Zvanične terapijske indikacije (SmPC 4.1)
Lek Elfonis, film tablete indikovan je za lečenje pacijenata starijih od 18 godina sa sledećim infekcijama uzrokovanim osetljivim bakterijama (videti odeljke 4.4, 4.8 i 5.1). Moksifloksacin treba koristiti samo kada se upotreba antibiotika koji se obično preporučuju za inicijalnu terapiju ovih infekcija smatra neprikladnom ili kada je ta terapija bila neefikasna:
- Akutni bakterijski sinuzitis (adekvatno dijagnostikovan)
- Akutna egzacerbacija hronične opstruktivne bolesti pluća, uključujući bronhitis
- Vanbolnička pneumonija, izuzev teških oblika
- Blaga do umerena inflamatorna bolest male karlice (npr. infekcije gornjeg dela genitalnog trakta kod žena, uključujući salpingitis i endometritis) bez udruženog tuboovarijalnog ili pelvičnog apscesa.
Upotreba Elfonis, film tableta se ne preporučuje kao monoterapija blage do umerene inflamatorne bolesti male karlice, već treba da se daje u kombinaciji sa drugim odgovarajućim antibiotikom (npr. cefalosporinom) zbog porasta rezistencije Neisseria gonorrhoeae na moksifloksacin, izuzev u situacijama kada se može isključiti postojanje moksifloksacin-rezistentne Neisseria gonorrhoeae (videti odeljke 4.4 i 5.1). Kod pacijenata kod kojih je postignuto poboljšanje nakon inicijalne intravenske primene moksifloksacina, terapija može da se završi film tabletama moksifloksacina, u sledećim indikacijama:
- Vanbolnička pneumonija
- Komplikovane infekcije kože i struktura kože.
Lek Elfonis, film tableta ne treba koristiti za inicijalno lečenje infekcija kože i kožnih struktura bilo koje vrste ili teških oblika vanbolničke pneumonije. Potrebno je uzeti u obzir zvanične smernice o adekvatnoj primeni antibiotika.
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1329001 · SmPC odeljak 4.1 ↗
Kako se koristi
Odeljak obuhvata:
- Pedijatrijska populacija
- Način primene
Prikažite SmPC odeljak 4.2
Doziranje kod odraslih Preporučena doza je jedna film tableta od 400 mg, jednom dnevno.
Oštećenje funkcije bubrega/jetre Prilagođavanje doze nije potrebno kod pacijenata sa blagim do ozbiljnim oštećenjem bubrežne funkcije ili kod pacijenata na hroničnoj dijalizi, tj. hemodijalizi i kontinuiranoj ambulantnoj peritonealnoj dijalizi (za detaljnije informacije videti odeljak 5.2). Nema dovoljno podataka za pacijente sa oštećenom funkcijom jetre (videti odeljak 4.3). Druge posebne grupe pacijenata Nije potrebno prilagođavanje doze kod starijih i kod pacijenata sa malom telesnom masom.
Pedijatrijska populacija
Moksifloksacin je kontraindikovan kod dece i adolescenata (< 18 godina). Efikasnost i bezbednost primene moksifloksacina kod dece i adolescenata nije utvrđena (videti odeljak 4.3).
Način primene
Film tablete treba progutati cele, sa dovoljnom količinom tečnosti, nezavisno od obroka. Trajanje terapije Trajanje terapije Elfonis, film tabletama treba da bude:
- Akutna egzacerbacija hronične opstruktivne bolesti pluća, uključujući bronhitis 5 - 10 dana
- Vanbolnička pneumonija 10 dana
- Akutni bakterijski sinuzitis 7 dana
- Blaga do umerena inflamatorna bolest male karlice 14 dana Moksifloksacin, film tablete su, u kliničkim ispitivanjima, primenjivane do 14 dana.
Sekvencijalna terapija (oralna terapija nakon intravenske) U kliničkim studijama sa sekvencijalnom terapijom većina pacijenata je sa intravenske terapije prevedena na oralnu u roku od 4 dana (kod vanbolničke pneumonije) ili 6 dana (kod komplikovanih infekcija kože i stuktura kože). Preporučeno ukupno trajanje intravenske i oralne terapije je 7 - 14 dana za vanbolničku pneumoniju i 7 - 21 dan za komplikovane infekcije kože i struktura kože. Preporučenu dozu (400 mg jednom dnevno) i trajanje terapije za odgovarajuću indikaciju ne treba prekoračiti.
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1329001 · SmPC odeljak 4.2 ↗
Kontraindikacije i važna upozorenja
Formalne kontraindikacije (SmPC 4.3)
- Preosetljivost na moksifloksacin, druge hinolone ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1.
- Trudnoća i dojenje (videti odeljak 4.6).
