Interakcije
4.5. Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija
Navedene interakcije obuhvataju one koje su primećene pri upotrebi diklofenaka u obliku tableta sa
produženim oslobađanjem i/ili drugih farmaceutskih oblika diklofenaka.
Primećene interakcije koje treba uzeti u obzir
Inhibitori CYP2C9: preporučuje se oprez prilikom istovremenog propisivanja diklofenaka sa inhibitorima
CYP2C9 (kao što je vorikonazol), jer može doći do značajnog povećanja maksimalne koncentracije u plazmi
i izloženosti diklofenaku.
CYP2C9 induktori: preporučuje se oprez u slučaju kada se istovremeno propisuju diklofenak sa CYP2C9
induktorima (kao što je rifampicin), jer može dovesti do značajnog smanjenja koncentracija u plazmi i
izloženosti diklofenaku.
Litijum: pri istovremenoj primeni, diklofenak može da utiče na porast koncentracija litijuma u plazmi.
Preporučuje se praćenje koncentracije litijuma u serumu.
Digoksin: pri istovremenoj primeni, diklofenak može da utiče na porast koncentracija digoksina u plazmi.
Preporučuje se praćenje koncentracije digoksina u serumu.
Diuretici i antihipertenzivni lekovi: pri istovremenoj primeni diklofenaka, kao i drugih NSAIL, sa
diureticima i antihipertenzivnim lekovima (npr. beta-blokatori, ACE inhibitori) može da se smanji njihovo
antihipertenzivno dejstvo. Zbog toga se preporučuje oprez prilikom njihove istovremene primene i
periodično praćenje krvnog pritiska, naročito kod starijih osoba. Pacijenti treba da budu adekvatno hidrirani,
pri čemu se preporučuje praćenje bubrežne funkcije na početku lečenja i periodično nakon toga, naročito
prilikom istovremene primene sa diureticima i ACE inhibitorima, zbog povećanog rizika od nefrotoksičnosti
(videti odeljak 4.4).
Ciklosporin: diklofenak, kao i drugi NSAIL, može da poveća nefrotoksičnost ciklosporina usled dejstva na
prostaglandine bubrega. Zbog toga je potrebna primena manjih doza u odnosu na doze koje bi primali
pacijenti koji nisu na terapiji ciklosporinom.
Lekovi za koje se zna da izazivaju hiperkalemiju: istovremena primena lekova kao što su diuretici koji
štede kalijum, ciklosporin, takrolimus ili trimetoprim može dovesti do porasta koncentracija kalijuma u
serumu, zbog čega se preporučuje njegovo često kontrolisanje (videti odeljak 4.4).
Hinolonski antibakterijski lekovi: prijavljeni su izolovani slučajevi konvulzija kao moguća posledica
interakcije između hinolona i NSAIL.
Očekivane interakcije koje treba uzeti u obzir:
Ostali NSAIL i kortikosteroidi: istovremena primena diklofenaka i drugih sistemskih NSAIL ili
kortikosteroida može da poveća rizik od gastrointestinalnog krvarenja ili ulceracije (videti odeljak 4.4).
Istovremena primena acetilsalicilne kiseline smanjuje koncentracije u plazmi oba leka, iako nije poznat
klinički značaj.
Antikoagulansi i inhibitori agregacije trombocita: preporučuje se oprez pri istovremenoj primeni zbog
povećanog rizika od krvarenja (videti odeljak 4.4). Iako klinička ispitivanja nisu pokazala da diklofenak
utiče na dejstvo antikoagulantnih lekova, NSAIL mogu pojačati antikoagulantno dejstvo lekova kao što je
varfarin (videti odeljak 4.4.). Prijavljeni su slučajevi kod kojih je istovremena primena dikofenaka i
antikoagulantnih lekova povećala rizik od krvarenja. Neophodno je pažljivo praćenje ovih pacijenata
Selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina (engl. selective serotonin reuptake inhibitors,
SSRIs): istovremena primena NSAIL sa sistemskim dejstvom i SSRI može povećati rizik od
gastrointestinalnog krvarenja (videti odeljak 4.4).
