- Klinički rizik
- mogućeg kliničkog značaja
- Mogući efekat
- Antagonizam (inducibilna rezistentncija) dokazan je in vitro između klindamicina i eritromicina
- Preporuka iz SmPC-a
- Oba leka ne treba da se primenjuju istovremeno zbog mogućeg kliničkog značaja, osim ako nisu izvršene dovoljne provere senzibiliteta
- Mehanizam
- Antagonizam (inducibilna rezistentncija) dokazan je in vitro između klindamicina i eritromicina
Provera interakcije aktivnih supstanci
klindamicin i eritromicin
Sažetak potvrđenih podataka iz dostupne SmPC dokumentacije.
Kratak odgovor
Istovremena primena se ne preporučuje
Ovu kombinaciju treba izbegavati osim ako lekar ne proceni drugačije.
Zašto je važno?
mogućeg kliničkog značaja
Šta uraditi?
Pre zajedničke primene obratite se lekaru ili farmaceutu. Ako ste već uzeli oba leka, javite im se što pre i nemojte samostalno menjati terapiju.
Deo izvora važi samo za određene proizvode, doze ili puteve primene. Ta ograničenja su sačuvana u stručnim detaljima; proveru konkretnog pakovanja uradite kroz glavni alat.
Važno: Informacije ne zamenjuju procenu lekara ili farmaceuta. Nemojte samostalno menjati ili prekidati terapiju.
Stručni detalji
Prikazane su jedinstvene, izvorno podržane tvrdnje. Kada više SmPC dokumenata navodi isti nalaz, sadržaj se ne ponavlja.
- Klinički rizik
- mogućeg kliničkog značaja
- Mogući efekat
- Antagonizam (inducibilna rezistencija) dokazan je in vitro između klindamicina i eritromicina
- Preporuka iz SmPC-a
- Oba leka ne treba da se primenjuju istovremeno zbog mogućeg kliničkog značaja, osim ako nisu izvršene dovoljne provere senzibiliteta
- Mehanizam
- Antagonizam (inducibilna rezistencija) dokazan je in vitro između klindamicina i eritromicina
- Mogući efekat
- može doći do antagonizovanja dejstva klindamicina
- Preporuka iz SmPC-a
- Lek Aknet Duo ne treba koristiti u kombinaciji sa lekovima koji sadrže eritromicin
- Mogući efekat
- može doći do antagonizovanja dejstva klindamicina
- Preporuka iz SmPC-a
- Lek Duac ne treba koristiti u kombinaciji sa lekovima koji sadrže eritromicin
- Klinički rizik
- inducibilnu rezistenciju na klindamicin
- Preporuka iz SmPC-a
- Kliničke izolate za koje se testom pokaže osetljivost na klindamicin i rezistenciju na eritromicin, treba testirati i na inducibilnu rezistenciju na klindamicin korišćenjem D-testa
- Posebne grupe
- Kliničke izolate za koje se testom pokaže osetljivost na klindamicin i rezistenciju na eritromicin
- Mogući efekat
- neki sojevi stafilokoka rezistentni na eritromicin su brzo razvili rezistenciju i na klindamicin
- Mehanizam
- Mehanizam rezistencije je isti kao kod eritromicina: metilacija mesta vezivanja za ribozom, hromozomska mutacija proteina ribozoma i u nekoliko izolata stafilokoka,
- Posebne grupe
- neki sojevi stafilokoka rezistentni na eritromicin
- Klinički rizik
- rizik da dođe do razvoja mutiranih sojeva sa konstitutivnom MLSB rezistencijom za vreme terapije
- Mogući efekat
- potpuna ukrštena rezistencija klindamicina i linkomicina, makrolida
- Preporuka iz SmPC-a
- ne treba lečiti klindamicinom
- Posebne grupe
- Infekcije uzrokovane stafilokokama rezistentnim na makrolide
- Klinički rizik
- inducibilnu rezistenciju na klindamicin
- Mogući efekat
- unakrsna rezistencija je pokazana in vitro prema linkozamidima, makrolidima i streptograminima B
- Preporuka iz SmPC-a
- Makrolidnorezistentne izolate treba testirati na inducibilnu rezistenciju na klindamicin primenom testa D-zone
- Mehanizam
- mutacijom rRNK mesta vezivanja antibiotika ili
- Posebne grupe
- Makrolidnorezistentne izolate
- Mogući efekat
- Ukrštena rezistencija dokazana je in vitro između linkozamida, makrolida i streptogramina B u nekim organizmima
- Mehanizam
- Rezistencija na klindamicin najčešće je uzrokovana modifikacijom ciljnog mesta na ribozomu, obično hemijskom modifikcijom baza RNK ili tačkastim mutacijama u RNK ili povremeno u proteinima.