- Pacijenti mlađi od 18 godina.
- Pacijenti koji imaju oboljenje/oštećenje tetiva vezano za terapiju hinolonima u istoriji bolesti. I u pretkliničkim i u kliničkim ispitivanjima, primećene su promene u elektrofiziologiji srca nakon izlaganja moksifloksacinu, u vidu produženja QT intervala. Zbog toga, iz bezbednosnih razloga, moksifloksacin je kontraindikovan kod pacijenata sa:
- kongenitalnim ili dokumentovanim stečenim produženjem QT intervala
- poremećajima elektrolita, posebno kod nekorigovane hipokalijemije
- klinički značajnom bradikardijom
- klinički značajnom insuficijencijom srca sa smanjenom ejekcionom frakcijom leve komore
- simptomatskim aritmijama u istoriji bolesti. Moksifloksacin se ne sme koristiti istovremeno sa drugim lekovima koji produžavaju QT interval (videti takođe odeljak 4.5).
Zbog ograničenih kliničkih podataka, moksifloksacin je takođe kontraindikovan kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre (Child Pugh C) i kod pacijenata sa povećanim vrednostima transaminaza za više od 5 puta u odnosu na gornju granicu referentnih vrednosti.
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1329001 · SmPC odeljak 4.3 ↗
Važna upozorenja i mere opreza (SmPC 4.4)
Početak zvaničnog odeljka:
Primenu moksifloksacina treba izbegavati kod pacijenata koji su prethodno imali ozbiljne neželjene reakcije kada su primali lekove koji sadrže hinolone ili fluorohinolone (videti odeljak 4.8). Lečenje tih pacijenata moksifloksacinom se sme započeti samo ako nema drugih terapijskih mogućnosti i nakon pažljive procene odnosa koristi i rizika (videti takođe odeljak 4.3). Korist od terapije moksifloksacinom, posebno kod infekcija koje nisu teške, treba proceniti u zavisnosti od podataka navedenih u odeljku upozorenja i mere opreza. Produženje QTc intervala i klinička stanja koja su povezana sa potencijalnim produženjem QTc intervala Kod nekih pacijenata moksifloksacin uzrokuje produženje QTc intervala na elektrokardiogramu (EKG). Na osnovu analize EKG zapisa u sklopu kliničkih ispitivanja, QTc produženje izazvano moksifloksacinom bilo je 6 ± 26 ms, odnosno 1,4% u odnosu na početne vrednosti. Obzirom da su žene podložnije dužim bazalnim vrednostima QTc intervala u poređenju sa muškarcima, one mogu biti osetljivije na lekove koji produžavaju QTc interval. Stariji pacijenti takođe mogu biti osetljiviji na promene QT intervala izazvane lekovima. Kod pacijenata na terapiji moksifloksacinom treba oprezno davati lekove koji smanjuju koncentracije kalijuma u krvi (videti takođe odeljke 4.3 i 4.5). Moksifloksacin treba oprezno koristiti kod pacijenata (posebno žena i starijih pacijenata) sa predispozicijom ka aritmijama, kao što je akutna ishemija miokarda ili produženje QT intervala, jer to može da dovede do povećanog rizika od ventrikularnih aritmija (uključujući torsade de pointes) i srčanog zastoja (videti takođe odeljak 4.3). Stepen produženja QT intervala raste sa povećanjem koncentracija leka. Zbog toga, preporučena doza ne sme biti prekoračena. Ako se u toku lečenja moksifloksacinom javi srčana aritmija, treba prekinuti terapiju i uraditi EKG. Preosetljivost/alergijske reakcije Prijavljena je pojava preosetljivosti i alergijskih reakcija nakon prve primene fluorohinolona, uključujući i moksifloksacin. Anafilaktičke reakcije mogu da se razviju do stadijuma šoka koji ugrožava život, čak i nakon prve primene leka. U slučajevima kliničkih manifestacija teških reakcija preosetljivosti, terapiju moksifloksacinom treba prekinuti i započeti odgovarajuću terapiju (npr. antišok terapiju). Teški poremećaji jetre Prijavljeni su slučajevi fulminantnog hepatitisa koji može da izazove insuficijenciju jetre (uključujući i smrtne slučajeve) u toku primene moksifloksacina (videti odeljak 4.8). Ukoliko se jave znaci i simptomi fulminantne bolesti jetre, kao što je npr. brzo napredujuća astenija praćena žuticom, tamnim urinom, sklonošću ka krvarenju ili hepatičkom encefalopatijom, pacijente treba savetovati da se, pre nego što nastave terapiju, obrate svom lekaru. Ukoliko se jave znaci poremećaja funkcije jetre treba uraditi testove funkcije jetre/ispitivanja. Ozbiljne bulozne reakcije na koži Prijavljeni su slučajevi buloznih reakcija na koži kao što su Stevens-Johnson-ov sindrom ili toksična epidermalna nekroliza kod primene moksifloksacina (videti odeljak 4.8). Pacijente treba savetovati da, ukoliko se pojave reakcije na koži i/ili sluzokoži, odmah konsultuju svog lekara pre nego što nastave sa terapijom. Pacijenti sa predispozicijom za konvulzije Poznato je da hinoloni mogu da podstaknu pojavu konvulzija. Ove lekove treba oprezno koristiti kod pacijenata sa poremećajima CNS-a ili u prisustvu drugih faktora rizika koji mogu da stvore predispoziciju za
