Upozorenja i mere opreza
4.4. Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka
Kada se lek Bortezomib Corapharm primenjuje u kombinaciji sa drugim lekovima, potrebno je
konsultovati
Sažetke karakteristika tih lekova pre započinjanja terapije lekom Bortezomib Corapharm. Kada se primenjuje talidomid, posebno treba obratiti pažnju na mere prevencije i testiranje na trudnoću (videti odeljak 4.6).
Intratekalna primena
Nenamerna intratekalna primena bortezomiba dovela je do smrtnih slučajeva. Lek Bortezomib Corapharm prašak za rastvor za injekciju, 3,5 mg, je namenjen isključivo za intravensku ili supkutanu primenu. Lek Bortezomib Corapharm se ne sme primenjivati intratekalno.
Gastrointestinalna toksičnost
Gastrointestinalna toksičnost, uključujući mučninu, dijareju, povraćanje i konstipaciju, vrlo često se javlja tokom terapije bortezomibom. Povremeno su prijavljivani slučajevi ileusa (videti odeljak 4.8), i zbog toga pacijente kod kojih se javi konstipacija treba pažljivo pratiti.
Hematološka toksičnost
Terapija bortezomibom je vrlo često povezana sa pojavom hematološke toksičnosti (trombocitopenija, neutropenija i anemija). U studijama kod pacijenata sa relapsom multiplog mijeloma lečenih bortezomibom i kod pacijenata sa prethodno nelečenim limfomom mantle ćelija (MCL) lečenih bortezomibom u kombinaciji sa rituksimabom, ciklofosfamidom, doksorubicinom i prednizonom (BzRCAP), jedna od najčešćih hematoloških toksičnosti je bila prolazna trombocitopenija. Broj trombocita je
bio najniži 11. dana svakog ciklusa lečenja bortezomibom sa uobičajenim povratkom na početne vrednosti do narednog ciklusa. Nije bilo dokaza o kumulativnoj trombocitopeniji. Najniži izmereni prosečan broj trombocita iznosio je približno 40% od početne vrednosti u studiji kod pacijenata sa multiplim mijelomom lečenih jednim lekom i 50% u studiji sa pacijentima obolelim od MCL. Kod pacijenata sa uznapredovalim mijelomom težina trombocitopenije je bila povezana sa brojem trombocita pre terapije: kod početnog broja trombocita < 75000/mikrolitru, 90% od 21 pacijenta imalo je broj trombocita ≤ 25000/mikrolitru tokom studije, uključujući 14% < 10000/mikrolitru; za razliku od njih, kod početnog broja trombocita > 75000/mikrolitru, samo 14% od 309 pacijenata imalo je broj trombocita ≤ 25000/mikrolitru tokom studije. Kod pacijenata sa MCL (studija LYM-3002), postojala je veća incidenca (56,7% prema 5,8%) trombocitopenije stepena ≥ 3 u terapijskoj grupi sa bortezomibom (BzR-CAP), u poređenju sa terapijskom grupom koja nije dobijala bortezomib (rituksimab, ciklofosfamid, doksorubicin, vinkristin i prednizon [R-CHOP]). Ove dve grupe su bile slične u pogledu ukupne incidence svih stepena krvarenja (6,3% u BzR-CAP grupi i 5% u R-CHOP grupi), kao i krvarenja stepena 3 ili više (BzR-CAP: 4 pacijenta [1,7%]; R-CHOP: 3 pacijenta [1,2%]). U BzR-CAP grupi, 22,5% pacijenata je primilo transfuziju trombocita u poređenju sa 2,9% pacijenata u R-CHOP grupi. Gastrointestinalno i intracerebralno krvarenje je bilo prijavljeno u vezi sa terapijom bortezomibom. Stoga, treba odrediti broj trombocita pre svake doze bortezomiba. Terapiju bortezomibom treba obustaviti ako je broj trombocita < 25000/mikrolitru ili, u slučaju primene kombinovane terapije sa melfalanom i predizonom, kada je broj trombocita ≤ 30000/mikrolitru (videti odeljak 4.2). Treba pažljivo proceniti odnos koristi i rizika od terapije, naročito u slučaju umerene do teške trombocitopenije i faktora rizika od krvarenja. Za vreme terapije bortezomibom potrebno je često određivati kompletnu i diferencijalnu krvnu sliku (KKS), uključujući i broj trombocita. Treba razmotriti transfuziju trombocita, kada je to klinički opravdano (videti odeljak 4.2). Kod pacijenata sa MCL zapažena je prolazna reverzibilna neutropenija između ciklusa, bez dokaza kumulativne neutropenije. Neutrofili su bili najniži 11. dana svakog terapijskog ciklusa bortezomibom i obično su se vraćali na početnu vrednost do sledećeg ciklusa. U studiji LYM-3002, primenjeni su faktori stimulacije kolonija kao potpora kod 78% pacijenata u grupi BzR-CAP, i kod 61% pacijenata u grupi RCHOP. S obzirom na to da pacijenti sa neutropenijom imaju povećani rizik od infekcija, potrebno je njihovo nadgledanje na znakove i simptome infekcije i što pre ih lečiti. Faktori stimulacije granulocitnih kolonija se mogu primeniti u slučaju hematološke toksičnosti u skladu sa standardnom lokalnom praksom. Profilaktička primena faktora stimulacije granulocitnih kolonija treba da se razmotri u slučaju ponavljanih odlaganja u primeni terapijskih ciklusa (videti odeljak 4.2).