- Posebne grupe
- u nekim organizmima
- Mogući efekat
- Postoji mogućnost za nastanak ukrštene rezistencije između makrolida i linkozamida za neke bakterijske sojeve
- Preporuka iz SmPC-a
- potreban oprez
- Mogući efekat
- neki sojevi stafilokoka rezistentni na eritromicin su brzo razvili rezistenciju i na klindamicin
- Mogući efekat
- brzo razvili rezistenciju i na klindamicin
- Posebne grupe
- neki sojevi stafilokoka rezistentni na eritromicin
SmPC izvori
Citati ispod su originalni evidence tekstovi povezani sa objavljenim interaction zapisima.
Antagonizam (inducibilna rezistentncija) dokazan je in vitro između klindamicina i eritromicina protiv podgrupe bakterijskih sojeva, otpornih na makrolide. Oba leka ne treba da se primenjuju istovremeno zbog mogućeg kliničkog značaja, osim ako nisu izvršene dovoljne provere senzibiliteta.Otvori ALIMS dokument ↗
Infekcije uzrokovane stafilokokama rezistentnim na makrolide, u slučaju in vitro potvrđene osetljivosti, ne treba lečiti klindamicinom, jer postoji rizik da dođe do razvoja mutiranih sojeva sa konstitutivnom MLSB rezistencijom za vreme terapije. U slučaju sojeva sa konstitutivnom MLSB rezistencijom, postoji potpuna ukrštena rezistencija klindamicina i linkomicina, makrolida (npr. azitromicin, klaritromicin, eritromicin, roksitromicin, spiramicin), kao i Streptogramina B. Primena makrolida kod bakterijskih sojeva rezistentnih na makrolide može indukovati rezistenciju na klindamicin. Prisustvo indukovane rezistencije može se utvrditi testom difuzije na agaru (disk difuzioni test) ili metodom mikrodilucije u bujonu.Otvori ALIMS dokument ↗
Antagonizam (inducibilna rezistencija) dokazan je in vitro između klindamicina i eritromicina protiv podgrupe bakterijskih sojeva, otpornih na makrolide. Oba leka ne treba da se primenjuju istovremeno zbog mogućeg kliničkog značaja, osim ako nisu izvršene dovoljne provere senzibiliteta.Otvori ALIMS dokument ↗
Lek Aknet Duo ne treba koristiti u kombinaciji sa lekovima koji sadrže eritromicin, s obzirom na to da može doći do antagonizovanja dejstva klindamicina.Otvori ALIMS dokument ↗
Lek Duac ne treba koristiti u kombinaciji sa lekovima koji sadrže eritromicin, s obzirom na to da može doći do antagonizovanja dejstva klindamicina.Otvori ALIMS dokument ↗
Standardna metodologija za ispitivanje osetljivosti potecijalnih uzročnika bakterijske vaginoze, Gardnerella vaginalis i Mobiluncus spp. nije definisana. EUCAST (engl. European Committee on Antimicrobial Susceptibility Testing) je objavio granične vrednosti osetljivosti na klindamicin za Gram-negativne i Grampozitivne anaerobe. Kliničke izolate za koje se testom pokaže osetljivost na klindamicin i rezistenciju na eritromicin, treba testirati i na inducibilnu rezistenciju na klindamicin korišćenjem D-testa. Međutim, granične vrednosti namenjene su kao smernica za sistemsko, pre nego za lokalno lečenje antibioticima.Otvori ALIMS dokument ↗
Većina Gram-negativnih aerobnih bakterija, uključujući Enterobacteriaceae, su rezistentne na klindamicin. Klindamicin pokazuje ukrštenu rezistenciju sa linkomicinom. U in vitro uslovima, neki sojevi stafilokoka rezistentni na eritromicin su brzo razvili rezistenciju i na klindamicin. Mehanizam rezistencije je isti kao kod eritromicina: metilacija mesta vezivanja za ribozom, hromozomska mutacija proteina ribozoma i u nekoliko izolata stafilokoka, enzimska inaktivacija preko plazmidske adeniltransferaze.Otvori ALIMS dokument ↗
