zabeležena je povećana incidenca krvarenja iz gastrointestinalnog trakta, uključujući ozbiljne i slučajeve sa smrtnim ishodom. Nakon obustave terapije, pacijente treba pažljivo pratiti u cilju prepoznavanja znakova ili simptoma gastrointestinalnog krvarenja. Retikularna formacija koštane srži i rizik od fibroze koštane srži Primena eltrombopaga može povećati rizik od razvoja ili progresije retikularnih vlakana u koštanoj srži. Još uvek nije potvrđena povezanost ovih saznanja, kao ni prilikom primene drugih agonista trombopoetinskih receptora (TPO-R). Pre započinjanja terapije eltrombopaga, potreban je detaljan pregled razmaza periferne krvi radi utvrđivanja postojećih morfoloških poremećaja ćelija. Nakon postizanja stabilne doze eltrombopaga, jednom mesečno treba proveriti kompletnu krvnu sliku sa leukocitarnom formulom. Ukoliko se uoči prisustvo nezrelih formi ćelija ili displastičnih ćelija, u perifernom razmazu krvi treba proveriti da li je došlo do novih ili pogoršanja postojećih morfoloških poremećaja ćelija (npr. pojava eritrocita s jezgrom ili u obliku suze, nezrelih leukocita) ili pojave citopenije. Ukoliko se kod pacijenta jave nove, pogoršaju postojeći morfološki poremećaji ili citopenije, primenu eltrombopaga treba obustaviti i razmotriti odluku o biopsiju koštane srži, uključujući i bojenje uzorka za detekciju fibroze.
Progresija postojećeg mijelodisplastičnog sindroma (MDS)
U teoriji, agonisti trombopoetinskih receptora (TPO-R) bi mogli stimulisati progresiju postojećih hematoloških maligniteta, poput MDS-a. Agonisti trombopoetskih receptora (TPO-R) su faktori rasta koji dovode do ekspanzije progenitorskih trombopoetskih ćelija, njihove diferencijacije i formiranja trombocita. TPO-R su dominantno eksprimirani na površini ćelija mijeloidne loze. U kliničkim ispitivanjima sa TPO-R agonista kod pacijenata sa MDS-om, zabeleženi su slučajevi prolaznog povećanja broja blastnih ćelija, a prijavljeni su i slučajevi progresije MDS-a u akutnu mijeloidnu leukemiju (AML).
Kod odraslih i starijih pacijenata, dijagnozu ITP treba postaviti isključivanjem drugih kliničkih stanja koja se manifestuju trombocitopenijom, a posebno se mora isključiti dijagnoza MDS-a. Potrebno je razmotriti aspiraciju koštane srži i biopsiju, tokom trajanja same bolesti i terapije, kod pacijenata sa stalnim simptomima ili neuobičajenim znacima kao što su povećanje broja perifernih blasta, posebno kod pacijenata starijih od 60 godina. Efikasnost i bezbednost primene eltrombopaga u terapiji trombocitopenije koja je posledica MDS nisu utvrđeni. Eltrombopag se ne sme koristiti van kliničkih ispitivanja za lečenje trombocitopenije koja je posledica MDS-a.
Promene na očima
Pojava katarakte zabeležena je u toksikološkim studijama eltrombopaga na glodarima (videti odeljak 5.3). U kontrolisanim ispitivanjima pacijenata sa trombocitopenijom i HCV-om koji su primali terapiju interferonom (n=1439) progresija postojeće ili pojava katarakte zabeležena je u 8% pacijenta iz grupe pacijenata lečenih eltrombopagom, odnosno 5% pacijenata iz grupe koja je primala placebo. Prijavljena su krvarenja u retini, uglavnom 1. i 2. stepena kod pacijenata sa HCV-om koji su primali interferon, ribavirin i eltrombopag (2% pacijenata iz grupe lečenih eltrombopagom i 2% iz grupe koja je dobila placebo). Krvarenja su se javljala na površini retine (preretinalno), ispod retine (subretinalno) ili unutar samog tkiva retine. Preporučuje se rutinsko oftalmološko praćenje pacijenata.
Produženje QT/QTc intervala
Ispitivanje QTc intervala na zdravim ispitanicima koji su primali 150 mg eltrombopaga dnevno, nije pokazalo klinički značajne efekte na srčanu repolarizaciju. Produženje QTc intervala bilo je zabeleženo u kliničkim ispitivanjima pacijenata sa ITP-om i pacijenata sa trombocitopenijom i HCV-om. Nije poznat klinički značaj ovih produženja QTc intervala.
Izostanak odgovora na terapiju eltrombopagom
Izostanak odgovora na terapiju eltrombopagom ili neadekvatog održavanja broja trombocita tokom primene eltrombopaga u okviru preporučenog doznog intervala, neophodno je bez odlaganja potražiti uzročne faktore, uključujući mogućnost pojave retikularnih vlakana u koštanoj srži.
Pedijatrijska populacija
Prethodno navedena upozorenja i mere opreza za ITP odnose se i na pedijatrijsku populaciju.
Interferencija sa laboratorijskim testovima
Eltrombopag je intenzivno obojen i zbog toga ima potencijal da interferira sa određenim laboratorijskim testovima. Kod pacijenata koji uzimaju eltrombopag su zabeleženi diskoloracija seruma i interferencija sa testovima za određivanje ukupnog bilirubina i kreatinina. Ukoliko rezultati laboratorijskih testova i kliničkih opservacija nisu konzistentni, ponovno testiranje primenom neke druge metode može pomoći u proceni validnosti rezultata.
Kada se lek ne sme koristiti
4.3. Kontraindikacije
Preosetljivost na eltrombopag ili na bilo koju od pomoćnih supstanci leka navedenih u odeljku 6.1.