- Klinički rizik
- manji prag za pojavu bronhospazma
- Mogući efekat
- slabije odgovaraju na terapiju beta agonistima i adrenalinom
- Preporuka iz SmPC-a
- može zahtevati upotrebu većih doza adrenalina
Provera interakcije aktivnih supstanci
jomeprol i atenolol
Sažetak potvrđenih podataka iz dostupne SmPC dokumentacije.
Kratak odgovor
Potreban je oprez
Ovu kombinaciju treba primenjivati uz oprez.
Zašto je važno?
manji prag za pojavu bronhospazma
Šta uraditi?
Proverite sa lekarom ili farmaceutom tačan raspored uzimanja. Nemojte samostalno menjati propisanu terapiju.
Deo izvora važi samo za određene proizvode, doze ili puteve primene. Ta ograničenja su sačuvana u stručnim detaljima; proveru konkretnog pakovanja uradite kroz glavni alat.
Važno: Informacije ne zamenjuju procenu lekara ili farmaceuta. Nemojte samostalno menjati ili prekidati terapiju.
Stručni detalji
Prikazane su jedinstvene, izvorno podržane tvrdnje. Kada više SmPC dokumenata navodi isti nalaz, sadržaj se ne ponavlja.
SmPC izvori
Citati ispod su originalni evidence tekstovi povezani sa objavljenim interaction zapisima.
Pacijenti koji uzimaju beta-adrenergične blokatore, posebno pacijenti sa astmom, mogu imati manji prag za pojavu bronhospazma i slabije odgovaraju na terapiju beta agonistima i adrenalinom, što može zahtevati upotrebu većih doza adrenalina. Hidratacija Pacijenti moraju da budu dobro hidratisani a svaki značajan disbalans tečnosti ili elektrolita potrebno je korigovati pre i nakon primene injekcije kontrastnog sredstva. Posebno ne smeju da budu izloženi dehidrataciji pacijenati sa teškim oštećenjem funkcije bubrega, jetre ili miokarda, sa mijelomatozom ili drugim paraproteinemijama, bolešću srpastih ćelija, dijabetes melitusom, poliurijom, oligurijom i hiperurikemijom, odojčad, stariji pacijenati i pacijenati sa teškom sistemskom bolešću. Potreban je oprez kod hidratacije pacijenata sa postojećim stanjima koja se mogu pogoršati preteranim unosom tečnosti, uključujući i kongestivnu srčanu insuficijenciju. Kardiovaskularne bolesti Postoji povećan rizik od teških reakcija na kontrastno sredstvo kod osoba sa teškom srčanom bolešću posebno kod onih sa srčanom insuficijencijom i bolestima koronarnih arterija. Reakcije mogu da uključuju edem pluća, hemodinamske promene, ishemijske promene na elektrokardiogramu i aritmije. Oštećenje funkcije bubrega Postojeće oštećenje funkcije bubrega može biti predispozicija za akutni poremećaj funkcije bubrega nakon primene kontrastnog sredstva. Treba obratiti pažnju kod oštećenja funkcije bubrega i dijabetesa. Kod tih pacijenata je važno da se hidratacija održi kako bi se smanjilo na najmanju moguću meru pogoršanje funkcije bubrega. Prisustvo oštećenja funkcije bubrega kod pacijenata koji boluju od šećerne bolesti je jedan od predisponirajućih faktora za pogoršanje funkcije bubrega nakon primene kontrastnog sredstva. Kod pacijenata sa umerenim do teškim oštećenjem funkcije bubrega trebalo bi pre ispitivanja kontrastnim medijumom uraditi dodatne analize i obratiti posebnu pažnju na parametre funkcije bubrega. Preventivne mere uključuju: - identifikovanje pacijenata sa visokim rizikom; - obezbeđivanje adekvatne hidratacije pre primene kontrastnog sredstva, poželjno nastavljajući primenu i.v. infuzije pre i tokom postupka i dok se kontrastno sredstvo ne odstrani iz organizma putem bubrega; - izbegavanje kad god je to moguće primene nefrotoksičnih lekova ili veće hirurške intervencije ili procedure kao što je renalna angioplastika, sve dok se kontrastno sredstvo ne odstrani; - odlaganje novog pregleda sa kontrastnim sredstvom dok se funkcija bubrega ne vrati na vrednosti koje su bile pre ispitivanja. Funkcija štitaste žlezde i testovi funkcije štitaste žlezde Male količine slobodnog nejonskog jodida koje mogu biti prisutne u kontrastnom sredstvu mogu imati dejstva na funkciju štitaste žlezde: ta dejstva su očiglednija kod pacijenata sa latentnim ili manifestnim hipertiroidizmom