Buvidal – 16 mg, napunjen injekcioni špric, 1 × 0,32 mL · ID 0182073 i trudnoća
Da li se Buvidal sme koristiti tokom trudnoće i dojenja?
Aktivna supstanca: Buprenorfin
Rastvor za injekciju sa produženim oslobađanjem; 16 mg; napunjen injekcioni špric, 1 × 0,32 mL
Specijalni recept (opojne droge)
Primena leka tokom trudnoće i dojenja
Informacije su prikazane na osnovu dostupne dokumentacije za lek. Pre upotrebe leka tokom trudnoće ili dojenja obavezno se konsultujte sa lekarom ili farmaceutom.
Važno upozorenje
Plodnost, trudnoća i dojenje Trudnoća Nema dostupnih podataka ili su podaci o primeni buprenorfina kod trudnica ograničeni.
Šta piše u dokumentaciji za lek?
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Trudnoća
Nema dostupnih podataka ili su podaci o primeni buprenorfina kod trudnica ograničeni. Ispitivanja na životinjama nisu pokazala reproduktivnu toksičnost (videti odeljak 5.3). Primena buprenorfina tokom trudnoće se može razmotriti samo ako je potencijalna korist veća od potencijalnog rizika za fetus. Na kraju trudnoće, buprenorfin može izazvati respiratornu depresiju kod novorođenčeta, čak i nakon kratkog perioda primene. Dugotrajna primena tokom poslednjeg trimestra trudnoće može izazvati sindrom obustave kod novorođenčeta (npr. hipertoniju, neonatalni tremor, neonatalnu agitaciju, mioklonus ili konvulzije). Sindrom se obično pojavljuje nekoliko sati do nekoliko dana nakon rođenja. Zbog dugog poluvremena eliminacije buprenorfina, potrebno je razmotriti praćenje novorođenčeta tokom prvih nekoliko dana života, kako bi se sprečio rizik od pojave respiratorne depresije ili sindroma obustave kod novorođenčeta.
Dojenje
Buprenorfin i njegovi metaboliti se izlučuju u majčino mleko i lek Buvidal treba koristiti sa oprezom tokom dojenja.
Plodnost
Nema dostupnih podataka ili su podaci o uticaju buprenorfina na plodnost kod ljudi ograničeni. Uticaj buprenorfina na plodnost kod životinja nije zabeležen (videti odeljak 5.3).
Kada se lek ne sme koristiti
4.3. Kontraindikacije
Preosetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1. Teška respiratorna insuficijencija. Teško oštećenje funkcije jetre. Akutni alkoholizam ili delirium tremens.
Upozorenja i mere opreza
4.4. Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka
Primena
Mora se paziti da se izbegne nehotično ubrizgavanje leka Buvidal. Doza se ne sme primeniti intravaskularno (intravenski), intramuskularno ili intradermalno. Ubrizgavanje leka u krvni sud (intravaskularno), poput intravenske injekcije, može predstavljati rizik od ozbiljnog oštećenja jer lek Buvidal u kontaktu sa telesnim tečnostima formira čvrstu masu, koja bi mogla uzrokovati povredu krvnih sudova, začepljenje ili tromboembolijske događaje. Da bi se smanjio rizik pogrešne upotrebe, zloupotrebe i upotrebe leka u svrhe za koje nije namenjen, treba preduzeti odgovarajuće mere opreza prilikom propisivanja i izdavanja buprenorfina. Zdravstveni radnici treba da primene lek Buvidal direktno pacijentu. Nije dopušteno izdavati lek za primenu kod kuće ili samostalnu primenu od strane pacijenta. Tokom celokupnog lečenja potrebno je paziti na svaki pokušaj uklanjanja zaliha leka.
