LekZa.comBETA

Accofil – 48MU/0,5 mL, napunjen injekcioni špric, 5 × 0,5 mL · ID 0069121 i trudnoća

Da li se Accofil sme koristiti tokom trudnoće i dojenja?

Aktivna supstanca: Filgrastim

Rastvor za injekciju/infuziju u napunjenom injekcionom špricu; 48MU/0,5 mL; napunjen injekcioni špric, 5 × 0,5 mL

Specijalni režim

Primena leka tokom trudnoće i dojenja

Informacije su prikazane na osnovu dostupne dokumentacije za lek. Pre upotrebe leka tokom trudnoće ili dojenja obavezno se konsultujte sa lekarom ili farmaceutom.

Važno upozorenje

Plodnost, trudnoća i dojenje Trudnoća Podataka o primeni filgrastima kod trudnica nema ili su oni ograničeni.

Šta piše u dokumentaciji za lek?

4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje Trudnoća Podataka o primeni filgrastima kod trudnica nema ili su oni ograničeni. U ispitivanjima na životinjama pokazana je reproduktivna toksičnost. Kod kunića je uočena povećana incidenca gubitka ploda pri velikom višestrukom kliničkom izlaganju i kada postoji toksičnost kod majke (videti odeljak 5.3). Postoje izveštaji u literaturi koji pokazuju da filgrastim kod trudnica prolazi kroz placentu. Ne preporučuje se primena leka Filgrastima za vreme trudnoće. Dojenje Nije poznato da li se filgrastim ili njegovi metaboliti izlučuju u majčino mleko. Ne može se isključiti rizik za novorođenčad/odojčad. Prilikom donošenja odluke o prekidu dojenja ili prekidu/obustavi terapije lekom Accofil treba uzeti u obzir korist od dojenja za dete i korist od terapije za ženu. Plodnost Filgrastim nije imao uticaj na reproduktivne sposobnosti ili plodnost kod mužjaka ili ženki pacova (videti odeljak 5.3).

