Koliko često treba raditi sistematski pregled i laboratorijske analize?

Redovni zdravstveni pregledi mogu pomoći da se pojedine bolesti i faktori rizika otkriju prije nego što izazovu primjetne simptome. To naročito važi za povišen krvni pritisak, poremećaje masnoća u krvi, predijabetes i neke oblike raka.

Međutim, ne postoji jedan univerzalan paket laboratorijskih analiza koji svaka zdrava osoba mora raditi svake godine. Potrebne pretrage i učestalost pregleda zavise od godina, pola, simptoma, tjelesne mase, načina života, porodične istorije bolesti, trudnoće, lijekova i ranijih nalaza.

Koliko često treba ići na sistematski pregled?

Zdrava odrasla osoba bez tegoba može razgovarati sa izabranim ljekarom o preventivnom pregledu otprilike jednom godišnje ili u dužim razmacima, zavisno od godina i individualnog rizika. Sam pregled ne mora svaki put uključivati vađenje krvi.

Preventivna posjeta obično obuhvata razgovor o zdravstvenim tegobama i porodičnoj istoriji, mjerenje krvnog pritiska i tjelesne mase, procjenu načina ishrane, fizičke aktivnosti, pušenja i drugih faktora rizika. Na osnovu toga ljekar određuje koje su analize zaista korisne. Redovni preventivni pregledi razlikuju se od posjeta zbog akutne bolesti ili određenog simptoma.

Kao primjer organizovanog preventivnog programa, britanski NHS osobama od 40 do 74 godine bez poznatih hroničnih bolesti nudi kardiovaskularnu procjenu svakih pet godina. Ona uključuje krvni pritisak, tjelesne mjere, holesterol i, kada je potrebno, šećer u krvi. To ne znači da je pet godina odgovarajući razmak za svakoga, već pokazuje da zdravim osobama nije automatski potreban kompletan laboratorijski pregled svakih nekoliko mjeseci.

Kada pregled treba obavljati češće?

Češće kontrole mogu biti potrebne osobama koje:

• imaju povišen krvni pritisak, šećer ili holesterol

• imaju dijabetes, bolest bubrega, jetre, štitne žlijezde ili srca

• uzimaju lijekove koji zahtijevaju laboratorijsko praćenje

• imaju prekomjernu tjelesnu masu

• puše ili su ranije dugo pušile

• imaju bliskog srodnika sa ranom pojavom srčane bolesti, dijabetesa ili određenog raka

• su trudne ili planiraju trudnoću

• imaju nove ili dugotrajne simptome

• su ranije imale odstupanja u laboratorijskim nalazima

Porodična istorija može značajno promijeniti preporučeno vrijeme početka i učestalost pojedinih pregleda. Na primjer, bolest srca, dijabetes ili određeni tumori kod roditelja, brata ili sestre mogu biti razlog za raniju procjenu rizika.

Koje se analize najčešće rade?

Ne mora svaka osoba raditi sve navedene analize. Ljekar bira pretrage prema razlogu pregleda.

Kompletna krvna slika

Kompletna krvna slika mjeri broj i karakteristike crvenih i bijelih krvnih zrnaca i trombocita. Može pomoći u otkrivanju anemije, infekcija i pojedinih poremećaja krvi.

Često se traži kod umora, slabosti, bljedila, čestih infekcija, krvarenja, obilnih menstruacija ili prije određenih medicinskih postupaka. Ipak, uredna i potpuno zdrava osoba ne mora je nužno ponavljati svake godine bez medicinskog razloga.

Glukoza u krvi i HbA1c

Glukoza natašte pokazuje trenutni nivo šećera u krvi, dok HbA1c približno odražava prosječan nivo glukoze tokom prethodna dva do tri mjeseca.

Testiranje je posebno važno kod osoba sa viškom kilograma, porodičnom istorijom dijabetesa, povišenim pritiskom, poremećajem masnoća, prethodnim gestacijskim dijabetesom ili drugim faktorima rizika. Smjernice koje navodi CDC preporučuju da se procjena rizika i testiranje na predijabetes i dijabetes kod odraslih razmatra od 35. godine, dok ranije testiranje može biti potrebno kod povećanog rizika.

