- Klinički rizik
- akutnog oštećenja funkcije bubrega, uključujući i bubrežnu insuficijenciju
- Preporuka iz SmPC-a
- treba razmotriti praćenje funkcije bubrega
- Posebne grupe
- kod kojih se istovremeno primenjuju nefrotoksični lekovi
Provera interakcije aktivnih supstanci
klindamicin i metotreksat
Sažetak potvrđenih podataka iz dostupne SmPC dokumentacije.
Kratak odgovor
Potrebno je praćenje pacijenta
Zajednička primena zahteva odgovarajuće praćenje.
Zašto je važno?
Može doći do pogoršanja funkcije bubrega.
Šta uraditi?
Obavestite lekara ili farmaceuta o oba leka kako bi odredili potrebno kliničko ili laboratorijsko praćenje.
Deo izvora važi samo za određene proizvode, doze ili puteve primene. Ta ograničenja su sačuvana u stručnim detaljima; proveru konkretnog pakovanja uradite kroz glavni alat.
Važno: Informacije ne zamenjuju procenu lekara ili farmaceuta. Nemojte samostalno menjati ili prekidati terapiju.
Stručni detalji
Prikazane su jedinstvene, izvorno podržane tvrdnje. Kada više SmPC dokumenata navodi isti nalaz, sadržaj se ne ponavlja.
- Klinički rizik
- akutnog oštećenja bubrega, uključujući i bubrežnu insuficijenciju
- Preporuka iz SmPC-a
- treba razmotriti praćenje funkcije bubrega
- Posebne grupe
- kod kojih se istovremeno primenjuju nefrotoksični lekovi
- Klinički rizik
- Akutna oštećenja funkcije bubrega, uključujući akutnu insuficijenciju bubrega
- Preporuka iz SmPC-a
- treba razmotriti praćenje funkcije bubrega
- Posebne grupe
- uzimaju istovremeno nefrotoksične lekove
- Klinički rizik
- Akutna bubrežna oboljenja, uključujući akutnu bubrežnu insuficijenciju
- Preporuka iz SmPC-a
- treba razmotriti praćenje bubrežne funkcije
- Posebne grupe
- uzimaju istovremeno nefrotoksične lekove
- Klinički rizik
- Antibiotici, kao što su penicilini, glikopeptidi, sulfonamidi i cefalotin mogu, u individualnim slučajevima, smanjiti renalni klirens metotreksata, tako da se može javiti povećanje koncentracije metotreksata u serumu sa istovremenom hematološkom i gastrointestinalnom toksičnošću.
- Mogući efekat
- Antibiotici, kao što su penicilini, glikopeptidi, sulfonamidi i cefalotin mogu, u individualnim slučajevima, smanjiti renalni klirens metotreksata, tako da se može javiti povećanje koncentracije metotreksata u serumu sa istovremenom hematološkom i gastrointestinalnom toksičnošću.
- Klinički rizik
- Lek koji se u velikoj meri vezuje za proteine plazme Metotreksat se posle resorpcije delimično vezuje za albumine seruma, a toksičnost se može povećati zbog njegovog istiskivanja drugim lekovima koji se vezuju za albumine u velikoj meri, kao što su salicilati, sulfonamidi, derivati sulfoniluree, fenilbutazon, fenitoin i neki antibakterijski lekovi, na primer penicilini, tetraciklini, hloramfenikol, pristinamicin, probenecid i paraaminobenzojeva kiselina.
- Mogući efekat
- Lek koji se u velikoj meri vezuje za proteine plazme Metotreksat se posle resorpcije delimično vezuje za albumine seruma, a toksičnost se može povećati zbog njegovog istiskivanja drugim lekovima koji se vezuju za albumine u velikoj meri, kao što su salicilati, sulfonamidi, derivati sulfoniluree, fenilbutazon, fenitoin i neki antibakterijski lekovi, na primer penicilini, tetraciklini, hloramfenikol, pristinamicin, probenecid i paraaminobenzojeva kiselina.
- Mogući efekat
- Oralni antibiotici kao što su tetraciklini, hloramfenikol i neresorbujući antibiotici širokog spektra mogu smanjiti intestinalnu resorpciju metotreksata ili ometati enterohepatičku cirkulaciju zbog inhibicije crevne flore ili supresije metabolizma bakterija.
SmPC izvori
Citati ispod su originalni evidence tekstovi povezani sa objavljenim interaction zapisima.