Kada se lek ne sme koristiti

4.3. Kontraindikacije Preosetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1.

Upozorenja i mere opreza

4.4. Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka Sledljivost Kako bi se poboljšala sledljivost bioloških lekova, potrebno je jasno zabeležiti naziv i broj serije promenjenog leka. Posebna upozorenja i mere opreza za sve indikacije Preosetljivost Kod pacijenata lečenih filgrastimom prijavljene su reakcije preosetljivosti, uključujući anafilaktičke reakcije, koje se javljaju na početku ili tokom naknadne primene leka. Kod pacijenata sa klinički značajnom preosetljivošću treba trajno prekinuti primenu filgrastima. Ne treba primenjivati filgrastim kod pacijenata kod kojih u anamnezi postoji reakcija preosetljivosti na filgrastim ili pegfilgrastim. Neželjena dejstva na nivou pluća Slučajevi neželjenih reakcija na plućima, naročito intersticijalna bolest pluća, prijavljeni su posle primene GCSF. Pacijenti sa anamnestičkim podacima o skorašnjoj plućnoj infiltraciji ili pneumoniji mogu imati povećan rizik. Pojava znakova na plućima, kao što su kašalj, povećana telesna temperatura i dispneja udruženi sa radiološkim znacima plućne infiltracije i pogoršanja funkcije pluća mogu biti znaci koji prethode akutnom respiratornom distres sindromu (engl. acute respiratory distress syndrome, ARDS). U ovim slučajevima treba prekinuti primenu filgrastima i primeniti odgovarajuću terapiju. Glomerulonefritis Kod pacijenata koji su primali filgrastim ili pegfilgrastim prijavljen je glomerulonefritis. Generalno, simptomi glomerulonefritisa se povlače nakon smanjenja doze ili prekida primene filgrastima ili pegfilgrasima. Savetuje se laboratorijsko praćenje analize urina. Sindrom povećane propustljivosti kapilara Sindrom povećane propustljivosti kapilara, koji može biti i životno ugrožavajući ako se zakasni sa lečenjem, prijavljen je nakon primene faktora stimulacije granulocitne kolonije i karakteriše ga hipotenzija, hipoalbuminemija, edem i hemokoncentracija. Pacijente kod kojih se jave simptomi sindroma povećane propustljivosti kapilara treba pažljivo pratiti i treba im primeniti standardnu simptomatsku terapiju, koja može uključiti i potrebu za intenzivnim lečenjem (videti odeljak 4.8). Splenomegalija i ruptura slezine Obično asimptomatski slučajevi splenomegalije i rupture slezine, zabeleženi su kod pacijenata i zdravih donora nakon primene filgrastima. Pojedini slučajevi rupture slezine su bili sa smrtnim ishodom. Zbog toga veličinu slezine treba pažljivo pratiti (npr. kliničkim pregledima, ultrazvukom). Moguću dijagnozu rupture slezine treba uzeti u obzir kod donora i/ili pacijenata koji se žale na bol u gornjem levom delu abdomena ili vrha ramena. Zabeleženo je da smanjenje doze usporava ili zaustavlja dalji rast slezine kod pacijenata sa teškom hroničnom neutropenijom, ali kod 3% pacijenata bila je neophodna splenektomija. Rast malignih ćelija G-CSF može podstaći rast mijeloidnih ćelija in vitro, a slični efekti se mogu primetiti i na nekim nemijeloidnim ćelijama in vitro. Mijelodisplastični sindrom ili hronična mijeloidna leukemija Nije utvrđena bezbednost i efikasnost primene filgrastima kod pacijenata sa mijelodisplastičnim sindromom ili hroničnom mijeloidnom leukemijom. Zbog toga filgrastim nije indikovan za upotrebu u ovim uslovima. Neophodan je poseban oprez u razlikovanju dijagnoza blastne transformacije hronične mijeloidne leukemije i akutne mijeloidne leukemije. Akutna mijeloidna leukemija Usled ograničenih podataka o bezbednosti i efikasnosti primene kod pacijenata sa sekundarnom akutnom mijeloidnom leukemijom (AML), filgrastim treba primenjivati sa oprezom. Nije utvrđena bezbednost i efikasnost primene filgrastima kod pacijenata mlađih od 55 godina sa de novo akutnom mijeloidnom leukemijom i dobrim citogenetskim nalazom [t (8;21), t (15;17) i inv (16)]. Trombocitopenija Trobocitopenija