- Mogući efekat
- Paklitaksel primenjen pre epirubicina može povećati koncentraciju nepromenjenog epirubicina i njegovih metabolita.
- Preporuka iz SmPC-a
- Lekove primenjivati naizmenično, sa razmakom od najmanje 24 sata između infuzija epirubicina i paklitaksela.
- Kontekst doziranja
- Razmak najmanje 24 sata.
Provera interakcije aktivnih supstanci
epirubicin-hidrohlorid i paklitaksel
Sažetak potvrđenih podataka iz dostupne SmPC dokumentacije.
Kratak odgovor
Potrebno je prilagođavanje doze
Ova dva leka moraju se uzimati uz tačno određen vremenski razmak.
Zašto je važno?
Količina jednog od lekova u krvi može biti povećana, što može pojačati neželjena dejstva.
Šta uraditi?
Obratite se lekaru radi procene doze i potrebnog praćenja. Nemojte sami menjati dozu ili prekidati terapiju.
Deo izvora važi samo za određene proizvode, doze ili puteve primene. Ta ograničenja su sačuvana u stručnim detaljima; proveru konkretnog pakovanja uradite kroz glavni alat.
Važno: Informacije ne zamenjuju procenu lekara ili farmaceuta. Nemojte samostalno menjati ili prekidati terapiju.
Stručni detalji
Prikazane su jedinstvene, izvorno podržane tvrdnje. Kada više SmPC dokumenata navodi isti nalaz, sadržaj se ne ponavlja.
- Klinički rizik
- Akutna toksična dejstva prethodne citotoksične terapije uključuju stomatitis, neutropeniju, trombocitopeniju i generalizovane infekcije.
- Preporuka iz SmPC-a
- Pre početka epirubicina pacijent treba da se oporavi od akutnih toksičnih dejstava prethodne citotoksične terapije.
- Klinički rizik
- Sekundarna leukemija je češća kod pacijenata prethodno lečenih velikim dozama citotoksičnih lekova.
- Posebne grupe
- Latentni period može trajati 1 do 3 godine.
- Klinički rizik
- Posebno su moguća mijelosupresivna/hematološka i gastrointestinalna neželjena dejstva.
- Mogući efekat
- Sa drugim citotoksičnim lekovima moguća je aditivna toksičnost.
- Klinički rizik
- Može nastati značajan poremećaj hematopoeze pri prethodnoj ili istovremenoj terapiji lekovima koji utiču na koštanu srž.
- Preporuka iz SmPC-a
- Imati u vidu mogućnost značajnog poremećaja hematopoeze.
SmPC izvori
Citati ispod su originalni evidence tekstovi povezani sa objavljenim interaction zapisima.
Kada se primenjuje pre epirubicina, paklitaksel može da uzrokuje povećanje koncentracije nepromenjenog epirubicina i njegovih metabolita u plazmi. Međutim, metaboliti epirubicina nisu aktivni, niti su toksični. Istovremena primena paklitaksela ili docetaksela ne utiče na farmakokinetiku epirubicina primenjenog pre početka upotrebe taksana. Ova kombinacija može se koristiti ukoliko se ovi lekovi primenjuju naizmenično. Infuziju epirubicina i paklitaksela treba primenjivati sa razmakom od najmanje 24 sata između primena ova dva leka.Otvori ALIMS dokument ↗
Pre početka terapije epirubicinom pacijenti treba da se oporave od akutnih toksičnih dejstava (kao što su stomatitis, neutropenija, trombocitopenija i generalizovane infekcije) prethodne primene citotoksičnih lekova.Otvori ALIMS dokument ↗
Sekundarna leukemija, sa ili bez preleukemijske faze, prijavljena je kod pacijenata lečenih antraciklinima, uključujući i epirubicin. Sekundarna leukemija je češća ukoliko se ovi lekovi primenjuju u kombinaciji sa antineoplastičnim lekovima koji uzrokuju oštećenje DNK, u kombinaciji sa radioterapijom, kod pacijenata prethodno lečenih velikim dozama citotoksičnih lekova ili kod naglog povećanja doza antraciklina. Ove leukemije mogu da imaju latentni period u trajanju od 1 do 3 godine (videti odeljak 5.1).Otvori ALIMS dokument ↗
Epirubicin se najčešće primenjuje u kombinaciji sa drugim citotoksičnim lekovima. Stoga je moguća pojava aditivne toksičnosti, i to posebno mijelosupresivnih/hematoloških i gastrointestinalnih neželjenih dejstava (videti odeljak 4.4).Otvori ALIMS dokument ↗
Mogućnost pojave značajnog poremećaja hematopoeze treba imati na umu prilikom (pre) terapije lekovima koji utiču na koštanu srž (tj. citostatici, sulfonamidi, hloramfenikol, difenilhidantoin, derivati amidopirina, antiretrovirusni lekovi).Otvori ALIMS dokument ↗