Prikažite SmPC odeljak 4.4
pojavu konvulzija ili da snize prag za nastanak konvulzija. U slučaju pojave konvulzija, terapiju moksifloksacinom treba prekinuti i započeti odgovarajuću terapiju. Dugotrajne, onesposobljavajuće i potencijalno ireverzibilne ozbiljne neželjene reakcije Prijavljeni su veoma retki slučajevi dugotrajnih (koji traju mesecima ili godinama), onesposobljavajućih i potencijalno ireverzibilno ozbiljnih neželjenih reakcija koje zahvataju različite sisteme organa, a ponekad i više njih (mišićno-koštani, nervni, psihijatrijski i čulni) kod pacijenata koji su primali hinolone i fluorohinolone, nezavisno od starosti i prethodno prisutnih faktora rizika. Kod prvih znakova ili simptoma bilo kog ozbiljnog neželjenog dejstva, primenu moksifloksacina treba odmah prekinuti, a pacijentima savetovati da se obrate za savet lekaru. Periferna neuropatija Prijavljeni su slučajevi senzorne ili senzomotorne polineuropatije koja uzrokuje paresteziju, hipoesteziju, dizesteziju ili slabost kod pacijenata koji su primali hinolone i fluorohinolone. Pacijente koji se leče moksifloksacinom, treba savetovati da pre nastavka lečenja obaveste svog lekara ako se pojave simptomi neuropatije kao što su bol, osećaj žarenja, trnjenja, utrnulost ili slabost kako bi se sprečio razvoj potencijalno ireverzibilnog stanja (videti odeljak 4.8). Psihijatrijske reakcije Psihijatrijske reakcije mogu da se jave već nakon prve primene hinolona, uključujući moksifloksacin. U veoma retkim slučajevima, depresija ili psihotične reakcije mogu da progrediraju do suicidalnih misli i samopovređivanja, kao što su pokušaji samoubistva (videti odeljak 4.8). Ukoliko se jave ove reakcije, primenu moksifloksacina treba prekinuti i započeti odgovarajuću terapiju. Moksifloksacin treba oprezno koristiti kod psihotičnih pacijenata ili kod pacijenata sa psihijatrijskim poremećajimau istoriji bolesti. Dijareja povezana sa primenom antibiotika, uključujući kolitis Slučajevi dijareje i kolitisa povezani sa primenom antibiotika, uključujući i pseudomembranozni kolitis i dijareju izazvanu sa Clostridium difficile, prijavljeni su kod primene antibiotika širokog spektra dejstva, uključujući i moksifloksacin, i kreću se u rasponu od blage dijareje do fatalnog kolitisa. Zbog toga je važno razmotriti ovu dijagnozu kod pacijenata kod kojih se razvije ozbiljna dijareja tokom ili nakon primene moksifloksacina. Ukoliko se posumnja ili se potvrdi postojanje dijareje ili kolitisa povezanih sa upotrebom antibiotika, potrebno je prekinuti terapiju antibioticima, uključujući i moksifloksacin, i odmah sprovesti adekvatne terapijske mere. Osim toga, potrebno je sprovesti adekvatne mere kontrole infekcije u cilju smanjenja rizika od transmisije. Lekovi koji inhibiraju peristaltiku su kontraindikovani kod pacijenata sa ozbiljnom dijarejom. Pacijenti sa miastenijom gravis Moksifloksacin treba oprezno primenjivati kod pacijenata sa miastenijom gravis, jer može doći do pogoršanja simptoma. Tendinitis i ruptura tetiva Tendinitis i ruptura tetive (naročito Ahilove, ali i drugih), ponekad bilateralni, mogu nastati već i nakon 48 sati od početka lečenja hinolonima i fluorohinolonima, a njihov je nastanak prijavljen čak i do nekoliko meseci nakon prestanka lečenja (videti odeljke 4.3 i 4.8). Rizik od tendinitisa i rupture tetive povećan je kod starijih pacijenata, pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega, pacijenata sa transplantiranim solidnim ogranima i onih koji se istovremeno leče kortikosteroidima. Stoga, istovremenu primenu kortikosteroida treba izbegavati. Kod prvog znaka tendinitisa (npr. bolnog oticanja, zapaljenja) treba prekinuti lečenje moksifloksacinom i razmotriti drugu mogućnost lečenja. Zahvaćen(e) ekstremitet(e) treba lečiti na odgovarajući način (npr. imobilizacijom). Ako se pojave znaci tendinopatije, ne treba koristiti kortikosteroide. Aneurizma i disekcija aorte U epidemiološkim studijama prijavljen je povećan rizik od aneurizme i disekcije aorte nakon uzimanja fluorohinolona, posebno kod populacije starijih. Stoga se fluorohinoloni smeju koristiti samo nakon pažljive procene odnosa koristi i rizika i nakon razmatranja drugih terapijskih opcija kod pacijenata sa aneurizmatskom bolešću u porodičnoj istoriji bolesti ili kod pacijenata kojima je predhodno dijagnostikovana