Reaktivacija virusa herpes zoster
Preporučuje se antivirusna profilaksa kod pacijenata koji se leče bortezomibom. U studiji faze III kod pacijenata sa prethodno nelečenim multiplim mijelomom, ukupna incidenca reaktivacije virusa herpes zoster je bila češća kod pacijenata lečenih kombinacijom bortezomib+melfalan+prednizon (14%), u poređenju sa grupom melfalan+prednizon (4%). Kod pacijenata sa MCL (studija LYM-3002), incidenca herpes zoster infekcije je bila 6,7% u grupi BzRCAP i 1,2% u grupi R-CHOP (videti odeljak 4.8).
Reaktivacija i infekcija virusom hepatitis B (HBV)
Kada se u kombinaciji sa bortezomibom primenjuje rituksimab, uvek se pre početka terapije mora obaviti skrining na HBV kod pacijenata sa rizikom od HBV infekcije. Nosioci hepatitis B virusa i pacijenti sa hepatitisom B u anamnezi se moraju pažljivo pratiti radi detekcije kliničkih i laboratorijskih znakova
aktivne HBV infekcije za vreme i nakon primene rituksimaba u kombinaciji sa bortezomibom. Treba razmotriti primenu antivirusne profilakse. Više informacija potražiti u Sažetku karakteristika leka za rituksimab.
Progresivna multifokalna leukoencefalopatija (PML)
Kod pacijenata lečenih bortezomibom prijavljivani su veoma retki slučajevi John Cunningham (JC) virusne infekcije, nepoznate uzročnosti, što je za posledicu imalo PML i smrtni ishod. Pacijenti kojima je dijagnostikovana PML primali su imunosupresivnu terapiju ranije, ili istovremeno. Najveći broj slučajeva PML je dijagnostikovan unutar 12 meseci od prve doze bortezomiba. Pacijente treba redovno pratiti kako bi se uočio svaki novi neurološki simptom, ili pogoršanje postojećih, odnosno svaki znak koji može ukazivati na PML kao deo diferencijalne dijagnoze oboljenja CNS. Ukoliko se sumnja na PML, pacijente treba uputiti kod odgovarajućih specijalista i treba započeti odgovarajuće dijagnostičke procedure za PML. Ukoliko se potvrdi dijagnoza PML, bortezomib treba trajno isključiti iz terapije.