ili gušavošću. Nakon primene nejonskih kontrastnih sredstava prijavljene su tiroidne oluje. Njihova upotreba može ometati testove funkcije štitaste žlezde. Neurološki simptomi Potrebna je posebna pažnja kod pacijenata sa akutnim cerebralnim infarktom, akutnom intrakranijalnom hemoragijom i kod bilo kog stanja koje uključuje oštećenje krvno-moždane barijere, edem mozga ili akutnu demijelinizaciju. Prisustvo intrakranijalnih tumora ili metastaza i epilepsija u istoriji bolesti može povećati mogućnost pojave konvulzija. Neurološki simptomi povezani sa cerebrovaskularnim bolestima, intrakranijalnim tumorima/metastazama ili sa degenerativnim, ishemijskim ili inflamatornim patologijama se mogu pogoršati. Takvi pacijenti imaju povećan rizik od prolaznih neuroloških komplikacija. Intravaskularna injekcija kontratnog sredstva može izazvati vazospazam i posledično pojavu cerebralne ishemije. Terapiju antikonvulzivima ne bi trebalo prekidati. Kod akutnog i hroničnog alkoholizma dokazana je kako eksperimentalno tako i klinički povećana permeabilnosti krvno-moždane barijere. Ovo olakšava prolazak kontrastnog sredstva koje sadrži jod u cerebralno tkivo što može da dovede do poremećaja centralnog nervnog sistema. Potreban je oprez kod pacijenata sa trenutnom alkoholnom zavisnošću ili alkoholnom zavisnošću u istoriji bolesti zbog mogućeg smanjenja praga za konvulzije. Takođe, potreban je oprez kod pacijenata koji zloupotrebljavaju droge ili druge lekove koji se izdaju na recept ili bez recepta zbog mogućeg smanjenja praga za konvulzije. Encefalopatija izazvana kontrastom Pri primeni kontrastnog sredstva jomeprola prijavljena je encefalopatija (videti odeljak 4.8) Encefalopatija izazvana kontrastnim sredstvom se može manifestovati simptomima i znacima poremećaja neurološke funkcije kao što su glavobolja, poremećaj vida, kortikalno slepilo, stanje konfuzije, epileptični napadi, gubitak koordinacije, hemipareza, afazija, nesvestica, koma i cerebralni edem unutar od nekoliko minuta do nekoliko sati nakon primene jomeprola, a obično se povlači u roku od nekoliko dana. Potreban je oprez pri primeni kod pacijenata sa stanjima koja narušavaju integritet krvno-moždane barijere, što može dovesti do povećanog propuštanja kontrastnih sredstava kroz krvno-moždanu barijeru i povećati rizika od encefalopatije. Ako se sumnja na encefalopatiju izazvanu kontrastnim sredstvom, primenu jomeprola treba prekinuti i započeti odgovarajuće lečenje. Miastenija gravis Primena kontrastnih sredstava sa jodom može da pogorša znake i simptome miastenije gravis. Feohromocitom Kod pacijenata sa feohromocitomom se tokom radioloških postupaka nakon intravaskularne primene kontrastnog sredstva mogu razviti teške hipertenzivne krize koje se povremeno ne mogu kontrolisati. Kod tih pacijenata se preporučuje premedikacija alfa- i beta- blokatorima, pre intra-arterijske primene kontrastnog sredstva pod nadzorom lekara. Produženo stanje uzbuđenosti, uznemirenosti i bola može izazvati sporedna dejstva ili pojačati reakciju na kontrastno sredstvo. Može se dati sedativ. Dijabetes Kontrastna sredstva mogu da prouzrokuju prolazno pogoršanje funkcije bubrega što može ubrzati pojavu laktatne acidoze kod pacijenata koji su na terapiji bigvanidinima (videti odeljak 4.5). Posebne populacije Pedijatrijska populacija: Odojčad do jedne godine starosti, posebno novorođenčad, su naročito osetljivi na disbalans elektrolita i hemodinamske promene, zato je kod njih potrebno oprezno dozirati lek. Nakon izlaganja kontrastnim sredstvima sa jodom kod dece je primećena prolazna supresija štitaste žlezde ili hipotiroidizam. Nakon dijagnostičkog postupka, ovo je bilo ćešće primećeno kod novorođenčadi i kod prevremeno rođenih beba, kao i kod postupaka koji su bili povezani sa većom dozom. Novorođenčad bi takođe mogla biti izložena dejstvu ovih kontrastnih sredstava preko izloženosti majke. Kod novorođenčadi i posebno kod prevremeno rođenih beba koje su bile izložene delovanju jomeprola, bilo preko majke tokom trudnoće bilo u neonatalnom periodu, preporučuje se praćenje funkcije štitaste žlezde. Ako se otkrije hipotiroidizam, trebalo bi razmotriti da li je potrebno započeti terapiju kako bi se regulisala funkcija štitaste žlezde i sve ovo treba pratiti do normalizacije stanja. Starije osobe: Kod starijih postoji poseban rizik od neželjenih reakcija u vidu neuroloških smetnji i vaskularnih patologija, zbog smanjenih fizioloških funkcija, naročito kada se primenjuje velika doza kontrastnog sredstva.Otvori ALIMS dokument ↗