Antidijabetici: kliničke studije su pokazale da diklofenak može da se primenjuje istovremeno sa oralnim
antidijabeticima bez uticaja na njihovo kliničko dejstvo. Međutim, prijavljeni su izolovani slučajevi
hipoglikemije i hiperglikemije kod istovremene primene oralnih antidijabetika i diklofenaka, kada je bilo
neophodno korigovati dozu oralnih antidijabetika. Zbog toga se kao mera opreza preporučuje praćenje
koncentracije glukoze u krvi tokom istovremene terapije.
Metotreksat: diklofenak može inhibirati tubularni bubrežni klirens metotreksata i na taj način povećati
koncentracije metotreksata. Preporučuje se oprez ukoliko se NSAIL, uključujući diklofenak, primenjuju u
periodu kraćem od 24 sata pre ili nakon terapije metotreksatom, jer može doći do porasta koncentracija
metotreksata u krvi i povećanja njegove toksičnosti.
Holestipol i holestiramin: ovi lekovi mogu indukovati odlaganje ili smanjiti resorpciju diklofenaka. Zbog
toga se preporučuje da se diklofenak uzima bar jedan sat pre ili 4 – 6 sati nakon davanja
holestipola/holestiramina.
Fenitoin: pri istovremenoj primeni fenitoina sa diklofenakom, preporučuje se praćenje koncentracija
fenitoina u plazmi, zbog očekivanog povećanja izloženosti fenitoinu.
Upozorenja i mere opreza
4.4. Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka
Opšta upozorenja
Neželjena dejstva se mogu svesti na najmanju moguću meru korišćenjem najmanje efektivne doze u najkraćem vremenskom periodu neophodnom za kontrolu simptoma (videti odeljak 4.2, kao i gastrointestinalni i kardiovaskularni rizik u nastavku teksta). Istovremenu upotrebu diklofenaka sa sistemskim NSAIL, uključujući selektivne inhibitore ciklooksigenaze- 2, treba izbegavati zbog odsustva bilo kakvih dokaza koji ukazuju na prednosti sinergizma, a postojanja potencijalnog rizika od dodatnih neželjenih dejstava. Na osnovu elementarnih medicinskih podataka, oprez je potreban kod starijih osoba, posebno kod iznemoglih starijih pacijenata ili onih sa malom telesnom masom.
Kao i drugi NSAIL, diklofenak može da maskira znake i simptome infekcije, zbog svojih farmakodinamskih svojstava. Lek Diklofen sadrži saharozu. Pacijenti sa retkim naslednim oboljenjem intolerancije na fruktozu, glukoznogalaktoznom malapsorpcijom ili nedostatkom saharaza-izomaltaze, ne smeju koristiti ovaj lek. Upotreba diklofenaka može uticati na plodnost žena i ne preporučuje se ženama koje pokušavaju da zatrudne. Kod žena koje imaju poteškoća sa začećem ili koje se podvrgavaju ispitivanjima neplodnosti, treba razmotriti obustavu primene diklofenaka. Gastrointestinalna dejstva: Gastrointestinalno krvarenje (hematemeza, melena), ulceracije ili perforacije, koje mogu biti smrtonosne, su prijavljene sa svim NSAIL, uključujući diklofenak i mogu da nastanu u bilo koje vreme tokom terapije, sa ili bez upozoravajućih simptoma ili prethodne pojave ozbiljnih gastrointestinalnih neželjenih događaja. Teže posledice se generalno javljaju kod starijih osoba. Ukoliko za vreme primene diklofenaka dođe do gastrointestinalnog krvarenja ili ulceracije, treba obustaviti primenu leka. Kao i sa ostalim NSAIL, uključujući diklofenak, neophodan je strog medicinski nadzor i poseban