Upozorenja i mere opreza
4.4. Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka
Preporučuje se postupno smanjivanje doze pri prekidu lečenja, a uzimanje leka ne treba naglo prekinuti. Ako pacijenti smatraju da lečenje ne daje efekat ili prekorače najveću preporučenu dozu leka Bufomix Easyhaler, mora se zatražiti lekarska pomoć (videti odeljak 4.2). Iznenadno i progresivno pogoršanje kontrole astme potencijalno je životno ugrožavajuće, pa se kod pacijenta mora pristupiti hitnoj medicinskoj proceni. U toj situaciji se mora razmotriti potreba za pojačanom terapijom kortikosteroidima, na primer terapijom oralno primenjenim kortikosteroidima, ili lečenjem antibioticima ako je prisutna infekcija. Pacijentima se mora savetovati da uvek imaju kod sebe inhalator za hitno uklanjanje simptoma koji im je dostupan u svako doba, bilo lek Bufomix Easyhaler (za pacijente sa astmom koji koriste lek Bufomix Easyhaler kao terapiju održavanja i terapiju ublažavanja akutnih simptoma astme) ili zaseban brzodelujući bronhodilatator (za pacijente sa astmom koji koriste lek Bufomix Easyhaler samo kao terapiju održavanja). Pacijente treba podsetiti da svoju dozu održavanja leka Bufomix Easyhaler primenjuju kao što je propisano, čak i kada nemaju simptome. Profilaktička upotreba leka Bufomix Easyhaler, npr. pre fizičkog napora, nije ispitana. Inhalacije leka Bufomix Easyhaler za terapiju ublažavanja akutnih simptoma astme potrebno je uzeti ukoliko se pojave simptomi astme, ali one nisu namenjene za redovnu profilaktičku upotrebe npr. pre fizičkog vežbanja. U tom slučaju treba razmotriti primenu posebnih brzodelujućih bronhodilatatora. Nakon što se postigne kontrola simptoma astme, može se razmotriti postupno smanjivanje doze leka Bufomix Easyhaler. Važno je redovno pratiti pacijente pri postupnom smanjivanju doze. Treba koristiti najmanju efektivnu dozu leka Bufomix Easyhaler (videti odeljak 4.2). Pacijenti ne treba da započinju lečenje lekom Bufomix Easyhaler tokom egzacerbacije, niti tokom značajnog ili akutnog pogoršanja astme. Ozbiljni neželjeni događaji povezani sa astmom i egzacerbacije mogu se pojaviti tokom lečenja lekom Bufomix Easyhaler. Pacijente treba savetovati da nastave lečenje, ali da zatraže savet lekara ako simptomi astme ne ostanu pod kontrolom ili se pogoršaju nakon početka primene leka Bufomix Easyhaler. Kao i pri terapiji drugim lekovima za inhalaciju, može doći do paradoksalnog bronhospazma, pri čemu se odmah nakon doziranja pojačavaju zviždanje u plućima i nedostatak daha. Ukoliko pacijent oseti paradoksalni bronhospazam, upotreba leka Bufomix Easyhaler se mora odmah prekinuti, i ponovo proceniti stanje pacijenta, i po potrebi treba uvesti drugu terapiju. Paradoksalni bronhospazam se javlja kao odgovor na inhalacionu primenu bronhodilatatora brzog dejstva i mora se odmah lečiti (videti odeljak 4.8). Sistemska dejstva mogu se javiti prilikom primene bilo kog kortikosteroida za inhalacionu primenu, posebno prilikom primene velikih doza propisanih za duži vremenski period. Mnogo je manja verovatnoća pojave navedenih dejstava kod inhalacione primene nego pri oralnoj primeni kortikosteroida. Moguća sistemska dejstva uključuju Cushing-ov sindrom, Cushing-oidne karakteristike, supresiju nadbubrežne žlezde, zaostajanje rasta kod dece i adolescenata, smanjenje mineralne gustine kostiju, kataraktu i glaukom i znatno ređe različita psihološka ili bihejvioralna dejstva, uključujući psihomotornu hiperaktivnost, poremećaje spavanja, anksioznost, depresiju ili agresivnost (naročito kod dece) (videti odeljak 4.8). Pri sistemskoj i lokalnoj primeni kortikosteroida može se javiti poremećaj vida. Ako se kod pacijenta jave simptomi poput zamućenog vida ili drugih poremećaja vida, pacijenta treba uputiti oftalmologu radi procene mogućih uzroka koji mogu uključiti kataraktu, glaukom ili retka oboljenja kao što je centralna serozna horioretinopatija (engl. central serous chorioretinopathy, CSCR) koji su zabeleženi nakon primene kortikosteroda sistemski ili lokalno.