aneurizma i/ili disekcija aorte, ili kod kojih postoje drugi faktori rizika ili stanja koja predstavljaju predispoziciju za aneurizmu i disekciju aorte (npr. Marfanov sindrom, vaskularni Ehlers-Danlos-ov sindrom, Takayasu arteritis, arteritis džinovskih ćelija, Behčetova bolest, hipertenzija, postavljena dijagnoza ateroskleroze). Pacijentima treba savetovati da se u slučaju iznenadnog bola u predelu abdomena, grudi ili leđa, odmah obrate lekaru u hitnoj medicinskoj službi. Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega Moksifloksacin treba oprezno koristiti kod starijih pacijenata sa bubrežnim poremećajima, kod kojih je unos tečnosti neadekvatan, jer dehidratacija može povećati rizik od bubrežne insuficijencije. Poremećaji vida Ako dođe do poremećaja vida ili se ispolji neki drugi poremećaj na očima, treba odmah konsultovati oftalmologa (videti odeljke 4.7 i 4.8). Disglikemija Kao kod svih hinolona, promene koncentracije glukoze u krvi, uključujući hipoglikemiju i hiperglikemiju su bile prijavljene (videti odeljak 4.8), najčešće kod pacijenata obolelih od dijabetesa koji su na istovremenoj terapiji oralnim antidijabeticima (npr. glibenklamid) ili sa insulinom. Prijavljeni su slučajevi hipoglikemijske kome. Kod pacijenata obolelih od dijabetesa, preporučuje se pažljivo praćenje koncentracija glukoze u krvi. Prevencija fotosenzitivnih reakcija Pokazano je da hinoloni izazivaju fotosenzitivne reakcije kod pacijenata. Međutim, u kliničkim studijama je pokazano da je kod primene moksifloksacina, rizik od pojave fotosenzitivnih reakcija manji. Bez obzira na to, pacijente treba savetovati da u toku lečenja moksifloksacinom izbegavaju izlaganje UV-zracima i dugotrajnoj i/ili jakoj sunčevoj svetlosti. Pacijenti sa deficitom glukoza-6-fosfat dehidrogenaze Pacijenti koji u porodičnoj ili ličnoj istoriji bolesti imaju deficit glukoza-6-fosfat dehidrogenaze skloni su hemolitičkim reakcijama u toku primene hinolona. Zbog toga, moksifloksacin treba oprezno koristiti kod ovih pacijenata. Pacijenti sa inflamatornom bolešću male karlice Lečenje moksifloksacin film tabletama od 400 mg se ne preporučuje kod pacijentkinja sa komplikovanom inflamatornom bolešću male karlice (npr. sa pridruženim tuboovarijalnim ili pelvičnim apscesom). U ovom slučaju je neophodna intravenska terapija. Inflamatorna bolest male karlice može biti izazvana sa Neisseria gonorrhoeae koja je rezistentna na fluorohinolone. U ovim slučajevima, empirijski moksifloksacin treba primeniti zajedno sa drugim odgovarajućim antibiotikom (npr. cefalosporinom), osim u situacijama kada se može isključiti postojanje moksifloksacin-rezistentne Neisseria gonorrhoeae. Ukoliko nakon tri dana lečenja ne dođe do kliničkog poboljšanja, treba ponovo razmotriti terapiju. Pacijenti sa posebnim komplikovanim infekcijama kože i potkožnog tkiva Klinička efikasnost intravenske primene moksifloksacina u lečenju teških infekcija kod opekotina, fascitisa i infekcija dijabetsnog stopala sa osteomijelitisom nije utvrđena. Interferencija sa biološkim testovima Terapija moksifloksacinom može da interferira sa rezultatima testa kulture za Mycobacterium spp., i usled supresije rasta mikobakterija, može uzrokovati lažno negativne rezultate u uzorcima uzetim od pacijenata koji trenutno primaju moksifloksacin. Pacijenti sa MRSA infekcijama Moksifloksacin se ne preporučuje za lečenje pacijenata sa infekcijom uzrokovanom meticilin rezistentnim Staphylococcus aureus (MRSA). U slučaju suspektne ili potvrđene MRSA infekcije treba započeti lečenje odgovarajućim antibiotikom (videti odeljak 5.1).
