- Mogući efekat
- Lekovi koji uzrokuju jaku indukciju citohroma CYP3A4 i/ili P-glikoproteina, kao što su antikonvulzivi (npr. karbamazepin, topiramat, fenitoin, fenobarbital, primidon, okskarbazepin, felbamat), antiinfektivni lekovi (npr. rifampicin, rifabutin, grizeofulvin); kantarion (Hypericum perforatum); bosentan, i inhibitori proteaza HIV-a ili HCV-a (npr. ritonavir, boceprevir, telaprevir) i nenukleozidni inhibitori reverzne transkriptaze (npr. efavirenz), mogu smanjiti koncentracije relugoliksa u plazmi i kao posledicu imati smanjene terapijske efekte.
Provera interakcije aktivnih supstanci
relugoliks i ritonavir
Sažetak potvrđenih podataka iz dostupne SmPC dokumentacije.
Kratak odgovor
Informativna interakcija
Pronađena interakcija zahteva stručnu procenu.
Zašto je važno?
Lekovi koji uzrokuju jaku indukciju citohroma CYP3A4 i/ili P-glikoproteina, kao što su antikonvulzivi (npr. karbamazepin, topiramat, fenitoin, fenobarbital, primidon, okskarbazepin, felbamat), antiinfektivni lekovi (npr. rifampicin, rifabutin, grizeofulvin); kantarion (Hypericum perforatum); bosentan, i inhibitori proteaza HIV-a ili HCV-a (npr. ritonavir, boceprevir, telaprevir) i nenukleozidni inhibitori reverzne transkriptaze (npr. efavirenz), mogu smanjiti koncentracije relugoliksa u plazmi i kao posledicu imati smanjene terapijske efekte.
Šta uraditi?
Proverite zajedničku primenu sa lekarom ili farmaceutom i nemojte samostalno menjati propisanu terapiju.
Deo izvora važi samo za određene proizvode, doze ili puteve primene. Ta ograničenja su sačuvana u stručnim detaljima; proveru konkretnog pakovanja uradite kroz glavni alat.
Važno: Informacije ne zamenjuju procenu lekara ili farmaceuta. Nemojte samostalno menjati ili prekidati terapiju.
Stručni detalji
Prikazane su jedinstvene, izvorno podržane tvrdnje. Kada više SmPC dokumenata navodi isti nalaz, sadržaj se ne ponavlja.
SmPC izvori
Citati ispod su originalni evidence tekstovi povezani sa objavljenim interaction zapisima.
Lekovi koji uzrokuju jaku indukciju citohroma CYP3A4 i/ili P-glikoproteina, kao što su antikonvulzivi (npr. karbamazepin, topiramat, fenitoin, fenobarbital, primidon, okskarbazepin, felbamat), antiinfektivni lekovi (npr. rifampicin, rifabutin, grizeofulvin); kantarion (Hypericum perforatum); bosentan, i inhibitori proteaza HIV-a ili HCV-a (npr. ritonavir, boceprevir, telaprevir) i nenukleozidni inhibitori reverzne transkriptaze (npr. efavirenz), mogu smanjiti koncentracije relugoliksa u plazmi i kao posledicu imati smanjene terapijske efekte.Otvori ALIMS dokument ↗