Retko su prijavljeni slučajevi akutnog oštećenja funkcije bubrega, uključujući i bubrežnu insuficijenciju. Kod pacijenata sa postojećim oštećenjem funkcije bubrega ili kod kojih se istovremeno primenjuju nefrotoksični lekovi, treba razmotriti praćenje funkcije bubrega (videti odeljak 4.8).Otvori ALIMS dokument ↗
Retko su prijavljen slučajevi akutnog oštećenja bubrega, uključujući i bubrežnu insuficijenciju. Kod pacijenata sa postojećim oštećenjem funkcije bubrega ili kod kojih se istovremeno primenjuju nefrotoksični lekovi, treba razmotriti praćenje funkcije bubrega (videti odeljak 4.8). Prilikom intravenske primene, klindamicin-fosfat se mora razblažiti i primeniti u obliku infuzije, u toku najmanje 10-60 minuta, kao što je navedeno u odeljku 4.2.Otvori ALIMS dokument ↗
Akutna oštećenja funkcije bubrega, uključujući akutnu insuficijenciju bubrega, prijavljena su retko. Kod pacijenata koji boluju od već postojećeg poremećaja funkcije bubrega ili uzimaju istovremeno nefrotoksične lekove, treba razmotriti praćenje funkcije bubrega (videti odeljak 4.8).Otvori ALIMS dokument ↗
Akutna bubrežna oboljenja, uključujući akutnu bubrežnu insuficijenciju, zabeležena su retko. Kod pacijenata koji pate od već postojeće bubrežne disfunkcije ili uzimaju istovremeno nefrotoksične lekove, treba razmotriti praćenje bubrežne funkcije (videti odeljak 4.8).Otvori ALIMS dokument ↗
Antibiotici Antibiotici, kao što su penicilini, glikopeptidi, sulfonamidi, ciprofloksacin i cefalotin, mogu, u individualnim slučajevima, smanjiti bubrežni klirens metotreksata, tako da može da se javi povećana koncentracija metotreksata u serumu sa istovremenom hematološkom i gastrointestinalnom toksičnošću.Otvori ALIMS dokument ↗
Lek koji se u velikoj meri vezuje za proteine plazme Metotreksat se posle resorpcije delimično vezuje za albumine seruma, a toksičnost se može povećati zbog njegovog istiskivanja drugim lekovima koji se vezuju za albumine u velikoj meri, kao što su salicilati, sulfonamidi, derivati sulfoniluree, fenilbutazon, fenitoin i neki antibakterijski lekovi, na primer penicilini, tetraciklini, hloramfenikol, pristinamicin, probenecid i paraaminobenzojeva kiselina.Otvori ALIMS dokument ↗
Oralni antibiotici kao što su tetraciklin, hloramfenikol, kao i antibiotici širokog spektra koji se ne resorbuju, mogu da smanje intestinalnu resorpciju metotreksata ili da ometaju enterohepatičnu cirkulaciju inhibicijom crevne flore i inhibicijom metabolizma leka od strane bakterija.Otvori ALIMS dokument ↗
Oralni antibiotici kao što su tetraciklini, hloramfenikol i neresorbujući antibiotici širokog spektra mogu smanjiti intestinalnu resorpciju metotreksata ili ometati enterohepatičku cirkulaciju zbog inhibicije crevne flore ili supresije metabolizma bakterija.Otvori ALIMS dokument ↗
Oralni antibiotici Oralni antibiotici kao što su tetraciklin, hloramfenikol, kao i antibiotici širokog spektra koji se ne resorbuju iz creva, mogu da smanje intestinalnu resorpciju metotreksata ili da ometaju enterohepatičku cirkulaciju inhibicijom crevne flore i inhibicijom metabolizma leka od strane bakterija.Otvori ALIMS dokument ↗
Oralni antibiotici kao što su tetraciklini, hloramfenikol i ne-resorbilni antibiotici širokog spektra mogu smanjiti intestinalnu resorpciju metotreksata ili uticati na enterohepatičku cirkulaciju, tako što inhibiraju intestinalnu floru ili suprimiraju metabolizam bakterija.Otvori ALIMS dokument ↗
Oralni antibiotici Oralni antibiotici, kao što su tetraciklini, hloramfenikol i neresorbujući antibiotici širokog spektra, mogu uticati na enterohepatičnu cirkulaciju, tako što inhibišu crevnu floru ili suprimiraju bakterijski metabolizam.Otvori ALIMS dokument ↗