Periferna neuropatija
Terapija bortezomibom veoma često je povezana sa perifernom neuropatijom, uglavnom senzornom. Međutim, prijavljeni su i slučajevi teške motorne neuropatije sa ili bez senzorne periferne neuropatije. Incidenca periferne neuropatije se povećava na početku lečenja, a zapaženo je da dostiže maksimum tokom 5. ciklusa. Preporučuje se da se pacijenti pažljivo prate zbog simptoma neuropatije, kao što su osećaj žarenja, hiperestezija, hipoestezija, parestezija, nelagodnost, neuropatski bol ili slabost. U fazi III studije koja je poredila intravensku i supkutanu primenu bortezomiba, incidenca periferne neuropatije stepena ≥ 2 je bila 24% u grupi koja je injekciju dobijala supkutano i 41% u grupi koja je dobijala intravensku injekciju (p=0,0124). Periferna neuropatija stepena ≥ 3 se javila kod 6% pacijenata u grupi koja je dobijala terapiju supkutano, u odnosu na 16% u grupi koja je terapiju dobijala intravenskim putem (p=0,0264). Incidenca periferne neuropatije svih stepena težine, uz intravensku primenu leka bortezomib, je u ranijim studijama sa lekom bortezomib primenjenim intravenski bila manja u odnosu na studiju MMY-3021. Pacijente kod kojih se javi nova ili se pogorša postojeća periferna neuropatija treba neurološki pregledati, a po potrebi im treba promeniti dozu, režim primene, ili put primene u supkutani (videti odeljak 4.2). Neuropatija je lečena suportivnim merama i drugim terapijskim metodama. Treba razmotriti rano i redovno praćenje simptoma neuropatije koja zahteva hitno lečenje sa neurološkom evaluacijom kod pacijenata koji primaju bortezomib u kombinaciji sa drugim lekovima za koje je poznato da su povezani sa neuropatijom (na primer talidomid) i takođe treba razmotriti smanjenje doze ili prekid terapije. Pored periferne neuropatije, neuropatija autonomnog nervnog sistema može da doprinese pojavi nekih drugih neželjenih dejstava, kao što su posturalna hipotenzija i teška konstipacija sa ileusom. O neuropatiji autonomnog nervnog sistema i njenom uticaju na razvoj neželjenih dejstava postoji malo podataka.
Epileptički napadi
Epileptički napadi su povremeno prijavljeni kod pacijenata bez prethodnih epileptičnih napada ili epilepsije u anamnezi. Posebna pažnja je potrebna kod lečenja pacijenta sa bilo kojim faktorima rizika za epileptičke napade.
Hipotenzija
Terapija bortezomibom je često povezana sa ortostatskom/posturalnom hipotenzijom. U većini slučajeva, neželjena dejstva su po svojoj prirodi blaga do umerena i primećuju se tokom celog lečenja. Pacijenti kod kojih se javila ortostatska hipotenzija za vreme lečenja bortezomibom (primenjenog intravenski) nisu imali znake ortostatske hipotenzije pre terapije ovim lekom. Većini pacijenata je bilo potrebno lečenje
ortostatske hipotenzije. Manjina
pacijenata sa ortostatskom hipotenzijom doživela je sinkope. Ortostatska/posturalna hipotenzija nije bila direktno povezana sa bolusnom infuzijom bortezomiba. Mehanizam ovog događaja nije poznat, mada delimično može da bude posledica neuropatije autonomnog nervnog sistema. Neuropatija autonomnog nervnog sistema može biti povezana sa bortezomibom ili bortezomib može pogoršati postojeće stanje, kao što je dijabetička ili amiloidna neuropatija. Savetuje se oprez kod lečenja pacijenata sa sinkopom u anamnezi kada primaju lekove za koje se zna da izazivaju hipotenziju, kao i kod dehidriranih pacijenata usled ponovljenih dijareja ili povraćanja. Lečenje ortostatske/posturalne hipotenzije može uključivati prilagođavanje doza antihipertenziva, rehidraciju ili primenu mineralokortikosteroida i/ili simpatomimetika. Pacijente treba uputiti da zatraže savet lekara ukoliko imaju simptome vrtoglavice, ošamućenosti ili nesvestice.
Sindrom posteriorne reverzibilne encefalopatije (PRES)
Sindrom posteriorne reverzibilne encefalopatije (PRES) je prijavljen kod pacijenata koji su primali bortezomib. PRES je retko, često rezervibilno neurološko stanje koje se brzo razvija, a simptomi uključuju epileptičke napade, hipertenziju, glavobolju, letargiju, konfuziju, slepilo i druge vizuelne i neurološke poremećaje. Snimanje mozga, naročito MRI (magnetna rezonanca) se koristi za potvrđivanje dijagnoze. Kod pacijenata kod kojih se razvije PRES, terapiju bortezomibom treba prekinuti.
Srčana insuficijencija
Tokom lečenja bortezomibom prijavljeni su akutni nastanak ili pogoršanje kongestivne srčane insuficijencije, i/ili smanjenje ejekcione frakcije leve komore. Retencija tečnosti može biti predisponirajući faktor za nastanak znakova i simptoma srčane insuficijencije. Pacijente sa faktorima rizika za razvoj bolesti srca ili sa postojećim srčanim oboljenjem treba pažljivo pratiti.