Većina sojeva S. aureus meticilin rezistentnih (MRSA), pokazuju konstitutivni MLSB fenotip i zbog toga su rezistentne na klindamicin. Infekcije uzrokovane stafilokokama rezistentnim na makrolide, u slučaju in vitro potvrđene osetljivosti, ne treba lečiti klindamicinom, jer postoji rizik da dođe do razvoja mutiranih sojeva sa konstitutivnom MLSB rezistencijom za vreme terapije. U slučaju sojeva sa konstitutivnom MLSB rezistencijom, postoji potpuna ukrštena rezistencija klindamicina i linkomicina, makrolida (npr. azitromicin, klaritromicin, eritromicin, roksitromicin, spiramicin), kao i Streptogramina B. Primena makrolida kod bakterijskih sojeva rezistentnih na makrolide može indukovati rezistenciju na klindamicin. Prisustvo indukovane rezistencije može se utvrditi testom difuzije na agaru (disk difuzioni test) ili metodom mikrodilucije u bujonu.Otvori ALIMS dokument ↗
Rezistencija na klindamicin Propionibacterium acnes može biti izazvana mutacijom rRNK mesta vezivanja antibiotika ili metilacijom specifičnih nukleotida na mestu 23S ribozomalne subjedinice 50S. Ove promene mogu da odrede unakrsnu rezistenciju na makrolide i streptogramine B (MLSB fenotip). Makrolidnorezistentne izolate treba testirati na inducibilnu rezistenciju na klindamicin primenom testa D-zone. Prevalencija stečene rezistencije može varirati geografski i tokom vremena za određene sojeve i lokalna informacija o rezistenciji je poželjna, posebno tokom terapije teških infekcija. Kad je neophodno, treba tražiti savet stručnjaka kada je lokalna prevalencija rezistencije takva da je efikasnost leka bar u nekim tipovima infekcije pod znakom pitanja. Posebno u teškim infekcijama ili kod terapijskog neuspeha, preporučuje se mikrobiološka dijagnoza sa proverom uzročnika kao i njegova osetljivost na klindamicin. Rezistencija se obično definiše osetljivošću interpretativnih kriterijuma (kliničke granične vrednosti za osetljivost antibiotika) utvrđenih od strane EUCAST (engl. European Commitee on Antimicrobial Susceptibility Testing) za sistemski primenjene antibiotike. Ove granične vrednosti mogu biti manje relevantne za lokalno primenjen klindamicin. Iako klindamicin nije specifično naveden, EUCAST je sugerisao da, za lokalno primenjene antimikrobne lekove, rezistencija može da se bolje definiše epidemiološkim graničnim vrednostima (ECOFFS, eng. Epidemiological cut-off values) pre nego kliničkim graničnim vrednostima za osetljivost utvrđenim za sistemsku primenu. Međutim, distribucije MIC i ECOFFS vrednosti nisu izdate od strane EUCAST za P. acnes. Na osnovu korelacije između kliničkih rezultata kod pacijenata sa aknama vrednosti MIC klindamicina za njihove izolate P. acnes, ove vrednosti od 256 mg/L se smatraju osetljivim za lokalno primenjeni klindamicin. Studija praćenja anaerobnih bakterija u Belgiji (2011 – 2012) uključila je 22 izolata P. acnes; 95,5% je bilo osetljivo na klindamicin. Tokom jedne ranije evropske studije praćenja, koja je uključila 304 izolata P. acnes, prijavljena je učestalost rezistencije od 15% na klindamicin. Međutim, ova studija je koristila graničnu vrednost od 0,12 mg/L; pri korišćenju granične vrednosti od 4 mg/L, nije bilo rezistentnih izolata. Granične vrednosti EUCAST granične vrednosti za Gram-pozitivne anaerobne bakterije su navedene u tabeli, u nastavku. Ove granične vrednosti su zasnovane na primeni kod sistemskih infekcija. EUCAST granične vrednosti za sistemsku primenu klindamicina Patogen Osetljiv Rezistentan Gram-pozitivni anaerobi (isključujući Clostridium difficile) ≤ 4 mg/L > 4 mg/L Tokom studije praćenja u SAD, MIC za klindamicin su bile ≤ 4 mg/L za 97% ispitivanih izolata P. acnes. Kod nekih bakterijskih vrsta, unakrsna rezistencija je pokazana in vitro prema linkozamidima, makrolidima i streptograminima B.Otvori ALIMS dokument ↗