Interakcije
4.5. Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija
Interakcije sa lekovima
Kod istovremene primene moksifloksacina i drugih lekova koji utiču na produženje QTc intervala, ne
može se isključiti aditivni efekat na produženje QT intervala. Ovo može dovesti do povećanog rizika
od nastanka ventrikularnih aritmija, uključujući torsade de pointes. Iz tog razloga je kontraindikovana
upotreba moksifloksacina sa sledećim lekovima (videti odeljak 4.3):
•
antiaritmici klase IA (npr. hinidin, hidrohinidin, dizopiramid);
•
antiaritmici klase III (npr. amjodaron, sotalol, dofetilid, ibutilid);
•
antipsihotici (npr. fenotiazini, pimozid, sertindol, haloperidol, sultoprid);
•
triciklični antidepresivi;
•
neki antimikrobni lekovi (sakvinavir, sparfloksacin, intravenski eritromicin, pentamidin,
antimalarici posebno halofantrin);
•
neki antihistaminici (terfenadin, astemizol, mizolastin);
•
drugi lekovi (cisaprid, intravenski vinkamin, bepridil, difemanil).
Moksifloksacin treba primenjivati s oprezom kod pacijenata koji uzimaju lekove koji mogu da smanje
vrednost kalijuma (npr. diuretici Henleove petlje i tiazidni diuretici, laksativi i klizme (u velikim
dozama), kortikosteroidi, amfotericin B) ili sa lekovima koji su udruženi sa pojavom klinički značajne
bradikardije.
Nakon višekratnog doziranja kod zdravih dobrovoljaca, moksifloksacin je povećao vrednost Cmax
digoksina za oko 30% bez uticaja na površinu ispod krive (PIK) ili bazalne vrednosti. Nije potreban
oprez kod istovremene primene moksifloksacina i digoksina.
U studijama u kojima su učestvovali ispitanici sa dijabetesom koji su istovremeno primali
moksifloksacin i glibenklamid, došlo je do smanjenja maksimalne koncentracije glibenklamida u krvi
za oko 21%. Kombinacija glibenklamida i moksifloksacina bi mogla teoretski da dovede do blage i
prolazne hiperglikemije. Međutim, primećene farmakokinetske promene glibenklamida nisu
rezultovale promenom njegovih farmakodinamskih parametara (vrednosti glukoze u krvi, insulin).
Zbog toga, ne postoji klinički značajna interakcija između moksifloksacina i glibenklamida.
Promene u INR
U velikom broju slučajeva opisano je povećanje aktivnosti oralnih antikoagulanasa kod pacijenata
koji primaju antibiotike, naročito fluorohinolone, makrolide, tetracikline, kotrimoksazol i neke
cefalosporine. Stanja infekcije i inflamacije, starost i opšte stanje pacijenta, predstavljaju faktore
rizika. U ovim okolnostima teško je odrediti da li je infekcija ili lečenje antibiotikom dovelo do
poremećaja INR (engl. international normalised ratio, INR). Kao mera predostrožnosti preporučuje
se češće praćenje INR. Ako je neophodno, dozu oralnog antikoagulansa treba podesiti prema potrebi.
Kliničke studije su pokazale da ne postoje interakcije kod istovremene primene moksifloksacina sa:
ranitidinom, probenecidom, oralnim kontraceptivima, suplementima kalcijuma, parenteralno
primenjenim morfinom, teofilinom, ciklosporinom i itrakonazolom.
Ispitivanja u in vitro uslovima sa humanim enzimima citohroma P450 potvrdila su ove podatke.
Imajući u vidu ove rezultate, malo su verovatne metaboličke interakcije preko enzima citohroma
P450.
Interakcije sa hranom
Moksifloksacin nema klinički značajne interakcije sa hranom, uključujući i mlečne proizvode.
Upozorenja i mere opreza
4.4. Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka
Primenu moksifloksacina treba izbegavati kod pacijenata koji su prethodno imali ozbiljne neželjene reakcije kada su primali lekove koji sadrže hinolone ili fluorohinolone (videti odeljak 4.8). Lečenje tih pacijenata moksifloksacinom se sme započeti samo ako nema drugih terapijskih mogućnosti i nakon pažljive procene odnosa koristi i rizika (videti odeljak 4.3). Prilikom procene dobrobiti terapije moksifloksacinom, posebno kod infekcija koje nisu teške, treba uzeti u obzir podatke navedene u odeljku posebnih upozorenja i mera opreza pri upotrebi leka.