Pedijatrijska populacija Zbog neželjenih dejstava moksifloksacina na hrskavicu mladih životinja (videti odeljak 5.3), moksifloksacin je kontraindikovan kod dece i adolescenata mlađih od 18 godina (videti odeljak 4.3).
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1329001 · SmPC odeljak 4.4 ↗
Interakcije sa drugim lekovima
Početak zvaničnog odeljka:
Interakcije sa lekovima Aditivno dejstvo na produženje QT intervala između moksifloksacina i drugih lekova koji mogu da produže QTc interval se ne može isključiti. Ovo može dovesti do povećanog rizika od nastanka ventrikularnih aritmija, uključujući torsade de pointes. Iz tog razloga je kontraindikovana istovremena upotreba moksifloksacina sa sledećim lekovima (videti takođe i odeljak 4.3):
- antiaritmici klase IA (npr. hinidin, hidrohinidin, dizopiramid)
- antiaritmici klase III (npr. amjodaron, sotalol, dofetilid, ibutilid)
- antipsihotici (npr. fenotiazini, pimozid, sertindol, haloperidol, sultoprid)
- triciklični antidepresivi
- neki antimikrobni lekovi (sakvinavir, sparfloksacin, intravenski eritromicin, pentamidin, antimalarici posebno halofantrin)
- neki antihistaminici (terfenadin, astemizol, mizolastin)
- ostali (cisaprid, intravenski vinkamin, bepridil, difemanil).
Prikažite SmPC odeljak 4.5
Moksifloksacin treba koristiti sa oprezom kod pacijenata koji uzimaju lekove koji mogu da smanje koncentracije kalijuma (npr. diuretici Henleove petlje i tiazidni diuretici, laksativi i klizme [velike doze], kortikosteroidi, amfotericin B) ili sa lekovima koji su udruženi sa pojavom klinički značajne bradikardije. Potrebno je napraviti pauzu od oko 6 h između uzimanja lekova koji sadrže dvovalentne ili trovalentne katjone (npr. antacidi koji sadrže magnezijum ili aluminijum, tablete didanozina, sukralfat i lekovi koji sadrže gvožđe ili cink) i moksifloksacina. Istovremena primena aktivnog uglja i oralne doze moksifloksacina od 400 mg dovodi do izrazito smanjene resorpcije i sistemske bioraspoloživosti leka za preko 80%. Zbog toga se ne preporučuje istovremena upotreba ova dva leka (osim u slučaju predoziranja, videti takođe odeljak 4.9). Nakon primene ponovljenih doza kod zdravih dobrovoljaca, moksifloksacin je povećao Cmax digoksina za oko 30% bez uticaja na površinu ispod krive (PIK) ili minimalnu koncentraciju pre primene naredne doze (tzv. „trough level”). Nisu potrebne posebne mere opreza kod istovremene primene sa digoksinom. U studijama sprovedenim kod dobrovoljaca sa šećernom bolešću koji su istovremeno primali oralno moksifloksacin i glibenklamid, došlo je do smanjenja maksimalne koncentracije glibenklamida u krvi za oko 21%. Kombinacija glibenklamida i moksifloksacina bi mogla teoretski da dovede do blage i prolazne hiperglikemije. Međutim, primećene farmakokinetske promene glibenklamida nisu rezultovale promenom njegovih farmakodinamskih parametara (glikemija, insulinemija). Zbog toga, ne postoji klinički značajna interakcija između moksifloksacina i glibenklamida. Promene vrednosti INR (engl. international normalised ratio) U velikom broju slučajeva prijavljeno je povećanje aktivnosti oralnih antikoagulanasa kod pacijenata koji primaju antibiotike, naročito fluorohinolone, makrolide, tetracikline, kotrimoksazol i neke cefalosporine. Stanja infekcije i inflamacije, starost i opšte stanje pacijenta, predstavljaju faktore rizika. U ovim okolnostima teško je odrediti da li je infekcija ili lečenje antibiotikom dovelo do poremećaja INR. Kao mera opreza preporučuje se češće praćenje INR. Ako je neophodno, dozu oralnog antikoagulansa treba podesiti prema potrebi.
