- Mogući efekat
- koji imaju slična toksična dejstva
- Preporuka iz SmPC-a
- preporučena doza po ciklusu doksorubicina je od 30 do 60 mg/m2
- Kontekst doziranja
- od 30 do 60 mg/m2
Provera interakcije aktivnih supstanci
doksorubicin i erlotinib
Sažetak potvrđenih podataka iz dostupne SmPC dokumentacije.
Kratak odgovor
Potrebno je prilagođavanje doze
Zajednička primena može zahtevati prilagođavanje doze od strane lekara.
Zašto je važno?
u drugim slučajevima istovremena hemioterapija bila doprinoseći faktor
Šta uraditi?
Obratite se lekaru radi procene doze i potrebnog praćenja. Nemojte sami menjati dozu ili prekidati terapiju.
Deo izvora važi samo za određene proizvode, doze ili puteve primene. Ta ograničenja su sačuvana u stručnim detaljima; proveru konkretnog pakovanja uradite kroz glavni alat.
Važno: Informacije ne zamenjuju procenu lekara ili farmaceuta. Nemojte samostalno menjati ili prekidati terapiju.
Stručni detalji
Prikazane su jedinstvene, izvorno podržane tvrdnje. Kada više SmPC dokumenata navodi isti nalaz, sadržaj se ne ponavlja.
- Mogući efekat
- koji imaju slična toksična dejstva
- Preporuka iz SmPC-a
- može biti potrebno smanjenje doze doksorubicina na 30 do 60 mg/m2 na svake trinedelje
- Kontekst doziranja
- 30 do 60 mg/m2
- Klinički rizik
- u drugim slučajevima istovremena hemioterapija bila doprinoseći faktor
- Preporuka iz SmPC-a
- kod pacijena sa rizikom od dehidratacije treba pratiti funkciju bubrega i koncentraciju elektrolita u serumu, uključujući kalijum
- Posebne grupe
- naročito u grupama pacijenata sa otežavajućim faktorima rizika
- Klinički rizik
- u nekim slučajevima uzroci nejasni usled istovremeno primenjene hemioterapije
- Preporuka iz SmPC-a
- kod pacijenata koji su pod rizikom od dehidratacije potrebno je pratiti funkciju bubrega i elektrolite u serumu, uključujući kalijum
- Posebne grupe
- posebno u grupama pacijenata sa otežavajućim faktorima rizika
- Klinički rizik
- док је у другим случајевима истовремена хемиотерапија била доприносећи фактор
- Preporuka iz SmPC-a
- код пацијената који су под ризиком од дехидратације потребно је пратити функцију бубрега и електролите у серуму, укључујући калијум
- Posebne grupe
- посебно у групама пацијената са отежавајућим факторима ризика
- Klinički rizik
- u drugim slučajevima istovremena hemioterapija bila doprinoseći faktor
- Preporuka iz SmPC-a
- u cilju prevencije rizika od dehidratacije treba pratiti funkciju bubrega i koncentraciju elektrolita u serumu, uključujući kalijum
- Posebne grupe
- naročito u grupi pacijenata sa otežavajućim faktorima rizika
- Klinički rizik
- naročito s obzirom na to da deluje na koštanu srž/hematološke i gastrointestinalne efekte
- Mogući efekat
- Može se javiti aditivna toksičnost
- Klinički rizik
- naročito s obzirom na to deluje na koštanu srž/hematološke i gastrointestinalne efekte
- Mogući efekat
- Može se javiti aditivna toksičnost
- Preporuka iz SmPC-a
- Potreban je oprez prilikom istovremene primene bilo kojih drugih citotoksičnih sredstava, posebno mijelotoksičnih sredstava
- Klinički rizik
- Povećan rizik imaju pacijenti koji istovremeno primaju neki od antiangiogenih lekova, kortikosteroide, NSAIL i/ili hemioterapiju taksanima
- Klinički rizik
- Pacijenti koji imaju povećan rizik su oni na istovremenoj terapiji antiangiogenim lekovima, kortikosteroidima, NSAIL i/ili hemioterapiji zasnovanoj na taksanima
- Klinički rizik
- Повећан ризик имају пацијенти који истовремено примају антиангиогене лекове, кортикостероиде, НСАИЛ и/или хемиотерапију засновану на таксанима
SmPC izvori
Citati ispod su originalni evidence tekstovi povezani sa objavljenim interaction zapisima.