je prijavljena kod pacijenata koji primaju filgrastim. Zbog toga treba pažljivo pratiti broj trombocita, posebno prvih nekoliko nedelja terapije filgrastimom. Razmotriti provremeni prekid terapije ili smanjenje doze filgrastima kod pacijenata sa teškom hroničnom neutropenijom kod kojih se razvila trombocitopenija (broj trombocita <100 x 109/l). Leukocitoza Broj leukocita od 100 x 109/l ili veći uočen je kod manje od 5% pacijenata sa kancerom koji su dobijali filgrastim u dozama većim od 0,3 MU/kg/dan (3 mikrograma/kg/dan). Nisu prijavljeni neželjeni efekti koji su mogli direktno da doprinesu ovom stepenu leukocitoze. Međutim, s obzirom na potencijalne rizike povezane sa teškom leukocitozom, tokom terapije filgrastimom, neophodno je redovno određivati broj leukocita. Ako broj leukocita pređe 50 x 109/l nakon očekivanog pada na najmanju vrednost, treba odmah prekinuti primenu filgrastima. Međutim, ako se tokom perioda primene filgrastima radi mobilizacije PBPC broj leukocita poveća na >70 x 109/l, terapiju filgrastimom treba prekinuti ili smanjiti dozu. Imunogenost Kao i kod svih proteina koji se primenjuju u terapiji, postoji mogućnost pojave imunogenosti. Stopa stvaranja antitela protiv filgrastima je generalno mala. Vezujuća antitela se javljaju, što se i očekuje kod svih bioloških lekova; međutim, za sada ona nisu povezana sa neutrališućom aktivnošću. Aortitis Prijavljeni su slučajevi aortitisa kod zdravih ispitanika i pacijenta obolelih od kancera, nakon primanja stimulirajućeg faktora granulocitnih kolonija (G-CSF). Simptomi su povišena telesna temperatura, bolovi u stomaku, neprijanost, bolovi u leđima, povećanje inflamatornih markera (C-reaktovni protein i broj belih krvnih zrnaca). U većini slučajeva aortitis je dijagnostikovan korišćenjem CT skenera i uglavnom se povlači nakon prestanka primene G-CSF. Takođe, videti odeljak 4.8. Posebna upozorenja i mere opreza u vezi sa pridruženim bolestima (komorbiditetima) Posebne mere opreza kod naslednog obeležja srpastih ćelija i oboljenja srpastih ćelija Kod pacijenata sa naslednim obeležjem srpastih ćelija ili oboljenjem srpastih ćelija koji su bili na terapiji filgastimom, prijavljeni su slučajevi pojave krize srpastih ćelija, koje su u nekim slučajevima bile sa smrtnim ishodom. Potrebno je da lekari budu oprezni pri primeni figastima kod pacijenata sa naslednim obeležjem srpastih ćelija ili oboljenjem srpastih ćelija. Osteoporoza Kod pacijenata sa postojećim osteoporotičnim oboljenjem kostiju koji podležu kontinuiranoj terapiji filgrastimom tokom više od 6 meseci, može biti potrebno praćenje gustine koštane mase. Poseban oprez kod pacijenata s malignom bolešću Filgrastim ne treba koristiti za povećanje doze citotoksične hemioterapije preko utvrđenih režima doziranja. Rizik udružen sa povećanim dozama hemioterapije Potreban je poseban oprez kod primene filgrastima kod pacijenata na hemioterapiji velikim dozama s obzirom da nema dokaza o boljem efektu ishoda lečenja maligniteta, a veće doze hemioterapeutskih lekova mogu dovesti do povećanja toksičnosti uključujući srčane, plućne, neurološke i dermatološke efekte (molimo da pogledate Sažetak karakteristika leka primenjenog hemioterapeutskog leka). Efekat hemioterapije na eritrocite i trombocite Monoterapija filgrastimom ne isključuje trombocitopeniju i anemiju nastalu zbog mijelosupresivne hemioterapije. Zbog moguće primene većih doza hemioterapije (npr. pune doze prema shemi doziranja) pacijent može biti pod većim rizikom od trombocitopenije i anemije. Preporučuje se redovno praćenje broja trombocita i hematokrita. Potreban je poseban oprez kada se, sami ili u kombinaciji primenjuju hemioterapeutski lekovi za koje se zna da uzrokuju tešku trombocitopeniju. Pokazano je da primena filgrastim-mobilisanih PBPC smanjuje težinu i trajanje trombocitopenije nakon mijelosupresivne i mijeloablativne hemioterapije. Mijelodisplastični sindrom