Kliničke studije su pokazale da ne postoje interakcije kod istovremene primene moksifloksacina sa: ranitidinom, probenecidom, oralnim kontraceptivima, suplementima kalcijuma, parenteralno primenjenim morfinom, teofilinom, ciklosporinom ili itrakonazolom. In vitro studije sa humanim enzimima citohroma P450 potvrdile su ove podatke. Imajući u vidu ove rezultate, malo su verovatne metaboličke interakcije preko enzima citohroma P450. Interakcije sa hranom Moksifloksacin nema klinički značajne interakcije sa hranom, uključujući i mlečne proizvode.
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1329001 · SmPC odeljak 4.5 ↗
Trudnoća, dojenje i plodnost
Trudnoća
Bezbednost primene moksifloksacina kod trudnica nije ispitivana. Studije na životinjama su pokazale postojanje reproduktivne toksičnosti (videti odeljak 5.3). Potencijalni rizik za ljude nije poznat. Zbog eksperimentalno pokazanog rizika da fluorohinoloni izazivaju oštećenja hrskavice zglobova koji nose težinu tela kod nezrelih životinja i reverzibilnih oštećenja zglobova kod dece koja su dobijala neke hinolone, moksifloksacin se ne sme koristiti kod trudnica (videti odeljak 4.3).
Dojenje
Nema dostupnih podataka o primeni leka u toku laktacije ili kod dojilja. Pretklinički podaci ukazuju da se mala količina moksifloksacina izlučuje u mleko. U odsustvu podataka kod ljudi, a na osnovu eksperimentalnih podataka da fluorohinoloni oštećuju hrskavicu zglobova koji nose težinu tela kod nezrelih životinja, dojenje je kontraindikovano u toku terapije moksifloksacinom (videti odeljak 4.3).
Plodnost
Studije na životinjama nisu pokazale negativan uticaj na plodnost (videti odeljak 5.3).
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1329001 · SmPC odeljak 4.6 ↗
Alkohol
Poseban podatak o alkoholu nije dostupan za ovo pakovanje. Odsustvo podatka nije dokaz da je alkohol bezbedan uz ovaj lek niti da interakcija ne postoji. Proverite upozorenja i interakcije u PIL/SmPC dokumentaciji i konsultujte lekara ili farmaceuta pre konzumiranja alkohola.
Posebna stranica o alkoholu →Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1329001 · dokument za dodatnu proveru; nije posebna procena alkohola ↗
Neželjena dejstva
Odeljak obuhvata:
- Hipoglikemija
- Prijavljivanje neželjenih reakcija
Prikažite SmPC odeljak 4.8
U nastavku su navedene neželjene reakcije zasnovane na svim kliničkim studijama i postmarketinškim izveštajima sa moksifloksacinom u dozi od 400 mg (oralna ili sekvencijalna terapija), razvrstane prema učestalosti. Osim mučnine i dijareje, učestalost svih uočenih neželjenih reakcija bila je manja od 3%. U okviru svake grupe učestalosti, neželjena dejstva su prikazana u opadajućem nizu po ozbiljnosti. Učestalosti su definisane kao:
- česta (≥1/100 do <1/10)
- povremena (≥1/1000 do <1/100)
- retka (≥1/10000 do <1/1000)
- veoma retka (<1/10000).
Klasa sistema organa (MedDRA) Česta Povremena Retka Veoma retka Infekcije i infestacije Superinfekcije rezistentnim bakterijama ili gljivicama (npr. oralna i vaginalna kandidijaza) Poremećaji krvi i limfnog sistema Anemija, leukopenija, neutropenija, trombocitopenija, trombocitemija, eozinofilija, produženo protrombinsko vreme/povećanje INR Povećan nivo protrombina/ smanjenje INR Agranulocitoza Poremećaji imunskog sistema Alergijska reakcija (videti odeljak 4.4) Anafilaksa uključujući veoma retko šok opasan po život (videti odeljak 4.4) Alergijski edem/ angioedem (uključ. edem larinksa potencijalno opasnog po život, videti odeljak 4.4) Poremećaji metabolizma i ishrane Hiperlipidemija Hiperglikemija Hiperurikemija
Hipoglikemija
Psihijatrijski poremećaji* Anksioznost Psihomotorna hiperaktivnost /agitacija Emotivna labilnost Depresija (u veoma retkim slučajevima može da progredira do ponašanja koje vodi samopovređivanju, kao što su suicidalne ideje/misli ili pokušaji suicida, videti odeljak 4.4) Halucinacije Depersonalizacija Psihotične reakcije (koje mogu da progrediraju do ponašanja koje vodi samopovređivanju , kao što su suicidalne ideje/misli ili pokušaji suicida, videti odeljak 4.4) Poremećaji nervnog sistema* Glavobolja vrtoglavica Parestezija i dizestezija Poremećaji ukusa (uključujući u veoma retkim slučajevima ageuziju) Konfuzija i dezorijentacija Poremećaj sna (pretežno nesanica) Tremor Vertigo Somnolencija Hipoestezija Poremećaji mirisa (uključ. anosmiju) Noćne more Poremećaj koordinacije (uključ. poremećaj hoda zbog vrtoglavice ili vertiga) Konvulzije uključ. grand mal konvulzije (videti odeljak 4.4) Poremećaj pažnje Poremećaj govora Hiperestezija
