- Klinički rizik
- Ne preporučuje se kombinovanje sa biološkim DMARD, biološkim imunomodulatorima ili drugim inhibitorima Janus kinaze (JAK) pošto se ne može isključiti rizik od dodatne imunosupresije.
- Mogući efekat
- Ne preporučuje se kombinovanje sa biološkim DMARD, biološkim imunomodulatorima ili drugim inhibitorima Janus kinaze (JAK) pošto se ne može isključiti rizik od dodatne imunosupresije.
- Preporuka iz SmPC-a
- Ne preporučuje se kombinovanje sa biološkim DMARD, biološkim imunomodulatorima ili drugim inhibitorima Janus kinaze (JAK) pošto se ne može isključiti rizik od dodatne imunosupresije.
Provera interakcije aktivnih supstanci
baricitinib i golimumab
Sažetak potvrđenih podataka iz dostupne SmPC dokumentacije.
Kratak odgovor
Istovremena primena se ne preporučuje
Ovu kombinaciju treba izbegavati osim ako lekar ne proceni drugačije.
Zašto je važno?
Ne preporučuje se kombinovanje sa biološkim DMARD, biološkim imunomodulatorima ili drugim inhibitorima Janus kinaze (JAK) pošto se ne može isključiti rizik od dodatne imunosupresije.
Šta uraditi?
Pre zajedničke primene obratite se lekaru ili farmaceutu. Ako ste već uzeli oba leka, javite im se što pre i nemojte samostalno menjati terapiju.
Deo izvora važi samo za određene proizvode, doze ili puteve primene. Ta ograničenja su sačuvana u stručnim detaljima; proveru konkretnog pakovanja uradite kroz glavni alat.
Važno: Informacije ne zamenjuju procenu lekara ili farmaceuta. Nemojte samostalno menjati ili prekidati terapiju.
Stručni detalji
Prikazane su jedinstvene, izvorno podržane tvrdnje. Kada više SmPC dokumenata navodi isti nalaz, sadržaj se ne ponavlja.
- Klinički rizik
- Neke od tih ozbiljnih infekcija nastale su kod pacijenata koji su istovremeno lečeni imunosupresivnim lekovima, što, uz osnovnu bolest, može povećati njihovu sklonost ka infekcijama
SmPC izvori
Citati ispod su originalni evidence tekstovi povezani sa objavljenim interaction zapisima.
Imunosupresivni lekovi Ne preporučuje se kombinovanje sa biološkim DMARD, biološkim imunomodulatorima ili drugim inhibitorima Janus kinaze (JAK) pošto se ne može isključiti rizik od dodatne imunosupresije. Kod reumatoidnog artritisa podaci o primeni baricitiniba zajedno sa snažnim imunosupresivnim lekovima (npr. azatioprin, takrolimus, ciklosporin) su malobrojni i treba biti oprezan prilikom primene ovih kombinacija lekova (videti odeljak 4.5).Otvori ALIMS dokument ↗
Imunosupresivni lekovi Istovremena primena sa biološkim DMARD, biološkim imunomodulatorima ili drugim JAK inhibitorima nije proučavana. Kod reumatoidnog artritisa, upotreba baricitiniba sa jakim imunosupresivnim lekovima kao što su azatioprin, takrolimus ili ciklosporin bila je ograničena u kliničkim ispitivanjima, tako da se ne može isključiti dodatna imunosupresija. Kod atopijskog dermatitisa i alopecije areate, kombinacija sa ciklosporinom ili drugim snažnim imunosupresivima nije bila ispitivana, pa se zato ni ne preporučuje (videti odeljak 4.4).Otvori ALIMS dokument ↗
Golimumab se ne sme primenjivati kod pacijenata sa klinički značajnom aktivnom infekcijom. Potreban je oprez kad se razmatra mogućnost primene golimumaba kod pacijenata sa hroničnim ili rekurentnim infekcijama. Pacijente treba upoznati sa potencijalnim faktorima rizika za razvoj infekcije i savetovati ih da na odgovarajući način izbegavaju te faktore. Pacijenti koji uzimaju TNF blokatore su više podložni ozbiljnim infekcijama. Kod pacijenata lečenih golimumabom zabeležene su bakterijske (uključujući sepsu i pneumoniju), mikobakterijske (uključujući TB), invazivne gljivične i oportunističke infekcije, ponekad sa smrtnim ishodom. Neke od tih ozbiljnih infekcija nastale su kod pacijenata koji su istovremeno lečeni imunosupresivnim lekovima, što, uz osnovnu bolest, može povećati njihovu sklonost ka infekcijama. Pacijente kod kojih se tokom lečenja golimumabom pojavi nova infekcija treba pažljivo pratiti i podvrgnuti detaljnoj dijagnostičkoj proceduri. Lečenje golimumabom treba prekinuti ako se kod pacijenta razvije nova ozbiljna infekcija ili sepsa i treba uvesti odgovarajuću antimikrobnu ili antifungalnu terapiju sve dok infekcija ne bude pod kontrolom. Kod pacijenata koji su boravili ili putovali u područja za koja su karakteristične endemske invazivne gljivične infekcije, kao što su histoplazmoza, kokcidioidomikoza ili blastomikoza, treba pažljivo proceniti odnos koristi i rizika lečenja golimumabom, pre uvođenja golimumaba u terapiju. Ako se kod rizičnih pacijenata koji su lečeni golimumabom javi ozbiljna sistemska bolest, treba posumnjati na invazivnu gljivičnu infekciju. Za dijagnozu i primenu empirijske antimikotičke terapije kod ovih pacijenata treba, ako je moguće, potražiti savet lekara specijalizovanog za lečenje pacijenata sa invazivnim gljivičnim infekcijama.Otvori ALIMS dokument ↗