Ako su nalazi uredni, ljekar određuje razmak do sljedeće kontrole. Kod potvrđenog dijabetesa HbA1c se obično prati svaka tri mjeseca kada terapijski ciljevi nisu postignuti ili se terapija mijenja, odnosno približno svakih šest mjeseci kada je stanje stabilno.

Lipidni status

Lipidni status najčešće uključuje:

• ukupni holesterol

• LDL holesterol

• HDL holesterol

• trigliceride

Većina zdravih odraslih osoba treba provjeravati holesterol približno svakih četiri do šest godina. Kontrole su češće kod bolesti srca, dijabetesa, ranije povišenih vrijednosti ili porodične istorije visokog holesterola.

Funkcija bubrega

Za procjenu rada bubrega često se koriste kreatinin, procijenjena glomerularna filtracija, odnosno eGFR, i analiza urina. Kod dijabetesa se može određivati i odnos albumina i kreatinina u urinu.

Ove pretrage su posebno važne kod osoba koje imaju dijabetes, visok krvni pritisak, bolest srca, ranije poremećenu funkciju bubrega ili koriste određene lijekove. Zdravoj osobi bez faktora rizika nisu nužno potrebne u kratkim i unaprijed određenim razmacima.

Jetreni enzimi

Najčešće se određuju ALT, AST, GGT, alkalna fosfataza i bilirubin.

Mogu biti potrebni kod simptoma bolesti jetre, gojaznosti, dijabetesa, ranije masne jetre, virusnih hepatitisa ili primjene lijekova koji mogu uticati na jetru. Nisu univerzalni godišnji test za svaku zdravu osobu.

TSH i hormoni štitne žlijezde

TSH je osnovni test za procjenu funkcije štitne žlijezde. Najčešće se traži kod simptoma kao što su neobjašnjiv umor, promjena tjelesne mase, ubrzan ili usporen puls, osjetljivost na hladnoću ili toplotu, poremećaji menstruacije i promjene raspoloženja.

Rutinsko često mjerenje TSH kod osobe bez simptoma i faktora rizika nije uvijek potrebno. Kod već potvrđene bolesti štitne žlijezde raspored kontrola određuje ljekar prema terapiji i rezultatima.

Gvožđe i feritin

Feritin približno pokazuje zalihe gvožđa u organizmu. Često se određuje uz krvnu sliku kada postoji sumnja na nedostatak gvožđa.

Posebno može biti koristan kod obilnih menstruacija, trudnoće, dugotrajnog umora, vegetarijanske ili vrlo restriktivne ishrane, krvarenja iz probavnog sistema i ranije potvrđene anemije.

Samo mjerenje serumskog gvožđa može značajno varirati i obično se tumači zajedno sa feritinom, krvnom slikom i drugim parametrima.

Analiza urina

Pregled urina može pokazati prisustvo krvi, proteina, glukoze, leukocita i drugih promjena.

Najčešće se radi kod simptoma infekcije mokraćnih puteva, bolesti bubrega, trudnoće, dijabetesa, povišenog pritiska ili određenih sistemskih bolesti. Nalaz urina bez simptoma treba pažljivo tumačiti jer pojedina odstupanja mogu biti prolazna ili posljedica nepravilno uzetog uzorka.

Da li treba svake godine provjeravati vitamin D, vitamin B12 i magnezijum?

Ove analize nisu obavezni dio godišnjeg pregleda svake zdrave osobe.

Vitamin D

Mjerenje vitamina D može biti opravdano kod bolesti kostiju, osteoporoze, poremećaja apsorpcije, hronične bolesti bubrega ili jetre, terapije koja utiče na metabolizam kostiju i drugih faktora rizika.

Vitamin B12

Najčešće se provjerava kod anemije, trnjenja, poremećaja ravnoteže, problema sa apsorpcijom, veganske ishrane ili dugotrajne upotrebe pojedinih lijekova.

Magnezijum

Magnezijum u krvi obično se određuje kada postoji sumnja na poremećaj elektrolita, bolest bubrega, dugotrajna dijareja ili povraćanje, poremećaj srčanog ritma ili primjena lijekova koji mogu sniziti njegov nivo.

Nasumično testiranje velikog broja vitamina i minerala bez simptoma često ne pruža korisne informacije i može dovesti do nepotrebnog ponavljanja analiza.

Koje preventivne pretrage nisu klasične laboratorijske analize?