Ispitivanja elektrokardiograma (EKG)
Zabeleženi su izolovani slučajevi produženja QT-intervala u kliničkim studijama, ali uzročnost nije utvrđena.
Plućni poremećaji
Kod pacijenata na terapiji bortezomibom, prijavljeni su retki slučajevi akutnih difuznih infiltrativnih bolesti pluća nepoznate etiologije, kao što su pneumonitis, intersticijalna pneumonija, infiltracija pluća i akutni respiratorni distres sindrom (ARDS) (videti odeljak 4.8). Neki od ovih događaja su bili fatalni. Pre terapije preporučuje se radiografija grudnog koša da bi poslužila kao početni nalaz za praćenje eventualnih postterapijskih promena na plućima. U slučaju pojave novih ili pogoršanja postojećih simptoma (npr. kašalj, dispneja) neophodno je obaviti hitnu dijagnostičku evaluaciju i pacijente treba odgovarajuće lečiti. Pre nastavljanja terapije bortezomibom treba razmotriti odnos koristi i rizika. U kliničkom ispitivanju sprovedenom kod dva (od 2) pacijenta koji su dobijali velike doze citarabina (2 g/m2 dnevno) kontinuiranom infuzijom u toku 24 sata sa daunorubicinom i bortezomibom zbog relapsa akutne mijelogene leukemije, oba su umrla usled akutnog respiratornog distres sindroma (ARDS) u ranim fazama terapije i studija je prekinuta. Zbog toga se ovaj specifični režim, sa istovremenom primenom velikih doza citarabina (2 g/m2 dnevno) kontinuiranom infuzijom u toku 24 sata, ne preporučuje.
Oštećenje funkcije bubrega
Bubrežne komplikacije su česte kod pacijenta sa multiplim mijelomom. Pacijente sa oštećenjem bubrega treba pažljivo pratiti (videti odeljke 4.2 i 5.2).
Oštećenje funkcije jetre
Bortezomib se metaboliše enzimima jetre. Izloženost bortezomibu je povećana kod pacijenata sa umerenom ili teško oštećenom funkcijom jetre; te pacijenate treba lečiti smanjenim dozama bortezomiba i potrebno ih je pažljivo pratiti na toksičnosti (videti odeljke 4.2 i 5.2).
Reakcije jetre
Retki slučajevi akutne insuficijencije jetre su zabeleženi kod pacijenata koji istovremeno primaju bortezomib i druge lekove i koji imaju ozbiljna osnovna oboljenja. Druge prijavljene reakcije jetre uključuju povećanje vrednosti enzima jetre, hiperbilirubinemiju i hepatitis. Takve promene mogu biti reverzibilne posle prestanka primene bortezomiba (videti odeljak 4.8).
Sindrom lize tumora
Budući da je bortezomib citotoksičan agens koji može brzo da uništi maligne plazma ćelije i MCL ćelije, mogu se pojaviti komplikacije zbog sindroma lize tumora. Kod pacijenata sa velikom tumorskom masom pre lečenja postoji rizik od pojave sindroma lize tumora. Te pacijente treba pažljivo pratiti i preduzeti odgovarajuće mere opreza.
Istovremena primena drugih lekova
Pacijente koji primaju bortezomib u kombinaciji sa snažnim inhibitorima CYP3A4 treba pažljivo pratiti. Oprez je potreban kada se bortezomib kombinuje sa supstratima enzima CYP3A4 ili CYP2C19 (videti odeljak 4.5). Kod pacijenata koji primaju oralne hipoglikemike treba potvrditi normalnu funkciju jetre i pristupati terapiji sa oprezom (videti odeljak 4.5).
Potencijalne reakcije posredovane imunokompleksima
Povremeno su prijavljene reakcije koje bi mogle biti posredovane imunokompleksima, kao što su reakcija tipa serumske bolesti, poliartritis sa osipom i proliferativni glomerulonefritis. Terapiju bortezomibom treba prekinuti u slučaju pojave ozbiljnih reakcija.
Podaci su informativnog karaktera i ne zamenjuju savet zdravstvenog radnika. Zvanični dokumenti su dostupni preko ALIMS linkova.