Ukoliko se doksorubicin primenjuje u kombinaciji sa drugim antitumorskim lekovima, koji imaju slična toksična dejstva, preporučena doza po ciklusu doksorubicina je od 30 do 60 mg/m2.Otvori ALIMS dokument ↗
Ukoliko se doksorubicin primenjuje u kombinaciji sa drugim antitumorskim lekovima, koji imaju slična toksična dejstva, može biti potrebno smanjenje doze doksorubicina na 30 do 60 mg/m2 na svake trinedelje. Ukoliko se doza izračunava na osnovu telesne mase, pokazano je da primena doksorubicina u obliku pojedinačne doze na svake tri nedelje u velikoj meri smanjuje neprijatno neželjeno dejstvo, mukozitis. Ipak, postoji uverenje da se primenom ukupne doze podeljene na tri uzastopna dana (0,4-0,8 mg/kg ili 20-25 mg/m2 svakog dana) postiže veća efektivnost na račun povećane toksičnosti. Ukoliko se doza izračunava na osnovu telesne mase, treba primenjivati pojedinačnu dozu od 1,2-2,4 mg/kg na svake tri nedelje. Primena doksorubicina jednom nedeljno pokazala se podjednako efikasnom kao i primena jednom u tri nedelje. Kada se lek primenjuje jedanput nedeljno, preporučuje se doza od 20 mg/m2, iako je adekvatan odgovor moguće postići i sa dozom od 16 mg/m2. Primenom leka jednom nedeljno postiže se smanjenje kardiotoksičnosti. Može biti potrebno smanjenje doze kod dece, gojaznih i starijih pacijenata. Lek treba primenjivati u manjim početnim dozama ili sa dužim intervalima između terapijskih ciklusa kod pacijenata koji su prethodno lečeni velikim dozama ili kod pacijenata sa neoplastičnom infiltracijom koštane srži (videti odeljak 4.4).Otvori ALIMS dokument ↗
Neki slučajevi bili su posledica teške dehidratacije usled dijareje, povraćanja i/ili anoreksije, dok je u drugim slučajevima istovremena hemioterapija bila doprinoseći faktor. Kod mnogo težih slučajeva dijareje ili dijareja koje traju duže ili dovode do dehidratacije, naročito u grupama pacijenata sa otežavajućim faktorima rizika (posebno istovremena hemioterapija ili primena drugih lekova, simptomi ili oboljenja ili druga predisponirajuća stanja, uključujući i starije životno doba) terapiju lekom Erlotinib Actavis treba prekinuti i sprovesti adekvatne mere, u cilju intenzivne rehidratacije pacijenta intravenskim putem. Dodatno, kod pacijena sa rizikom od dehidratacije treba pratiti funkciju bubrega i koncentraciju elektrolita u serumu, uključujući kalijum.Otvori ALIMS dokument ↗
Do nekih slučajeva je došlo nakon teške dehidratacije usled dijareje, povraćanja i/ili anoreksije, dok su u nekim slučajevima uzroci nejasni usled istovremeno primenjene hemioterapije. U slučajevima teže ili upornije dijareje, ili stanjima koja vode dehidrataciji, posebno u grupama pacijenata sa otežavajućim faktorima rizika (posebno istovremena hemioterapija i primena drugih lekova, simptomi ili oboljenja ili druga predisponirajuća stanja, uključujući i starije životno doba) terapiju lekom Erlotinib Corapharm treba prekinuti i sprovesti adekvatne mere u cilju intenzivne rehidratacije pacijenata intravenskim putem. Dodatno, kod pacijenata koji su pod rizikom od dehidratacije potrebno je pratiti funkciju bubrega i elektrolite u serumu, uključujući kalijum.Otvori ALIMS dokument ↗