Produženje QTc intervala i klinička stanja u kojima može doći do produženja QTc intervala Pokazano je da moksifloksacin dovodi do produženja QTc intervala na elektrokardiogramu (EKG) kod nekih pacijenata. Obim QT produženja se može povećati sa povećanjem koncentracije u plazmi zbog brze intravenske infuzije. Zbog toga, dužina infuzije ne treba da bude manja od preporučenih 60 minuta a intravensku dozu od 400 mg jednom na dan ne treba prekoračiti. Za više detalja videti tekst u nastavku, kao i odeljke 4.3 i 4.5. Terapiju moksifloksacinom treba prekinuti ukoliko se pojave znaci i simptomi koji ukazuju na pojavu aritmija, sa ili bez nalaza na EKG-u. Moksifloksacin treba primenjivati s oprezom kod pacijenata sa predispozicijom ka aritmijama (kao što je akutna ishemija miokarda) jer ovi pacijenti imaju veći rizik od ventrikularnih aritmija (uključujući torsade de pointes) i srčanog zastoja (videti odeljke 4.3 i 4.5). Moksifloksacin treba oprezno primenjivati kod pacijenata koji uzimaju lekove koji smanjuju vrednosti kalijuma u krvi. Videti odeljke 4.3 i 4.5. Moksifloksacin treba oprezno primenjivati kod pacijenata koji uzimaju lekove koji dovode do klinički značajne bradikardije. Videti odeljak 4.3. Žene i stariji pacijenti mogu biti osetljiviji na lekove koji produžuju QTc interval (kao što je moksifloksacin), pa je neophodan poseban oprez.
Preosetljivost/alergijske reakcije
Zabeležena je pojava preosetljivosti i alergijskih reakcija nakon prve primene fluorohinolona, uključujući i moksifloksacin. Anafilaktičke reakcije mogu da se razviju do stadijuma šoka koji ugrožava život, čak i nakon prve primene leka. U slučajevima kliničkih manifestacija teških reakcija preosetljivosti terapiju moksifloksacinom treba obustaviti i započeti odgovarajuću terapiju (npr. antišok terapiju).
Teški poremećaji jetre
Prijavljeni su slučajevi fulminantnog hepatitisa koji može da izazove insuficijenciju jetre (uključujući i slučajeve sa smrtnim ishodom) u toku primene moksifloksacina (videti odeljak 4.8). Ukoliko se jave znaci i simptomi fulminantne bolesti jetre, kao što je npr. brzo napredujuća astenija praćena žuticom, tamnim urinom, sklonošću ka krvarenju ili hepatičkom encefalopatijom, pacijente treba savetovati da se, pre nego što nastave terapiju, obrate lekaru. Ukoliko se jave znaci oštećenja jetre treba uraditi testove/ispitivanje funkcije jetre.
Teške kožne neželjene reakcije
Teške kožne neželjene reakcije (engl. SCARs) uključujući toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN, takođe poznatu i kao Lyel-ov sindrom) i Stevens-Johnson-ov sindrom (engl. SJS), akutna generalizovana egzantematozna pustuloza (engl. AGEP) i reakciju na lek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (engl. DRESS), koje mogu biti životno ugrožavajuće ili sa smrtnim ishodom, zabeležene su tokom primene moksifloksacina (videti odeljak 4.8). Prilikom propisivanja leka, pacijente treba upozoriti na znake i simptome teških kožnih reakcija i pažljivo ih pratiti. Ukoliko se pojave znaci ili simptomi koji ukazuju na ove reakcije, primenu moksifloksacina treba odmah obustaviti, i razmotriti odgovarajuću alternativnu terapiju. Ako se kod pacijenta pojave teške reakcije kao što su SJS, TEN, AGEP ili DRESS tokom primene moksifloksacina, lečenje ovim lekom ne treba nikada više započinjati kod ovih pacijenata.
Pacijenti sa predispozicijom za konvulzije
Poznato je da hinoloni mogu da podstaknu pojavu konvulzija. Zbog toga ove lekove treba oprezno primenjivati kod pacijenata sa oštećenjima CNS, koji mogu da stvore predispoziciju za pojavu
konvulzija
ili da snize prag za njihov nastanak. U slučaju pojave konvulzija, lečenje moksifloksacinom treba obustaviti i primeniti odgovarajuću terapiju.
Dugotrajne, onesposobljavajuće i potencijalno ireverzibilne ozbiljne neželjene reakcije Zabeleženi su veoma retki slučajevi dugotrajnih (koji traju mesecima ili godinama), onesposobljavajućih i potencijalno ireverzibilno ozbiljnih neželjenih reakcija koje zahvataju različite sisteme organa, a ponekad i više njih (mišićno-koštani, nervni, psihijatrijski i čulni) kod pacijenata koji su primali hinolone i fluorohinolone, nezavisno od starosti i prethodno prisutnih faktora rizika. Kod prvih znakova ili simptoma bilo kog ozbiljnog neželjenog dejstva, primenu moksifloksacina treba odmah prekinuti, a pacijentima savetovati da se obrate za savet lekaru koji im je lek propisao.