Mora se razmotriti potencijalno dejstvo na gustinu kostiju, naročito kod pacijenata koji primaju velike doze u dužem vremenskom periodu i istovremeno imaju faktore rizika za osteoporozu. Dugotrajna ispitivanja sa inhalaciono primenjenim budesonidom kod dece sa srednjim vrednostima dnevnih doza od 400 mikrograma (odmerena doza) ili kod odraslih sa dnevnim dozama od 800 mikrograma (odmerena doza) nisu pokazala značajnije dejstvo na mineralnu gustinu kostiju. Nema dostupnih podataka o dejstvu većih doza. Ukoliko postoji bilo kakav razlog za pretpostavku da je funkcija nadbubrežne žlezde oštećena prethodnom terapijom sistemskim steroidima, mora se obratiti pažnja kod prevođenja pacijenata na terapiju lekom Bufomix Easyhaler. Efekti terapije inhalaciono primenjenim budesonidom obično bi trebalo da svedu na najmanju meru potrebu za oralno primenjenim steroidima, ali pacijenti koji se prevode sa terapije oralno primenjenim steroidima mogu značajnije vreme biti izloženi riziku od narušene adrenalne rezerve. Oporavak može trajati još neko značajnije vreme nakon prekida terapije oralno primenjenim steroidima, zato pacijenti zavisni od oralno primenjivanih steroida prevedeni na inhalaciono primenjeni budesonid, mogu još neko značajnije vreme biti izloženi riziku od oštećene funkcije nadbubrežne žlezde. U tim okolnostima, mora se redovno pratiti funkcija osovine hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlezda (HPA). Produženo lečenje velikim dozama inhalaciono primenjenih kortikosteroida, posebno dozama većim od preporučenih, takođe može da rezultira klinički značajnom adrenalnom supresijom. Zato u periodima stresa, poput teških infekcija ili elektivnih hirurških intervencija, treba razmotriti uvođenje dodatnog sistemskog kortikosteroida. Brzo smanjenje doze steroida može uzrokovati akutnu adrenalnu krizu. Simptomi i znakovi koji mogu biti viđeni u akutnoj adrenalnoj krizi mogu biti pomalo nejasni, ali mogu uključivati anoreksiju, bol u abdomenu, gubitak telesne mase, umor, glavobolju, mučninu, povraćanje, smanjen nivo svesti, epileptične napade, hipotenziju i hipoglikemiju. Lečenje dodatnim sistemskim steroidima ili inhalaciono primenjenim budesonidom ne sme se naglo prekidati. Za vreme prevođenja sa oralne terapije na terapiju lekom Bufomix Easyhaler, obično dolazi do uopšteno smanjenog sistemskog delovanja steroida, što može da rezultira pojavom alergijskih ili artritičnih simptoma, poput rinitisa, ekcema i bolova u mišićima i zglobovima. Za ta stanja mora se započeti specifično lečenje. Treba posumnjati na nedovoljno glukokortikosteroidno dejstvo ako se, u retkim slučajevima, pojave simptomi poput umora, glavobolje, mučnine i povraćanja. U tim slučajevima je ponekad potrebno privremeno povećanje doze oralno primenjenih glukokortikosteroida. Za smanjenje rizika od kandidijaza orofarinksa (videti odeljak 4.8), pacijenta treba posavetovati da ispira usta vodom nakon inhaliranja doze održavanja. Ako se pojavi orofaringealna kandidijaza, pacijenti takođe moraju ispirati usta vodom nakon inhaliranja po potrebi. Istovremeno lečenje itrakonazolom, ritonavirom ili nekim drugim snažnim inhibitorima CYP3A4 treba