Neki slučajevi su bili posledica teške dehidratacije usled dijareje, povraćanja i/ili anoreksije, dok su u nekim slučajevima uzroci nejasni usled istovremeno primenjene hemioterapije. U slučajevima teže ili upornije dijareje, ili stanjima koja vode dehidrataciji, posebno u grupama pacijenata sa otežavajućim faktorima rizika (pogotovo istovremena hemioterapija i primena drugih lekova, simptomi ili oboljenja ili druga predisponirajuća stanja, uključujući i starije životno doba) terapiju lekom Erlotinib Remedica treba prekinuti i sprovesti adekvatne mere u cilju intenzivne rehidratacije pacijenata intravenskim putem. Pored toga, kod pacijenata koji su pod rizikom od dehidratacije potrebno je pratiti funkciju bubrega i elektrolite u serumu, uključujući kalijum.Otvori ALIMS dokument ↗
Неки случајеви били су последица тешке дехидратације услед дијареје, повраћања и/или анорексије, док је у другим случајевима истовремена хемиотерапија била доприносећи фактор. У случајевима теже или упорније дијареје, или стањима која воде дехидратацији, посебно у групама пацијената са отежавајућим факторима ризика (поготово истовремена хемиотерапија и примена других лекова, симптоми или обољења или друга предиспонирајућа стања, укључујући и старије животно доба) терапију ерлотинибом треба прекинути и спровести адекватне мере у циљу интензивне рехидратације пацијената интравенским путем. Додатно, код пацијената који су под ризиком од дехидратације потребно је пратити функцију бубрега и електролите у серуму, укључујући калијум.Otvori ALIMS dokument ↗
Neki slučajevi bili su posledica teške dehidratacije usled dijareje, povraćanja i/ili anoreksije, dok je u drugim slučajevima istovremena hemioterapija bila doprinoseći faktor. Kod mnogo težih slučajeva dijareja ili dijareja koje traju duže ili dovode do dehidratacije, naročito u grupi pacijenata sa otežavajućim faktorima rizika (posebno istovremena hemioterapija ili primena drugih lekova, simptomi ili oboljenja ili druga predisponirajuća stanja, uključujući i starije životno doba) terapiju lekom Inopran treba prekinuti i sprovesti adekvatne mere, u cilju intenzivne rehidratacije pacijenta intravenskim putem. Dodatno, u cilju prevencije rizika od dehidratacije treba pratiti funkciju bubrega i koncentraciju elektrolita u serumu, uključujući kalijum.Otvori ALIMS dokument ↗
Doksorubicin se uglavnom primenjuje u kombinaciji sa drugim citotoksičnim lekovima. Može se javiti aditivna toksičnost, naročito s obzirom na to da deluje na koštanu srž/hematološke i gastrointestinalne efekte (videti odeljak 4.4).Otvori ALIMS dokument ↗
Doksorubicin može potencirati toksičnost drugih antineoplastičnih lekova. Prijavljeno je pogoršanje ciklofosfamidom izazvanog hemoragijskog cistitisa i povećanje hepatotoksičnosti 6-merkaptopurina. Takođe je prijavljena toksičnost uzrokovana zračenjem (na nivou miokarda, sluzokože, kože i jetre).Otvori ALIMS dokument ↗
Doksorubicin se uglavnom primenjuje u kombinaciji sa drugim citotoksičnim lekovima. Može se javiti aditivna toksičnost, naročito s obzirom na to deluje na koštanu srž/hematološke i gastrointestinalne efekte (videti odeljak 4.4).Otvori ALIMS dokument ↗
Potreban je oprez prilikom istovremene primene bilo kojih drugih citotoksičnih sredstava, posebno mijelotoksičnih sredstava.Otvori ALIMS dokument ↗