oprez pri propisivanju diklofenaka kod pacijenata sa simptomima koji ukazuju na gastrointestinalne poremećaje ili kod kojih u anamnezi postoje podaci o gastričnim ili intestinalnim ulceracijama, krvarenju ili perforaciji (videti odeljak 4.8). Rizik od gastrointestinalnog krvarenja, ulceracija ili perforacija je veći sa povećanjem doza NSAIL, uključujući diklofenak, kao i kod pacijenata sa ulkusom u anamnezi, posebno ukoliko je bio praćen komplikacijama u vidu hemoragije ili perforacije (videti odeljak 4.3). Kod starijih osoba postoji povećan rizik od pojave neželjenih reakcija na NSAIL, naročito gastrointestinalnog krvarenja i perforacije, koje mogu imati smrtonosan ishod. U cilju smanjenja rizika od gastrointestinalne toksičnosti kod pacijenata sa ulkusom u anamnezi, posebno ako je bio praćen komplikacijama u vidu hemoragije ili perforacije, kao i kod starijih osoba, terapiju treba započeti i održavati najmanjom efektivnom dozom. Kod ovih pacijenata, kao i kod pacijenata kod kojih je neophodna istovremena upotreba lekova koji sadrže acetilsalicilnu kiselinu u malim dozama ili lekova koji mogu povećati rizik od gastrointestinalnih poremećaja, treba razmotriti kombinovanu terapiju protektivnim lekovima (npr. misoprostol ili inhibitori protonske pumpe). (Videti odeljak 4.5). Pacijente sa gastrointestinalnom toksičnošću u anamnezi, naročito ukoliko su to starije osobe, treba savetovati da prijave bilo koje neuobičajene abdominalne simptome (posebno gastrointestinalno krvarenje), posebno na početku lečenja. Preporučuje se oprez kod pacijenata koji istovremeno primaju lekove koji mogu povećati rizik od ulceracije ili krvarenja kao što su oralni kortikosteroidi, antikoagulantni lekovi kao što je varfarin, selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina (engl. selective serotonin-reuptake inhibitors, SSRI) ili antiagregacioni lekovi kao što je acetilsalicilna kiselina (videti odeljak 4.5). Preporučuje se oprez i pažljiv medicinski nadzor kod pacijenata sa ulceroznim kolitisom ili Crohn-ovom bolešću, jer može doći do pogoršanja ovih oboljenja (videti odeljak 4.8). NSAIL, uključujući diklofenak, mogu biti povezani s povećanim rizikom od gastrointestinalnog curenja iz anastomoze. Preporučuje se pažljiv medicinski nadzor i oprez pri primeni diklofenaka nakon gastrointestinalnog hirurškog zahvata. Dejstva na jetru: Potrebno je pažljivo praćenje pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre kojima se propisuje diklofenak, jer se njihovo stanje može pogoršati. Kao i kod primene drugih NSAIL, i tokom primene diklofenaka može doći do porasta vrednosti jednog ili više enzima jetre. Tokom produžene terapije diklofenakom, redovno praćenje pokazatelja funkcije jetre se preporučuje kao mera opreza. Ukoliko se neuobičajene vrednosti enzima jetre održavaju ili pogoršavaju, ukoliko se javljaju klinički znaci ili simptomi oštećenja funkcije jetre ili nastaju druge reakcije (eozinofilija, osip), primenu diklofenaka treba prekinuti. Hepatitis se može javiti tokom primene diklofenaka i bez prodromalnih simptoma. Oprez je potreban kod pacijenata sa hepatičkom porfirijom, s obzirom da primena diklofenaka može indukovati napad.