Periferna neuropatija
Zabeleženi su slučajevi senzorne ili senzomotorne polineuropatije koja uzrokuje paresteziju, hipoesteziju, dizesteziju ili slabost kod pacijenata koji su primali hinolone ili fluorohinolone. Pacijente koji se leče moksifloksacinom treba savetovati da pre nastavka lečenja obaveste svog lekara ako se pojave simptomi neuropatije kao što su bol, osećaj pečenja, trnjenja, utrnulost ili slabost, kako bi se sprečio razvoj potencijalno ireverzibilnog stanja (videti odeljak 4.8).
Psihijatrijske reakcije
Psihijatrijske reakcije mogu da se jave već nakon prve primene hinolona, uključujući moksifloksacin. U veoma retkim slučajevima, depresija ili psihotične reakcije mogu da progrediraju do suicidalnih misli i samopovređivanja, kao što je pokušaj samoubistva (videti odeljak 4.8). Ukoliko se jave ove reakcije, moksifloksacin treba obustaviti i započeti odgovarajuću terapiju. Moksifloksacin treba oprezno koristiti kod psihotičnih pacijenata ili kod pacijenata sa psihijatrijskim oboljenjem u anamnezi.
Dijareja povezana sa primenom antibiotika, uključujući kolitis
Slučajevi dijareje i kolitisa povezani sa primenom antibiotika, uključujući i pseudomembranozni kolitis i dijareju izazvanu sa Clostridium difficile, prijavljeni su kod primene antibiotika širokog spektra dejstva, uključujući i moksifloksacin, i kreću se u rasponu od blage dijareje do kolitisa sa smrtnim ishodom. Zbog toga je važno razmotriti ovu dijagnozu kod pacijenata kod kojih se razvije ozbiljna dijareja tokom ili nakon primene moksifloksacina. Ukoliko se posumnja ili se potvrdi postojanje dijareje ili kolitisa vezanih za upotrebu antibiotika, potrebno je prekinuti terapiju antibioticima, uključujući i moksifloksacin, i odmah sprovesti adekvatne terapijske mere. Osim toga, potrebno je sprovesti adekvatne mere kontrole infekcije u cilju smanjenja rizika od transmisije. Lekovi koji inhibiraju peristaltiku su kontraindikovani kod pacijenata sa ozbiljnom dijarejom.
Pacijenti sa miastenijom gravis
Moksifloksacin treba oprezno primenjivati kod pacijenata sa miastenijom gravis, jer može doći do pogoršanja simptoma.
Tendinitis i ruptura tetiva
Tendinitis i ruptura tetive (naročito Ahilove, ali i drugih), ponekad bilateralni, mogu nastati već i nakon 48 sati od početka lečenja hinolonima i fluorohinolonima, a njihov je nastanak zabeležen čak i do nekoliko meseci nakon prestanka lečenja. Rizik od tendinitisa i rupture tetive povećan je kod starijih pacijenata, pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega, pacijenata sa transplantiranim solidnim organima i onih koji se istovremeno leče kortikosteroidima. Stoga se istovremena primena kortikosteroida treba izbegavati. Kod prvog znaka tendinitisa (npr. bolnog oticanja, zapaljenja) treba prekinuti lečenje moksifloksacinom i razmotriti drugu mogućnost lečenja. Zahvaćen(e) ekstremitet(e) treba lečiti na odgovarajući način (npr. imobilizacijom). Ako se pojave znaci tendinopatije, ne smeju se primenjivati kortikosteroidi. Aneurizma i disekcija aorte, i insuficijencija/neadekvatno zatvaranje srčanog zaliska U epidemiološkim studijama prijavljen je povećan rizik od aneurizme i disekcije aorte, posebno kod populacije starijih, i od aortne i mitralne insuficijencije (regurgitacije) nakon uzimanja fluorohinolona. Zabeleženi su slučajevi aneurizme i disekcije aorte, ponekad sa rupturom kao komplikacijom
(uključujući i slučajeve sa smrtnim ishodom), kao i slučajevi insuficijencije/neadekvatnog zatvaranja bilo kog od srčanih zalistaka kod pacijenata koji su uzimali fluorohinolone (videti odeljak 4.8). Stoga se fluorohinoloni smeju primenjivati samo nakon pažljive procene odnosa koristi i rizika i nakon razmatranja drugih terapijskih opcija kod pacijenata sa aneurizmatskom bolešću ili kongenitalnim oboljenjem srčanih zalistaka u porodičnoj anamnezi, ili kod pacijenata kojima je prethodno dijagnostikovana aneurizma i/ili disekcija aorte, ili oboljenje srčanih zalistaka, ili kod kojih postoje drugi faktori rizika ili stanja koja predstavljaju predispoziciju:
-
za aneurizmu i disekciju aorte, kao i za regurgitaciju/neadekvatnost srčanih zalistaka (npr. poremećaji vezivnog tkiva kao što su Marfanov sindrom ili Ehlers-Danlos-ov sindrom, Tarnerov
sindrom, Behçet-ova bolest, hipertenzija, reumatoidni artritis) ili dodatno
-
za aneurizmu i disekciju aorte (npr. vaskularni poremećaji kao što su Takayasu-ov arteritis ili arteritis džinovskih ćelija, ili poznata ateroskleroza ili Sjögren-ov sindrom) ili dodatno
-
za regurgitaciju/neadekvatnost srčanog zaliska (npr. infektivni endokarditis). Rizik od aneurizme i disekcije aorte, kao i njihove rupture, takođe se može povećati kod pacijenata koji su istovremeno na terapiji sistemskim kortikosteroidima. Pacijentima treba savetovati da se u slučaju iznenadnog bola u predelu abdomena, grudi ili leđa odmah obrate lekaru u hitnoj medicinskoj službi. Pacijente treba savetovati da hitno potraže medicinsku pomoć u slučaju akutne dispneje, novog početka srčanih palpitacija ili razvoja edema trbuha ili donjih ekstremiteta.
Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega
Moksifloksacin treba oprezno koristiti kod starijih pacijenata sa poremećajima bubrega, kod kojih je unos tečnosti neadekvatan, jer dehidratacija može povećati rizik od bubrežne insuficijencije.
Poremećaj vida
Ako dođe do poremećaja vida ili se ispolji neki drugi efekat na očima, trebalo bi odmah konsultovati oftalmologa (videti odeljke 4.7 i 4.8).
Disglikemija
Kao i prilikom primene ostalih hinolona, može doći do poremećaja vrednosti glukoze u krvi, uključujući hipoglikemiju i hiperglikemiju (videti odeljak 4.8), posebno kod starijih pacijenata sa dijabetesom na terapiji oralnim antidijabetikom (npr. glibenklamid) ili insulinom. Prijavljeni su slučajevi hipoglikemijske kome. Stoga je neophodno pažljivo praćenje vrednosti glukoze kod pacijenata sa dijabetesom.
Prevencija fotosenzitivnih reakcija
Hinoloni kod pacijenata mogu da izazovu fotosenzitivne reakcije. Međutim, u kliničkim studijama je pokazano da je kod primene moksifloksacina, rizik od pojave fotosenzitivnih reakcija manji. Bez obzira na to, pacijente treba savetovati da u toku lečenja moksifloksacinom izbegavaju izlaganje UV zracima ili dugotrajnoj/jakoj sunčevoj svetlosti (videti odeljak 4.8).
Pacijenti sa deficitom glukoza-6-fosfat dehidrogenaze
Pacijenti koji u porodičnoj ili ličnoj anamnezi imaju deficit glukoza-6-fosfat dehidrogenaze skloni su hemolitičkim reakcijama u toku primene hinolona. Zbog toga, moksifloksacin treba oprezno primenjivati kod ovih pacijenata.
Zapaljenje periarterijskog tkiva
Rastvor za infuziju moksifloksacina je namenjen isključivo za intravensku primenu. Intraarterijsku primenu treba izbegavati jer su pretkliničke studije pokazale da u slučaju ovog načina primene infuzije dolazi do zapaljenskih promena periarterijskog tkiva.
Pacijenti sa komplikovanim infekcijama kože i mekih tkiva
Klinička efikasnost moksifloksacina u terapiji teških infekcija posle opekotina, zapaljenja fascija i infekcija dijabetesnog stopala sa osteomijelitisom nije ustanovljena.
Interferencija sa biološkim testovima
Terapija moksifloksacinom može, usled supresije rasta mikobakterija, dati lažno negativne rezultate na kulturu Mycobacterium spp. u uzorcima uzetim od pacijenata koji su trenutno na terapiji moksifloksacinom.
Pacijenti sa MRSA infekcijama
Moksifloksacin se ne preporučuje za lečenje pacijenata sa infekcijom uzrokovanom meticilin rezistentnim Staphylococcus aureus (MRSA). U slučaju suspektne ili potvrđene MRSA infekcije treba započeti lečenje odgovarajućim antibiotikom (videti odeljak 5.1).
Pedijatrijska populacija
Zbog negativnog delovanja moksifloksacina na hrskavicu mladih životinja (videti odeljak 5.3) upotreba moksifloksacina je kontraindikovana kod dece i adolescenata mlađih od 18 godina (videti odeljak 4.3).
Ovaj lek sadrži natrijum
Ovaj lek sadrži 782 mg natrijuma u boci od 250 mL rastvora za infuziju, što odgovara 39,1 % maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrijuma prema preporukama SZO za odraslu osobu.
Podaci su informativnog karaktera i ne zamenjuju savet zdravstvenog radnika. Zvanični dokumenti su dostupni preko ALIMS linkova.