Amnezija Periferna neuropatija i polineuropatija Poremećaji oka* Poremećaj vida, uključ. diplopiju i zamućen vid (posebno zbog CNS reakcija, videti odeljak 4.4) Fotofobija Prolazni gubitak vida (posebno vezan za reakcije u CNS-u, videti odeljke 4.4 i 4.7) Uveitis i bilateralna akutna transiluminacija irisa (videti odeljak 4.4) Poremećaji uha i labirinta* Tinitus Oštećenje sluha, uključ. gubitak sluha (obično reverzibilan) Kardiološki poremećaji Produženje QT intervala kod pacijenata sa hipokalijemijom (videti odeljke 4.3 i 4.4) Produženje QT intervala (videti odeljak 4.4) Palpitacije Tahikardija Atrijalna fibrilacija Angina pectoris Ventrikularne tahiaritmije Sinkopa (tj. akutni i kratkotrajni gubitak svesti) Nespecifične aritmije Torsade de pointes (videti odeljak 4.4) Srčani zastoj (videti odeljak 4.4) Vaskularni poremećaji Vazodilatacija Hipertenzija Hipotenzija Vaskulitis Respiratorni, torakalni i medijastinaln i poremećaji Dispnea (uključujući astmatična stanja) Gastrointesti nalni poremećaji Mučnina Povraćanje Gastrointestinalni i abdominalni bolovi Dijareja Smanjen apetit i unos hrane Konstipacija Dispepsija Flatulencija Gastritis Povećane vrednosti amilaze Disfagija Stomatitis Kolitis povezan sa primenom antibiotika (uključ. pseudomembranozni kolitis, u veoma retkim slučajevima povezan sa komplikacijama koje mogu da ugroze život, videti odeljak 4.4) Hepatobilijar ni poremećaji Povećanje vrednosti transaminaza Oštećenje funkcije jetre (uključujući povećane vrednosti LDH) Povećane vrednosti bilirubina Povećane vrednosti gama glutamiltransferaze Povećane vrednosti alkalne fosfataze u krvi Žutica Hepatitis (uglavnom holestatski) Fulminantni hepatitis koji potencijalno može da dovede do insuficijencije jetre opasne po život (uključujući smrtne slučajeve, videti odeljak 4.4)
Poremećaji kože i potkožnog tkiva Pruritus Osip Urtikarija Suvoća kože Bulozne reakcije kože, kao što je Stevens-Johnson sindrom ili toksična epidermalna nekroliza (potencijalno opasna po život, videti odeljak 4.4) Poremećaji mišićnokoštanog sistema i vezivnog tkiva* Artralgija Mijalgija Tendinitis (videti odeljak 4.4) Grčevi u mišićima Trzanje mišića Mišićna slabost Ruptura tetive (videti odeljak 4.4) Artritis Rigiditet mišića Pogoršanje simptoma miastenije gravis (videti odeljak 4.4) Poremećaji bubrega i urinarnog sistema Dehidratacija Oštećenje bubrega (uključujući povećanje azotnih materija u krvi i kreatinina) Bubrežna insuficijencija (videti odeljak 4.4) Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene* Opšta slabost (uglavnom astenija ili zamor) Bolna stanja (uključ. bol u leđima, grudima, karlici i ekstremitetima) Preznojavanje Edem *Vezano za primenu hinolona i fluorohinolona prijavljeni su veoma retki slučajevi dugotrajnih (koje traju mesecima ili godinama), onesposobljavajućih i potencijalno ireverzibilno ozbiljnih neželjenih reakcija koje zahvataju različite klase sistema organa i čula, ponekad i više njih (uključujući reakcije kao što su tendinitis, ruptura tetive, artralgija, bol u ekstremitetima, poremećaj hoda, neuropatije povezane sa parestezijom, depresija, zamor, poremećaj pamćenja, poremećaj spavanja i oštećenje sluha, vida, čula ukusa i mirisa), u nekim slučajevima nezavisno od prethodno prisutnih faktora rizika (videti odeljak 4.4). U toku primene drugih fluorohinolona prijavljena su sledeća veoma retka neželjena dejstva, koja se takođe mogu javiti nakon lečenja moksifloksacinom: povišene vrednosti intrakranijalnog pritiska (uključujući pseudotumor cerebri), hipernatremija, hiperkalcemija, hemolitička anemija, rabdomioliza, fotosenzitivne reakcije (videti odeljak 4.4).
