- Mogući efekat
- Došlo je do povećanja maksimalne koncentracije digoksina (vrednost Cmax) (oko 33%)
- Preporuka iz SmPC-a
- kod istovremene primene sa etorikoksibom treba pratiti pacijente sa visokim rizikom od toksičnog delovanja digoksina
- Kontekst doziranja
- etorikoksiba u dozi od 120 mg jednom dnevno tokom 10 dana
- Posebne grupe
- pacijente sa visokim rizikom od toksičnog delovanja digoksina
Provera interakcije aktivnih supstanci
etorikoksib i digoksin
Sažetak potvrđenih podataka iz dostupne SmPC dokumentacije.
Kratak odgovor
Potrebno je praćenje pacijenta
Zajednička primena zahteva odgovarajuće praćenje.
Zašto je važno?
sekundarnim povećanjem digoksina
Šta uraditi?
Proverite zajedničku primenu sa lekarom ili farmaceutom i nemojte samostalno menjati propisanu terapiju.
Deo izvora važi samo za određene proizvode, doze ili puteve primene. Ta ograničenja su sačuvana u stručnim detaljima; proveru konkretnog pakovanja uradite kroz glavni alat.
Važno: Informacije ne zamenjuju procenu lekara ili farmaceuta. Nemojte samostalno menjati ili prekidati terapiju.
Stručni detalji
Prikazane su jedinstvene, izvorno podržane tvrdnje. Kada više SmPC dokumenata navodi isti nalaz, sadržaj se ne ponavlja.
- Mogući efekat
- Došlo je do povećanja maksimalne koncentracije digoksina (Cmax) (oko 33%)
- Preporuka iz SmPC-a
- kod istovremene primene sa etorikoksibom treba pratiti pacijente sa visokim rizikom od toksičnog delovanja digoksina
- Kontekst doziranja
- etorikoksiba u dozi od 120 mg jednom dnevno tokom 10 dana
- Posebne grupe
- pacijente sa visokim rizikom od toksičnog delovanja digoksina
- Klinički rizik
- sekundarnim povećanjem digoksina
- Mogući efekat
- ARB, ACEI, NSAIL i COX-2 inhibitori nisu značajno promenili farmakokinetiku digoksina ili nisu promenili farmakokinetičke parametre na dosledan način. Međutim, ovi lekovi mogu promeniti funkciju bubrega kod nekih pacijenata, što rezultuje sekundarnim povećanjem digoksina.
- Mehanizam
- mogu promeniti funkciju bubrega kod nekih pacijenata, što rezultuje sekundarnim povećanjem digoksina.
- Klinički rizik
- sekundarnim povećanjem koncentracije digoksina u serumu
- Mogući efekat
- ARB, ACEI, NSAIL i COX-2 inhibitori nisu značajno promenili farmakokinetiku digoksina ili nisu promenili farmakokinetičke parametre na dosledan način. Međutim, ovi lekovi mogu promeniti funkciju bubrega kod nekih pacijenata, što rezultuje sekundarnim povećanjem koncentracije digoksina u serumu.
- Mehanizam
- mogu promeniti funkciju bubrega kod nekih pacijenata, što rezultuje sekundarnim povećanjem koncentracije digoksina u serumu.
SmPC izvori
Citati ispod su originalni evidence tekstovi povezani sa objavljenim interaction zapisima.
Digoksin: Primena etorikoksiba u dozi od 120 mg jednom dnevno tokom 10 dana kod zdravih dobrovoljaca nije promenila vrednost AUC0-24h u stanju dinamičke ravnoteže digoksina u plazmi ili eliminaciju digoksina putem bubrega. Došlo je do povećanja maksimalne koncentracije digoksina (vrednost Cmax) (oko 33%). Kod većine ispitanika ovo povećanje po pravilu nije značajno. Ipak, kod istovremene primene sa etorikoksibom treba pratiti pacijente sa visokim rizikom od toksičnog delovanja digoksina.Otvori ALIMS dokument ↗
Digoksin: Primena etorikoksiba u dozi od 120 mg jednom dnevno tokom 10 dana kod zdravih dobrovoljaca nije promenila PIK0-24h u stanju dinamičke ravnoteže digoksina u plazmi ili eliminaciju digoksina putem bubrega. Došlo je do povećanja maksimalne koncentracije digoksina (Cmax) (oko 33%). Kod većine ispitanika ovo povećanje generalno nije značajno. Ipak, kod istovremene primene sa etorikoksibom treba pratiti pacijente sa visokim rizikom od toksičnog delovanja digoksina.Otvori ALIMS dokument ↗
Lekovi koji modifikuju vaskularni tonus aferentnih i eferentnih arteriola mogu promeniti glomerularnu filtraciju. Inhibitori angiotenzin-konvertujućeg enzima (ACEI) i blokatori angiotenzinskih receptora (ARB) smanjuju vazokonstrikciju eferentnih arteriola posredovanu angiotenzinom II, dok nesteroidni antiinflamatorni lekovi (NSAID) i inhibitori enzima ciklooksigenaze-2 (COX-2) smanjuju vazodilataciju aferentnih arteriola indukovanu prostaglandinima. ARB, ACEI, NSAIL i COX-2 inhibitori nisu značajno promenili farmakokinetiku digoksina ili nisu promenili farmakokinetičke parametre na dosledan način. Međutim, ovi lekovi mogu promeniti funkciju bubrega kod nekih pacijenata, što rezultuje sekundarnim povećanjem digoksina.Otvori ALIMS dokument ↗
Lekovi koji modifikuju vaskularni tonus aferentnih i eferentnih arteriola mogu promeniti glomerularnu filtraciju. Inhibitori angiotenzin-konvertujućeg enzima (ACEI) i blokatori angiotenzinskih receptora (ARB) smanjuju vazokonstrikciju eferentnih arteriola posredovanu angiotenzinom II, dok nesteroidni antiinflamatorni lekovi (NSAIL) i inhibitori enzima ciklooksigenaze 2 (COX-2) smanjuju vazodilataciju aferentnih arteriola posredovanu prostaglandinima. ARB, ACEI, NSAIL i COX-2 inhibitori nisu značajno promenili farmakokinetiku digoksina ili nisu promenili farmakokinetičke parametre na dosledan način. Međutim, ovi lekovi mogu promeniti funkciju bubrega kod nekih pacijenata, što rezultuje sekundarnim povećanjem koncentracije digoksina u serumu.Otvori ALIMS dokument ↗