i akutna mijeloidna leukemija kod pacijenata sa karcinomom dojke i karcinomom pluća U postmarketinškim opservacionim studijama, zabeležena je povezanost primene pegfilgrastimaalternativnog leka iż grupe G-CSF – sa pojavom mijelodisplastičnog sindroma (MDS) i akutne mijeloidne leukemije (AML), u kombinaciji sa henioterapijom i /ili radioterapijom kod pacijenata obolelih od karcinoma dojke i pluća. Takva povezanost između filgrastima i MDS/AML nije uočena. Ipak, pacijente sa karcinomom dojke i karcinomom pluća treba pažljivo pratiti na prisustvo znakova i simptoma MDS-a i AML-a. Ostale posebne mere opreza Nisu ispitani efekti filgrastima kod pacijenata sa značajnim smanjenjem broja mijeloidnih progenitorskih ćelija. Filgrastim primarno deluje na prekursore neutrofila i tako utiče na povećanje broja neutrofila. Zbog toga, kod pacijenata sa smanjenim brojem prekursora, odgovor neutrofila na terapiju može biti smanjen (kao kod pacijenata sa opsežnom radioterapijom ili hemioterapijom ili onih sa tumorskom infiltracijom koštane srži). Vaskularna oboljenja, uključujući venookluzivna oboljenja i poremećaje volumena tečnosti, povremeno su prijavljivana kod pacijenata koji su podvrgnuti velikim dozama hemioterapijskih lekova, nakon koje je sledila transplantacija. Prijavljeni su slučajevi reakcije presađenog organa protiv primaoca (engl. Graft versus Host Disease GvHD) i smrtnih ishoda kod pacijenata koji su primali G-CSF nakon alogene transplantacije koštane srži (videti odeljke 4.8 i 5.1). Pojačana hematopoetska aktivnost koštane srži kao odgovor na terapiju faktorom rasta povezana je sa prolaznim pozitivnim nalazima na snimcima kostiju. Ovo treba uzeti u obzir kada se interpretiraju ovi nalazi. Posebne mere opreza kod pacijenata koji se podvrgavaju PBPC mobilizaciji Mobilizacija ćelija Ne postoje prospektivna randomizovana poređenja dve preporučene metode mobilizacije (samo filgrastimom ili u kombinaciji sa mijelosupresivnom hemioterapijom) u okviru iste populacije pacijenata. Stepen variranja između pojedinih pacijenata i između rezultata laboratorijskog određivanja broja CD34+ ćelija, je znak da je teško moguće napraviti poređenje različitih studija. Zbog toga je teško preporučiti najpovoljniju optimalnu metodu. Izbor metode mobilizacije treba razmotriti uzimajući u obzir sveobuhvatan cilj terapije kod svakog pacijenta pojedinačno. Prethodno izlaganje citotoksičnim agensima Pacijenti koji su nekada bili podvrgnuti opsežnoj mijelosupresivnoj terapiji, možda neće pokazati dovoljnu mobilizaciju PBPC koja je potrebna za postizanje preporučene minimalne vrednosti (≥2,0 x 106 CD34+ ćelija/kg) ili ubrzanje oporavka trombocita u istoj meri. Neki citotoksični lekovi ispoljavaju posebnu toksičnost prema progenitorskim ćelijama hematopoeze i mogu negativno uticati na njihovu mobilizaciju. Kada se lekovi kao što su melfalan, karmustin (BCNU) i karboplatin primenjuju tokom dužeg vremenskog perioda pre pokušaja mobilizacije progenitorskih ćelija, može doći do smanjenja broja dobijenih progenitorskih ćelija koje je moguće mobilisati. Međutim, pokazano je da je primena melfalana, karboplatina (BCNU) zajedno sa filgrastimom efikasna u mobilizaciji progenitorskih ćelija. Kada se planira transplantacija PBPC savetuje se planiranje procedure mobilizacije matičnih ćelija tokom rane terapijske faze. Kod ovih pacijenata je pre primene hemioterapije velikim dozama potrebno obratiti posebnu pažnju na broj mobilisanih progenitorskih ćelija. Ako broj dobijenih ćelija nije dovoljan, mereno prema gore navedenim kriterijumima, treba uzeti u obzir alternativne forme terapije koje ne zahtevaju potporu progenitorskih ćelija. Procena prinosa dobijenih progenitorskih ćelija U proceni broja progenitorskih ćelija dobijenih kod pacijenata lečenih filgrastimom, posebnu pažnju treba obratiti na metode kvantifikacije. Rezultati analize broja CD34+ ćelija protočnom citometrijom