- Klinički rizik
- PJP/PCP se može povezati sa istovremenom primenom kortikosteroida ili drugih imunosupresiva
- Preporuka iz SmPC-a
- U slučaju istovremene primene kortikosteroida ili drugih imunosupresiva, potrebno je razmotriti profilaksu PJP/PCP
Provera interakcije aktivnih supstanci
everolimus i golimumab
Sažetak potvrđenih podataka iz dostupne SmPC dokumentacije.
Kratak odgovor
Potrebno je praćenje pacijenta
Zajednička primena zahteva odgovarajuće praćenje.
Zašto je važno?
PJP/PCP se može povezati sa istovremenom primenom kortikosteroida ili drugih imunosupresiva
Šta uraditi?
Obavestite lekara ili farmaceuta o oba leka kako bi odredili potrebno kliničko ili laboratorijsko praćenje.
Deo izvora važi samo za određene proizvode, doze ili puteve primene. Ta ograničenja su sačuvana u stručnim detaljima; proveru konkretnog pakovanja uradite kroz glavni alat.
Važno: Informacije ne zamenjuju procenu lekara ili farmaceuta. Nemojte samostalno menjati ili prekidati terapiju.
Stručni detalji
Prikazane su jedinstvene, izvorno podržane tvrdnje. Kada više SmPC dokumenata navodi isti nalaz, sadržaj se ne ponavlja.
- Klinički rizik
- PJP/PCP se može povezati sa istovremenom primenom kortikosteroida ili drugih imunosupresiva
- Preporuka iz SmPC-a
- Kada je potrebna istovremena primena kortikosteroida ili drugih imunosupresiva, potrebno je razmotriti profilaksu PJP/PCP
- Klinički rizik
- PJP/PCP može biti povezana sa istovremenom primenom kortikosteroida ili drugih imunosupresiva
- Preporuka iz SmPC-a
- Profilaksu PJP/PCP treba uzeti u obzir kada je potrebna istovremena primena kortikosteroida ili drugih imunosupresiva
- Mogući efekat
- Primena leka Certican u kombinaciji sa drugim imunosupresivnim lekovima nije dovoljno ispitana
- Klinički rizik
- Neke od tih ozbiljnih infekcija nastale su kod pacijenata koji su istovremeno lečeni imunosupresivnim lekovima, što, uz osnovnu bolest, može povećati njihovu sklonost ka infekcijama
SmPC izvori
Citati ispod su originalni evidence tekstovi povezani sa objavljenim interaction zapisima.
Kod pacijenata koji su primali everolimus, prijavljeni su slučajevi pneumonije koju uzrokuje PJP/PCP, ponekad sa smrtnim ishodom. PJP/PCP se može povezati sa istovremenom primenom kortikosteroida ili drugih imunosupresiva. U slučaju istovremene primene kortikosteroida ili drugih imunosupresiva, potrebno je razmotriti profilaksu PJP/PCP.Otvori ALIMS dokument ↗
Kod pacijenata koji su primali everolimus, prijavljeni su slučajevi pneumonije koju uzrokuje Pneumocystis jirovecii/carinii (PJP/PCP), ponekad sa smrtnim ishodom. PJP/PCP se može povezati sa istovremenom primenom kortikosteroida ili drugih imunosupresiva. Kada je potrebna istovremena primena kortikosteroida ili drugih imunosupresiva, potrebno je razmotriti profilaksu PJP/PCP.Otvori ALIMS dokument ↗
Kod pacijenata koji su primali everolimus prijavljeni su slučajevi pneumonije koju izaziva Pneumocystis jirovecii (carinii) (PJP, PCP), ponekad sa smrtnim ishodom. PJP/PCP može biti povezana sa istovremenom primenom kortikosteroida ili drugih imunosupresiva. Profilaksu PJP/PCP treba uzeti u obzir kada je potrebna istovremena primena kortikosteroida ili drugih imunosupresiva.Otvori ALIMS dokument ↗
Imunosupresija U kliničkim ispitivanjima, lek Certican je primenjivan istovremeno sa ciklosporinom za mikroemulziju, baziliksimabom ili takrolimusom, i kortikosteroidima. Primena leka Certican u kombinaciji sa drugim imunosupresivnim lekovima nije dovoljno ispitana.Otvori ALIMS dokument ↗
Golimumab se ne sme primenjivati kod pacijenata sa klinički značajnom aktivnom infekcijom. Potreban je oprez kad se razmatra mogućnost primene golimumaba kod pacijenata sa hroničnim ili rekurentnim infekcijama. Pacijente treba upoznati sa potencijalnim faktorima rizika za razvoj infekcije i savetovati ih da na odgovarajući način izbegavaju te faktore. Pacijenti koji uzimaju TNF blokatore su više podložni ozbiljnim infekcijama. Kod pacijenata lečenih golimumabom zabeležene su bakterijske (uključujući sepsu i pneumoniju), mikobakterijske (uključujući TB), invazivne gljivične i oportunističke infekcije, ponekad sa smrtnim ishodom. Neke od tih ozbiljnih infekcija nastale su kod pacijenata koji su istovremeno lečeni imunosupresivnim lekovima, što, uz osnovnu bolest, može povećati njihovu sklonost ka infekcijama. Pacijente kod kojih se tokom lečenja golimumabom pojavi nova infekcija treba pažljivo pratiti i podvrgnuti detaljnoj dijagnostičkoj proceduri. Lečenje golimumabom treba prekinuti ako se kod pacijenta razvije nova ozbiljna infekcija ili sepsa i treba uvesti odgovarajuću antimikrobnu ili antifungalnu terapiju sve dok infekcija ne bude pod kontrolom. Kod pacijenata koji su boravili ili putovali u područja za koja su karakteristične endemske invazivne gljivične infekcije, kao što su histoplazmoza, kokcidioidomikoza ili blastomikoza, treba pažljivo proceniti odnos koristi i rizika lečenja golimumabom, pre uvođenja golimumaba u terapiju. Ako se kod rizičnih pacijenata koji su lečeni golimumabom javi ozbiljna sistemska bolest, treba posumnjati na invazivnu gljivičnu infekciju. Za dijagnozu i primenu empirijske antimikotičke terapije kod ovih pacijenata treba, ako je moguće, potražiti savet lekara specijalizovanog za lečenje pacijenata sa invazivnim gljivičnim infekcijama.Otvori ALIMS dokument ↗