Dejstva na bubrege: S obzirom da nakon primene NSAIL, uključujući i diklofenak, može doći do retencije tečnosti i pojave edema, preporučuje se poseban oprez prilikom primene diklofenaka kod pacijenata sa oštećenom funkcijom srca ili bubrega, hipertenzijom u anamnezi, starijih osoba, pacijenata na istovremenoj terapiji diureticima ili lekovima koji mogu značajno da utiču na funkciju bubrega i kod pacijenata sa značajnim smanjenjem volumena ekstracelularne tečnosti bilo kog uzroka, npr. pre ili posle velikih hirurških zahvata (videti odeljak 4.3). U ovakvim slučajevima se pri primeni diklofenaka, kao mera predostrožnosti preporučuje praćenje bubrežne funkcije. Poremećaj bubrežne funkcije je najčešće reverzibilan nakon prekida primene diklofenaka. Dejstva na kožu: Kao i kod primene drugih NSAIL, veoma retko i tokom primene diklofenaka je prijavljena pojava ozbiljnih, ponekad smrtonosnih promena na koži, uključujući eksfolijativni dermatitis, Stevens-Johnson-ov sindrom i toksičnu epidermalnu nekrolizu (videti odeljak 4.8). Izgleda da najveći rizik postoji na početku terapije, i u većini slučajeva početak ovih reakcija je tokom prvog meseca terapije. Ukoliko dođe do pojave osipa na koži, lezija sluzokože ili drugih znakova preosetljivosti, terapiju diklofenakom treba odmah prekinuti. Kao i kod upotrebe drugih NSAIL, uključujući diklofenak, u retkim slučajevima može doći do pojave alergijskih reakcija kao što su anafilaktička/anafilaktoidna reakcija, i bez prethodne izloženosti leku. Reakcije preosetljivosti takođe mogu preći u Kounis-ov sindrom, ozbiljnu alergijsku reakciju koja može dovesti do infarkta miokarda. Simptomi takvih reakcija mogu uključivati bol u grudima koji se javlja zajedno sa alergijskom reakcijom na diklofenak. Kardiovaskularna i cerebrovaskularna dejstva: Odgovarajuće praćenje i medicinsko savetovanje su neophodni kod pacijenata sa hipertenzijom i/ili blagom do umerenom kongestivnom srčanom insuficijencijom (NYHA-I), jer su retencija tečnosti i edem prijavljeni tokom terapije NSAIL, uključujući i diklofenak. Klinička ispitivanja i epidemiološki podaci ukazuju da upotreba diklofenaka, posebno u većim dozama (150 mg na dan) i tokom dugotrajne terapije, može biti povezana sa malim povećanjem rizika od arterijskih trombotičkih događaja (na primer infarkta miokarda ili moždanog udara). Kod pacijenata sa kongestivnom srčanom insuficijencijom (NYHA-I) i pacijenata koji imaju značajne faktore rizika za nastanak kardiovaskularnih događaja (npr. hipertenzija, hiperlipidemija, dijabetes melitus, pušenje) terapiju diklofenakom treba započeti tek nakon pažljive procene. S obzirom da se kardiovaskularni rizik može povećati sa povećanjem doze i trajanja terapije, diklofenak treba primenjivati u najmanjim efektivnim dnevnim dozama u najkraćem vremenskom periodu. Potrebu pacijenta za simptomatskom terapijom, kao i odgovor na terapiju, treba periodično ponovo procenjivati. Pacijente je potrebno upozoriti na znakove i simptome ozbiljnih arterijskih trombotičkih događaja (npr. bol u grudima, kratak dah, slabost, nerazgovetan govor), što se može dogoditi bez upozorenja. Pacijente treba uputiti da se odmah jave lekaru u slučaju takvog događaja. Hematološka dejstva: Tokom produžene primene diklofenaka, kao i drugih NSAIL, preporučuje se redovno praćenje krvne slike. Kao i drugi NSAIL, diklofenak može privremeno da inhibira agregaciju trombocita. Preporučuje se pažljivo praćenje pacijenata sa poremećajima hemostaze. Postojeća astma: Kod pacijenata sa astmom, sezonskim alergijskim rinitisom, otokom nazalne sluzokože (npr. nazalnim polipima), hroničnom opstruktivnom bolešću pluća ili hroničnim infekcijama respiratornog trakta (naročito ukoliko su povezane sa simptomima sličnim alergijskom rinitisu), je češća pojava neželjenih reakcija na NSAIL, poput egzacerbacije astme (tzv. astma usled intolerancije na analgetike/astma uzrokovana analgeticima), Quincke-ovog edema i urtikarije, nego kod ostalih pacijenata. Iz tog razloga je kod ovih pacijanata potreban poseban oprez (spremnost da se brzo reaguje). Ovo se odnosi i na pacijente koji su alergični na druge supstance npr. sa promenama na koži, pruritusom ili urtikarijom. Dugotrajna terapija: Kod svih pacijenata koji uzimaju nesteroidne antiinflamatorne lekove kao meru predostrožnosti treba pratiti npr. funkciju bubrega, funkciju jetre (može doći do povećanja vrednosti enzima jetre) i krvnu sliku. Ovo se posebno odnosi na starije pacijente.
Podaci su informativnog karaktera i ne zamenjuju savet zdravstvenog radnika. Zvanični dokumenti su dostupni preko ALIMS linkova.