varirali su u zavisnosti od preciznosti metodologije koja je korišćena, pa je potrebno sa oprezom interpretirati preporučene brojeve koji se baziraju na studijama drugih laboratorija. Statistička analiza odnosa broja ponovno unetih CD34+ ćelija i brzine oporavka trombocita nakon hemioterapije velikim dozama ukazuju na složen ali stabilan kontinuirani odnos. Preporuka o minimalnom broju dobijenih ćelija od ≥2,0 x106 CD34+ ćelija/kg bazira se na objavljenim iskustvima koja su dovela do odgovarajućeg hematološkog oporavka. Rezultati koji su veći od ovog, izgleda da se mogu dovesti u vezu sa bržim oporavkom, a rezultati koji su manji, dovode se u vezu sa sporijim oporavkom. Posebne mere opreza kod zdravih donora koji se podvrgavaju mobilizaciji PBPC Mobilizacija PBPC (progenitorskih ćelija iz periferne krvi) ne dovodi do direktne kliničke koristi kod zdravih donora i treba je uzeti u obzir samo u cilju alogene transplantacije matičnih ćelija. Mobilizaciju PBPC treba uzeti u obzir samo kod donora koji zadovoljavaju uobičajene kliničke i laboratorijske kriterijume za donaciju matičnih ćelija, vodeći računa o posebnoj predostrožnosti hematoloških vrednosti i infektivnim bolestima. Bezbednost i efikasnost filgrastima nije procenjena kod zdravih donora mlađih od 16 i starijih od 60 godina. Prolazna trombocitopenija (broj trombocita <100 x 109/l) nakon primene filgrastima i leukofereze zapažena je kod 35% ispitanika. Pored toga, prijavljena su dva slučaja kada je broj trombocita bio <50 x 109/l što se smatra posledicom procedure leukofereze. Ako je potrebna više od jedne leukofereze, posebnu pažnju treba obratiti na donore čiji je broj trombocita <100 x 109/l pre leukofereze; generalno, afereza se ne sme sprovoditi ako je broj trombocita <75 x 109/l. Leukoferezu ne treba sprovoditi kod donora koji dobijaju antikoagulantnu terapiju ili imaju dokazani poremećaj hemostaze. Donore koji primaju G-CSF zbog mobilizacije PBPC treba pratiti sve dok se hematološki parametri ne vrate na normalne vrednosti. Posebne mere opreza kod primaoca alogenih progenitorskih ćelija iz periferne krvi mobilisanih filgrastimom Sadašnji podaci ukazuju na to da imunske interakcije između presađenih alogenih PBPC i primaoca mogu biti povezane sa povećanim rizikom od akutne i hronične reakcije presađenog organa protiv primaoca GvHD, u poređenju sa onim nakon transplantacije koštane srži. Posebne mere opreza kod pacijenata sa teškom hroničnom neutropenijom Filgrastim ne treba primenjivati kod pacijenata sa teškom kongenitalnom neutropenijom kod kojih se razvije leukemija ili kod kojih postoji dokaz razvoja leukemije. Broj krvnih ćelija Javljaju se i druge promene broja drugih krvnih ćelija, uključujući anemiju i prolazno povećanje mijeloidnih progenitornih ćelija, što zahteva pažljivo praćenje broja ćelija krvi. Transformacija do leukemije ili mijelodisplastičnog sindroma Potreban je poseban oprez u dijagnozi teške hronične neutropenije da bi se uočile razlike u odnosu na ostale hematološke poremećaje kao što su aplastična anemija, mijelodisplazija i mijeloidna leukemija. Pre započinjanja terapije potrebno je uraditi kompletnu i diferencijalnu analizu krvne slike sa određivanjem broja trombocita i procenom morfologije koštane srži i kariotipa. U kliničkim studijama kod pacijenata sa teškom hroničnom neutropenijom lečenih filgrastimom učestalost mijelodisplastičnog sindroma (MDS) ili leukemije bila je mala (približno 3%). Ovo zapažanje se odnosi samo na pacijente sa kongenitalnom, neutropenijom. MDS i leukemija su prirodne komplikacije bolesti i njihova povezanost sa primenom filgrastima nije sigurna. U podskupu od oko 12% pacijenata koji su na početku terapije imali normalni citogenetski nalaz, kasnije su pri ponovljenim rutinskim analizama otkriveni poremećaji, uključujući monozomiju 7. Trenutno nije jasno da li će dugotrajna terapija kod pacijenata sa teškom