Osobine produženog oslobađanja
Osobine produženog oslobađanja leka treba uzeti u obzir tokom terapije, uključujući uvođenje i prekid terapije (videti odeljak 4.2). Posebno treba pratiti pacijente koji istovremeno uzimaju druge lekove i/ili imaju druge bolesti, zbog mogućih znakova i simptoma toksičnosti, predoziranja ili obustave, uzrokovanih povećanim ili smanjenim dozama buprenorfina (videti odeljke 4.2 i 5.2).
Respiratorna depresija
Prijavljeni su brojni slučajevi sa smrtnim ishodom usled respiratorne depresije kod pacijenata na terapiji buprenorfinom, posebno kod pacijenata kod kojih se buprenorfin primenjivao u kombinaciji sa benzodiazepinima (videti odeljak 4.5) ili kad se buprenorfin nije primenjivao u skladu sa propisanim uputstvima. Slučajevi sa smrtnim ishodom su takođe prijavljeni vezano sa istovremenom primenom buprenorfina i drugih depresora poput alkohola, gabapentinoida (poput pregabalina i gabapentina) (videti odeljak 4.5) ili drugih opioida. Buprenorfin treba primenjivati uz oprez kod pacijenata sa respiratornom insuficijencijom (npr. hronična opstruktivna bolest pluća, astma, plućno srce, smanjena respiratorna rezerva, hipoksija, hiperkapnija, prethodno postojeća respiratorna depresija ili kifoskolioza). Buprenorfin može kod dece i osoba koje nisu zavisne od opioida, prilikom nehotične ili namerne primene, uzrokovati tešku, potencijalno životno ugrožavajuću respiratornu depresiju.
Depresija centralnog nervnog sistema
Buprenorfin može uzrokovati pospanost, posebno kada se uzima istovremeno sa alkoholom ili depresorima centralnog nervnog sistema kao što su benzodiazepini, trankilizatori, sedativi, gabapentinoidi ili hipnotici (videti odeljak 4.5 i 4.7).
Tolerancija i poremećaj upotrebe opioida (zloupotreba i zavisnost)
Buprenorfin je parcijalni agonista μ (mi)-opioidnih receptora i hronična primena može dovesti do zavisnosti opioidnog tipa. Tolerancija, fizička i psihička zavisnot i poremećaj upotrebe opioida (engl. opioid use disorder, OUD) mogu se razviti nakon ponavljane primene opioida kao što je buprenorfin. Zlouporaba ili namerna pogrešna upotreba buprenorfina mogu dovesti do predoziranja i/ili smrti. Rizik od razvoja OUD-a povećan je kod pacijenata sa ličnom ili porodičnom (roditelji ili braća i sestre) anamnezom poremećaja upotrebe psihoaktivnih supstanci (uključujući poremećaj konzumiranja alkohola), kod pušača ili kod pacijenata sa anamnezom drugih poremećaja mentalnog zdravlja (npr. velika depresija, anksioznost i poremećaji ličnosti). Pre početka lečenja buprenorfinom i tokom lečenja, potrebno je s pacijentom dogovoriti ciljeve terapije i plan završetka terapije (videti odeljak 4.2). Pacijente je potrebno pratiti radi moguće pojave znakova ponašanja povezane sa traženjem leka (npr. preuranjeni zahtevi za novim izdavanjem leka). Ovo uključuje proveru istovremeno upotrebljavanih opioida i psihoaktivnih lekova (kao što su benzodiazepini). Za pacijente sa znakovima i simptomima OUD-a potrebno je razmotriti savetovanje sa specijalistom za zavisnosti.
Serotoninski sindrom
Istovremena primena leka Buvidal i drugih serotonergičkih lekova, kao što su inhibitori MAO, selektivni inhibitori preuzimanja serotonina (SSRI), inhibitori preuzimanja serotonina i noradrenalina (SNRI) ili triciklični antidepresivi, može dovesti do serotoninskog sindroma koji potencijalno predstavlja životno ugrožavajuće stanje (videti odeljak 4.5.). Ako je istovremena terapija sa drugim serotonergičkim lekovima klinički opravdana, savetuje se pažljivo praćenje pacijenta, posebno tokom započinjanja terapije i povećanja doze. Simptomi serotoninskog sindroma mogu uključivati promene mentalnog statusa, nestabilnost autonomnog nervnog sistema, neuromuskularne poremećaje i/ili simptome poremećaja gastrointestinalnog sistema. Ako se sumnja na serotoninski sindrom, potrebno je razmotriti smanjenje doze ili prekid terapije u zavisnosti od težine simptoma.