Dobar sistematski pregled ne svodi se samo na krvnu sliku i biohemiju. U zavisnosti od godina i rizika mogu biti važni:

• mjerenje krvnog pritiska

• pregled kože i usne duplje

• stomatološki pregled

• skrining grlića materice

• mamografija

• skrining raka debelog crijeva

• skrining raka pluća kod određenih dugogodišnjih pušača

• procjena vida i sluha

• provjera vakcinalnog statusa

Skrining treba sprovoditi samo kada je dokazano da korist nadmašuje moguću štetu. Lažno pozitivan rezultat može dovesti do straha i nepotrebnih dodatnih pregleda, dok lažno negativan rezultat može pružiti pogrešan osjećaj sigurnosti.

Da li treba testirati hepatitis C?

Prema preporuci američke Preventivne radne grupe, odrasle osobe od 18 do 79 godina treba barem jednom testirati na hepatitis C, uključujući osobe bez simptoma. Češće testiranje može biti potrebno kod trajnog rizika izlaganja. Lokalne preporuke i dostupnost testiranja mogu se razlikovati.

Praktičan raspored za zdravu odraslu osobu

Kao opšti orijentir, a ne kao zamjena za individualnu preporuku:

Jednom godišnje ili prema dogovoru sa ljekarom

• mjerenje krvnog pritiska

• tjelesna masa i obim struka

• razgovor o simptomima, ishrani, kretanju, pušenju i porodičnoj istoriji

• pregled terapije i vakcina

Kod osoba bez povišenog pritiska ili drugih kardiovaskularnih faktora rizika CDC navodi da bi krvni pritisak trebalo mjeriti najmanje jednom godišnje.

Svakih nekoliko godina

• lipidni status kod zdravih odraslih, često približno na četiri do šest godina

• glukoza ili HbA1c prema godinama i faktorima rizika

• druge analize samo kada ih opravdavaju simptomi, rizik ili raniji nalazi

Češće od jednom godišnje

Češće laboratorijske kontrole obično su potrebne samo kada postoji:

• hronična bolest

• promjena terapije

• trudnoća

• prethodno odstupanje

• novi simptom

• povećan rizik koji ljekar prati

Kako se pripremiti za laboratorijske analize?

Priprema zavisi od vrste testa. Za neke analize nije potrebno biti natašte, dok laboratorija ili ljekar za druge mogu tražiti da osoba ne jede određeni broj sati.

Prije vađenja krvi treba prijaviti lijekove, suplemente i vitamine koji se koriste. Ne treba samostalno prekidati propisanu terapiju radi laboratorijskog testa.

Intenzivan trening, alkohol, dehidracija, infekcija i neprospavana noć mogu privremeno promijeniti pojedine rezultate. Zbog toga nalaz uvijek treba tumačiti u kontekstu zdravstvenog stanja i uslova u kojima je uzorak uzet.

Kada ne treba čekati redovni sistematski pregled?

Ljekaru se treba javiti ranije ako se pojave:

• neobjašnjiv i dugotrajan umor

• nenamjeran gubitak tjelesne mase

• trajna temperatura

• krv u stolici ili mokraći

• izražena žeđ i učestalo mokrenje

• kratak dah ili bol u grudima

• česta krvarenja ili modrice

• dugotrajni bolovi

• nova kvržica ili otok

• nagla promjena opšteg zdravstvenog stanja

Kod izraženog bola u grudima, otežanog disanja, gubitka svijesti ili znakova moždanog udara potrebna je hitna medicinska procjena, a ne čekanje rutinske laboratorije.

Zaključak

Većini zdravih odraslih osoba nije potreban identičan, širok paket laboratorijskih analiza svake godine. Korisniji je redovan preventivni kontakt sa ljekarom, mjerenje krvnog pritiska i procjena individualnih faktora rizika.

Krvna slika, šećer, HbA1c, masnoće, funkcija bubrega, jetreni enzimi, TSH, feritin i analiza urina rade se kada za njih postoji razlog. Učestalost zavisi od godina, simptoma, porodične istorije, lijekova i prethodnih nalaza.

Cilj laboratorijskih analiza nije da se uradi što više testova, nego da se u pravo vrijeme urade pretrage koje mogu promijeniti dalji postupak, liječenje ili način života.

Tekst je informativnog karaktera i ne predstavlja zamjenu za pregled, dijagnozu ili individualnu preporuku ljekara.