LekZa.comBETA

Provera interakcije aktivnih supstanci

dekslansoprazol i eplerenon

Sažetak potvrđenih podataka iz dostupne SmPC dokumentacije.

Kratak odgovor

Potrebno je praćenje pacijenta

Potreban oprez

Zajednička primena zahteva odgovarajuće praćenje.

Zašto je važno?

teške hipomagnezemije

Šta uraditi?

Proverite sa lekarom ili farmaceutom tačan raspored uzimanja. Nemojte samostalno menjati propisanu terapiju. Potražite hitnu medicinsku pomoć ako se jave: konvulzije.

Deo izvora važi samo za određene proizvode, doze ili puteve primene. Ta ograničenja su sačuvana u stručnim detaljima; proveru konkretnog pakovanja uradite kroz glavni alat.

Važno: Informacije ne zamenjuju procenu lekara ili farmaceuta. Nemojte samostalno menjati ili prekidati terapiju.

Stručni detalji

Prikazane su jedinstvene, izvorno podržane tvrdnje. Kada više SmPC dokumenata navodi isti nalaz, sadržaj se ne ponavlja.

Zapis 1Potvrđena interakcija sa klasom
Klinički rizik
teške hipomagnezemije
Preporuka iz SmPC-a
Kod pacijenata kod kojih se očekuje produženo lečenje ili kod pacijenata koji uzimaju IPP sa digoksinom ili drugim lekovima koji mogu izazvati hipomagnezemiju (npr. diuretici), potrebno je odrediti koncentracije magnezijuma pre početka lečenja sa IPP, kao i periodično tokom terapije.
Kontekst doziranja
pre početka lečenja sa IPP, kao i periodično tokom terapije

SmPC izvori

Citati ispod su originalni evidence tekstovi povezani sa objavljenim interaction zapisima.

Odeljak 4.4Dexilant
Kod pacijenata koji su lečeni lekovima IPP poput dekslansoprazola u trajanju od najmanje tri meseca, a u većem broju slučajeva u trajanju od godinu dana, retko su prijavljeni slučajevi teške hipomagnezemije. U takvim slučajevima moguća je pojava ozbiljnih simptoma poput zamora, delirijuma, konvulzija, vrtoglavice i ventrikularne aritmije, koji se mogu javiti podmuklo, pa ih je moguće prevideti. Hipomagnezemija može voditi ka hipokalcemiji i/ili hipokalemiji (videti odeljak 4.8). Kod većine ovih pacijenata, hipomagnezemija (i hipomagnezemija povezane sa hipokalcemijom i/ili hipokalemijom) se poboljšava nakon nadoknađivanja izgubljenog magnezijuma i prekida terapije IPP. Kod pacijenata kod kojih se očekuje produženo lečenje ili kod pacijenata koji uzimaju IPP sa digoksinom ili drugim lekovima koji mogu izazvati hipomagnezemiju (npr. diuretici), potrebno je odrediti koncentracije magnezijuma pre početka lečenja sa IPP, kao i periodično tokom terapije.
Otvori ALIMS dokument ↗

Povezane stranice