Hepatitis i hepatični događaji
Pre započinjanja terapije preporučuje se da se urade osnovni laboratorijski testovi funkcije jetre i ustanovi status infekcije virusom hepatitisa. Kod pacijenata kod kojih je test na infekciju virusom hepatitisa pozitivan, koji istovremeno primaju druge lekove (videti odeljak 4.5) i/ili kod onih sa postojećim poremećajem funkcije jetre postoji veći rizik od oštećenja jetre. Preporučuje se redovno praćenje funkcije jetre. Slučajevi akutnog oštećenja funkcije jetre prijavljeni su kod pacijenata zavisnika od opioida, kako u kliničkim ispitivanjima, tako i nakon stavljanja leka u promet u prijavljenim neželjenim reakcijama na lekove koji sadrže buprenorfin. Spektar poremećaja se kretao u rasponu od prolaznih asimptomatskih povećanja vrednosti enzima jetre do prijava pojedinačnih slučajeva citolitičkog hepatitisa, insuficijencije jetre, nekroze jetre, hepatorenalnog sindroma, hepatične encefalopatije i smrtnog ishoda. U mnogim slučajevima prisustvo već postojećih poremećaja vrednosti enzima jetre, genetske bolesti, infekcije virusom
hepatitisa B ili hepatitisa C, alkoholizma, anoreksije, istovremene
primene
drugih potencijalno
hepatotoksičnih lekova i kontinuirana intravenska upotreba droga mogu biti uzrok ili doprineti oštećenju jetre. Ovi osnovni faktori se moraju uzeti u obzir pre propisivanja buprenorfina, kao i tokom samog lečenja. Kada se sumnja na hepatični događaj, potrebna su dalja biološka i etiološka ispitivanja. U zavisnosti od nalaza, primena leka Buvidal se može prekinuti. Možda će biti potrebno praćenje i nakon nedeljne i mesečne primene terapije. Ako se nastavi sa terapijom, potrebno je pažljivo pratiti funkciju jetre.
Izazivanje sindroma obustave od opioida
Pri započinjanju terapije buprenorfinom, treba biti svestan parcijalnog agonističkog profila buprenorfina. Lekovi koji sadrže buprenorfin doveli su do izazivanja simptoma obustave kod pacijenata zavisnih od opioida, kada su se primenjivali pre povlačenja agonističkih dejstava nedavnog uzimanja ili zloupotrebe opioida. Da bi se izbegla nagla pojava simptoma obustave, terapiju buprenorfinom treba započeti kada se jave očigledni objektivni znaci i simptomi blage do umerene obustave (videti odeljak 4.2). Prekid lečenja može uzrokovati sindrom obustave koji se može javiti odloženo.
Oštećenje funkcije jetre
Buprenorfin se u velikoj meri metaboliše u jetri. Pacijente sa umerenim oštećenjem funkcije jetre potrebno je pratiti zbog pojave znakova i simptoma izazvanih obustavom opioida, toksičnosti ili predoziranja uzrokovanih povećanim koncentracijama buprenorfina. Buprenorfin treba primenjivati sa oprezom kod pacijenata sa umerenim oštećenjem funkcije jetre (videti odeljke 4.2 i 5.2). Potrebno je redovno pratiti funkciju jetre tokom terapije. Primena buprenorfina je kontraindikovana kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre (videti odeljak 4.3).
Oštećenje funkcije bubrega
Kod pacijenata sa bubrežnom insuficijencijom nakupljaju se metaboliti buprenorfina. Preporučuje se oprez pri doziranju kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina < 30 mL/min) (videti odeljke 4.2 i 5.2).