Pacijenti koji uzimaju beta-adrenergične blokatore, posebno pacijenti sa astmom, mogu imati manji prag za pojavu bronhospazma i slabije odgovaraju na terapiju beta agonistima i adrenalinom, što može zahtevati upotrebu većih doza adrenalina. Hidratacija Pacijenti moraju da budu dobro hidrirani i svaki značajan disbalans tečnosti i elektrolita potrebno je korigovati pre i nakon primene injekcije kontrastnog sredstva. Posebno ne smeju da budu izloženi dehidrataciji pacijenati sa teškim oštećenjem funkcije bubrega, jetre ili miokarda, sa mijelomatozom ili drugim paraproteinemijama, bolešću srpastih ćelija, dijabetes melitusom, poliurijom, oligurijom i hiperurikemijom, odojčad, stariji pacijenati i pacijenata sa teškom sistemskom bolešću. Potreban je oprez kod hidratacije pacijenata sa postojećim stanjima koja se mogu pogoršati preteranim unosom tečnosti, uključujući i kongestivnu srčanu insuficijenciju. Kardiovaskularne bolesti Postoji povećan rizik od teških reakcija na kontrastno sredstvo kod osoba sa teškom srčanom bolešću i posebno onih sa srčanom insuficijencijom i bolesti koronarnih arterija. Reakcije mogu da uključuju edem pluća, hemodinamske promene, ishemijske promene na elektrokardiogramu i aritmije. Oštećenje funkcije bubrega Postojeće oštećenje funkcije bubrega može biti predispozicija za akutni poremećaj funkcije bubrega nakon primene kontrastnog sredstva. Treba obratiti pažnju kod oštećenja funkcije bubrega i dijabetesa. Kod tih pacijenata je važno da se hidratacija održi kako bi se smanjilo na najmanju moguću meru pogoršanje funkcije bubrega. Prisustvo oštećenja funkcije bubrega kod pacijenata koji boluju od šećerne bolesti, je jedan od predisponirajućih faktora za pogoršanje funkcije bubrega nakon primene kontrastnog sredstva. Kod pacijenata sa umerenim do teškim oštećenjem funkcije bubrega trebalo bi pre ispitivanja kontrastnim medijumom uraditi dodatne analize i obratiti posebnu pažnju na parametre funkcije bubrega. Preventivne mere uključuju: - identifikovanje pacijenata sa visokim rizikom; - obezbeđivanje adekvatne hidratacije pre primene kontrastnog sredstva, poželjno nastavljajući primenu i.v. infuzije pre i tokom postupka i dok se kontrastno sredstvo ne odstrani iz organizma putem bubrega; - izbegavanje kad god je to moguće primenu nefrotoksičnih lekova ili veće hirurške intervencije ili procedure kao što je renalna angioplastika, sve dok se kontrastno sredstvo ne odstrani; - odlaganje novog pregleda sa kontrastnim sredstvom dok se funkcija bubrega ne vrati na vrednosti koje su bile pre ispitivanja. Funkcija štitaste žlezde i testovi funkcije štitaste žlezde Male količine slobodnog nejonskog jodida koje mogu biti prisutne u kontrastnom sredstvu, mogu imati dejstva na funkciju štitaste žlezde: ta dejstva su očiglednija kod pacijenata sa latentnim ili manifestnim hipertiroidizmom ili gušavošću. Nakon primene nejonskih kontrastnih sredstava prijavljene su tiroidne oluje. Njihova upotreba može ometati testove funkcije štitaste žlezde. Neurološki simptomi Potrebna je posebna pažnja kod pacijenata sa akutnim cerebralnim infarktom, akutnom intrakranijalnom hemoragijom i kod bilo kog stanja koje uključuje oštećenje krvno-moždane barijere, edem mozga ili akutne demijelinizacije. Prisustvo intrakranijalnih tumora ili metastaza i epilepsija u istoriji bolesti može povećati mogućnost pojave konvulzija. Neurološki