- Klinički rizik
- povećanom verovatnoćom plućne fibroze
- Mogući efekat
- kombinaciju sa drugim agensima koji mogu izazvati povredu pluća
- Posebne grupe
- Pacijenti koji imaju početnu vrednost spirometrije <70% očekivanog
Provera interakcije aktivnih supstanci
karmustin i disulfiram
Sažetak potvrđenih podataka iz dostupne SmPC dokumentacije.
Kratak odgovor
Potreban je oprez
Ovu kombinaciju treba primenjivati uz oprez.
Zašto je važno?
povećanom verovatnoćom plućne fibroze
Šta uraditi?
Proverite sa lekarom ili farmaceutom tačan raspored uzimanja. Nemojte samostalno menjati propisanu terapiju.
Deo izvora važi samo za određene proizvode, doze ili puteve primene. Ta ograničenja su sačuvana u stručnim detaljima; proveru konkretnog pakovanja uradite kroz glavni alat.
Važno: Informacije ne zamenjuju procenu lekara ili farmaceuta. Nemojte samostalno menjati ili prekidati terapiju.
Stručni detalji
Prikazane su jedinstvene, izvorno podržane tvrdnje. Kada više SmPC dokumenata navodi isti nalaz, sadržaj se ne ponavlja.
SmPC izvori
Citati ispod su originalni evidence tekstovi povezani sa objavljenim interaction zapisima.
Plućna toksičnost Plućna toksičnost je primećena kod do 30% pacijenata. Rani početak plućne toksičnosti (unutar 3 godine lečenja) je doveo do plućnih infiltrata i/ili plućne fibroze, što je u nekim slučajevima bilo fatalno. Pacijenti su bili u dobi od 22 meseca do 72 godine. Faktori rizika uključuju pušenje, respiratornu bolest, postojeće radiografske abnormalnosti, sekvencijalno ili istovremeno zračenje grudnog koša i kombinaciju sa drugim agensima koji mogu izazvati povredu pluća. Incidenca neželjenih reakcija verovatno zavisi od doze. Kumulativne doze od 1200-1500 mg/m2 su povezane sa povećanom verovatnoćom plućne fibroze. Spirometriju (FVC, DLCO) treba redovno izvoditi tokom lečenja. Pacijenti koji imaju početnu vrednost spirometrije <70% očekivanog vitalnog kapaciteta forsiranog izdisaja (FVC) ili kapaciteta difuzije ugljen monoksida (DLCO) su posebno ugroženi. Slučajevi plućne fibroze veoma kasnog početka (do 17 godina nakon lečenja) primećeni su kod pacijenata koji su primali karmustin u detinjstvu ili adolescenciji. Dugotrajno praćenje 17 pacijenata koji su preživeli tumore mozga u detinjstvu pokazalo je da je njih 8 umrlo od plućne fibroze. Dva od ovih 8 smrtnih slučajeva dogodila su se u prve 3 godine lečenja, a 6 u toku 8-13 godina lečenja. Prosečna starost (u vreme lečenja) pacijenata koji su umrli bila je 2,5 godine (1-12 godina), a srednja starost dugotrajno preživelih je bila 10 godina (5-16 godina). Svi pacijenti mlađi od 5 godina u vreme lečenja umrli su od plućne fibroze. Ni doza karmustina ni dodatna primena vinkristina ili zračenje kičme nisu uticali na fatalni ishod. Plućna fibroza je pronađena kod svih preostalih preživelih dostupnih za praćenje. Odnos rizika i koristi terapije karmustinom mora biti pažljivo odmeren zbog visokog rizika od plućne toksičnosti. Prijavljen je povećan rizik od plućne toksičnosti kod režima kondicioniranja i SCT kod žena. Do danas, ovaj povećani rizik je opisan za sam tretman, uključujući režim kondicioniranja bez karmustina (npr. TBI ili busulfanciklofosfamida) ili sa karmustinom (BEAM: karmustin, etopsid, citarabin i melfalan ili CBV: ciklofosfamid, karmustin i etopozid). Pokazalo se da terapija visokim dozama karmustina (posebno 600 mg/m2) pre transplantacije hematopoetskih matičnih ćelija povećava rizik od incidencije i težine plućne toksičnosti. Stoga, kod pacijenata sa drugim rizicima od plućne toksičnosti, upotreba karmustina mora biti odmerena u odnosu na rizike.Otvori ALIMS dokument ↗