hroničnom neutropenijom povećati sklonost ka citogenetskim nepravilnostima, mijelodisplastičnom sindromu (MDS) ili leukemijskoj transformaciji. Preporučuje se da se kod pacijenata redovno (približno na svakih 12 meseci) vrše ispitivanja morfologije i citogenetike koštane srži. Ostale posebne mere opreza Potrebno je isključiti uzročnike prolazne neutropenije, kao što je virusna infekcija. Hematurija je bila česta, a proteinurija je nastupila kod malog broja pacijenata. Potrebno je redovno vršiti analize urina radi praćenja ovih pojava. Nije utvrđena bezbednost i efikasnost primene filgrastima kod novorođenčadi i pacijenata sa autoimunskom neutropenijom. Posebne mere opreza kod pacijenata sa HIV infekcijom Broj krvnih ćelija Apsolutni broj neutrofila (ABN) treba pažljivo pratiti, naročito tokom prvih nekoliko nedelja terapije filgrastimom. Neki pacijenti mogu odgovoriti na početnu dozu filgrastima veoma brzo i sa značajnim povećanjem broja neutrofila. Preporučuje se da se ABN određuje svakodnevno tokom prva 2-3 dana primene filgrastima. Zatim, preporučuje se da se ABN određuje najmanje dva puta nedeljno tokom prve dve nedelje i kasnije jednom nedeljno ili jednom svake druge nedelje tokom održavanja terapije. Tokom povremenog doziranja sa 30 MU/dan (300 µg/dan) filgrastima, vremenom može doći do značajnih odstupanja ABN kod pacijenata. U cilju određivanja najmanjeg apsolutnog broja neutrofila kod pacijenata, preporučuje se uzimanje uzoraka krvi za određivanje apsolutnog broja neutrofila neposredno pre svakog planiranog doziranja filgrastimom. Rizik povezan sa povećanim dozama mijelosupresivnih lekova Monoterapija filgrastimom ne isključuje trombocitopeniju i anemiju nastalu usled mijelosupresivne terapije lekovima. Zbog mogućnosti dobijanja većih doza ili većeg broja ovih lekova sa filgrastimom, pacijenti mogu biti izloženi većem riziku od nastanka trombocitopenije i anemije. Preporučuje se redovno praćenje broja krvnih ćelija laboratorijskim analizama krvi (videti u tekstu iznad). Infekcije i maligniteti uzrokovani mijelosupresijom Neutropenija može nastati usled oportunističkih infekcija koje infiltriraju koštanu srž kao što je Mycobacterium avium kompleks ili maligniteti kao što je limfom. Kod pacijenata sa poznatim infekcijama koje infiltriraju koštanu srž ili malignitetom, treba uzeti u obzir primenu adekvatne terapije za lečenje osnovne bolesti istovremeno sa primenom filgrastima u terapiji neutropenije. Nisu dovoljno ispitani efekti filgrastima na neutropeniju nastalu kao posledica infekcije koja infiltrira koštanu srž ili maligniteta. Svi pacijenti Lek Accofil sadrži sorbitol (E420). Pacijenti sa naslednim oboljenjem intolerancije fruktoze ne smeju primiti ovaj lek osim ukoliko je to zaista neophodno. Odojčad i mala deca (mlađa od 2 godine) možda još nemaju dijagnostifikovano nasledo oboljenje intolerancije fruktoze. Lekovi (koji sadrže sorbitol/fruktozu) koji se daju intravenski mogu biti životno ugrožavajući i moraju biti kontraindikovani u ovoj populaciji osim ukoliko postoji velika klinička potreba i nema dostupnih zamenljivih lekova. Pre primene ovog leka potrebno je od svakog pacijenta uzeti detaljnu anamnezu s obzirom na simptome naslednog oboljenja intolerancije fruktoze. Lek Accofil sadri manje od 1mmol (23 mg) natrijuma po dozi, odnosno suštinski je „bez natrijuma”. Poklopac igle na napunjenom špricu sadrži suvu prirodnu gumu (derivat lateksa),koja može izazvati alergijske reakcije.
Podaci su informativnog karaktera i ne zamenjuju savet zdravstvenog radnika. Zvanični dokumenti su dostupni preko ALIMS linkova.

Informacije o leku Accofil u trudnoći

Accofil je lek koji sadrži aktivnu supstancu filgrastim. Na ovoj stranici prikazane su informacije o primeni tokom trudnoće, dojenja i plodnosti, kada su dostupne u dokumentaciji za lek.

Za kompletnu dokumentaciju pogledajte zvanično uputstvo za lek i stručne informacije.