simptomi povezani sa cerebrovaskularnim bolestima, intrakranijalnim tumorima/metastazama ili sa degenerativnim, ishemijskim ili inflamatornim patologijama se mogu pogoršati. Takvi pacijenti imaju povećan rizik od prolaznih neuroloških komplikacija. Intravaskularna injekcija kontrastnog sredstva može izazvati vazospazam i posledično pojavu cerebralne ishemije. Terapiju antikonvulzivima ne bi trebalo prekidati. Kod akutnog i hroničnog alkoholizma dokazana je kako eksperimentalno tako i klinički povećana permeabilnost krvno-moždane barijere. Ovo olakšava prolazak kontrastnog sredstva koje sadrži jod u cerebralno tkivo što može da dovede do poremećaja centralnog nervnog sistema. Potreban je oprez kod pacijenata sa trenutnom alkoholnom zavisnošću ili zavisnošću u istoriji bolesti zbog mogućeg sniženja praga za konvulzije. Potreban je oprez kod pacijenata koji zloupotrebljavaju droge ili druge lekove koji se izdaju na recept ili bez recepta zbog mogućeg sniženja praga za konvulzije. Encefalopatija izazvana kontrastom Pri primeni kontrastnog sredstva jomeprola prijavljena je encefalopatija (videti odeljak 4.8) Encefalopatija izazvana kontrastnim sredstvom se može manifestovati simptomima i znacima poremećaja neurološke funkcije kao što su glavobolja, poremećaj vida, kortikalno slepilo, stanje konfuzije, epileptični napadi, gubitak koordinacije, hemipareza, afazija, nesvestica, koma i cerebralni edem unutar od nekoliko minuta do nekoliko sati nakon primene jomeprola, a obično se povlači u roku od nekoliko dana. Potreban je oprez pri primeni kod pacijenata sa stanjima koja narušavaju integritet krvno-moždane barijere, što može dovesti do povećanog propuštanja kontrastnih sredstava kroz krvno-moždanu barijeru i povećati rizika od encefalopatije. Ako se sumnja na encefalopatiju izazvanu kontrastnim sredstvom, primenu jomeprola treba prekinuti i započeti odgovarajuće lečenje. Miastenija gravis Primena kontrastnih sredstava sa jodom može da pogorša znake i simptome miastenije gravis. Feohromocitom Kod pacijenata sa feohromocitomom se tokom radioloških postupaka nakon intravaskularne primene kontrastnog sredstva mogu razviti teške hipertenzivne krize koje se povremeno ne mogu kontrolisati. Kod tih pacijenata se preporučuje premedikacija alfa- i beta- blokatorima, pre intra-arterijske primene kontrastnog sredstva pod nadzorom lekara. Produženo stanje uzbuđenosti, uznemirenosti i bola može izazvati sporedna dejstva ili pojačati reakciju na kontrastno sredstvo. Može se dati sedativ. Dijabetes Kontrastna sredstva mogu da prouzrokuju prolazno pogoršanje funkcije bubrega što može ubrzati pojavu laktatne acidoze kod pacijenata koji su na terapiji bigvanidinima (videti odeljak 4.5). Pedijatrijska populacija: Odojčad do 1 godine starosti, posebno novorođenčad su naročito osetljivi na disbalans elektrolita i na hemodinamske promene, zato je kod njih potrebno oprezno dozirati lek. Nakon izlaganja kontrastnim sredstvima sa jodom kod dece je primećena prolazna supresija štitaste žlezde ili hipotiroidizam. Nakon dijagnostičkog postupka, ovo je bilo ćešće primećeno kod novorođenčadi i kod prevremeno rođenih beba, kao i kod postupaka koji su bili povezani sa većom dozom. Novorođenčad bi takođe mogla biti izložena dejstvu ovih kontrastnih sredstava preko izloženosti majke. Kod novorođenčadi i posebno kod prevremeno rođenih beba koje su bile izložene delovanju jomeprola, bilo preko majke tokom trudnoće bilo u neonatalnom periodu, preporučuje se praćenje funkcije štitaste žlezde. Ako se otkrije hipotiroidizam, trebalo bi razmotriti da li je potrebno započeti terapiju kako bi se regulisala funkcija štitaste žlezde i sve ovo treba pratiti do normalizacije stanja. Starije osobe: Kod starijih postoji poseban rizik od neželjenih reakcija u vidu neuroloških smetnji i vaskularnih patologija, zbog smanjenih fizioloških funkcija, naročito kada se koristi velika doza kontrastnog sredstva.Otvori ALIMS dokument ↗