Produženje QT intervala
Treba biti oprezan kada se lek Buvidal istovremeno primenjuje sa drugim lekovima koji mogu dovesti do produženja QT intervala i kod pacijenata sa sindromom dugog QT intervala u anamnezi ili drugih faktora rizika za produženje QT intervala.
Lečenje akutnog bola
Za lečenje akutnog bola tokom kontinuirane primene leka Buvidal, može biti potrebna kombinovana primena opioida sa visokim afinitetom za μ (mi)-opioidne receptore (npr. fentanil), neopioidnih analgetika i lokalne anestezije. Titracija oralnih ili intravenskih kratkodelujućih opioidnih analgetika (morfijum sa trenutnim oslobađanjem, oksikodona ili fentanila) do željenog analgetskog dejstva kod pacijenata na terapiji lekom Buvidal, može zahtevati veće doze. Pacijente treba pratiti tekom lečenja.
Primena kod dece i adolescenata
Bezbednost i efikasnost buprenorfina kod dece i adolescenata mlađih od 16 godina nisu ustanovljene (videti odeljak 4.2). S obzirom na ograničene podatke kod adolescenata (uzrastu od 16 ili 17 godina), pacijente u ovoj uzrasnoj grupi treba pažljivo pratiti tokom terapije.
Poremećaji disanja povezani sa spavanjem
Opioidi mogu uzrokovati poremećaje disanja tokom spavanja, uključujući centralnu apneju tokom spavanja (engl. Central Sleep Apnoea, CSA) i hipoksemiju tokom sna. Primena opioida povećava rizik od CSA, koji je zavistan od doze. Kod pacijenata kod kojih se javi CSA, potrebno je razmotriti smanjenje ukupne doze opioida.
Opšta upozorenja vezana za primenu opioida
Opioidi mogu da uzrokuju ortostatsku hipotenziju. Opioidi mogu da povećaju pritisak cerebrospinalne tečnosti, što može uzrokovati epileptične napade (konvulzije). Zbog toga je opioide potrebno koristiti uz oprez kod pacijenata sa povredom glave, intrakranijalnim lezijama i drugim okolnostima u kojima bi cerebrospinalni pritisak mogao biti povećan ili kod pacijenata sa pojavom epileptičnih napada u anamnezi. Opioide je potrebno koristiti uz oprez kod pacijenata sa hipotenzijom, hipertrofijom prostate ili stenozom uretre. Mioza izazvana opioidima, promene u stepenu svesti ili promene u percepciji bola kao simptoma bolesti mogu uticati na procenu pacijenta ili maskirati dijagnozu ili klinički tok istovremeno prisutne bolesti. Opioide je potrebno koristiti uz oprez kod pacijenata sa miksedemom, hipotireoidizmom ili insuficijencijom kore nadbubrežne žlezde (npr. Addison-ova bolest). Opioidi povećavaju intraholedohalni pritisak i zbog toga je potrebno koristiti ih uz oprez kod pacijenata sa disfunkcijom bilijarnog trakta.
Lateks
U formulaciji zaštitnog poklopca igle ne koristi se prirodna guma ili lateks. Ipak, prisustvo zanemarljivih tragova se ne može isključiti i stoga postoji potencijalni rizik od alergijskih reakcija kod osoba osetljivih na lateks koji se ne može u potpunosti isključiti.
Podaci su informativnog karaktera i ne zamenjuju savet zdravstvenog radnika. Zvanični dokumenti su dostupni preko ALIMS linkova.
Informacije o leku Buvidal u trudnoći
Buvidal je lek koji sadrži aktivnu supstancu buprenorfin. Na ovoj stranici prikazane su informacije o primeni tokom trudnoće, dojenja i plodnosti, kada su dostupne u dokumentaciji za lek.
Za kompletnu dokumentaciju pogledajte zvanično uputstvo za lek i stručne informacije.