- Klinički rizik
- mogu da dovedu do hiperkalemije
- Preporuka iz SmPC-a
- treba redovno pratiti koncentraciju kalijuma
Provera interakcije aktivnih supstanci
meloksikam i kalijum-citrat
Sažetak potvrđenih podataka iz dostupne SmPC dokumentacije.
Kratak odgovor
Potrebno je praćenje pacijenta
Zajednička primena zahteva odgovarajuće praćenje.
Zašto je važno?
Količina kalijuma u krvi može postati previsoka.
Šta uraditi?
Proverite zajedničku primenu sa lekarom ili farmaceutom i nemojte samostalno menjati propisanu terapiju.
Deo izvora važi samo za određene proizvode, doze ili puteve primene. Ta ograničenja su sačuvana u stručnim detaljima; proveru konkretnog pakovanja uradite kroz glavni alat.
Važno: Informacije ne zamenjuju procenu lekara ili farmaceuta. Nemojte samostalno menjati ili prekidati terapiju.
Stručni detalji
Prikazane su jedinstvene, izvorno podržane tvrdnje. Kada više SmPC dokumenata navodi isti nalaz, sadržaj se ne ponavlja.
SmPC izvori
Citati ispod su originalni evidence tekstovi povezani sa objavljenim interaction zapisima.
Rizik povezan sa hiperkalemijom Pojedini lekovi ili terapijske grupe lekova mogu da dovedu do hiperkalemije: soli kalijuma, diuretici koji štede kalijum, inhibitori angiotenzinkonvertujućeg enzima (ACE inhibitori), antagonisti angiotenzin-II receptora, nesteroidni antinflamatorni lekovi, heparin (male molekulske mase ili nefrakcionisani), ciklosporin, takrolimus i trimetoprim. Nastanak hiperkalemije može zavisiti od toga da li postoje i neki drugi dodatni faktori rizika. Ovaj rizik se povećava kada se prethodno pomenuti lekovi koriste istovremeno sa meloksikamom.Otvori ALIMS dokument ↗
Hiperkalemija Hiperkalemija može biti izraženija kod dijabetesa ili istovremene terapije lekom za koji se zna da povećava kalemiju (videti odeljak 4.5). U tim slučajevima treba redovno pratiti koncentraciju kalijuma.Otvori ALIMS dokument ↗
Rizici povezani sa hiperkalemijom Pojedini lekovi ili terapijske grupe lekova mogu da dovedu do hiperkalemije: soli kalijuma, diuretici koji štede kalijum, inhibitori angiotenzinkonvertujućeg enzima (ACE inhibitori), antagonisti angiotenzin-II receptora, nesteroidni antiinflamatorni lekovi, heparin (male molekulske mase ili nefrakcionisani), ciklosporin, takrolimus i trimetoprim. Nastanak hiperkalemije može zavisiti od toga da li postoje i neki drugi dodatni faktori rizika. Ovaj rizik se povećava kada se gore pomenuti lekovi koriste istovremeno sa meloksikamom.Otvori ALIMS dokument ↗
Hiperkalemija Hiperkalemija može biti izraženija kod pacijenata sa dijabetesom ili pri istovremenoj terapiji lekom za koji se zna da povećava koncentaciju kalijuma (videti odeljak 4.5). U tim slučajevima treba redovno pratiti koncentraciju kalijuma.Otvori ALIMS dokument ↗
Rizici povezani sa hiperkalemijom Pojedini lekovi ili terapijske grupe lekova mogu da dovedu do hiperkalemije: soli kalijuma, diuretici koji štede kalijum, inhibitori angiotenzinkonvertujućeg enzima (ACE inhibitori), antagonisti angiotenzin-II receptora, nesteroidni antinflamatorni lekovi, heparin (male molekulske mase ili nefrakcionisani), ciklosporin, takrolimus i trimetoprim. Nastanak hiperkalemije može zavisiti od toga da li postoje i neki drugi dodatni faktori rizika. Ovaj rizik se povećava kada se gore pomenuti lekovi koriste istovremeno sa meloksikamom.Otvori ALIMS dokument ↗
Hiperkalemija Hiperkalemija može biti izraženija kod dijabetesa ili pri istovremenoj terapiji lekom za koji se zna da povećava koncentraciju kalijuma (videti odeljak 4.5). U tim slučajevima treba redovno pratiti koncentraciju kalijuma.Otvori ALIMS dokument ↗