Prijavljivanje neželjenih reakcija
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS): Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu
Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd Republika Srbija fax: +381 (0)11 39 51 131 website: www.alims.gov.rs e-mail: [email protected]
Izvor: ALIMS dokumentacija, JKL 1329001 · SmPC odeljak 4.8 ↗
Zamena leka
Pronađeni su drugi aktivni lekovi iz grupe formirane prema ALIMS listi, identičnom INN-u, jačini i farmaceutskom obliku.
Moloxin
film tableta; 400 mg; blister, 2 × 5 kom
JKL 1329007 · blister, 2 × 5 kom
Moloxin
film tableta; 400 mg; blister, 1 × 7 kom
JKL 1329006 · blister, 1 × 7 kom
Prikaz je zasnovan na tačnom JKL-u i važećoj ALIMS listi. Nije preporuka za samostalnu promenu terapije; zamenu potvrđuje lekar ili farmaceut.
Lekovi sa istom aktivnom supstancom
Drugi registrovani lekovi koji sadrže aktivnu supstancu moksifloksacin. Isti sastojak ne znači da su jačina, oblik, doziranje ili režim izdavanja isti i nije preporuka za samostalnu zamenu terapije.
Moloxin 400 mg
film tableta; 400 mg; blister, 1 × 7 kom
Na recept · JKL 1329006
Moloxin 400 mg
film tableta; 400 mg; blister, 2 × 5 kom
Na recept · JKL 1329007
Elfonis 5 mg/mL
kapi za oči, rastvor; 5 mg/mL; bočica sa kapaljkom, 1 × 5 mL
Na recept · JKL 7090792
Moksacin 5 mg/mL
kapi za oči, rastvor; 5 mg/mL; bočica sa kapaljkom, 1 × 5 mL
Na recept · JKL 7090793
VIGAMOX 5 mg/mL
kapi za oči, rastvor; 5 mg/mL; bočica sa kapaljkom, 1 × 5 mL
Na recept · JKL 7090011
Mikrobiel 400 mg/250 mL
rastvor za infuziju; 400 mg/250 mL; boca plastična, 1 × 250 mL
Stacionarna ustanova · JKL 0329503
Moloxin 400 mg/250 mL
rastvor za infuziju; 400 mg/250 mL; boca staklena, 1 × 250 mL
Stacionarna ustanova · JKL 0329006
Moxifloxacin Kabi 400 mg/250 mL
rastvor za infuziju; 400 mg/250 mL; boca plastična, 10 × 250 mL
Stacionarna ustanova · JKL 0329510
Cena i RFZO
Poslednja evidentirana maksimalna cena na veliko
979,00 RSD
Ovo nije automatski maloprodajna cena u apoteci.
Službeni glasnik RS: 73/2024
Objavljeno: 30.08.2024.
Sva registrovana pakovanja
Izaberite pakovanje da biste videli njegove tačne registracione podatke, dokumente, cenu i RFZO status. Sva pakovanja ispod pripadaju istoj registrovanoj porodici leka.
| Oblik, jačina i veličina | JKL | EAN | Maks. cena na veliko | RFZO | Detalji |
|---|---|---|---|---|---|
| film tableta; 400 mg; blister, 2 × 5 kom | 1329001 | 8600097423533 | 979,00 RSD | Nije evidentirano | Izabrano |
| rastvor za infuziju; 400 mg/250 mL; boca staklena, 1 × 250 mL | 0329501 | 8600097422116 | 1.771,90 RSD | Nije evidentirano | Prikaži detalje → |
Izvori i zvanična dokumentacija
Aktuelni SmPC · broj rešenja 515-01-00118-19-002
Izdavač: LekZa.com / C-CODE SOFTWARE DOO. Status sadržaja: strukturirano prema navedenim izvorima; nije označeno kao stručna medicinska recenzija lekara ili farmaceuta.
Registracioni podaci
Prikažite administrativne detalje
- JKL
- 1329001
- EAN
- 8600097423533
- Šifra proizvoda
- 414766
- Vrsta leka
- Humani lekovi
- Vrsta rešenja
- OBNOVA
- Broj rešenja
- 515-01-00118-19-002
- Datum rešenja
- Thu, 12 Dec 2019 00:00:00 GMT
- Važi do
- Thu, 12 Dec 2069 00:00:00 GMT
- Proizvođač
- HEMOFARM AD VRŠAC
- Nosilac dozvole
- HEMOFARM AD VRŠAC