izbegavati (videti odeljak 4.5). Ako to nije moguće, vremenski razmak između primene lekova koji stupaju u interakciju mora biti što je moguće duži. Kod pacijenata koji uzimaju jake inhibitore CYP3A4, ne preporučuje se primena u terapiji održavanja i terapiji ublažavanja akutnih simptoma astme. Lek Bufomix Easyhaler treba primenjivati s oprezom kod pacijenata sa tireotoksikozom, feohromocitomom, dijabetes melitusom, nelečenom hipokalemijom, hipertrofičnom opstruktivnom kardiomiopatijom, idiopatskom subvalvularnom stenozom aorte, teškom hipertenzijom, aneurizmom ili drugim teškim kardiovaskularnim poremećajima, kao što su ishemijska srčana bolest, tahiaritmije ili teška srčana insuficijencija. Potreban je oprez u lečenju pacijenata s produženim QTc-intervalom. Sam formoterol može izazvati produženje QTc-intervala.
Potreba za inhalacionom primenom kortikosteroidima i doza inhalaciono primenjenog kortikosteroida mora se ponovo proceniti kod pacijenata sa aktivnom ili latentnom tuberkulozom pluća, gljivičnim i virusnim infekcijama disajnih puteva. Velike doze beta-2 adrenoreceptorskih agonista mogu izazvati potencijalno ozbiljnu hipokalemiju. Istovremeno lečenje agonistima beta-2 adrenoreceptora i lekovima koji mogu uzrokovati hipokalemiju ili pojačati hipokalemijsko dejstvo, npr. derivatima ksantina, steroidima i diureticima, može doprineti mogućem hipokalemijskom dejstvu agonista beta-2 adrenoreceptora. Poseban oprez se preporučuje kod nestabilne astme gde varira upotreba bronhodilatatora za hitno uklanjanje simptoma u akutnoj teškoj astmi jer se pridruženi rizik može povećati hipoksijom, i u drugim stanjima kad je povećana verovatnoća nastanka hipokalemije. U tim situacijama preporučuje se praćenje koncentracije kalijuma u serumu. Kao i u slučaju svih beta-2 agonista adrenergičkih receptora, kod pacijenata sa dijabetesom potrebno je razmotriti dodatnu kontrolu koncentracije glukoze u krvi.
Pomoćne supstance
Lek Bufomix Easyhaler sadrži približno 4 mg laktoze po inhalaciji. Ta količina obično ne uzrokuje probleme kod osoba koje imaju intoleranciju na laktozu. Pomoćna supstanca laktoza sadrži male količine mlečnih proteina, što može uzrokovati alergijsku reakciju.
Pedijatrijska populacija
Preporučuje se redovno praćenje visine dece koja su na terapiji kortikosteroidima za inhalacionu primenu tokom dužeg vremenskog perioda. Ukoliko je rast usporen, treba preispitati terapiju u cilju smanjenja doza kortikosteroida za inhalacionu primenu ukoliko je to moguće, na najmanju dozu kojom se održava efektivna kontrola astme. Korist od kortikosteroidne terapije, kao i mogući rizici od supresije rasta moraju se pažljivo proceniti. Pored toga, potrebno je razmotriti upućivanje pacijenta dečijem pulmologu. Ograničeni podaci iz dugotrajnih studija ukazuju da će većina dece i adolescenata lečenih budesonidom za inhalacionu primenu na kraju dostići normalnu visinu u odraslom dobu. Međutim, zabeleženo je početno malo, ali prolazno usporavanje rasta (približno 1 cm). To se obično događa u prvoj godini lečenja.
Podaci su informativnog karaktera i ne zamenjuju savet zdravstvenog radnika. Zvanični dokumenti su dostupni preko ALIMS linkova.